Forum Klix.ba

bokakotorska wrote:...No ne treba zaboraviti ni teroriste medju svim bosanskim narodnostima, ne samo Srbima...

poznanik wrote:

bokakotorska wrote:...No ne treba zaboraviti ni teroriste medju svim bosanskim narodnostima, ne samo Srbima...

Na koga misliš, i koja "teroristička" djela?

sarlo wrote:Kazu da je na pocetku rata nasuprot Beograda bila stacionirana Karlovacka regimenta. Iz srpske vojske su mi dovikivali:"Srbi, predajte se", austrougarski vojnici su im odgovarali "Gdje si vidio da se Srbi predaju".
..Bilo je dosta dezrterstava na sprsku i crnogorsku stranu. Represije AU vlasti, ali su velikim dijelom ratovali i ginuli za AU.
U prvom svjetskom ratu obicni puk je bio samo "topovsko meso".

bokakotorska wrote:

Heroj ubijen 1943 od Ustasa u Sarajevu.

Ulici Busije Nova 1 određuje se naziv: SVETOZARA BOROJEVIĆA OD BOJNE

Hiljadu devetsto petnaeste godine,u ljutim okršajima na Mačkovom kamenu,srbijanski vojnici opkoliše grupu Austrijanaca i povikaše:
-Predaj se,Švabo! -Nijesmo mi Švabe,van Srbi iz Like. A Srbin se ne predaje živ nikada. Nećeš valaj,dok je nas ovdjeka!
(Gojko Nikoliš,nav.djelo,str.9)

Po broju dobijenih zlatnih medalja, apsolutni rekorder u čitavoj austrougarskoj vojsci bio je 2. bosanskohercegovački puk sa 42 medalje. (Drugi pukovi dobili su najviše između osam i deset zlatnih medalja). Nosioci većine od 106 zlatnih medalja koje su dobili pripadnici bosanskohercegovačkih pukova bili su muslimani i Hrvati (muslimani 63 medalje, a Hrvati - 38). Među preostalim nosiocima nalazilo se i nekoliko Srba, kojima u austrougarskoj vojsci inače nije bilo lako. Kako iznosi K. Šturceneger, Srbi su - u ratu protiv Srbije 1914. godine - raspoređivani najčešće u prvu borbenu liniju, a iza njih - Hrvati i Mađari. Svaki onaj ko bi oklevao sa otvaranjem vatre na svoju braću ili, pak, pucao uvis, bio bi otpozadi ubijen...


Što se tiče Srba sa teritorije Austrougarske, pripadnika carsko-kraljevskih korpusa, oni su bili, prema navodima u jednom izveštaju Ministarstva vojske Kraljevine Srbije, sastavljenom posle Cerske bitke, po četama izmešani sa Hrvatima i Mađarima, držani su vrlo strogo i streljani su za najmanju pogrešku. Usled toga, i oni su uglavnom poslušno i bespogovorno izvršavali svako naređenje i tukli se i sami dok god su im to snaga i oružje dozvoljavali... Samo su se pojedinci, ređe manje grupe, usuđivali, već i zbog familija kod kuće, da prebegnu na srpsku stranu, odnosno da se predaju bez borbe.

Pripadnici "doknadnog" bataljona bili su uglavnom dobrovoljci. Među njima, kako se tvrdi s mnogo uverljivosti, nalazio se i poznati prvak Hrvatsko-srpske koalicije i krupna politička figura u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca - Srbin Svetozar Pribićević.

Među poginulima nalazio se i vođa srpskih socijalista Dimitrije Tucović koji je, kako se vidi iz njegovog dnevnika, naslućivao da će pasti "od ruke brata s druge strane".


O nekom prebegavanju Južnih Slovena iz austrougarske vojske na stranu Srba, pogotovu u većim grupama, sve u svemu - nije bilo ni pomena o pomenu. Oni, pak, Južni Sloveni koji bi dopali zarobljeništva, samo su u retkim slučajevima pokazivali volje da se kao dobrovoljci prijave u srpsku vojsku. R. A. Rajs kaže (u svojoj knjizi "Šta sam video"), da je samo njih 70 krajem septembra 1914. godine, posle bitke na Ceru, izrazilo želju da se bori u redovima srpske vojske. Akademik LJubomir Stojanović iznosi jedan karakterističan slučaj koji se zbio u Mačvi, a koji se tiče razočaranosti legendarnog vojvode Vuka u nespremnost zarobljenih Srba u austrougarskim uniformama da se jave u dobrovoljce. Kad je on, posle jedne ljute bitke, iz gomile zarobljenika izdvojio Srbe na jednu stranu i pozvao ih da uđu u sastav njegove jedinice - niko, ama baš niko, nije hteo da se pozivu odazove. Ranjen u desnu ruku, vojvoda Vuk je tada levom rukom jednom od tih zarobljenika - "otčupao uvo".

