Imaju li sarajevski/e pedijatri/ce petlju za svoj posao

[SkeptiMistik]

Dvoumio sam se da li da šibnem ovu temu u rubriku bez cenzure, pa da u naslovu namjesto 'petlje' mirne duše napišem pravi izraz koji mi je na umu. Al tema je prevashodno iz oblasti zdravlja.

Uglavnom, ako se o ovome već raspravljalo, a ne bi me iznenadilo, metnite lokot i dajte link, pa da dižem tu staru temu iz mrtvih jer sam baš pod utiscima.

Otac sam dvogodišnje djevojčice. Pišem ovo nakon još jednog u nizu apsurdnih susreta sa sarajevskim pedijatri(ca)ma i njihovim da-ispustim-iz-šaka dijagnozama i terapijama. Razuman sam čovjek, ne uzimam ništa zdravo za gotovo, volim o svemu promislit, pa tako i o zdravstvenim stanjima svog djeteta. Svaki put se iznova obeshrabrim nakon odvođenja kćerke u dom zdravlja i počinjem vjerovati u teorije zavjere o kojim sam slušao iz različitih priča, nestašice agenasa za analize, farmaceutske lobije i sl.
Najprije sam prije par mjeseci doživio da pedijatar hladno i bez riječi ubaci u karton uredan nalaz brisa nosa i grla, koji sam samoinicijativno dao na analizu u jednoj sarajevskoj poliklinici, i po automatizmu napiše recept za anitibiotik zbog crvenog grla, iako je "narasla normalna kultura". Na vlastitu odgovornost uputio sam apotekarku da mi izda nerastvoren lijek, stavio ga na policu i dan-dva motrio razvoj bolesti. Djevojčica se oporavila bez antibiotika.
U subotu se požalila da je boli uho. Odveli je na pregled i pedijatrica konstatovala da joj je grlo zaista crveno s te strane. Pita nas za povišenu temperaturu, ja kažem da ima. Pita me jesmo li poduzimali šta, ja kažem da nismo jer smo je odmah odveli u dom zdravlja. A ona mi "s visine" odgovara da to nije opravdanje i da se povišena temperatura bez odlaganja mora obarati. Nisam ekspert, al nisam ni prazna ploča. Znam ponešto o hipotalamusu, povišenoj temperaturi kao savezniku u borbi protiv nametnika u organizmu i tako to. Al kontam, šta ja znam, ona je te struke.
Upućuje nas specijalisti na Kliničkom. Specijalista konstatuje sekret iz nosa u srednjem uhu. Ne iznenađuje me, preporučuje antibiotik i šalje nas nazad. Pedijatrica na to poslušno propisuje antibiotik i opominje da se čim prije počne s terapijom dok upala nije uznapredovala.

Poučen ranijim iskustvom, stavljam rastvoren antibiotik u frižider i motrim razvoj bolesti. Temperatura varira sama od sebe, ali je iz noći u noć manja. Pitam se ima li kraja nasumičnom propisivanju antibiotika čim se konstatuje najblaži trag crvenila na grlu ili sl.? Ima li iko od njih petlju da preporuči roditeljima praćenje razvoja bolesti u narednih dva-tri dana prije nego se posegne za receptima? Je li na kraju zaista istina da svi oni imaju uputu odozgo da unaprijed rokaju antibiotike širokog spektra jer nema uslova za detaljnije laboratorijske pretrage? Ili su u talovima s komercijalistima farmaceutskih kompanija, pa fingiraju promet lijekovima kako bi se osiguralo tržište? Ili je jednostavno naše zdravstvo nezainteresirano za savremene tokove? Ili od svega pomalo?

Kakva su vaša iskustva?

[PeekABoo]

Svaka cast na hrabrosti imati u kuci bolesno dijete, a ne ukljuciti mu lijek. Posebno pored svih ovih bakterija oko nas I temperatura zraka. Evo vec danima se pojavljuju slucajevi sarlaha, a to bas I nije za cuvati u kuci bez ukljucenog antibiotika. A pocinje kao najobicniji bol u grlu. Pa onda temperatura. Pa onda osip... .
Opet kazem, svaka cast na hrabrosti I eksperimentisanju s vlastitim djetetom. Ja se to ne bih usudila.

