Otes 04.12.1992 - 04.12.2012

[MorningStar]

Po mom mišjenju,Otes je pao iz više razloga.
Da smo imali MTS-a,bar 20 sanduka municije i 20 zolja-četnici nikad ne bi ušli,bez obzira na količinu granata...valja ući pješadijom.
Zatim,neuvezanost jedinica.Bio je lokalni TO,lokalni HVO,jukini u bijeloj zgradi i mi iz gradskog MUP-a.Niko ni sa kim niti je sarađivao niti imao veze.Recimo,nas su gurnuli naši komandiri iz grada jer smo ”poznavali” teren a prvi put bili na Otesu u septembru 1992.Nikad u životu prije toga nisam bio dole.Ravno ko Vojvodina.
U Otesu smo imali trojanskog konja u vidu HVO koji je srpskoj strani tačno dojavio gdje je ko smjesten i sa kojim snagama.Nijedna granata u septembru nije pala oko staba HVO,samo su gađali nas,TOBiH i Jukine.Jedan me lokalni mjestanin,inace hrvat,pitao jesam li Jukin posto sam imao maskirne pantalone i crnu majicu.Kad sam rekao da sam MUP-vac on mi je uputio ”prijateljski ” savjet da skinem crnu majicu jer su četnici samo gađali one u crnim uniformama.Pogledam njihov HVO-nećes nikog vidjeti u crnini ni kad je na groblju...

Gledajuci karte i laicki onako - Otes je mogao da bude prepoznat kao cilj VRS i ranije (tj. mogao se ocekivati napad) Takva teritorija im je stvarala klin i ostavljala mogucnost da Armija BiH djeluje prema Ilidzi ili nekoj mogucoj deblokadi prema hadzicima itd.Ugrozavala im je komunikaciju Ilidze sa ostatkom teritorije + njihov klin u nedzaricima. Kada sve to kombinujemo sa njima povoljnim terenom i dobroj startnoj poziciji gdje su mogli sa 3 strane da napadnu - ko god je gledao karte mogao je da ocekuje ozbiljniji napad.


Hvala na karti NSP

[toska]

Po mom mišjenju,Otes je pao iz više razloga.
Da smo imali MTS-a,bar 20 sanduka municije i 20 zolja-četnici nikad ne bi ušli,bez obzira na količinu granata...valja ući pješadijom.
Zatim,neuvezanost jedinica.Bio je lokalni TO,lokalni HVO,jukini u bijeloj zgradi i mi iz gradskog MUP-a.Niko ni sa kim niti je sarađivao niti imao veze.Recimo,nas su gurnuli naši komandiri iz grada jer smo ”poznavali” teren a prvi put bili na Otesu u septembru 1992.Nikad u životu prije toga nisam bio dole.Ravno ko Vojvodina.
U Otesu smo imali trojanskog konja u vidu HVO koji je srpskoj strani tačno dojavio gdje je ko smjesten i sa kojim snagama.Nijedna granata u septembru nije pala oko staba HVO,samo su gađali nas,TOBiH i Jukine.Jedan me lokalni mjestanin,inace hrvat,pitao jesam li Jukin posto sam imao maskirne pantalone i crnu majicu.Kad sam rekao da sam MUP-vac on mi je uputio ”prijateljski ” savjet da skinem crnu majicu jer su četnici samo gađali one u crnim uniformama.Pogledam njihov HVO-nećes nikog vidjeti u crnini ni kad je na groblju...

sve to i takva priča je bila poslije svo vrijeme, ali iz ovog primjera MTS je bio na prvom mjestu.

NSP, na karti ovaj dio od Otesa do Azića gje je upisano slovo T palo je početkom februra 93.
a dio sa kojim se dodiruje, djeli ih pruga, Pijačna ulica, pala je tačno polovina ove ulice u martu 93.
karta je bez detalja pa je i procjena položaja jako teška

tu su zaustavljeni i to je bio konačni kraj ofanzive na Otes.

prilikom ovog njihovog napada na Pijačnu, naš tenk T55 došao je do hladnjače i čekao municiju koja nikada nije stigla,
naša procjena je bila da bi sa 2,3 granate zaustavili napad.
jedna yebena visoka kuća preko pruge sa postavljenim sijaćem je presudila bitku u njihovu korist, a nama donjela najveće žrtve.

sa njihovim tenkom koji je došao preko Dobrinjke i nanjeo nama početne gubitke, cijela POG grupa od 4, 5 ljudi poginula, mogli smo se nositi, uključujuču i ostali okolop jer nisu smjeli naprijed,
ali taj sijać je uzeo poziciju na novozauzetom teritoriju u Azićima i riješio u njihovu korist.

