Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Zanima me ovo pitanje zbog toga sto ja nikako ne mogu da se naviknem na ovaj zivot u dijaspori
Prije nesto malo manje 3 godine udala sam se i dosla u njemacku, od tada pa sve do danas ja jedva ovdje zivim... na pocetku sam samo plakala i tugovala, milion puta sam htijela da se spakujem i vratim u bosnu... poslije sam rodila dijete i onda se situacija ko malo smirila, valjda sto sam imala obavezu i nisam imala toliko vremena da razmisljam o nekim stvarima...
Ima li neko slican meni na ovom forumu? Neko ko je isto tako i ja nedavno dosao u neku stranu zemlju, ili vi koji ste duze vrijeme odvojeni od bosne kazite mi vasa iskustva, kako ste se navikli, kako ste savladali jezik i sve ostalo?
Jos uvijek ne znam njemacki, razumijem dosta toga ali ne mogu da pricam
Svak se razlicito navikne na nove sredine, neko to sazvace za 10 dana neko ne ni za 10 godina. Mozda ti je dosadno? Nemam pojma. Ja od 1986 ne zivim u SRBiH a od 1988 ne unutar tadasnje SFRJ granice.
Sta da ti kazem moras zavoliti sredinu gdje zivis i ljude oko sebe, ako tako budes nastavila to je samo za tebe agonija onda bolje idi nazad u BiH, jer ces na kraj psihici skrenuti a onda ces bas biti na teretu svima. Znaci pocni da kuhas samo njemacke recepte, kad ides u BiH nosi hranu iz njemacke u BiH pa je temo jedi, pa kad dodjes u Njemacku da ti bude ista hrana kao u BiH.
Prvih pet godina je najteze, nakon toga ide lakse.
A za jezik, to je do tebe i okruzenja ti. Ako si stalno okruzena nasim ljudima nikad ga neces nauciti kako treba, a dok ga ne naucis kako treba neces se osjecati kao kod kuce. Dakle do tebe je.
gucci wrote:Zanima me ovo pitanje zbog toga sto ja nikako ne mogu da se naviknem na ovaj zivot u dijaspori
Prije nesto malo manje 3 godine udala sam se i dosla u njemacku, od tada pa sve do danas ja jedva ovdje zivim... na pocetku sam samo plakala i tugovala, milion puta sam htijela da se spakujem i vratim u bosnu... poslije sam rodila dijete i onda se situacija ko malo smirila, valjda sto sam imala obavezu i nisam imala toliko vremena da razmisljam o nekim stvarima...
Ima li neko slican meni na ovom forumu? Neko ko je isto tako i ja nedavno dosao u neku stranu zemlju, ili vi koji ste duze vrijeme odvojeni od bosne kazite mi vasa iskustva, kako ste se navikli, kako ste savladali jezik i sve ostalo?
Jos uvijek ne znam njemacki, razumijem dosta toga ali ne mogu da pricam
Pocni zivit normalan zivot (poso, obdaniste, djecije aktivnosti) i sve ce biti u redu. Ja bih reko da ti je dosadno
gucci wrote:Zanima me ovo pitanje zbog toga sto ja nikako ne mogu da se naviknem na ovaj zivot u dijaspori
Prije nesto malo manje 3 godine udala sam se i dosla u njemacku, od tada pa sve do danas ja jedva ovdje zivim... na pocetku sam samo plakala i tugovala, milion puta sam htijela da se spakujem i vratim u bosnu... poslije sam rodila dijete i onda se situacija ko malo smirila, valjda sto sam imala obavezu i nisam imala toliko vremena da razmisljam o nekim stvarima...
Ima li neko slican meni na ovom forumu? Neko ko je isto tako i ja nedavno dosao u neku stranu zemlju, ili vi koji ste duze vrijeme odvojeni od bosne kazite mi vasa iskustva, kako ste se navikli, kako ste savladali jezik i sve ostalo?
Jos uvijek ne znam njemacki, razumijem dosta toga ali ne mogu da pricam
Meni isto bila muka kada sam tek dosao u Austriju. Nakon sto sam naucio jezik i poceo da hodam i da se druzim sa lokalnim stanovnistvom, moj stav se rapidno promjenio. Nekako se sada u Austriji osjecam kao kuci. Dosao sam u Austriju prije nekih cetiri godine.
Znaci sazvakaj jezik. To ti je najbitnije, a sve ostalo dolazi samo po sebi
gucci wrote:Zanima me ovo pitanje zbog toga sto ja nikako ne mogu da se naviknem na ovaj zivot u dijaspori
Prije nesto malo manje 3 godine udala sam se i dosla u njemacku, od tada pa sve do danas ja jedva ovdje zivim... na pocetku sam samo plakala i tugovala, milion puta sam htijela da se spakujem i vratim u bosnu... poslije sam rodila dijete i onda se situacija ko malo smirila, valjda sto sam imala obavezu i nisam imala toliko vremena da razmisljam o nekim stvarima...
Ima li neko slican meni na ovom forumu? Neko ko je isto tako i ja nedavno dosao u neku stranu zemlju, ili vi koji ste duze vrijeme odvojeni od bosne kazite mi vasa iskustva, kako ste se navikli, kako ste savladali jezik i sve ostalo?
