#1 Reuf Bajrović
Posted: 08/11/2012 12:15
Analizirajući agoniju koju proživljava naša država i narod, zaključio sam da je definitivni uzrok propadanja, nesposobna i korumpirana KORUPTOKRACIJA, koja dominira političkim sistemom i samim time kreira ovakav ambijent, u kojem smo mi građani, osuđeni na ekonomsko propadanje i konstantnu životnu ugroženost, od starne svetosavskog fašizma organizovanog u formi Republike Srpske (u pozadini Srbije). Vrhove velikih političkih stranki, pozicije predsjednika i upravljačkih organa, uzurpirali su ljudi bez inteklektualnog i stvaralačkog kapaciteta, kriminogenog morala i ponašanja...jednom rječju mafija, koja nije sposobna osmisliti državotvorni koncept, koji će prema vani pokazati čvrstu pesnicu velikosrpskom fašizmu, a unutra graditi državne institucije zanovane na vladavini prava i zakona, jer se takav koncept direktno sukobljava sa suštinskim interesima mafije. Reufa Bajrovića sam sve donedavno smatrao jednim od standardnih tipova kojima se okružio Lagumdžija, beskruploznim karijeristima i šibicarima koji su pomjerili granice korupcije i nepotizma, čak gore i od njihovih prethodnika iz SDA...Beskrupulozni banditi koje jedino zanima novac i privilegije koje donose vlast, i jedino su lojalni interesima stranke SDP koja služi kao poluga pomoću koje dolaze do novca i vlasti...kako je to jednostavno rekao Damir Hadžić "Meni je Partija bitnija od Države"...Nama običnim građanima Država je sve...garant ekonomskog i biloškog opstanka na ovom prostoru gdje smo okruženi svetosavskim fašizmom i mafijom. Vremenom sam uvidio da se radi o mladom intelektualcu koji ima volje i energije da organizira i osmisli pravilan državotvorni koncept ali u kontekstu razumjevanja modernog svijeta. Njemačka je u fazi sklapanja dugoročnih aranžmana sa Rusijom u kojima mi treba da budemo kolateralna šteta, odnosno da kao kurban budemo bačeni na oltar svetosavskog fašizma. Upravo to se ada i dešava ovim izdajničkim i pogubnim sporazumom Dodik-Lagumdžija koji ima za cilj da iz BiH istisne OHR, odnosno mehanizme američke i turske intervencije u BiH. U tekstu koji citiram Bajrović je dao sjajan presjek i suštinu naše aktuelne situacije. Društvene promjene mogu se realizovati samo u zanosu pobjedničkog entuzijazma i ovu sjajnu pobjedu koju su izvojevali mladi intelektualci različitih ideoloških uvjerenja u Srebrenici, treba iskoristiti kao motzivaciju za širi patriotski front u borbi protiv povampirenog svetosavskog fašizma, koji je dobio krila ovom izdajom od strane SDP-a i Lagumdžije...
Tekst Reufa Bajrovića u Danima... http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... tekst_rb=1
Tekst Reufa Bajrovića u Danima... http://www.bhdani.com/default.asp?kat=k ... tekst_rb=1
Dejtonski mirovni sporazum je velikim dijelom priznao rezultate genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini. Novoj većini na teritoriji Republike Srpske dao je mogućnost da cijelu BiH – u kojoj su matematička manjina – drži taocem njihove političke volje zahvaljujući činjenici da njihov glas na izborima vrijedi više. Zadnjih 17 godina u BiH je proteklo u pokušaju političke elite iz Republike Srpske da udovolji željama većine svog biračkog tijela da se počinjeni zločini okončaju stvaranjem nove nezavisne države. Međunarodna zajednica je pokušavala da toj vladajućoj većini u RS-u da mogućnost integracije u EU kao nagradu za odustajanje od dugoročnog cilja – nezavisne i etnički čiste države – i danas je više nego jasno da su ti pokušaji osuđeni na propast. I političke elite i većina stanovnika RS-a naprosto više želi zaokružiti ono što je 1992. započeto nego da uđu u novu multinacionalnu tvorevinu koja je trenutno u krizi. Dok god Dejtonski ustav toj i takvoj manjini omogućava da demokratsku većinu drže taocem svojih sumanutih želja, BiH sigurno neće imati nikakve šanse za ozbiljniji društveni napredak.Pošto je međunarodno posredovanje i pritisak na političke lidere RS-a još od 2006. godine prošlost – zahvaljujući vladi Angele Merkel i njene želje da Amerikance pod svaku cijenu istisne s Balkana – postoji još samo jedan mogući način da se u BiH stvari promijene: masovna registracija birača u Republici Srpskoj za Opšte izbore 2014. godine.