[PM72]

Od Igmana i Golog brda do Otesa nije bio kilometar vazdušne linije,riječno korito,50-tak kuća i magistralni put.
Svaki oficir to je primjećivao na karti...sem ovih naših.

[Nekako s proljeća]

Otesa ili Zoranova.

Upravu si tad su promijenili ime u Zoranovo

[Emiremir33]

Otesa ili Zoranova.

Upravu si tad su promijenili ime u Zoranovo

Treća slika malo nelogično napisana da oni brane Otes

[Grean]

RAKOČEVIĆ SRĐAN DANILO 13.07.1967 Centar SRBIN Vojnik ARBIH 03.12.1992 Ilidža
ROGAN MARIO BRANKO 13.12.1969 Centar HRVAT Vojnik ARBIH 04.12.1992 Ilidža

Brat i kum mog prijatelja i komšije... Identifikovao ih u mrtvačnici jednog pored drugog.
Tužna je Srđanova priča. Rođen je kao blizanac sa bratom Mišom i oba su bili sa posebnim potrebama. Mišo je bio teži oblik, smješten u dom u Fojnici (ne znam da li je Drin ili su Bakovići), a Srđan lakši oblik, prilično samostalan, ali ipak sa poteškoćama. Srđan je bio regrutovan u JNA ali u neborbeni sastav, nije prošao vojničku obuku i nije imao dodir sa oružjem, nego je služio kao trpezarac itd. Poslije vojske je imao neki jednostavan posao, mislim izrada mrtvačkih sanduka u Pokpu ili tako nešto. Kako je bio u evidenciji opstinskog sekretarijataza NO tako su mu 1992. poslali poziv za mobilizaciju i odmah je poslat na Otes. Na dan kad je poginuo porodica je dobila nalaz da Sršan nije sposoban da služi vojsku i rješenje o demobilizaciji.

Otoka znaci.

A prijatelj i komsija nije vrijedan pomena, pogotovo ne na ovoj temi...ako sam dobro shvatio o kome se radi a mislim da jesam.

[Emiremir33]

Po mom mišjenju,Otes je pao iz više razloga.
Da smo imali MTS-a,bar 20 sanduka municije i 20 zolja-četnici nikad ne bi ušli,bez obzira na količinu granata...valja ući pješadijom.
Zatim,neuvezanost jedinica.Bio je lokalni TO,lokalni HVO,jukini u bijeloj zgradi i mi iz gradskog MUP-a.Niko ni sa kim niti je sarađivao niti imao veze.Recimo,nas su gurnuli naši komandiri iz grada jer smo ”poznavali” teren a prvi put bili na Otesu u septembru 1992.Nikad u životu prije toga nisam bio dole.Ravno ko Vojvodina.
U Otesu smo imali trojanskog konja u vidu HVO koji je srpskoj strani tačno dojavio gdje je ko smjesten i sa kojim snagama.Nijedna granata u septembru nije pala oko staba HVO,samo su gađali nas,TOBiH i Jukine.Jedan me lokalni mjestanin,inace hrvat,pitao jesam li Jukin posto sam imao maskirne pantalone i crnu majicu.Kad sam rekao da sam MUP-vac on mi je uputio ”prijateljski ” savjet da skinem crnu majicu jer su četnici samo gađali one u crnim uniformama.Pogledam njihov HVO-nećes nikog vidjeti u crnini ni kad je na groblju...