Jos uvijek ne znam njemacki, razumijem dosta toga ali ne mogu da pricam
je li ti cekas da ti neko da upute ili neki recept kako da zivis?? ne kontam kako za tri godine boravka nisi mogla jezik nauciti...ti moras svoj zivot naci, a ne cekati da on nadje tebe...
ja sam u De nesto duze od godinu dana...moja prednost u odnosu na tebe je sto znam jezik ( i to je mozda sve)...ali nikad me depresija nije hvatala...naravno da pozelim svoje i pozelim otici malo u BiH, ali to je normalno...
ne znam u kakvom krugu ljudi se kreces, ali ja sam stekla fin krug prijatelja...nesto muzevih tj zajednickih, nesto svojih (koji su opet na neki nacin postali zajednicki)..eto kazes da si dobila dijete tokom boravka...mogla si u bolnici (na kursevima, porodjaju itd) upoznati barem jedan-dva bracna para sa kojim ti se dijete sutra moze druziti i igrati, a i ti zajedno snjim..haj da ne pricam dalje....ne znam kakva si ocekivanja i razmisljanja imala prije dolaska...
Pa moras imati neke ciljeve koje zelis ostvariti.
Ne moraju biti veliki, ali ono, posao, da odes posjetiti ovaj grad, da vidis ovo ili ono, da jedes u ovom restoranu ili onom. Moras ici naprijed. Vecina ljudi koji imaju problem u dijaspori su oni koji nisu odrasli u BiH. Tj. nisu imali nikakvih problema, zivjeli su kod mame i tate, pod staklenim zvonom. Imali su krug prijatelja, i malu idilu. Nisu pokusavali imati ni najbolju kucu ni posao. Ukratko, da bi odrasla moras se napatiti. Bosna se mora odlezati. Nacin razmisljanja koji tamo preovladava, i nacin na koji se zivot zivi, to moras prelezati. Mozes sebi dozvoliti 1 dan da zivis kao u Bosni, ostalih 6 si u Njemackoj. Moras u srcu biti tu, htjeti ici naprijed, a ne zaliti sto nisi u Bosni, i sto ti nije sve poznato, i jednostavno, i lako, i ima se stela, i mozes nazvati...
Helem, imas muza svog, kroz njega neke stvari moras dokuciti. Neka ti omoguci vrijeme kad mozes izaci s nekom Svabicom, vidi cim se oni bave, zadaj se i ti, izadji napravi budalu od sebe, pa sta imas da izgubis, bolan mi smo s kesom dosli, a ponasamo se kao da imamo izgubiti nesto. Budi sretna da si tu, pa sta ima veze sto ne znas Njemacki najbolje? Znas vise nego prije 3 godine? Imas li auto, vozacki? Kreni ne s nule, s minusa, rizikuj nesto, izgubi, zajebi se, pa probaj opet. Dijetetu pod hitno planiraj da ide u jaslice, a ti nadji posao da mozes platiti da dijete ide u jaslice, to je nuzno potrebno za tvoju psihicko zdravlje i dijetetu za osamostaljenje. A dok je dijete negdje idi raditi ili upisi bilo kakav kurs, sta ti god dusa zeli, pa krenes. Uglavnom nema nista bez ljudi. A tesko ce ti biti ljude upoznati jer s jedne strane imas muza, a s druge dijete. Mislis da bi u Bosni bilo sve divno, pa i tamo bi bila limitirana na pokoju kafu sedmicno i to je to? Meni se cini da ti nisi bila spremna za udaje, odlaska i dijete. To sve troje desilo se je u paketu i ti to zoves dijasporom, a pazi, nekim ljudima je smijesno da je Njemacka dijaspora. Jer, da izadjes na ulicu i predjes 5km vicuci na sav glas zna li iko nas, ima li iko iz Juge, naisla bi na 1 covjeka, jel tako. Zamisli da si na Novom Zelandu? Ne mozes busem kuci, treba letiti danima, let kosta koliko 10 autobusnih karti Njemacka - BiH, sto znaci ljudi jednom u 3-4 godine dodju, ne u Bosnu, u Europu, jer je njima cijela Europa ko Bosna. Meni npr. Bec i Sarajevo isto, nesto znakova na njemackom, svako govori engleski, samo je bitno da imas para, i gotovo. Zamisli sad da si u ghettu zvani East Saint Louis. Oko tebe sve crnci, droga, kriminal, ubistva. Muz ti ide na posao u 4 ujutro. Ti zivis u staroj nekoj trosnoj zgradici. Svake sedmice ili obiju auto, ili supu, ili neko koga znas ima biliske susrete prve vrste, okolo rasizam, shovinizam, tenzije fukarluka i sirotinje koja gusi. Djeca od 13 godina gang-bangeri, kad izadjes na ulicu da poguras kolica, svako te gleda, neki i prilaze nebili se kako privalili, cojk ti dodje u 4 popodne s posla, radio overtime, pa ce i u subotu, i u nedjelju, samo da izadjete iz ghetta, a ti sretna obecao ti kartu kupiti na kreditnu karticu da ides sama u Bosnu mozda dogodine.
Bolan, ne znas koliko ti je dobro.... vjeruj mi... odrastao covjek mora znati prvo, sam sebe utjesiti, i drugo, pusti emos, meni u autu poslje 15 godina Enes Begovic svira, dok zivi ko Amerikanac, hocu sve ko i oni, imam samo ime drukcije, frnjoku s balkana, i to da me se jebe, nisam vise nesiguran ni u sebe ni u njih, i znam tacno koju vrstu ljudi mogu privuci u zivot, ne mozes svakome valjati, imaju ljudi koji osjete neku frekfenciju kad te sretnu a i ti isto, to su, npr. u Ameriic obicno ili drugi emigranti ili Amerikanci koji su bili po svijetu, pa znaju malo dalje od svoje avlije...