Naime, uspjeh inicijative “Glasaću za Srebrenicu” i pobjeda Ćamila Durakovića su odličan primjer kako je moguće primijeniti demokratsku volju većine u ovoj zemlji, uz dobru organizaciju i efikasno liderstvo.
Za promjenu Ustava BiH je neophodno da se, prije svega u RS-u, napravi jedinstvena lista stranaka koje se u svojim programima zalažu za stavljanje negiranja genocida van zakona, ukidanje entiteta i regionalno uređenje BiH. S obzirom na uspjeh zajedničkog kandidata u Srebrenici, nema načina da bilo koja od stranaka odbije zajedničku listu i politički preživi.
Također, potrebno da je da se za Opšte izbore u RS-u do 2014. godine registruje novih 80 do 100 hiljada birača, opet po uzoru na uspjeh registracije novih 4,5 hiljada birača u Srebrenici. Primarna ciljna grupa za registraciju trebaju biti oni koji su do početka rata živjeli na teritoriji današnje RS.
S obzirom da je započet proces formiranja građanske koalicije “Prvi mart”, koja će se baviti masovnom registracijom, preostaje da probosanske političke stranke daju zeleno svjetlo za zajedničku listu. Takva lista onemogućava rasipanje glasova, a strankama ne stvara nikakav problem s obzirom da su liste otvorene i da njihovo članstvo može glasati samo za svoje kandidate, odnosno da ne dovodi u pitanje politički pluralizam.
Na kraju, postoji samo jedna ozbiljna opasnost koja će onemogućiti uspjeh gore navedenog. To je da nekome političkom kvislingu na pamet padne imbecilna ideja da mijenja Izborni zakon i eventualno zatvori izborne liste, odnosno integritet izbornog procesa povjeri u ruke skupštinskim većinama u RS-u. Nakon nasrtaja Milorada Dodika na izborni rezultat u Srebrenici jasne su dvije stvari. Prvo, da je njegova osnovna motivacija za zahtjeve za promjenu Izbornog zakona sprečavanje registracije raseljenih i prognanih na izborima 2014. Dodik, naime, ima problem. Ono što je ponudio i već godinama nudi prosječnom srpskom biraču u RS-u nije izvedivo bez nasilja. Odgovor civilnog društva na njegovo bezočno negiranje genocida i prijetnje referendumom je zakonit i bez izmjena Izbornog zakona, odnosno ozbiljnog narušavanja integriteta izbornog procesa, njegov režim nema zakonit način da se izbori sa političkom kampanjom usmjerenom na registraciju birača na svojim prijeratnim prebivalištima.
Drugo, još jednom je potvrđena važnost nezavisnih državnih institucija – koje jesu slabe, ali kao i civilno društvo, nikad nisu bile snažnije – nakon što je usprkos trojanskim konjima, Branku Petriću i Tihomiru Vujičiću, propao pokušaj da se legitimitet i legalitet izbornog procesa u Srebrenici dovede u pitanje.
Drugim riječima, bilo koja parlamentarna većina koja bi podržala takve izmjene Izbornog zakona koje i SNSD i SDS trenutno zahtijevaju, mogla bi biti ne samo izdajnička, nego jednom za svagda podići ruke za zaokruživanje etnički čiste srpske kneževine na teritoriji države Bosne i Hercegovine. Abdićevska većina, drugim riječima.