[Nika77]

Moje iskustvo je slicno kao i kod roditelja koji je otvorio ovu temu. Vecina pedijatara bez ikakvog razmisljanja propise antibiotik, jer je pretpostavljam tako najlakse. Antibiotike smatram nuznim zlom, i koristim nerado. Desilo se nekoliko puta da je pedijatar propisao antibiotik, a ja ga svom djetetu nisam ukljucila, i poslije dva do tri dana simptomi su nestali. Da sam uvijek slusala pedijatre moje dvogodisnje dijete bi do sada primilo preko 15 puta antibiotike. Nisam pedijatar i nemam aspiracije da izigravam pedijatra. Imajuci u vidu stručnost/nestrucnost medicinskog osoblja, smatram da kao roditelj imam obavezu da se dobro informiram. S tim u vezi, cesto trazim dva ili tri misljenja, a i bris je obavezan. U skladu sa temom - da li pedijatri/ce imaju petlju za svoj posao - Kao i u svakom drugom poslu, ako si siguran u svoje znanje, naravno da imas petlju. Ok. postoje i sarlatani koji imaju petlju, ali to se lako prepozna.

Slucaj iz naseg zivota - prosle godine smo trebali na operaciju. Imali smo samo 10 mjeseci. Jedan od nalaza koje su trazili prije operacije (i to bez pogovora) je bio - nalaz rengena pluca (zracenje). Meni kao mami je to bilo malo neobicno za tako malu bebu koja do tada nije imala nikakvih disajnih problema, pa sam se malo informisala. Otisli smo kod provjerene pedijatrice sa dugogodisnjnim iskustvom, koja se nasmijala i rekla nam: "Ja na svoju odgovornost necu dijete uputiti na rengen. Napisacu vam svoje misljenje, a ako bas budu insistirali, nije problem snimak mozemo brzo napraviti." Nisu insistirali. Misljenje ove pedijatrice im je bilo dovoljno. Pedijatrica koja ima petlju, jer zna svoj posao.
U svakom slucaju, odluka roditelja je izuzetno teska i odgovorna, posebno imajuci u vidu ovo nesretno nestrucno drustvo u kojem zivimo. Imajuci u vidu nas obrazovni sistem, zastrasujuca pomisao je da bolje nece biti.

[nosara]

Neko ko ne radi moze odvojit par dana da "motri razvoj bolesti"... Odvesti dijete doktoru, a onda na svoju ruku tretirat bolesno dijete je malkice bezveze... Da se djetetu stanje pogorsa ko bi bio kriv, s obzirom na to da je dijete bilo kod doktora...?

[Nika77]

Svaki roditelj je odgovoran za svoje dijete, i na njemu je odluka šta i kako će poduzeti. To nije nimalo jednostavno. Ne slazem se sa konstatacijom da samo roditelj koji nije zaposlen može pratiti razvoj situacije. Uz dobru organizaciju, i uz puno vlastitog odricanja, sve se može pratiti. Da ne budem pogrešno shvaćena, pedijatra treba obavezno posjetiti kada postoji problem. Samo prethodno treba procijeniti kog pedijatra i naravno informisati se o bolesti. Kao i u svakoj struci, i u ovoj postoje oni koji su bolji i oni koji su lošiji. Treba imati i na umu, da niko nije savršen i da se i najboljem može desiti greška. Teška tema, najteže odluke. Ne postoji čarobni štapić. Ponekad se pitam kako su naše pranene/prabake, pradjedovi/pradede rješavali ovakve stvari - jednostavnije upale, prehlade i sl. Tada nije u ovoj mjeri postojala svemoćna farmaceutska industrija. Da li je imunitet bio bolji?