U Americi sam 15 godina, 4 puta selio, sam zivim. Sta sam naucio, ne treba samo sjediti sam u 4 zida. Onda pravi probleme ne vidis, a umjetne probleme namisljas. I pocni pisati, sjedi i otvori i napis sebi sto je tebi tu tesko, pa se upitaj koliko je to u Njemackoj emigranata, pa kako je njima, pa jel tebi gore isto ili bolje, pa odakle si dosla, pa vidi koliko ljudi bi zeljeo tu sansu da ima. Karte su ti podjeljenje u ruke, i nije mi jasno da ne vidis da nazad nema, a naprijed nece te niko dovesti moras ti sama sebe uvjeriti u to. I ne imati neki ideal kako bi to ja trebala u Njemackoj, govorim perfekt Njemacki, vozam Mercedesa, na svim sam techno party-ija i na svim turbo koncertima, de ti to kako ti mozes najbolje odradi. Carpe diem. Osvoji dan. Dan po dan. Zivi ovaj kao da je zadnji. I nadji se, u sebi, upoznaj se, vidis da ne znas se, a kad ti sama samu sebe ne znas, moras da se ribas i radis na sebi. Nece niko drugi. Radis na svojoj svijesti. Uzmes kojekakvih knjiga o meditaciji, jogi, vegetarnijanstvo, ama nije bitno, samo se ukljuci u nesto, kani se pasivice, i cekanja - jos dok dijete bude malo vece, dok covjek bude manje radio, dok ja budem vise isla u Bosnu. Live for today. Uzmi to dijete i izadji vani, luftni se, napadni neko na ulici s konverzacijom, ko ga jebe, zapjevaj sevdalinku na sred strasse-a, ma kojim jebe mater, pa sve je tvoje ko i njihovo. Sta oni imaju vise? Znaju sistem i imaju familije? Tvoja prednost je sto jednom kad odes i prelomis, ako ikad budes trebalo opet, bice lako. Jer, covjek je odrastao. A da bi odrastao, moras se napatiti. Jednom kad namjeris zonu patnje, promjenice se i samosvijest. Ali, nista ne ide preko noci...
Lacrosse wrote:Pa moras imati neke ciljeve koje zelis ostvariti.
Ne moraju biti veliki, ali ono, posao, da odes posjetiti ovaj grad, da vidis ovo ili ono, da jedes u ovom restoranu ili onom. Moras ici naprijed. Vecina ljudi koji imaju problem u dijaspori su oni koji nisu odrasli u BiH. Tj. nisu imali nikakvih problema, zivjeli su kod mame i tate, pod staklenim zvonom. Imali su krug prijatelja, i malu idilu. Nisu pokusavali imati ni najbolju kucu ni posao. Ukratko, da bi odrasla moras se napatiti. Bosna se mora odlezati. Nacin razmisljanja koji tamo preovladava, i nacin na koji se zivot zivi, to moras prelezati. Mozes sebi dozvoliti 1 dan da zivis kao u Bosni, ostalih 6 si u Njemackoj. Moras u srcu biti tu, htjeti ici naprijed, a ne zaliti sto nisi u Bosni, i sto ti nije sve poznato, i jednostavno, i lako, i ima se stela, i mozes nazvati...
Helem, imas muza svog, kroz njega neke stvari moras dokuciti. Neka ti omoguci vrijeme kad mozes izaci s nekom Svabicom, vidi cim se oni bave, zadaj se i ti, izadji napravi budalu od sebe, pa sta imas da izgubis, bolan mi smo s kesom dosli, a ponasamo se kao da imamo izgubiti nesto. Budi sretna da si tu, pa sta ima veze sto ne znas Njemacki najbolje? Znas vise nego prije 3 godine? Imas li auto, vozacki? Kreni ne s nule, s minusa, rizikuj nesto, izgubi, zajebi se, pa probaj opet. Dijetetu pod hitno planiraj da ide u jaslice, a ti nadji posao da mozes platiti da dijete ide u jaslice, to je nuzno potrebno za tvoju psihicko zdravlje i dijetetu za osamostaljenje. A dok je dijete negdje idi raditi ili upisi bilo kakav kurs, sta ti god dusa zeli, pa krenes. Uglavnom nema nista bez ljudi. A tesko ce ti biti ljude upoznati jer s jedne strane imas muza, a s druge dijete. Mislis da bi u Bosni bilo sve divno, pa i tamo bi bila limitirana na pokoju kafu sedmicno i to je to? Meni se cini da ti nisi bila spremna za udaje, odlaska i dijete. To sve troje desilo se je u paketu i ti to zoves dijasporom, a pazi, nekim ljudima je smijesno da je Njemacka dijaspora. Jer, da izadjes na ulicu i predjes 5km vicuci na sav glas zna li iko nas, ima li iko iz Juge, naisla bi na 1 covjeka, jel tako. Zamisli da si na Novom Zelandu? Ne mozes busem kuci, treba letiti danima, let kosta koliko 10 autobusnih karti Njemacka - BiH, sto znaci ljudi jednom u 3-4 godine dodju, ne u Bosnu, u Europu, jer je njima cijela Europa ko Bosna. Meni npr. Bec i Sarajevo isto, nesto znakova na njemackom, svako govori engleski, samo je bitno da imas para, i gotovo. Zamisli sad da si u ghettu zvani East Saint Louis. Oko tebe sve crnci, droga, kriminal, ubistva. Muz ti ide na posao u 4 ujutro. Ti zivis u staroj nekoj trosnoj zgradici. Svake sedmice ili obiju auto, ili supu, ili neko koga znas ima biliske susrete prve vrste, okolo rasizam, shovinizam, tenzije fukarluka i sirotinje koja gusi. Djeca od 13 godina gang-bangeri, kad izadjes na ulicu da poguras kolica, svako te gleda, neki i prilaze nebili se kako privalili, cojk ti dodje u 4 popodne s posla, radio overtime, pa ce i u subotu, i u nedjelju, samo da izadjete iz ghetta, a ti sretna obecao ti kartu kupiti na kreditnu karticu da ides sama u Bosnu mozda dogodine.
