Forum Klix.ba

Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

If You Can't Fight Them, Join Them

Tako da ti pocnes ziviti zivot a ne on tebe--bice posla. dok je i tebe..

sta radis ?

WalkingDead wrote:Fino, napustis posao i pocnes raditi ono sto volis, simple as that.

Da, prejednostavno zvuci. Mastam o tome 24 sata dnevno, ali kako napustiti posao u ovakvom vaktu ...Ustvari, nije ni to najveći problem. Problem je sto bi me svi osudjivali jer poput većine stanovnika ove zemlje i članovi moje porodice se vode onom "šuti i trpi, bitno je da radis"...Nerijetko prizeljkujem da skroz puknem. Mozda bi me tad ozbiljno shvatili

dobro dosla u klub. ja ne poznajem osobu koja ne mrzi svoj posao ili ako ne posao kao takav, onda bar radno okruzenje (mada to mozda samo znaci da se druzim s pogresnim ljudima ) to je normalno, samo se s tim treba pomiriti i sve ce biti lakse

a koliko dugo radis u toj firmi?

heartbeat100 wrote:

WalkingDead wrote:Fino, napustis posao i pocnes raditi ono sto volis, simple as that.

Da, prejednostavno zvuci. Mastam o tome 24 sata dnevno, ali kako napustiti posao u ovakvom vaktu ...Ustvari, nije ni to najveći problem. Problem je sto bi me svi osudjivali jer poput većine stanovnika ove zemlje i članovi moje porodice se vode onom "šuti i trpi, bitno je da radis"...

Ove rečenice mi govore jednu stvar .
Nikada nisi bila bez posla a istovrmeno zabrinuta za vlastitu egzistenciju.
Onog trena kad budeš zabrinuta za vlastitu egzistenciju , shvatićeš stvarnu težinu posla koji obavljaš.
Pozdrav

...was there...

Slicno kao i kod tebe, kile se nafatale, krvni nalazi otisli u 1000 persuna, opce nezadovoljstvo i duuuuugooo bortanje kako ostaviti redovno placen posao na ovakvom vaktu. I jednostavno kad dodjes u momenat kada je ili zdravlje ili posao biras ono sto ti je bitnije. Meni je to bilo zdravlje.

I vec nekoliko mjeseci sam freelancer, srecom bavim se profesijom s kojom je moguce raditi "sam".
Za vrijeme rada u firmi, satnica mi je bila oko 7 KM, sada kada radim zaracunam sebi satnicu min 15 KM, sto znaci radim manje, a slicna primanja.
Jedini problem kod ovog nacina rada jeste da nekad nema nikako posla a nekad se ne moze stici. Ni je ni to za svakoga, ali meni to trenutno ne predstavlja problem...


by the way... za 6 mjeseci 7 kg manje

nesto nesto wrote:dobro dosla u klub. ja ne poznajem osobu koja ne mrzi svoj posao ili ako ne posao kao takav, onda bar radno okruzenje (mada to mozda samo znaci da se druzim s pogresnim ljudima ) to je normalno, samo se s tim treba pomiriti i sve ce biti lakse

a koliko dugo radis u toj firmi?

Dvije godine. Ma znam ja da nikome nije sjajno, ali kod mene to vec poprima ozbiljne razmjere. Unistavam se, polako, ali sigurno.

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Pocni traziti drugi posao,nema nista gore od te situacije u kojoj se ti nalazis.Zar nemas bas nikoga od kolega s kim mozes biti ok? Najbitnije ti je zdravlje da sacuvas,pa ako i napustis posao nije kraj svijeta.

tvsabina wrote:

heartbeat100 wrote:

WalkingDead wrote:Fino, napustis posao i pocnes raditi ono sto volis, simple as that.

Da, prejednostavno zvuci. Mastam o tome 24 sata dnevno, ali kako napustiti posao u ovakvom vaktu ...Ustvari, nije ni to najveći problem. Problem je sto bi me svi osudjivali jer poput većine stanovnika ove zemlje i članovi moje porodice se vode onom "šuti i trpi, bitno je da radis"...