[O'zone]

Pedijatrija se nije promijenila u toliko godina. Ja sam prije 90-tih bio hospitaliziran 34 puta od toga 32 puta na sedmoj stanici bolnice Jezero jednom na 5 i jednom u tadašnjoj vojnoj bolnici. U svemu tome imao dvije kliničke smrti, izboden uzduž i poprijeko infuzijama,injekcijama,testovima..., isprobano na meni sve i svašta i nakon svega toga sam na žalost došao do zaključka da doktori (ne svi da se odmah ogradim) ne žele da slušaju šta im pacijenti govore a i onda kad čuju odmah uhvate taj neki odbrambeno-agresivni stav koji govori "Kako se usuđuješ da sumnjaš u moje znanje"

Na žalost prepisvanje antibiotika danas je postalo nešto sasvim normalno kao kad Vam daju PEZ bombonice i niko više ne vodi računa o tome da virusi i bakterije mijenjaju svoju strukturu i tolerantnost prema lijekovima i time stvaramo otpornije kulture nego što su nekada bile.
Druga stvar je da antibiotici uništavaju prirodnu fluoru želca i crijeva što takođe može uzrokovati probleme.

Antibiotici su potrebni i smanjili su smrtnost od bezazlenih prehlada koje su prelazile u smrtonosne upale pluća ali ope kažem ne u tolikoj količini.

Mada kao roditelj mogu da kažem da je teško gledati svoje dijete kad je bolesno tada mozak ne radi nego srce vodi glavnu riječ.

[SkeptiMistik]

Izrevoltiran sam pisao prvi post, nisam se rasipao pojedinostima. Nije ni čudo što sam dočekan na nož.
Nisam pokondirena tikva niti patim od toga da izigravam pametnjakovića. Do prije par mjeseci dijete sam uredno odvodio pedijatru na pojavu prvih simptoma bolesti i postupao striktno po uputama. Problem je što, ponavljam, ništa u životu ne uzimam zdravo za gotovo, o svemu promišljam i ne mirim se s nejasnoćama samo zato što dolaze od autoriteta. Kad je djevojčica bolovala impetigo, uredno smo ispoštovali terapiju antibioticima jer sam pred sobom imao bakteriogram, ime i prezime bakterije koja se preko ranica na površini kože prošvercovala u organizam i dobro nas namučila te sezone. Antibiotike cijenim i zahvalan sam pronalazaču, kao i onima koji su to desetljećima usavršavali da bismo pogledali u leđa mnogim bolestima koje su danas banalne, a nekad su uzimale živote.
S druge strane i dalje se kunem u ljudski organizam i njegovu sposobnost da se u većini slučajeva sezonskih razbolijevanja sam izbori s nametnicima. Nikad se toliko ne obazirem na trenutnu visinu temperature koliko na opšte stanje svog djeteta.
Ako sam dobro shvatio argumentacijsku liniju u pojedinim postovima, nepromišljena je moja roditeljska odgovornost prema zdravlju djeteta koju ispoljavam ne prihvatajući olako upute koje mi nemaju smisla, a haos koji antibiotik napravi kad je bespotrebno propisan je utemljena kolateralna šteta.
Uglavnom, ispotavilo se da se skoro pola jasličke grupe razboljelo u proteklih par dana. Za razliku od nas koji smo prešutno odlučili ne uključivati antibiotik odmah, jedna majka je otovreno odbila i zahtijevala pretrage, na šta joj je pedijatar prvo održao predavanje, pa onda napisao uputnicu kad je vidio da ne odustaje.
Daleko od tog da tvrdim kako niko do njih ne zna svoj posao, ali nešto ne štima.

[uglavnomja]

a je li ti palo na pamet da se SEKRET IZ NOSA POJAVIO U UHU zato sto nisi ispostovao prvu terpaiju antibioticima

zasto mislis da je jedna analiza vaznija od procjene strucnjaka? ne moze jedan nalaz pokazati sve. ako je doktor imao 100 takvih slucajeva i zna da ce se razviti upala, bakterije.. kojih jos nema na nalzu i daje antibiotike da to preduprijedi, smanji posljedice...



igrati se boga sa vlastitim djetotm

pa sto je uopste vodite doktorima?

na svakom antibiotiku pise da se mora popiti propisana doza ili se bolest nece izlijeciti, nego samo zalijeciti i vratice se opet, i opet... jaca i jaca

[alibegoa]

Svaka cast na hrabrosti imati u kuci bolesno dijete, a ne ukljuciti mu lijek. Posebno pored svih ovih bakterija oko nas I temperatura zraka. Evo vec danima se pojavljuju slucajevi sarlaha, a to bas I nije za cuvati u kuci bez ukljucenog antibiotika. A pocinje kao najobicniji bol u grlu. Pa onda temperatura. Pa onda osip... .
Opet kazem, svaka cast na hrabrosti I eksperimentisanju s vlastitim djetetom. Ja se to ne bih usudila.