Bolan, ne znas koliko ti je dobro.... vjeruj mi... odrastao covjek mora znati prvo, sam sebe utjesiti, i drugo, pusti emos, meni u autu poslje 15 godina Enes Begovic svira, dok zivi ko Amerikanac, hocu sve ko i oni, imam samo ime drukcije, frnjoku s balkana, i to da me se jebe, nisam vise nesiguran ni u sebe ni u njih, i znam tacno koju vrstu ljudi mogu privuci u zivot, ne mozes svakome valjati, imaju ljudi koji osjete neku frekfenciju kad te sretnu a i ti isto, to su, npr. u Ameriic obicno ili drugi emigranti ili Amerikanci koji su bili po svijetu, pa znaju malo dalje od svoje avlije...
U Americi sam 15 godina, 4 puta selio, sam zivim. Sta sam naucio, ne treba samo sjediti sam u 4 zida. Onda pravi probleme ne vidis, a umjetne probleme namisljas. I pocni pisati, sjedi i otvori i napis sebi sto je tebi tu tesko, pa se upitaj koliko je to u Njemackoj emigranata, pa kako je njima, pa jel tebi gore isto ili bolje, pa odakle si dosla, pa vidi koliko ljudi bi zeljeo tu sansu da ima. Karte su ti podjeljenje u ruke, i nije mi jasno da ne vidis da nazad nema, a naprijed nece te niko dovesti moras ti sama sebe uvjeriti u to. I ne imati neki ideal kako bi to ja trebala u Njemackoj, govorim perfekt Njemacki, vozam Mercedesa, na svim sam techno party-ija i na svim turbo koncertima, de ti to kako ti mozes najbolje odradi. Carpe diem. Osvoji dan. Dan po dan. Zivi ovaj kao da je zadnji. I nadji se, u sebi, upoznaj se, vidis da ne znas se, a kad ti sama samu sebe ne znas, moras da se ribas i radis na sebi. Nece niko drugi. Radis na svojoj svijesti. Uzmes kojekakvih knjiga o meditaciji, jogi, vegetarnijanstvo, ama nije bitno, samo se ukljuci u nesto, kani se pasivice, i cekanja - jos dok dijete bude malo vece, dok covjek bude manje radio, dok ja budem vise isla u Bosnu. Live for today. Uzmi to dijete i izadji vani, luftni se, napadni neko na ulici s konverzacijom, ko ga jebe, zapjevaj sevdalinku na sred strasse-a, ma kojim jebe mater, pa sve je tvoje ko i njihovo. Sta oni imaju vise? Znaju sistem i imaju familije? Tvoja prednost je sto jednom kad odes i prelomis, ako ikad budes trebalo opet, bice lako. Jer, covjek je odrastao. A da bi odrastao, moras se napatiti. Jednom kad namjeris zonu patnje, promjenice se i samosvijest. Ali, nista ne ide preko noci...
u svemu si upravu i slazem se s tobom da je najgore biti zatvoren i sjediti u 4 zida, kao i s tim da nista u zivotu nije lahko i da je svaki pocetak tezak... izadjem ja, odem u grad, u kupovinu, setam sa dijetetom itd. ali najgore mi je sto ja ne znam dovoljno dobro njemacki i to me najvise koci... neki evo ovdje govore kako je sramota sto ga za 3 godine nisam naucila, da mi je samo vidjeti osobu koja za 3 godine savlada u potpunosti neki jezik (uredu mozda ih ima, ali ja ocigledno nisam jedna od njih)... znam osnovne stvari, znam se sporazumiti ono osnovno ali ja ne mogu sad razgovarati s nekim ono opsirno, razumijem ja skoro sve ali jednostavno me koci to pricanje, ne mogu da se opustim nikako... prije nego sto sam dosla u njemacku u BiH sam morala zavrsiti kurs (prvi stepen) ovdje moram nastaviti dalje sa kursem ali trenutno ne mogu zbog dijeteta, jer je jos uvijek malo da bih ga davala u jaslice...
engleski super pricam ali njemci su slabi sa engleskim, jedine osobe do sad s kojim sam uspjela na engleskom pricati su zubarka i dimljacar!!!
sretna sam sa svojim muzem i sa dijetetom, ali jednostavno osjecam prazninu sto ne mogu biti samostalna, uvijek moram na skoro sve cekati muza, kad dijete treba kod doktora ja ga ne mogu sama odvesti, mora i muz ici s nama i tako mali milion stvari... to me ubija, jer nisam navikla da moram od nekoga da zavisim!
ne znam, mozda ce s vremenom neke stvari jednostavno sloziti, mozda cu vremenom i propricati njemacki
Razumijem dijelom kroz sta prolazis.