Dobro si napisao ,nedostatak zolja i osa,razjedinjenost jedinica plus HVO ,i naravno neutvrđene linije transeji,rovovi,zemunice

[wirger]

3. Decembar,
U toku noći 2. na 3. Decembar u naselje počinju pristizati razne jedinice iz grada kao ispomoć, najčešće u vidu grupa vjerovatno dobrovoljaca iz matičnih jedinica. Prepoznao sam tu dosta Jukinih koji su i prije dolazili, iz Podrinjske brigade, sa Stupa. Najveći problem sa njima, posebno onih koji prije nisu dolazili je nepoznavanje naselja i linija. Zakačio sam onaj jedan tekst kako je 3 . decembra četrnest Jukinih zalutao u Pejton i tamo bili zarobljeni. Iskreno žao mi je mnogih ljudi koji su došli iz grada, koji su poginuli, a nisu mogli ništa puno učiniti, nedostatak protivoklopa je bio najveći problem za sve nas. Ne trebam ponavljati da je jutro počelo opet sa zaglušujućim detonacijama. Najveći pritisak VRS je vršila iz pravca dan prije zauzetih vikend kuća uz rijeku Željeznicu na liniju koja je razdvajala 2 i 3 četu, te su dobrim dijelom uspijeli proći među kuće , taj dio smo zvali Terovići zbog većeg broja ljudi sa tim prezimenom.Na tom dijelu su se često spominalo da su bile borbe bile na tako malim rastojanjima, da je u određenom momentu bilo prsa u prsa.U suštini radi se o redu oko 20-ak kuća pored kojih su prolazile sa njihove prednje i zadnje strane tada makadamski putevi. Pojačanje iz grada je tu dosta pomoglo jer taj dio nisu mogli iz tri napada zauzeti. Međutim kada nije išlo, vraćali su se na polazne položaje i taj dio se gađao artiljerijom. Na jednom forumu sam pročitao opis napada sa strane učesnika VRS kada su prolazili kroz tranšeje zaticali su mnogo ostataka ljudskih dijelova tijela i odavao je priznanje učinku njihove artiljerije. Do sredine dana se osjetilo da će taj dio linije pući, naročito što se sve više čuo zvuk rada motora oklopnjaka, odnosno da su se počeli koncentrisati za konačni napad. Komšija me je zamolio da kada bude mirnije da odem obići par kuća, pa i njegovu gdje smo znali da su civili u njima i prenesem im da počnu evakuaciju prema zgradama jer sa njihove strane neprijatelj im je vrlo blizu. Tako sam i uradio, pretrčavanje sa neopisivim strahom od ranjavanja i pogibije, knedla u grlu i jako lupanje srca, kod treće kuće dok sam prenosio uplašenim ljudima informaciju začuo sam neku galamu. U tom dijelu kuće nisu bile zbijene, velika rastojanja su između njih, baš na jednoj livadi sam vidio četri vojnika kako pretrčavaju u pravcu kuća. Bili su u JNA šinjelima, kaputima, a jedan je čak imao donji dio uniforme u plavoj boji kao da su pantalone od civilne zaštite, U toj buci nisam mogao tačno čutii jesu li vikali ura ili juriš, ali bila je neka vika. Kod jednog sam prepoznao papovku u ruci. Nekako ko da su bili stariji ljudi, kako smo ih poslije zvali linijaši. Viknuo sam i ja u panici : Eno ih! U podrumu je par starijih ljudi imalo oruje, izašli su i počeli pucati iz dva pištolja TT i onaj M70 mali. Vjerovatno to nije imalo nekog efekta, nisam ni stigao pogledati, već sam pomogao djeci i par žena da izađu i počnu bježati- Jedna je samo vikala " Sve će nas pobiti". Djeca su plakala. Negdje u blizini je se čulo turiranje i rad motora oklopnjaka i šteketanje jačeg topa, međutim nisam ga vidio. Tek poslije rata sam po tragovima dubokim skontao da je bio u pitanju BVP M80, i bio je lijevo od pješadije ali sa ograničenim manevrom jer se kretao duž drvoreda oraha koji mu je onemogućavao da izađe na povoljan položaj i puca prema recimo kućama gdje sam ja bio u tom trenutku, na našu sreću. Kada smo stigli u jedan od haustora sreo sam dva poznanika Hrvate protjerane sa Ilidže koji su poslije izvjesnog vremena prešli u HVO. Držali su stražu u Čolinom selu i rekli su da su napustili rovove jer su procjenili da im nikoga nije bilo na lijevom boku koji je držala 3 četa, vrlo izvjesno da su i bili u pravu jer su liniju pomakli već duboko među kuće. Već se nekako počelo pričati da li iz panike , a poslije je došla usmena vijest da se civili počnu evakuisati iz naselja. U tom trenutku vjerovatno dolazi do lančane reakcije, gdje ljudi počnu misliti o svojoj porodici i kako je spasiti. I ja sam otišao do haustora gdje su mi bili roditelji i mlađi brat. Prolazeći kroz garaže ispod one dvije visoke zgrade vidio sam dosta uspaničenih civila, djece koja plaču, koji su počeli da se tu skupljaju i razmišljaju o načinu izlaska. Dio ih je ušlo u razna vozoila, tamići, golfovi , kombi i cestom do pilane, lijevo u aziće, pored čarapare, zatim opasne lambade, pa na Stup, dok je drugi dio išao pješke preko livada , prelazeći hladnu rijeku Dobrinju, ali sve ovo je bilo uz granatiranje, te je mnogo ljudi izgubilo svoje živote na tom dijelu, čuo sam da je bilo i davljenja u rijeci.
Javljaju da je jedan od vozača saniteta izgorio u autu, dobio je poziv da pokupi ranjenje kod jedne kuće, međutim ko zna koliko je bila to stara informacija, otišao je i uletio u zasjedu, automobil se zapalio.
Kasno navečer blizu ponoći jedan od tamića kombija ofarban u improvizovanu kamuflažu je trebao krenuti prema gradu, zamolio sam vozača da li postoji mogućnost da još četvoro uđe, što je odobrio sa klimanjem glave. Ulazim sa bratom i roditeljima i krećemo, u kombiju je još bilo 4 djece, 1 žena i stariji muškarac i ranjeni vojnik na nosilima sa zavijenom glavom, ali bio je pri svijesti, rekao je da je prilikom pogodka u kuću komad betona ili cigle ga pogodio u glavu.
Prije nego je tamić krenuo vidio sam vojnika obučenog potpuno u uniformu JNA, čak je bila i zvijezda na šljemu, nosio je PASP preko ramena i u desnoj ruci kofer, tek sam poslije gledajući Pravila službe skontao da je u koferu bio Noćni nišan , krenuo je u svoj noćni lov i suprotnim pravcem od sviju nas, hrabro.