[alibegoa]

I ja sam se igrao sa tim prirodnim imunitetima i borbom organizma i izbjegavanja antibiotika dok dijete od dvije godine nije na temeraturi od 38 izgubilo svijest i prestalo disati, ima i neki stručni izraz za to sad se više ne sjećam. Nakon tog horora sad obaram dok se pojavi povećanje.

[otherside]

Neko ko ne radi moze odvojit par dana da "motri razvoj bolesti"... Odvesti dijete doktoru, a onda na svoju ruku tretirat bolesno dijete je malkice bezveze... Da se djetetu stanje pogorsa ko bi bio kriv, s obzirom na to da je dijete bilo kod doktora...?

vrlo logicno pitanje. nisu pedijatri vracevi da mahnu rukom i izgovore vagamungaba i vi odete kuci sa zdravim djetetom.
oni su ljekari i lijece odgovarajucim lijekovima.
i u cemu je vise problem sa antibioticima? problem jeste ako se oni stalno propisuju ali u odredjenim stanjima su vise nego pozeljni.
sta treba, pustiti dijete da bude bolesno svaki mjesec i da se samo lijeci.
neka hvala, i ja popijem antibiotik kad imam upalu, sto bih dijete mucila.
i obicna prehlada moze zavrsiti sa strasnim komplikacijama koje ja kao majka dvogodisnjeg djeteta ne bih zeljela ni sanjati a kamoli dozivjeti.

[SkeptiMistik]

Ako su Amerikanci prozak nacija, mi smo definitivno antibiotik nacija.
Propisivati antibiotik na svaku pojavu crvenila u grlu ili šmrcanje i curenje iz nosa ravno je kao ići ulicom i pucati u svakoga ko je zadigao kragnu mantila i spustio obod šešira pod pretpostavkom da je kriminalac. Ako ih pitate, pedijatri će reći kako je antibiotik u krajnjoj liniji prevencija sekundarne infekcije i tako to. Dijete u svakom slučaju ozdravi za dan dva. Svi to pripišu čudotvornom djelovanju antibiotika. Neki čak kažu: poslije prve kašike mu bilo bolje i sl. Niko ne želi zamarati se pomišlju da je infekcija bila virusnog tipa i da je djetetov imunološki sistem samostalno pregurao prehladu. A antibiotik nije imao previše posla, pa se okomio na korisne bakterije u probavnom sistemu. I dijete je učinilo još jedan iskorak ka neosjetljivosti na antibiotike.
Ako se u organizmu zaista nastanila neka zafrkana bakterija, onda taj pucanj ućoravo s antibiotikom širokog spektra svakako nije bio od koristi i to će se saznati za tek za dva-tri dana. Dotad je dijete bespotrebno dva do tri puta dnevno uzimalo antibiotik koji je rokao šta je u njegovoj moći, opet one nedužne bakterije, ali ne i nametnika.
Samo jednom smo doživjeli da je pedijatrica u jednom novogradskom domu zdravlja konstatovala blago crvenilo u grlu i curenje iz nosa, ali nas je vratila kući upravo na praćenje razvoja bolesti. Uključila je kapi za ispiranje sluznice nosa i uputila nas da pratimo variriranje temperature. Djevojčica je ozdravila bez antibiotika.
Bespredmetna je argumentacija tipa 'sve do jednom'. To je ravno zloslutnim pretpotopskim predskazanjima. Opet ponavljam, nisam papak. Dijete mi je uredno vakcinisano i bez pogovora izvršavam sve svoje roditeljske obaveze u vezi s njenim zdravljem sve dok mi imaju smisla. Stručnjaci su nekad tvrdili i da je zemlja ravna ploča i da iz prljave košulje nastaju miševi. Ovdje možda pregrubo karikiram, ali hoću da kažem da se trendovi mijenjaju. Pomalo je licemjerno što upravo u domovima zdravlja možete pročitati upute da nije svaka bolest za antibiotike (u domu zdravlja u Saraj Polju takve upute se nalaze u čekaonici Pedijatrije). U Evropi čak postoji dan svjesnosti o antibioticima i to je još jedno sistemsko licemjerstvo jer upravo Zavod za javno zdravstvo FBiH propagira taj dan putem svoje web stranice. A zdravstveni radnici i dalje kapom i šakom rasturaju antibiotike kao da su, što reče O'zone, PEZ bombone.
Tako ili spiraju odgovornost sa sebe, jer daleko je lakše opravdati ozdravljenje antibiotikom nego dokazati kasnije probleme izazvane bespotrebnom upotrebom antibiotika, ili imaju neke upute 'odozgo' ili 'sa strane' ili su jednostavno spremali ispite iz istih knjiga kao i njihovi očevi i majke, po istraživanjima iz ranih pedesetih. Ovdje govorim isključivo o tim pasioniranim sljedbenicima antibiotika koji udruženim radom proizvode monstrume od bakterija koje više ni sudnji dan neće moći iskorijeniti