I ja sam tako dosao, znao engleski ali nisam mogao napisati i reci sve onako opsirno kako sam to znao na nasem.
Cesto sam se sebi cinio glupavim i pred drugima nisam mogao da ostavim dojam onog ko sam i sto sam.
Ali, jezik moras da zivis, i drugo, moras da se opustis.
Ne mora uvijek sve biti tacno receno.
Nekad kod ljekara barem, mozes reci, da ti kazu na Engleskom bitno ili neka napisu na komadu papira najbitnije stvari u vezi posjete recimo sljedeca posjeta vakcinacija, mora dijete da jede vise/manje, i slicno.
I nemoj se na muza oslanjati koliko god mozes, po pitanju jezika. Moras jednostavno se upustiti, vidi koji nacin tebi pomaze, ako je to da imas tutora 1:1, ili da ides na kurs, ili da na koledzu upises jedan semestar njemackog.
Cinjenica da ti jezik razumijes znaci da ga znas, ali, znam da postoji onaj neki dio osjecaj stida, i introventnost, covjek ne zeli povuci pozornost na sebe. Samo, shvati da ti sama kreiras takav stav, i da te taj osjecaj nece napustiti preko noci, ali moras se boriti protiv njega, jer je to posljednja prepreka prije nego sto progovoris, a kad progovoris, sama ces se cuditi odkud ti sve te rijeci izviru. Uglavnom nemoj se ti osjecati manje vrijednom sto ne znas Njemacki, ne znaju ni Svabe kako kazes Engleski, pa kakav je to ljekar da ne zna Engleski danas 90% literature u medicini je na Engleskom jeziku, samo polako. I moras naci nekog s kim ces pricati na Njemackom. Mozes i sa muzom dogovoriti se Utorkom i Subotom samo njemacki govorite, dok se ne ispraksas, pa nadji neku emigrantkinju koja nije iz Jugoslavije ali koja hoce da se druzi, pa sa njom natucaj. Ali, jezik se ne moze nauciti u kuci. Moras izaci, naci posao, uci u situacije, batrgati se, ispasti da ne znas 100 puta, ali 101 ces znati, i to znati sve. Svaki dan naucis 5 rijeci, svaki put kad dijete hranis, operes, a moze i muz da ti nadje 5 rijeci i ostavi svaki dan prije nego sto ode na posao. Pa kad dodje neka te ispita, pa ako nisi naucila, neka ti dadne pola sata bez dijeteta, da malo ucis. A on neka ga pripazi. I na kraju naucices ti Njemacki sa svojim dijetetom. Posalji njega u vrtic, a on/ona ce tamo poceti sprehati svapski, pa ces i ti nauciti. Imas toliko nacina, treba samo pokusavati i ne govoriti ja ne znam i ne mogu. Mlada si zena i moras samo da ides vani i jezik koristis. Svaki dan, dijete pod ruku pa u supermarket. Kako se kaze salama ova, vocka ona, puter, maslac, pa kad to naucis, u prodavnicu, dzemper, jakna, ovo ono. A sve besplatno to mozes uraditi. Samo malo inicijative.
I nije nista sramota. Da ne naucis Njemacki za 20 godina jos, nije sramota. Steta je, jer si uskracena, ali nije sramota. Nije njemacki parametar svih stvari. Van Svice, Austrije, Njemacke, ko govori Njemacki? Svabe u Americi imaju najjaci akcenat, koji cijeli zivot ne mogu da se kutarisu, oni i Francuzi ne mogu nikad nauciti Engleski izgovarati. Pa niko ne veli da je sramota. Vjeruj u sebe i da ne moze niko drugi nista bolje od tebe, ukoliko im ti ne dozvolis. Vidi zasto u 3 godine nisi naucila jezik. Jel to sto si se okruzila nasim, jel to sto muz sve za tebe uradi, jel to sto ti nemas inicijative. Pa onda nemoj vise tako. Okreni plocu. Pa probaj tako 6 mjeseci, pa ces vidjeti jel znas vise i bolje. Ali posao i skola, tu se jezik uci. Ne moze kod kuce. I ne moze te nauciti tvoj najblizi. Nema se strpljenja, zafrkavanje i podbadanje, jednostavno jako tesko, zbog toga, ostavi najblize i idi koliko god mozes sto vise mozes sama.
Na kraju cu ti dati jednu mantru koju je koristio jedan kardiolog. Covjek je dosao iz familije gdje roditelji nisu ni srednju skolu zavrsili, ali su radili cijeli zivot. I on je otisao i zavrsio za ljekara, a onda postao kardiolog. I kad sam ga pitao kako je to uspjeo, od tako skromne obitelji, covjek mi rece I ain't nobody, but nobody is better then me. Ja nisam niko i nista, ali niko nije bolji od mene. To je stav, s kojim se dolazi do rezultata. I am nobody but nobody is better then me. Nije to nista strasno, to su momenti kad je covjek slab i kad mu ne ide, i svi imaju to, neki se samo s tim drukcije nose. Cijeni ono sto imas, a ne ono sto ne nedostaje. Ima ljudi koji su gluhonjemi, cijeli zivot. Pa jel njih treba da je sramota, ili i oni zive, rade, nadaju se necemu ko i svi drugi. Vaznije je valjda biti mati i zena, od znanja Njemackog. Po meni. I da ga znas perfektno, s malim dijetetom, sta bi radila negdje pola radnog vremena? Imala vise 1000 evra mjesecno? Ijel to razlika izmedju ogromne srece i ogromne tuge? Sumnjam. Nego, zavrni rukave, nemoj se sazaljevati nad sobom, i pusti druge, samo gledaj sebe.