Vozimo se preko mosta na Dobrinji, idemo relativno brzo i očekujem skretanje udesno pored pilane i prema Azićima. Vozač kreće ravno prema školi, koja je još prvog dana zauzeta. Staniiiii, i lupam po limu, vozač sav izbezumljen pita šta je. Objašnjavam mu da ćemo nastradati da se vrati nazad. Pomislio sam poslije šta je tako ljudi nastradalo nepoznavajući teren, i šta bi sa nama bilo da smo produžili.
Provirio sam kroz izbušeni lim na desnoj stranio tamića, scenu koju nikad neću zaboraviti. Možda je ponoć prošla , vidi se povremeno koji svjetleći metak. Cijelo naselje gori, svi krovovi zgrada zapaljeni ili odgorijevaju i tako osvjetljavaju jednu tužnu scenu. Prolazimo pored čarapare i straha je bilo u blizini tzv lambade zbog snajpera, jer je i prije tu mnogo ljudi nastradalo, ali vozač je znao za to i naglo je nakon okuke ubrzao.
Most na Dobrinji je već u jutarnjim satima 4. decembra zauzet, i bilo je nažalost slučajeva pogibija i ranjavanja. Čim smo prešli na Stup nekako je bio drugi svijet, u tom trenutku u gradu je bilo struje i neobično mi je bilo kada sam vidio sijalice upaljenje po kućama. U Otesu kada su pogodili trafostanice, nismo imali od Oktobra struje. Vozač nas je oveo u školu Alija Aijagić , današnja OŠ "Malta", gdje je bio već prisutan jedan broj komšija, a pristizali su u toku noći i drugi. Lijepo je bilo vidjeti zgrade koje svijetle, ko u mirnodopsko vrijeme, nevjerovatan kontrast u odnosu na pakao iz kojeg sam došao. Sutra sam otišao u komandu u Žicu da se javim, tamo sam vidio i druge vojnike smještene po fabričkim hangarima, vidno potresene i dezorijentisane zbog svega. Dio njih je Vojna policija kod Fructala na silu vraćala u naselje i neki su poginuli od snajpera pokušavajući ponovo doći do zgrada, odnosno dio zgrada je već bio zauzaet, i to je bilo skroz nepotrebno, kao i hapšenje dijela vojnika i sprovođenje u Viktor Bubanj, gdje su ih čak i počeli pljuvati civili jer je neko pomislio da su zarobljeni neprijatelji. Kaže komšija koji je inače bio Crnogorac: I jesmo onako neobrijani ličili na četnike. Svi se u sobi počesmo smijati.