[otherside]

Ako su Amerikanci prozak nacija, mi smo definitivno antibiotik nacija.

ne. mi smo definitivno nacija najpametnijih, najmudrijih ljudi.
taj supljak da se "vani" sve ispravno radi a eto "kod nas" sve naopako je toliko puta sazvakan da je vrijeme da neko pusti vodu poslije te povracotine.
u vecini evropskih zemalja antibiotik mozes kupiti u slobodnoj prodaji po apotekama. kod nas moras imati recept.
nedavno je bio dokumentarac na TV-u u kojem je reporter ciljano isao od apoteke do apoteke i trazio antibiotik.
sjecam se da samo u Belgiji nije mogao kupiti a u Holandiji recimo nisu ni pitali zasto mu treba.
Ne vjerujem ni da je u Americi bolja situacija.
Kanadjani su promovisali neki projekat da se upale kod male djece saniraju spontano s ciljem jacanja imuniteta ali su ga toliko usrali sa svojom dosljednoscu i pojavom komplikacija da je propao.
ja sam majka dvogodisnjeg djeteta, redovno imuniziranog.
u ove dvije godine bili smo kod pedijatra 4-5 puta zbog: povracanja, proljeva, visoke temperature, slinjenja.
"potkacili" smo za ovo vrijeme 3 razlicita pedijatra i nijedan nije ordinirao antibiotik.
zato reagujem ovako, mozda i pomalo agresivno jer je naslov i cijela tvoja prica nepotrebna generalizacija ljudi koji rade vrlo osjetljiv posao sa najfragilnijom populacijom a s druge strane hvalospjev tvom nadmudrivanju sa pedijatrima u kome si eto, ti ispao pametniji i pokazao da oni nemaju pojma.
aferim.

[otherside]

Ne znam kakav je antibiotik trazio, ali po zakonima EU, niti jedan antibiotik se ne bi smio izdati bez recepta. Konkretno u DK, niti jedan jedini antibiotik ne mozes kupiti bez recepta. Bolje receno, jedino ti za lijekove tipa paracetamol & co. ne treba recept, za sve ostalo, treba.

e sad ti ne bih znala reci koje je tacno antibiotike trazio jer sam gledala zadnjih 10-ak minuta kada je u zakljucku rekao da je u Holandiji, mozda nekim dijelovima Francuske mogao uzeti sta je htio, u Belgiji nista, ostalo sam zaboravila.
ja sam prije 3 godine u Parizu kupila metronidazol u apoteci, naravno bez recepta, bila sam tu turisticki.
pitali su me za razlog koristenja i prodali bez problema.

[Semiramida]

I moje je iskustvo s propisivanjem antibiotika djetetu na osnovu "lakših" simpoma prehlade / gripe - isto. Ali u Domu zdravlja. Jednom nas nisu mogli primiti u Domu zdravlja, jer smo kasno došli, a čekaonica puna pacijenata, te su nam ljubazno rekli ili da dođemo rano ujutro idući dan ili da odemo u Hitnu.