ArthurSpooner wrote:Zanima me kako si uspjela zivjeti tri godine u Njemackoj bez znanje jezika
Nemoj da te cudi. Ja sam u Pittsburghu 2003 godine upoznala jednog momka (tad mu je bilo oko 25,26 godina) iz Bosne koji je otisao 1995 i koji se hvalio da ni jednu rijec nije naucio engleskog?? Kako? Uvijek je bio samo sa bosancima, nije se nikad ni potrudio da nauci. Jeste da je kasnije priznao da ga je strah predati aplikaciju za naturalizaciju (test je na engleskom) pa je odlucio da ne "polaze" to. Nanu koja je dosla sa 70 kuka u njoj mogu da razumijem, ali nekoga ko je stigao sa 18,19 godina i nije mu nikad na um palo da nauci jezik drzave koja ga je primila, sve mu obezbjedila, e to je po meni bezobrazluk.
Ne znam kako je u Njemackoj, ali u Americi u skoro svakoj javnoj biblioteci imaju besplatni kursevi ESL (English as a Second Language) gdje se moze nauciti jezik, a usput ostvariti kontakt sa drugim imigrantima i tako napredovati. Puno srece zelim OP.
Lacrosse wrote:Razumijem dijelom kroz sta prolazis.
I ja sam tako dosao, znao engleski ali nisam mogao napisati i reci sve onako opsirno kako sam to znao na nasem.
Cesto sam se sebi cinio glupavim i pred drugima nisam mogao da ostavim dojam onog ko sam i sto sam.
Ali, jezik moras da zivis, i drugo, moras da se opustis.
Ne mora uvijek sve biti tacno receno.
Nekad kod ljekara barem, mozes reci, da ti kazu na Engleskom bitno ili neka napisu na komadu papira najbitnije stvari u vezi posjete recimo sljedeca posjeta vakcinacija, mora dijete da jede vise/manje, i slicno.
I nemoj se na muza oslanjati koliko god mozes, po pitanju jezika. Moras jednostavno se upustiti, vidi koji nacin tebi pomaze, ako je to da imas tutora 1:1, ili da ides na kurs, ili da na koledzu upises jedan semestar njemackog.
Cinjenica da ti jezik razumijes znaci da ga znas, ali, znam da postoji onaj neki dio osjecaj stida, i introventnost, covjek ne zeli povuci pozornost na sebe. Samo, shvati da ti sama kreiras takav stav, i da te taj osjecaj nece napustiti preko noci, ali moras se boriti protiv njega, jer je to posljednja prepreka prije nego sto progovoris, a kad progovoris, sama ces se cuditi odkud ti sve te rijeci izviru. Uglavnom nemoj se ti osjecati manje vrijednom sto ne znas Njemacki, ne znaju ni Svabe kako kazes Engleski, pa kakav je to ljekar da ne zna Engleski danas 90% literature u medicini je na Engleskom jeziku, samo polako. I moras naci nekog s kim ces pricati na Njemackom. Mozes i sa muzom dogovoriti se Utorkom i Subotom samo njemacki govorite, dok se ne ispraksas, pa nadji neku emigrantkinju koja nije iz Jugoslavije ali koja hoce da se druzi, pa sa njom natucaj. Ali, jezik se ne moze nauciti u kuci. Moras izaci, naci posao, uci u situacije, batrgati se, ispasti da ne znas 100 puta, ali 101 ces znati, i to znati sve. Svaki dan naucis 5 rijeci, svaki put kad dijete hranis, operes, a moze i muz da ti nadje 5 rijeci i ostavi svaki dan prije nego sto ode na posao. Pa kad dodje neka te ispita, pa ako nisi naucila, neka ti dadne pola sata bez dijeteta, da malo ucis. A on neka ga pripazi. I na kraju naucices ti Njemacki sa svojim dijetetom. Posalji njega u vrtic, a on/ona ce tamo poceti sprehati svapski, pa ces i ti nauciti. Imas toliko nacina, treba samo pokusavati i ne govoriti ja ne znam i ne mogu. Mlada si zena i moras samo da ides vani i jezik koristis. Svaki dan, dijete pod ruku pa u supermarket. Kako se kaze salama ova, vocka ona, puter, maslac, pa kad to naucis, u prodavnicu, dzemper, jakna, ovo ono. A sve besplatno to mozes uraditi. Samo malo inicijative.