[JoeyTribbiani]

Citam u jednom dahu. Hvala momci na doprinosu i onda, a i sad kroz ove postove.

[jefff]

Kasno navečer blizu ponoći jedan od tamića kombija ofarban u improvizovanu kamuflažu je trebao krenuti prema gradu, zamolio sam vozača da li postoji mogućnost da još četvoro uđe, što je odobrio sa klimanjem glave. Ulazim sa bratom i roditeljima i krećemo, u kombiju je još bilo 4 djece, 1 žena i stariji muškarac i ranjeni vojnik na nosilima sa zavijenom glavom, ali bio je pri svijesti, rekao je da je prilikom pogodka u kuću komad betona ili cigle ga pogodio u glavu.
Prije nego je tamić krenuo vidio sam vojnika obučenog potpuno u uniformu JNA, čak je bila i zvijezda na šljemu, nosio je PASP preko ramena i u desnoj ruci kofer, tek sam poslije gledajući Pravila službe skontao da je u koferu bio Noćni nišan , krenuo je u svoj noćni lov i suprotnim pravcem od sviju nas, hrabro.

Vozimo se preko mosta na Dobrinji, idemo relativno brzo i očekujem skretanje udesno pored pilane i prema Azićima. Vozač kreće ravno prema školi, koja je još prvog dana zauzeta. Staniiiii, i lupam po limu, vozač sav izbezumljen pita šta je. Objašnjavam mu da ćemo nastradati da se vrati nazad. Pomislio sam poslije šta je tako ljudi nastradalo nepoznavajući teren, i šta bi sa nama bilo da smo produžili.
Provirio sam kroz izbušeni lim na desnoj stranio tamića, scenu koju nikad neću zaboraviti. Možda je ponoć prošla , vidi se povremeno koji svjetleći metak. Cijelo naselje gori, svi krovovi zgrada zapaljeni ili odgorijevaju i tako osvjetljavaju jednu tužnu scenu. Prolazimo pored čarapare i straha je bilo u blizini tzv lambade zbog snajpera, jer je i prije tu mnogo ljudi nastradalo, ali vozač je znao za to i naglo je nakon okuke ubrzao.

U istom vozilu je bila nana poginulog Samira Mulaosmanovica, sada su oboje allahrahmetile. Dala mi je za zivota potpuno identican opis ovog dogadjaja.

[aldinjo]

Također 1996 godina slikano iz Željezničke zgrade, u toku rata dobar dio ovog prostora je pretvoren u deponiju, u toku 1992 god ove kuće desno su bile pod udarom iz Vreoca i zgrada Viktorija, ispred kuća , preko ceste su bile tranšeje i rovovi. U pozadini se vide kuće u Osijeku. Ongdje gdje je dim tu se nalazi spomenik.

Ovu drugu fotografiju snimljenu iz bijele Željezničke zgrade je neko fotoaparatom jako zumirao.

[Dimu1927]

Vozimo se preko mosta na Dobrinji, idemo relativno brzo i očekujem skretanje udesno pored pilane i prema Azićima. Vozač kreće ravno prema školi, koja je još prvog dana zauzeta. Staniiiii, i lupam po limu, vozač sav izbezumljen pita šta je. Objašnjavam mu da ćemo nastradati da se vrati nazad. Pomislio sam poslije šta je tako ljudi nastradalo nepoznavajući teren, i šta bi sa nama bilo da smo produžili.
Provirio sam kroz izbušeni lim na desnoj stranio tamića, scenu koju nikad neću zaboraviti. Možda je ponoć prošla , vidi se povremeno koji svjetleći metak. Cijelo naselje gori, svi krovovi zgrada zapaljeni ili odgorijevaju i tako osvjetljavaju jednu tužnu scenu. Prolazimo pored čarapare i straha je bilo u blizini tzv lambade zbog snajpera, jer je i prije tu mnogo ljudi nastradalo, ali vozač je znao za to i naglo je nakon okuke ubrzao.
Most na Dobrinji je već u jutarnjim satima 4. decembra zauzet, i bilo je nažalost slučajeva pogibija i ranjavanja.