Ove rečenice mi govore jednu stvar .
Nikada nisi bila bez posla a istovrmeno zabrinuta za vlastitu egzistenciju.
Onog trena kad budeš zabrinuta za vlastitu egzistenciju , shvatićeš stvarnu težinu posla koji obavljaš.
Pozdrav

Da, da, bila sam. Pozdrav

Traži novi posao!

Najlakse ces ga pobijediti tako sto ces se angazovati da pokusas naci drugi , u nekoj drugoj firmi.
Samo angazovanje oko toga ce ti pomoci da lakse podnosis i postojeci posao koji ne volis.
Desavalo mi se slicno (mada ne tako drasticno) i vjeruj da sam angazovala sve kako bih ga promijenila,
trebalo je vremena,ali uspjela sam. Nekako vjerujem da nikada ne treba odustati, ne predavati se i trud ce
se isplatiti. Sretno!

ja sad (jos uvijek ne mrzim svoj posao) ali prosli sam mrzio, kao i firmu kao i sve ostalo izuzev sakice ljudi.
eh snagu sam crpio prvenstveno iz plate (koja je bila ispodprosjecna) ali i tih par ljudi koji su mi svaki dan davali nadu da ima jos pripadnika ljudske vrste na svijetu...
dok nisam nasao bolji posao... sto i tebi toplo preporucujem!

Ne možeš ga pobijediti tako je jednostavno, uništit će te. Prije će tebe posao uništiti nego se sve na istom promjeniti tako da tebi odgovara. Znači ne možeš ga pobijediti znači moraš ga napustiti.
Međutim ljudi kažu posao se traži sa posla. Sad je do tebe moraš se srediti sabrati i trgnuti iz te letargije i dok si na tom poslu TRAŽITI NOVI POSAO. Može potrajati par sedmica ili par mjeseci koliko god potraje već samom spoznajom da ćeš trenutni posao napustiti i da će sve to trajati samo još neko određeno vrijeme i da nećeš vječno ostati zarobljena daće ti olakšanje.
Sretno.

vesela_sveska wrote:

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Pocni traziti drugi posao,nema nista gore od te situacije u kojoj se ti nalazis.Zar nemas bas nikoga od kolega s kim mozes biti ok? Najbitnije ti je zdravlje da sacuvas,pa ako i napustis posao nije kraj svijeta.

Imam, naravno. Mala je to firma, ali nasla sam si bash par ljudi s kojima sam dobra. I oni su nezadovoljni, ali su vajda jaci od mene ...Kad bolje razmislim, u toj su firmi svi nezadovoljni, jer mnoge stvari ne funkcioniraju, ali imas ljude koji to nikada ne bi priznali niti bi to na bilo koji nacin pokazali, a jos bi se na***ili samo da imaju tih nekoliko stotina KM mjesečno.

Korisničkoime wrote:Ne možeš ga pobijediti tako je jednostavno, uništit će te. Prije će tebe posao uništiti nego se sve na istom promjeniti tako da tebi odgovara. Znači ne možeš ga pobijediti znači moraš ga napustiti.
Međutim ljudi kažu posao se traži sa posla. Sad je do tebe moraš se srediti sabrati i trgnuti iz te letargije i dok si na tom poslu TRAŽITI NOVI POSAO. Može potrajati par sedmica ili par mjeseci koliko god potraje već samom spoznajom da ćeš trenutni posao napustiti i da će sve to trajati samo još neko određeno vrijeme i da nećeš vječno ostati zarobljena daće ti olakšanje.
Sretno.

Srediti, sabrati se i trgnuti!! Dobro receno, sve znam i pokusavam, ali svaki dan sve isto. Legnem s tom mislju, od sutra cu postupati drugačije, neću se prežderavati i počet ću tražiti posao, ali onda osam/devet sati na trenutnom radnom mjestu u meni ubije volju za životom... i svaki dan tako.

heartbeat100 wrote:

nesto nesto wrote:dobro dosla u klub. ja ne poznajem osobu koja ne mrzi svoj posao ili ako ne posao kao takav, onda bar radno okruzenje (mada to mozda samo znaci da se druzim s pogresnim ljudima ) to je normalno, samo se s tim treba pomiriti i sve ce biti lakse

a koliko dugo radis u toj firmi?