I nije nista sramota. Da ne naucis Njemacki za 20 godina jos, nije sramota. Steta je, jer si uskracena, ali nije sramota. Nije njemacki parametar svih stvari. Van Svice, Austrije, Njemacke, ko govori Njemacki? Svabe u Americi imaju najjaci akcenat, koji cijeli zivot ne mogu da se kutarisu, oni i Francuzi ne mogu nikad nauciti Engleski izgovarati. Pa niko ne veli da je sramota. Vjeruj u sebe i da ne moze niko drugi nista bolje od tebe, ukoliko im ti ne dozvolis. Vidi zasto u 3 godine nisi naucila jezik. Jel to sto si se okruzila nasim, jel to sto muz sve za tebe uradi, jel to sto ti nemas inicijative. Pa onda nemoj vise tako. Okreni plocu. Pa probaj tako 6 mjeseci, pa ces vidjeti jel znas vise i bolje. Ali posao i skola, tu se jezik uci. Ne moze kod kuce. I ne moze te nauciti tvoj najblizi. Nema se strpljenja, zafrkavanje i podbadanje, jednostavno jako tesko, zbog toga, ostavi najblize i idi koliko god mozes sto vise mozes sama.
Na kraju cu ti dati jednu mantru koju je koristio jedan kardiolog. Covjek je dosao iz familije gdje roditelji nisu ni srednju skolu zavrsili, ali su radili cijeli zivot. I on je otisao i zavrsio za ljekara, a onda postao kardiolog. I kad sam ga pitao kako je to uspjeo, od tako skromne obitelji, covjek mi rece I ain't nobody, but nobody is better then me. Ja nisam niko i nista, ali niko nije bolji od mene. To je stav, s kojim se dolazi do rezultata. I am nobody but nobody is better then me. Nije to nista strasno, to su momenti kad je covjek slab i kad mu ne ide, i svi imaju to, neki se samo s tim drukcije nose. Cijeni ono sto imas, a ne ono sto ne nedostaje. Ima ljudi koji su gluhonjemi, cijeli zivot. Pa jel njih treba da je sramota, ili i oni zive, rade, nadaju se necemu ko i svi drugi. Vaznije je valjda biti mati i zena, od znanja Njemackog. Po meni. I da ga znas perfektno, s malim dijetetom, sta bi radila negdje pola radnog vremena? Imala vise 1000 evra mjesecno? Ijel to razlika izmedju ogromne srece i ogromne tuge? Sumnjam. Nego, zavrni rukave, nemoj se sazaljevati nad sobom, i pusti druge, samo gledaj sebe.
Ovi tvoji postovi tako me motiviraju da nemas pojma koliko, bas pozitivno dijelujes
Sve je to tako kao sto kazes... najgore sto sam sebi uradila za ove 3 godine je to sto sam se oslonila na muza i sto sam bila okruzena nasim ljudima... poznajem jednu mladu zenu koja je u njemacku dosla malo poslije mene, ona kaze da njemacki nista ne razumije, ne zna reci ni kako se zove i kaze da nikad nece nauciti njemacki jer joj nije potreban... meni je to glupo razmisljanje, u drzavi u kojoj zivis itekako ti je potrebno poznavanje jezika, jos kad imas dijete onda jos vise... pricam ja nekad i sa muzem na njemackom, ovako neke jednostavne stvari... puno bolje razumijem, pisem i citam nego sto pricam... ne znam zasto je tako, cula sam da je kao najteze poceti pricati, pa valjda je to stvarno tako...
Dijete ce svakako ici ici u obdaniste i znam da ce tamo nauciti njemacki a i ja uz dijete... Jedan doktor svabo rekao mi je kad rodim trece dijete onda cu perfekt pricati njemaci mozda da se bacim u akciju pa da radjam drugo i trece
gucci wrote:Zanima me ovo pitanje zbog toga sto ja nikako ne mogu da se naviknem na ovaj zivot u dijaspori
Prije nesto malo manje 3 godine udala sam se i dosla u njemacku, od tada pa sve do danas ja jedva ovdje zivim... na pocetku sam samo plakala i tugovala, milion puta sam htijela da se spakujem i vratim u bosnu... poslije sam rodila dijete i onda se situacija ko malo smirila, valjda sto sam imala obavezu i nisam imala toliko vremena da razmisljam o nekim stvarima...
Ima li neko slican meni na ovom forumu? Neko ko je isto tako i ja nedavno dosao u neku stranu zemlju, ili vi koji ste duze vrijeme odvojeni od bosne kazite mi vasa iskustva, kako ste se navikli, kako ste savladali jezik i sve ostalo?
Jos uvijek ne znam njemacki, razumijem dosta toga ali ne mogu da pricam
Nisam mogao sve citati ali evo da dam svoje vidjenje, jer sam vec osmu godinu u SAD.
1. PRESTANI se stalno sa nasima druziti!
To je rak rana svih dijasporaca, i s obzirom da sam sam vrlo drustven, mislim da je velika sreca da sam dosao studirati u mjesto gdje ima samo jedan bosanac, ja
Bilo tesko prvih par mjeseci, medjutim upoznao dosta raje, pa neke cure, ovo ono, poceo hodati i eto. Iako sam znao uvijek da se svijet ne vrti oko BiH i da smo rupa u evropi, kada pocnes da se masovno druzis sa ljudima iz cijelog svijeta onda skontas koliko si u BiH propustao.
2. Pocni raditi! Zvucat cu sada kao sovinisticka svinja, ali meni se cini da si ti dosla tamo, rodila dijete, i cao djaci.
Jbg, prestani traziti BiH u njemackoj. One stare BiH nema vise ni u bosni, a kamoli u njemackoj. Stoga, gledaj da krenes raditi, smanji druzenje sa nasim curama ili zenama ili tipovima jer najveci problem tih istih ljudi je negativnost.