Ako moze malo vise detalja o tzv lambadi, slusao davno neke price ali zaboravio.

I taj most sto je bio vec zauzet, mislis na drugi most preko dobrinje ali ovaj u sadasnjoj oteskoj ulici, blize energoinvestu i glavnoj cesti ?

[Tromblon]

@toska

Sa te kuće nam ubiše rahmetli Muju Turčala. Bio na tavanu kuće odakle se pretrčavala Pijačna. Pogodak snajperom kroz optiku u oko.

POG grupa bila iz 10. Bbr. Ja im govorio da ne idu u rov ispred stambene zgrade. Ja nosio RPG taj dan i vodio grupu od 6 ljudi iz diverzanata i nisam htio ostati u tom rovu.

Četo im spucom tromblon direkt među njih. Jedan poginuo, a 4-5 ranjenih bilo. Oni se uspaničili kad su vidjeli čete u crvenim pancirima. Govorili da nas Kozaci napadaju.

Linija iz hangara pobjegla kada je neko rekao da idu čete preko Dobrinje.

Nas 6 se rokalo, cijela linija sjedila u kući kao da su na Čvili, a ne tik uz Pijačnu.

Uglavnom, odbranili smo liniju taj dan i uveli novu smjenu u hangare. Međutim, tokom noći se ufatili noge i odluči se da se lomi linija.

Narednog dana predveče nam Paldum kaže upali nam u u objekat ispred Hladnjače i tu "zarobimo" naše bst odjeljenje.

Loš moral je bio ključan. Ljudi su samo čekali da zapuca i da bježe. Plus pad stambenih zgrada i njihova nova pozicija u Azićima.

Kad su ulazili u naše položaje napravili su dimnu zavjesu nisam vidio većz u žuvotu.

[Tromblon]

@wirger

Na koju školu misliš kad kažeš da je pala prvi dan napada?

Inače, svaka čast na svjedočenju.

@PM72

Ohani malo više sa HVO krivicom za Otes. Od 1. Do 4. su dole bili momci sa Mejtaša. Borili se do 4. kada im je tenk prošao sa boka i došao sa leđa. Ljudi su ginuli, ostajali invalidi boreći se i ti ih trpaš u isti koš sa Marićem i kompanijom. Nije u redu.

[bitanga_sa_otesa]

I taj most sto je bio vec zauzet, mislis na drugi most preko dobrinje ali ovaj u sadasnjoj oteskoj ulici, blize energoinvestu i glavnoj cesti ?

vjerovatno je mislio na most u barskoj ulici prije tog skretanja kod pilane ,tu je prije bio uski zeljezni mostic s jednom trakom,sad je betonski izdignuti, a skola je 7 sekretara skoj-a(sadasnja 6. osnovna).

[PM72]

@wirger

Na koju školu misliš kad kažeš da je pala prvi dan napada?

Inače, svaka čast na svjedočenju.

@PM72

Ohani malo više sa HVO krivicom za Otes. Od 1. Do 4. su dole bili momci sa Mejtaša. Borili se do 4. kada im je tenk prošao sa boka i došao sa leđa. Ljudi su ginuli, ostajali invalidi boreći se i ti ih trpaš u isti koš sa Marićem i kompanijom. Nije u redu.

Ja sam naveo da je oteški HVO jedan od krivaca za pad Otesa a ne onaj iz grada.Ja se sjećam i nekih momaka sa oznakama HOS...

[Tromblon]

Pa, koliko ja znam škola u Barama je pala 5. nakon što su se naši povukli jer im je tenk došao iz Otesa. Momci sa Pofalića koje sam upoznao u diverzantima su mi pričali o tim borbama i kako su se na kraju morali povući jer im niko nije rekao da je Otes pao 4.

[jefff]

A ko ce im reci? Snalazi se sam kako umijes i znas.

[Tromblon]

Vjerovatno ti neki što su ih poslali da tamo drže položaj.

[PM72]

Naša komanda utpala lanč pakete,cigara i sretno momci...nikad nisu ni znali gdje je koja linija.Kaže "idete u ispomoć,dole su specijalci,lasta - vaše je samo da im dajete podršku i da su naši na rezervnim položajima

Poznajući teren iz predhodne ture u septembru znao sam da lažu i da nikad nije bilo "rezervnih položaja"...još sam prokomentarisao kad su nam dijelili cigare (po par kutija marlbora ) da smo ga popušili bez da ijednu zapalimo.Tako i bi...mrtvi,ranjeni...