Koliko se malo Južnih Slovena, palih u ropstvo 1914. godine, odlučilo za prijavljivanje u srpsku vojsku, svedoči i podatak da se od njih 20.000 - od čega više od 10.000 Hrvata - koliko ih je bilo zarobljeno tokom Kolubarske bitke, do 12. decembra 1914. godine, u dobrovoljce prijavilo svega 450 Srba i 22 Hrvata (broj austrougarskih vojnika u srpskom zarobljeništvu iznosio je tada inače 600 oficira i 43.317 podoficira i vojnika). "Ako se ima u vidu ukupan broj Jugoslovena - zarobljenika u Srbiji", kaže i Dragoslav Janković, "onda se mora konstatovati da je procenat, naročito među Hrvatima i Slovencima, onih koji su se iz zarobljeništva prijavili u dobrovoljce bio vrlo mali (naročito ako se pri tom imaju u vidu uspesi i slava koju je srpska vojska zadobila i u balkanskim ratovima i u prvoj godini svetskog rata)".

madner wrote:Taj podatak za prvu liniju Srbi, drugu Hrvati i Madjari je potpuna glupost. Austrijanska vojska je bila ustrojena po pukovima, Srbi su zivili u Hrvatskoj, Hrvatska je bila dio Kraljevine Madjarske. Dakle puk je mogao biti Madjarsko Hrvatsko Srpski.

Sto se tice dezertiranja, Hrvatski pukovi su smatrani pouzdanim. Cesi su se "osramotili", ali ovi Dinarci su se posteno i do kraja klofali.

bokakotorska wrote:
U Austro Ugarskoj vojsci, Srbi i Jugosloveni u celini jesu bili topovsko meso.

U Kraljevini Srbiji i Kraljevini Crnoj Gori nisu nikako.

Borili su se za svoje zemlje i slobodu svog, naroda gde god on ziveo.

madner wrote:Ne mogu jer se ne vidi broj puka. Ali ako su mobilisani pocetkom rata,
to je rejon 4. bh puka.

Woody wrote:Kompletna dokumentacija o 46 146 dobrovoljaca iz ratova 1912-1918 uništena je po naređenju Aleksandara Rankovića 1947 godine.

Znači, ništa. Pobrinuo se Leka

Nejse, Srbi iz BIH su uglavnom slani na Italijanski front i doživjeli su velike odamzde ovdje u samoj BIH od strane AU poslije svake bitke, a naročito odmah poslije atentata.
Postojali su logori za Srbe, neki su brojali i po nekoliko hiljada zatvorenika. Bilo ih i u Bosanskom Novom, Prijedoru (današnja gimnazija je bila nekadašnji prvo civilni a zatim vojni zatvor za Srbe) Banja Luka , Doboj i td....

Znači, nije ih puno ni preostalo za fronta...

CungaLunga wrote:Feldmarsal Svetozar Borojevic je bio jedan od najboljih AU vojskovodja, porijeklom iz vojne krajine, rodjen u srpskoj pravoslavnoj porodici. Dobio je veliki broj ordena i medalja, cak i plemsku titulu, pa vrijedi i njega pomenuti. Jedini Feldmarsal slavenskog porijekla, moguce jedini koji nije bio Nijemac. Nisam siguran za Madjare.
Zauzeo je Sarajevo kad je AU okupirala Bosnu Deklarisao se kao Hrvat, mozda zbog lakseg napredka u vojsci.

Kao sto @Bokakotorska pise, da ga nikad ne zaborave, zato i Borojevic ima ulicu u Beogradu

Ulici Busije Nova 1 određuje se naziv: SVETOZARA BOROJEVIĆA OD BOJNE

Unatoc sto je bio u neprijateljskoj vojsci, ostao je cijenjen i u Srbiji


@sarlo tacno je sto kazu, evo i ja sam nasao;

Hiljadu devetsto petnaeste godine,u ljutim okršajima na Mačkovom kamenu,srbijanski vojnici opkoliše grupu Austrijanaca i povikaše:
-Predaj se,Švabo! -Nijesmo mi Švabe,van Srbi iz Like. A Srbin se ne predaje živ nikada. Nećeš valaj,dok je nas ovdjeka!
(Gojko Nikoliš,nav.djelo,str.9)

madner wrote:Taj podatak za prvu liniju Srbi, drugu Hrvati i Madjari je potpuna glupost. Austrijanska vojska je bila ustrojena po pukovima, Srbi su zivili u Hrvatskoj, Hrvatska je bila dio Kraljevine Madjarske. Dakle puk je mogao biti Madjarsko Hrvatsko Srpski.

Sto se tice dezertiranja, Hrvatski pukovi su smatrani pouzdanim. Cesi su se "osramotili", ali ovi Dinarci su se posteno i do kraja klofali.