Dvije godine. Ma znam ja da nikome nije sjajno, ali kod mene to vec poprima ozbiljne razmjere. Unistavam se, polako, ali sigurno.

ne znam, ovo sto i drugi kazu, mozda da trazis drugi posao. ne moras odmah ovdje davati otkaz, ali trazi nesto novo. imas radno iskustvo od dvije godine, a ako si i prije toga nesto radila, jos bolje i uopce nije nemoguce da upali. zdravlje je najbitnije i dzaba sve ako ces na tom poslu oboljeti.

mozda da popricas i sa ukucanima o tome, ali da im stvarno stavis do znanja da to nije neko prolazno raspolozenje. pa ako u dogledno vrijeme i ne nadjes novi posao, mozda u krajnjoj liniji tu dati otkaz ako vam tvoja plata nije neophodna za zivot. mislim, sta treba, da doguras do antidepresiva?

mislim odluka je naravno tvoja, ali eto to su sve neke solucije

murof wrote:...was there...

Slicno kao i kod tebe, kile se nafatale, krvni nalazi otisli u 1000 persuna, opce nezadovoljstvo i duuuuugooo bortanje kako ostaviti redovno placen posao na ovakvom vaktu. I jednostavno kad dodjes u momenat kada je ili zdravlje ili posao biras ono sto ti je bitnije. Meni je to bilo zdravlje.

I vec nekoliko mjeseci sam freelancer, srecom bavim se profesijom s kojom je moguce raditi "sam".
Za vrijeme rada u firmi, satnica mi je bila oko 7 KM, sada kada radim zaracunam sebi satnicu min 15 KM, sto znaci radim manje, a slicna primanja.
Jedini problem kod ovog nacina rada jeste da nekad nema nikako posla a nekad se ne moze stici. Ni je ni to za svakoga, ali meni to trenutno ne predstavlja problem...


by the way... za 6 mjeseci 7 kg manje

Čestitke na skinutim kilogramima i na hrabrosti da krenes dalje

heartbeat100 wrote:

Korisničkoime wrote:Ne možeš ga pobijediti tako je jednostavno, uništit će te. Prije će tebe posao uništiti nego se sve na istom promjeniti tako da tebi odgovara. Znači ne možeš ga pobijediti znači moraš ga napustiti.
Međutim ljudi kažu posao se traži sa posla. Sad je do tebe moraš se srediti sabrati i trgnuti iz te letargije i dok si na tom poslu TRAŽITI NOVI POSAO. Može potrajati par sedmica ili par mjeseci koliko god potraje već samom spoznajom da ćeš trenutni posao napustiti i da će sve to trajati samo još neko određeno vrijeme i da nećeš vječno ostati zarobljena daće ti olakšanje.
Sretno.

Srediti, sabrati se i trgnuti!! Dobro receno, sve znam i pokusavam, ali svaki dan sve isto. Legnem s tom mislju, od sutra cu postupati drugačije, neću se prežderavati i počet ću tražiti posao, ali onda osam/devet sati na trenutnom radnom mjestu u meni ubije volju za životom... i svaki dan tako.