Nakon bježanije i stradanja završili smo oko hladnjače u srušenim kućama i pojačavali liniju u nekim hangarima Bosnaputeva (ili tako nekako) uz potok prema Energoinvestu...

Ono što nikad neću zaboraviti jeste nošenje poginulih i ranjenih kolega preko jedne čistine...sa kolegama...Srbin,Hrvat i ja (šatro Musliman iliti Bošnjak).Za jednog ranjenog nismo imali nosila nego ga stavili na neki razvaljeni krevet...i tako skroz do hladnjače gdje su dolazili nekakvi kediji,te maskirni te nekakvi sa limovima...

[jefff]

Vjerovatno ti neki što su ih poslali da tamo drže položaj.

Najvjerovatnije da tu nikoga nije ni bilo, konkretno kod mosta u Barskoj kod kuca Glavasa. Most je trebalo minirat ali ko je mostu mogao prici. Neko je pitao za situaciju na rijeci Dobrinji. Prema rijecima lokalaca, agresor je jednostavno zabentio Dobrinju negdje na njihovoj teritoriji i kada je nastupilo nase povlacenje iz Otesa oni pustli akomuliranu vodu tako da je Dobrinja nabujala toliko da nije bilo sanse da se predje sa jedne strane na drugu osim preko mosta.

[PM72]

Nije to Miljacka ni Željeznica nego rječica širine dva-tri metra i kakvo miniranje mosta kad su tenkovima i transporterima mogli komotno preći preko nje.Preko mosta su se izvlačili ljudi u vozilima.
To da su Srbi negdje uzvodno napravili bent??? pa kad je nabujalo pustili vodu je -netačno.Ta rječica zna nabujati od kiša pa nastanu poplave u Barama i Doglodima ali u vrijeme o kojem pišemo nije bila naročito duboka i velika.

[MorningStar]

Hrabrost i motiviranost vojnika je ocito bila na veoma visokom nivou, da ne spominjemo najbolji moralni podstrek a to je vlastita porodica blizu iza ledja.Medjutim nedostatak materijalnih sredstava + katastrofa od organizacije i komandovanja = Otes, nema tog morala i hrabrosti koja moze da popravi ove kljucne komponente - cak i sa tehnickim sredstvima ukoliko dodje do totalne pometnje i rasula u organizaciji,komandovanju itd rezultat je skoro uvijek isti.

Moje licno sumirano misljenje koje sam stekao citajuci postove uvazenih ucesnika u toj borbi...

[soferina]

@wirger

Na koju školu misliš kad kažeš da je pala prvi dan napada?

Inače, svaka čast na svjedočenju.

@PM72

Ohani malo više sa HVO krivicom za Otes. Od 1. Do 4. su dole bili momci sa Mejtaša. Borili se do 4. kada im je tenk prošao sa boka i došao sa leđa. Ljudi su ginuli, ostajali invalidi boreći se i ti ih trpaš u isti koš sa Marićem i kompanijom. Nije u redu.

Tacno je to za Hvo mejtas, inace standarda suplja je bila , eto da nije hvo zajebo nebi palo, a stvarmost je drugacija bila, eto padose Azici, poslije Otesa, klin je bio zavala haos, bili su Vikicevi s Hvo na djelu Lambada, a puklo je sve od jednom bez ikakve koordinacije, pade Pijacna nije bilo Hvo tu osim u kucama iza sjedili ko i vecina linijasa , moral nula, cekalo se da vidi da neko prvi bjezi da se zanogeta...

[soferina]

skoro svi Muslimani pobjegli o ostali su Srbi i Hrvati (dočekali oslobodioce).

Moram reagovati na ove nebuloze da du Hrvati i decembru 92 ostali cekati Srpsku vojsku kao odlobodioce, laz cista,ako je neko ostao ,ostao je zbog nemogucnosti da se izvuce, Hrvati koji su prezivjeli pad , su bili smjesteni izmedju ostalog u skoli na Alpasinu pa ako nista mogao si ih vidjeti jer si i ti s Alpasina, a bilo je onih baba u narodnim nosnjama bas se iz aviona vide ko su i sta su...