Iako slučaj nije bio tako hitan, odemo mi u Hitnu i pedijatrica na osnovu pregleda kaže "hajte vi u ovu našu laboratoriju da provjerimo leukocite, začas ćemo mi to vidjeti". Za koju minutu, nalaz dolazi, mali broj leukocita i doktorica reče "nema govora davati djetetu antibiotike". I malo dijete inhalirali, a za par dana sve lijepo prošlo: i kašalj i hunjavica... Mislim, hvala bogu, pa to tako lijepo prođe.

I koji mjesec ranije, kad su nam propisali antibiotike zbog lakše upale grla, nismo ih uspjeli dati djetetu: sav onaj sirup dijete ispljuje. Nakon par pokušaja, potpuno smo odustali i dijete se fino oporavilo. Tad je na vagi bilo da mrcvarimo dijete koje se otimalo svakom pokušaju davanja sirupa ili da ga pustimo s tom upalom dan-dva da vidimo imunitet na djelu. Nemojte se zgražavati na ovakav postupak; to je isto primijenjeno znanje američkih knjiga koje kažu da je uz simptome bolesti jako bitno pratiti ponašanje djeteta u smislu da li je živahno ili klonulo...

Cijenim mišljenje naših ljekara, al' eto, uzimam slobodu nekad ih i ne poslušati. Nekad.

[vanad]

U Ceskoj ti nece dati antibiotik bez recepta ni pod razno...
Ali moju mamu cim zigne grlo ili joj procuri nos ona popije antibiotike (sama kupi ). Djaba moja prica da je vecina prehlada virusna, nema nista bez antibiotika. To je nacija koja je odrasla na antibioticima i ne vjeruju nicemu drugom.

[SkeptiMistik]

u subotu popodne izmjerili povišenu temperaturu, nos obilno curi. Djevojčica se samo jednom požalila da je boli uho, vrlo smireno, ali to nam je bilo dovoljno da je odvedemo na ljekarski pregled. Pluća čista, grlo blago crveno, malo više s one strane na koje uho je pokazala. U domu zdravlja nisu imali adekvatnog instrumentarija, pa su nas poslali na KCUS specijalisti za uho, grlo, nos. Konstatovala mukus u lijevoj eustahijevoj cijevi koji se iz nosa slio tamo. Napisala uputu pedijatrici da propiše Zinnat i Aquamaris. Vraćamo se u dom zdravlja po recepte.
Pošto smo se vratili u poslijepodnevnim satima, odlučili da ćemo prvu dozu dati pred spavanje. U međuvremenu ispirali nos Aquamaris kapima i čistili ga nosnim aspiratorom, onim što se šteka na usisivač. Tragom savjeta kako da olakšam akutnu upalu srednjeg uha naletim na članak evrospke asocijacije pedijatara u vezi sa pristupima u liječenju.
Ohrabreni podacima da se odgovarajuća terapija može uključiti i nakon 48 sati, ako se simptomi sami ne povuku, odlučujemo se za Wait-and-See pristup. Ne vrišti, ne povraća, blago pritišćemo uho, ne trza se, ne žali se više da je boli, vedra je i živahna. Jedino joj se oči cakle od visoke temperature i isijava ko kalolifer.
Prve dvije noći temperatura neprekidno varira od 38 do 39,5. Ne obaramo. I dalje je vedra, živahna pred spavanje. Lagano je odjevena. Spava stabilno, samo povremeno stenje u snu. Dajemo joj da pije vode i stavljamo obloge na čelo. Ujutro temperatura naglo pada na 37. Treće jutro osviće s 36,5.
U utorak smo je odveli na kontrolu kod specijaliste u domu zdravlja. Mukusa još uvijek ima, što me i ne čudi, jer Zinnat nije WD-40. Ljekarka prvo s podrugljivim izrazom lica komentira Aquamaris koji je kolegica iz KCUS-a preporučila. Ona preporučuje kapi na bazi antibiotika (još antibiotika!) i Operil. Zatim začuđeno čita dozu Zinnata, 7mg, koju je kolegica u domu zdravlja u subotu propisala po uputi kolegice iz KCUS-a. Kaže da joj nikako nije logična, pita za uzrast i kilažu, vadi tablicu i prepravlja daljnju dozu na 7,5 mg iako sam na početku naglasio da od sinoć nema povišenu temperaturu. Šalje nas na odjeljenje pedijatrije da uzmemo recepte i novu uputnicu za kontrolu u petak. Pedijatrica je igrom slučaja ista ona koja je u subotu dežurala u drugom domu zdravlja. Čita nove upute i sebi u njedra komentariše: "7mg, 7,5mg kakve veze ima..." Ja ključam iznutra, ali smireno govorim kako ne ulazim u to.
U srijedu je djevojčica sve bolje, vraća joj se apetit, spava čvrsto i mirno, a danas je ono staro dijete. Ne likujem samodopadno nego sam sretan što smo uspjeli zaobići Zinnat uz koji mi je apotekarka s tugaljivim izrazom na licu preporučila i neki preparat na bazi Linexa jer će narušiti stomačnu floru.
Bezobziran sam roditelj jer se trudim informirati se i aktivno sudjelovati u liječenju svog djeteta, a pedijatri su, ako sam dobro shvatio, amnestirani odgovornosti za štetu nastalu usljed bespotrebnog propisivanja antibiotika jer su stručnjaci. Na kraju, evo i linka o kojem sam ranije pisao:
http://www.zzjzfbih.ba/2012/11/europski ... arstudeni/
Složit ćete se sa mnom da u ovom slučaju linkujem na domaće izvore, naše stručnjake, koji prepoznaju rastući problem bakterija otpornih na antibiotike. Smatrate li, iz svog ličnog iskustva, da naši pedijatri u praksi primjereno koriste antibiotike širokog spektra?