Kada ti imas neke sumnje, te sumnje se samo povecavaju kada se druzis sa ljudima koji su negativni, a nasa dijaspora je prvak u kukanju! Kani se toga, kreni se druziti sa njemcima. Kada se krenes druziti sa njemicom koja isto ima dijete i prica tebi akko hoce nazad u skolu, mozda fax, mozda magistarski itd, i ti ces poceti razmisljati: pa sto ja ne mogu. Ne moram isto, ali mogu nesto ako ona moze.
3. Moja filozofija: Zivot je onakav kakvim ga ti napravis! Sve je do tebe!
Mozes ti pricat i Njemcki ,Engleski ali sve dok nebudes to mjesto i zemlju dozivljavala ko da si svoj na svome i dok god je glava dole u BiH bice ti uvjek tesko.Dakle odluci gdje si i onda ces moc krenut dalje.Ja milim da ti jos uvjek razmisljas o onoj nasoj poznatoj recenici .A sto mi je ovo trebalo.
Ko to smat wrote:Mozes ti pricat i Njemcki ,Engleski ali sve dok nebudes to mjesto i zemlju dozivljavala ko da si svoj na svome i dok god je glava dole u BiH bice ti uvjek tesko.Dakle odluci gdje si i onda ces moc krenut dalje.Ja milim da ti jos uvjek razmisljas o onoj nasoj poznatoj recenici .A sto mi je ovo trebalo.
Sve zavisi sa koliko godina smo dosli. Sto kaze moj drug 'nije vise pitanje da li smo se mi navikli na Ameriku, nego mozes li se ti naviknuti na rodnu grudu kada se vratis'
gucci wrote:Zanima me ovo pitanje zbog toga sto ja nikako ne mogu da se naviknem na ovaj zivot u dijaspori
Prije nesto malo manje 3 godine udala sam se i dosla u njemacku, od tada pa sve do danas ja jedva ovdje zivim... na pocetku sam samo plakala i tugovala, milion puta sam htijela da se spakujem i vratim u bosnu... poslije sam rodila dijete i onda se situacija ko malo smirila, valjda sto sam imala obavezu i nisam imala toliko vremena da razmisljam o nekim stvarima...
Ima li neko slican meni na ovom forumu? Neko ko je isto tako i ja nedavno dosao u neku stranu zemlju, ili vi koji ste duze vrijeme odvojeni od bosne kazite mi vasa iskustva, kako ste se navikli, kako ste savladali jezik i sve ostalo?
Jos uvijek ne znam njemacki, razumijem dosta toga ali ne mogu da pricam
Vjerujem da ce ti za mozda nekih par mjeseci biti pravo smijesno ovo sto si pisala jer ces ,sigurna sam, jezik savladati toliko dobro da se osjecas bar malo sigurnijom. I sam mislila da ga nikada necu savladati jer sam taj jezik zaista pa eto da ne kazem mrzila,ali s obzirom da sam poprilicno komunikativna osoba to me je ubijalo u pojam sto ga nisam znala.To me je u sustini i ponukalo da dam sve od sebe i naucima ga. Meni je recimo uvijek bio problem da pricam, ako nisam bila 100% sigurna da je to sto hocu da kazem gramaticki ispravno,u suprotnom sam sutila i to je greska.Sjecam se koliko sam puta u metrou glumila kao da spavam ako bih vidjela da ulaze neki koji rade neke "Umfragen" od panike da me nesto ne upitaju a ja ne znam odgovoriti...mislim zaista smijesno ali eto hocu da ti kazem da je svaki pocetak tezak. Sjecam se da sam i pisala svoj dnevnik ali samo na njemackom i tako sam ,vjeruj mi ,puno ucila .Sada toliko godina poslije kad ga citam crkavam od smijeha kakve sam greske pravila, ali vjeruj mi iz toga sam naucila+ sta sam puno gledala TV, sto ne znam koliko je dobro za preporuciti ali eto i to mi je pomoglo. Iako sam komunikativna to mi je jako tesko palo izaci ,druziti se a da ne pricam jezik kao treba.Potpuno te razumijem,ali vjeruj sve ces to takvom brzinom savladati da ce i tebi samoj biti smijesno.Ja bih ti u svakom slucaju preporucila neki kurs,oni ne traju dugo mozda u neko vrijeme kada bi ti muz mogao paziti na dijete,kada ne radi ili sl. ali to obavezno uradi ,odvoji to vrijeme za sebe jer sjedeci kuci i zaleci za Bosnom zaista ne pomazes sebi.
Potrudi se da savladas jezik sto prije ,uspjeces a zasto i ne bi uspjela
jefferson wrote:
Bilo tesko prvih par mjeseci, medjutim upoznao dosta raje, pa neke cure, ovo ono, poceo hodati i eto. Iako sam znao uvijek da se svijet ne vrti oko BiH i da smo rupa u evropi, kada pocnes da se masovno druzis sa ljudima iz cijelog svijeta onda skontas koliko si u BiH propustao.
Možeš li mi malo detaljnije pojasniti šta si mislio pod ovim boldiranim? Čisto informacijski me interesuje.
Nanu koja je dosla sa 70 kuka u njoj mogu da razumijem, ali nekoga ko je stigao sa 18,19 godina i nije mu nikad na um palo da nauci jezik drzave koja ga je primila, sve mu obezbjedila, e to je po meni bezobrazluk.