Mani se misli počni, jednostavno počni tražiti novi posao i dok se prežderaješ (tvoj izraz). Počni od malih stvari napravi sebi profil na moj posao.ba ili nekom drugom portalu neka ti na e-mail šalju ponude za tvoje zanimanje. To ti je 5 minuta posla kao i minut dnevno da zaviriš u mail svaki dan. Eto za početak to je 5 do 10 minuta koje odvoji odmah sutra na pauzi ili kad dođeš sa posla ili evo ODMAH SAD. NEKA JE KASNO 5-10 MINUTA PA I POLA SATA I SAT GORE DOLE NEĆE NIŠTA PROMJENITI TO JE TVOJ ŽIVOT TVOJA BUDUĆNOST.
Za kasnije u toku sedmice:
Reci svim svojim prijateljima, porodici, poznanicima, komšijama, široj i daljoj rodbini da tražiš posao i to pod hitno. Zamoli ih preklinji ih da se raspitaju ili ako nešto čuju da ti odmah jave.
Napravi novi CV, ja ću ti pomoći ako treba, skupi svoje diplome i sve što se traži na konkursima, kopiraj ih, kupi koverte, spakuj sebi 3-4 koverte sa novim CV-om i potrebnom dokumentacijom kada iskrsne prilika da odmah imaš sve spremno samo još u poštu da odeš.
ZNAŠ, MOŽEŠ, VRIJEDIŠ, KORISNA SI, PAMETNA SI, ŠKOLOVANA SI, JEBEŠ IH SVE OD REDA UZMI STVAR U SVOJE RUKE!
Ponuda javi mi na pp koju vrstu posla tražiš i gdje, nikad se ne zna, ako budem šta čuo saznao javim ti odmah. Nikad se ne zna.

heartbeat100 wrote:Znači, radim posao koji mrzim! Mrzim vrstu tog posla, mrzim kolege, mrzim sebe, ovaj grad, državu i sve sto me okruzuje samo zato sto radim taj posao. Sad bez zezanja, averzija prema poslu koji obavljam počela mi je stvarati i zdravstvene probleme. Depresivna sam i bezvoljna. Otkako sam u ovoj firmi, udebljala sam se 15 kg, jer jedem zbog nervoze, ustvari tjesim se hranom, a da stvar bude gora počela sam razvijati poremećaj ishrane u smislu da trpam enormne količine hrane u sebe, a kasnije to idem povratiti.

S druge strane, sam se udaljila od prijatelja, nemam volje ni s kim se vidjeti, jer mi je potrebno toliko energije da preguram osam sati da sam nakon radnog vremena slomljena i jedva čekam doći kući i buljiti u prazno, a kad dodjem kući niko mi ne smije ništa reći, razdražljiva sam i nervozna. Helem, imam posao koji će mi doći glave ...KAko ga pobijediti?

Uhh, to je bas grozno.
Ja volim svoj posao, ali mrzim sve ono sto ide uz njega. Radim i po 12 sati (nema praznika ni vikenda ni ..), korist je skoro pa nikakva, a sve u nadi da ce biti kao bolje. Zbog toga se svadjam s kolegom redovno, pa tesku situaciju pretvaramo u jos tezu.
Mene jedino tjesi sto ipak volim ovaj posao (iako nije moja struka) i sto sam dobra u tome.

Ne znam sta si po struci i kakav je posao, ali ako nisi u situaciji naci drugi posao, pokusaj iz tog posla izvuci najbolje. Kako se osjecaju tvoje kolege, mrze li oni posao? Mozda da porazgovaras s nekim od njih, mozda se neko osjecao slicno pa to prevazisao.

Pokusaj razmisljati o efektima posla, donosi li jos nesto dobro osim place? izvuci iz njega najbolje...

...nađi si dečka!



...sada bez zajebancije, ajde malo smiri se...imaš opcije daj otkaz i sjedi doma vidjet ćeš kako nerad djeluje na psihu ...

ili nastavi da radiš taj posao ali promijeni mu pristup pobogu, zapitaj se zašto ja ne volim taj posao, zašto mi "kuje" na poslu kidaju nerve...provjetri malo svoj ego pobogu , primaš li plaću, da, profesionalnost, osmijeh na lice i s guštom radi svoj posao... svima dođe žuta minuta da se razumijemo, med da ližeš dopizdi( da prostiš)...

ili nađi posao koji tebi odgovara, ne znam prema čemu imaš afinitet!

ps.čuvaj svoje zdravlje, kad odlijepiš kurcu(da prostiš) ne valjaš!

KupiPosao.ba

Poslije svih ovih faza koje si nabrojala, dolazi faza kada se odas alkoholu i u alkoholu nadjes utjehu. Jedino u alkoholu mozes naci svojih 10 minuta da ti bude dobro.

Ako ne mozes otkriti koja je firma u pitanju mozes li bar opis posla djelatnost ili nesto.. da se vise priblizimo tvoj problemu