[SkeptiMistik]

Ne znam za vas, al meni je baš drago što smo otvoreni za razmjenu mišljenja

[otherside]

moj komentar na sve ovo ce biti: tvoje dijete, tvoja odgovornost.
pedijatri su sa sebe skinuli odgovornost, ne jedan vec najmanje 2, koliko sam ja shvatila.
ti vise vjerujes tugaljivom pogledu tete iz apoteke ( btw, ja nisam dijete pa je i mene jedna tugaljivo gledala kad sam podizala antibiotik) nego specijalisti pedijatrije.
ok, shvatili smo. ti neces dati svom djetetu antibiotik dok ne dobijes znake ozbiljne bolesti.
nadam se da je to bio cilj tvojih postova.
mozda razumijes da ovdje ima roditelja koji zele upalu sto prije zaustaviti i ne baviti se ogledima na vlastitom djetetu.
nego, mene zanima jedna druga stvar.
da li ti stvarno mislis da antibiotik moze vise naskoditi tvom djetetu od nekoliko sati temperature vise od 39 stepeni tokom koje se mogu razviti febrilne konvulzije i ne daj Boze dijete umrijeti?

[SkeptiMistik]

Prezasitio sam temu svojim ličnim primjerima, a naglasak bi trebao biti više na našim stavovima o praksi uključivanja antibiotika za većinu prehlada koju pedijatri dijagnosticiraju kod djece.

Povišenu temperaturu shvatam kao urođeni mehanizam suzbijanja nametnika u organizmu, koji je vrlo "promišljeno" reguliran iz odgovarajućih centara u mozgu. Mišljenja sam da nametnik u organizmu preferira tjelesnu temperaturu i vlažnost kakvu je zatekao, pa bi snižavanje temperature u prva 24 sata pogodovalo najviše nametniku. Za virus je ovo jedino rješenje, pored ublaživača simptoma, jer taj nametnik će svakako iskulirati antibiotike.

Ishodi povišene temperature ovise o svakom djetetu ponaosob i njegovom općem zdravstvenom stanju, kao što neka djeca na ubod pčele reaguju anafilaktičkim šokom, ali to ne znači da svu djecu treba panično sklanjati pred pčelama. Tako je i s febrilnim konvulzijama.

Antibiotike sasvim podržavam. Vjerujem u sposobnost antibiotika užeg spektra da obavi posao čak i nakon 48 do 72 sata nakon prvih simptoma. Ovdje ne govorim o teškim bakterijskim oboljenjima, već o uobičajenim bakterijskim upalama grla kod djece, zbog kojih sam i započeo ovu temu. Onih za koje se ispostavi da su bakterijskog porijekla. A to nije uvijek slučaj. A ja sam već ranije napisao da sam lično samo jednom doživio da pedijatrica ne uhvati odmah za recept, već nas je poslala kući na mirovanje i praćenje. A kolega s posla, recimo, nije nikad to doživio. On uvijek uredno dobija recept za Bosnakijekove antibiotike širokog spektra i daje ih djetetu bez pogovora. Tako i moja sestra, tako i brat moje žene i mnogi drugi ljudi roditelji koje znam. Moja kćerka je zadnji put uzimala antibiotike prije gotovo godinu dana, kad ju je potkačila gnojna angina. U međuvremenu je redovno išla u stariju jasličku grupu, provodila gotovo devet sati dnevno među preko dvadeset druge djece, često je kući donosila blaže prehlade s kojim se sama nosila i koje su prolazile za dva-tri dana.

Neprimjerena upotreba antibiotika u praksi tretiranja sezonskih prehlada kod djece je vrlo ozbiljan dugoročni problem ne samo svakog djeteta ponaosob, već društva u cjelini.

[kadinica]

1. Ti si imao ludu sreću, pa je upala prošla bez komplikacija
2. Što dijete vodiš na kontrolu, ako joj nisi dao antibiotik?

A odgovor na tvoje pitanje: Da, sarajevske pedijatrice imaju petlju. Ova kod koje ja idem ne daje bez razloga antibiotik. Pa mi je djevojčica skoro 6 mjeseci bila na istim, dok nije operisala krajnike. Tvoja kćerka ide u jaslice, moraćeš ne navići na antibiotike...

[Margita81]

Zbog precestih angina moje dijete je bilo na antibioticima svaki mjesec 6 mjeseci za redom...na kraju je dobila i cudan osip po cijelom tijelu, lezanje na infektivnom na kraju u otpusnom pismu su objasnili osip ovako: netipican osip po cijelom tijelu od precestih upala ili je u zadnjem antibiotiku bilo nesto toksicno.
Zadnji je bio Zinnat.
Ipak, i danas kad krajnika vise nema, povisena temperatura koja se zavraca je meni dovoljan signal da dijete vodim pedijatru i ako ima potrebe za antibiotikom onda terapiju i ispostujemo-do kraja.
Igrate se sa upalom uha koja moze prilicno da osteti sluh. Jos posebno kod djeteta koje ima krajnike, ceste upale koje se ne izljece nego samo zalijece sto je jako opasno. No ipak, svako zna svoje...

[mare 28]

Skeptimistik, isto mislimo - zaista olako prepisuju antibiotike djeci.

I ja sam "slijepo" vjerovala našoj pedijatrici, ali nakon što mu je dala Sumamed ( a do tada nikad nije koristio antibiotike) samo zato što je promukao i grlo mu je crveno (da napomenem da vrišti iz petnih žila kada mu pregleda grlo), djetetu bez temperature i kada su pluća čista, sada sve uzimam sa rezervom i prvo nalaze izvadimo privatno (CRP, bris ždrijela i nosa) i onda idemo pedijatru.
Do sada bi popili 4 puta antibiotik (2x Sumamed, eritromicin i ospen) i svaki put bez ijednog nalaza, samo pregled grla i slušanje pluća (pluća uvijek čista).

Hvala Bogu uvijek potražimo više mišljenja, pa ne idemo na prvu.

[SkeptiMistik]

Rastući problem nedgovorne primjene antibiotika, zbog čega sam i pokrenuo ovu temu, prisutan je na globalnoj razini i mimo ove naše razmjene mišljenja, nisam ja to izmislio. Prije ili kasnije pedijatri će morati poraditi na tome. Postavlja se pitanje kakva je uloga nas roditelja s obzirom da nisu sve sezonske prehlade ovog svijeta bakterijskog porijekla i želja svakog razumnog roditelja je da dijete ne uzima antibiotik ako je nekoristan. Takvim je situacijama teško ući u trag s obzirom da dijagnostika završava stetoskopom i špatulom, slijedi antibiotik, djeca zatim evidentno ozdrave, ali se postavlja pitanje čime se antibiotik bavio u organizmu djeteta ukoliko je prehlada bila virusnog porijekla.
Mišljenja sam da takva inicijativa velikim dijelom treba da krene i od nas roditelja.