nasa wrote:kojeime wrote:nasa wrote:Mak Dizdar
"Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda"
Da mi je da se Mak Dizdar vrati sa onoga svijeta pa da nam kaze je li bio u pravu ili je pogrijesio. Ali, koliko ja znam, jos niko se ne vrati odande da nam kaze kako je tamo stvarno. Tako da, barem po onome kako se stvari na ovoj planeti odvijaju od njenog postanka do danas, smrt bilo kojeg zivog bica na ovoj planeti je konacan kraj tog bica, nema poslije nista. Barem koliko mi znamo, jer kao sto rekoh niko se ne vrati odande da potvrdi ili opovrgne bilo koji drugi stav. A ako se ne niko (ili nista, zivotinje i biljke nisu ko nego sta) vrati to je vjerovatno zato sto nema ko (ili sta) da se vrati, sto ce reci da je smrt konacni kraj bilo kog zivog bica.
Ja bih volio da nije tako, naravno da ne zelim umrijeti, dakle volio bih da poslije napustanja ovog tijela moja dusa nastavlja postojati pa da ce jednog dana otici u raj gdje ce lezati pored rijeke vina dok ce se na novom tijelu izmjenjivati mlade i zgodne djevojke, ali mali, skoro neznatan, problem je sto to nije tako. Dakle, moj je savjet, zivite ovaj zivot sto bolje, jer nema popravnog ispita ako padnete na ovom.
“Nije važno kako čovjek umire, nego kako živi.”
Znaci ,bolje bi ti od Makove smrti odgovaralo ovo

!
Ako je smrt konacan kraj za svaki oblika postojanja,sta onda mislis o Poslanicima npr.Mojsije,Isus,Muhamed...mislis da su oni bili prevaranti,"poremeceni" u smislu da su stvarno vjerovali u ono sto pricaju,mudri pa su nasli nacin kako da predvode i uticu na ljude ili nesto drugo.Kur'an ne ostavlja nikakav dojam na tebe,mislis da je autor covjek,ko?
Stvarno me interesuje(nije sarkazam

) s obzirom da sam s tobom svasta diskutovala glede religije !
E sada si postavila pitanje koje kada na njega nereligiozan covjek odgovori iskreno bude optuzen da vrijedja

. Pa cu pokusati iskreno odgovoriti ali da budem pristojan.
Dakle, ovako. Da li su poslanici iskreno vjerovali u ono sto govore ili su to bili ljudi dovoljno inteligentni da iskoriste povjerenje drugih u njihove rijeci ne znam jer nisam sjedio licno ni sa jednim od njih. A to sta o njima znam posredno, dakle preko rijeci koje su o poslanicima napisali drugi mi nije dovoljno pouzdan izvor informacija. Svi mi o zivotima ljudi koje zovemo poslanicima znamo samo posredno, to jeste ni jedan od njih nisu ostavili neki oblik dnevnika koji su sami pisali, vec je sve doslo posredno, kroz rijeci drugih ljudi. Znas da sam ateist. Znas da mislim da su i Mojsije i Isus Muhammed bili stvarni ljudi koji su postojali ali da nisu imali nikakvu poslanicku misiju. Moje je misljanje da posto je u vrijeme zivota tih ljudi religija bila neodvojiva od drustvenog zivota, to jeste religija je tada bila politika, da su poslanici tada bili ono sto su Ce Gevara, Robespijer, Lenjin i ostali revolucionari bili u zadnjih 300 godina. Dakle ljudi kojima se nije svidio tadasnje uredjenje drzave i drustva u kojem zive i koji su zeljeli da to promijene. Kako tada drzava ir eligija nisu bili odvojeni, nije bilo posebnih drzavnih i posebnih religijskih zakona, a ako je i bilo nekih drzavni zakoni nisu smjeli biti kontradiktorni sa religijskim zakonima, jedini nacin drustvene promjene je bio promjena tada vladajuce religije. Pa zato mislim da ako je Muhammed i osnovao islam nije ga osnovao jer mu je Bog poslao naredbu da je osnuje, vec je to bio revolucionarni cin kojim je zelio promijeniti drustvene odnose i pravila tamo gdje je zivio.
Cak je vjerovatno da su ljudi koje zovemo poslanicima bili istaknuti ispred drugih kao vidljivi, marketinski dio pokreta za drustvane promjene. Ne zaboravi da su jevandjelja, dakle price koje govore o Isusovom zivotu pisana i zavrsena decenijama poslije Isusove smrti. Da hriscanska crkva za vrijeme Isusa nije postojala. Isus je zivio i umro kao jevrej, pa je tek njegovim uskrsnucem, dakle nakon njegove smrti, stvoren teoretski potreban uslov da kasnije sveti Petar i sveti Pavle formiraju i uoblice hriscansku crkvu. Bez smrti i uskrsnuca Isusa ne postoji hriscanstvo, ergo crkva za vrijeme Isusovog zivota teorijski ni prakticno nije mogla postojati. A jos kada znamo da je jevandjelja bilo vise od 30 i da je grupa ljudi, u konacnici sveti Irinej, odlucila da smo ona 4 koja su sada tamo udju u Novi zavjet, onda je jasno ta je to politicka a ne nikakva sveta i misticna odluka koja je vodjenja Bozijim naumom i Njegovom rukom. Kur'an je finaliziran decenijama nakon Muhammedove smrti i pitanje je koliko je to originalno stivo koje tacno od rijeci do rijeci prenosi onako kako je Muhammed govorio. A onda, kada se zna da islamsku dogmu (pravila) osim Kur'ana cine i Muhammedovi hadisi, dakle iskustva i razmisljanja o zivotu jednog covjeka koji kao i svi drugi ljudi moze donijeti apsolutno pograsne i netacne zakljucke o zivotu, mjesta za sumnju ima i previse. Dodatno, ne postoji ni jedan nezavisan svjedok koji moze potvrditi da je stvarno Allah preko Dzibrila spustio Kur'an Muhammedu. Sve s religije, u stvari, oslanjaju na povjerenje da ljudi koji su tvrdili da prenose Bozije zapovijedi to stvarno i rade. Zato se danas nova religija ne moze osnovati, danas zivimo u tako cinicnom i nepovjerljivom svijetu da svaka osoba koja bi se pojavila i pocela govoriti da prenosi novu Bozju rijec jer ove prethodne ljudi nisu dobro shvatili i proveli u praksi ne da im niko ne bi vjerovao, vec bi, lako moguce, zavrsili u psihijatrijsim ustanovama.
Da li su ljudi koje zovemo poslanicima bili ljudi koji su izgubili kontakt sa stvarnosti ne znam, niti bih smio to reci, jer bi to bila vjerska uvreda.
Ono sto znam je to da su postojali neki drugi ljudi koji jesu izgubili kontakt sa stvarnosti, privukli relativno veliki broj ljudi, koje su na kraju odveli u besmislenu smrt ili im prouzrokovali druge probleme u zivotima. Naravno, govorim o osnivacima raznih kultova. To je dokaz da ludak moze privuci veliki broj ne samo nestabinih vec i stabilnih ljudi i toliko uticati na njih da ovi prihvate sve sto on kaze kao apsolutnu istinu. A ako to moze uraditi ludak, zamisli sta tek moze uraditi inteligentan razuman i racionalan covjek koji je ili naucio ili inteligencijom nesvjesno shvatio osnove marketinga i manipulacije ljudima.
Tako da mi ovo objasnjenje o revolucionarima i pokretima za drustvne promjene koji su zbog vremena i mjesta nastajanja morali biti stvoreni u formi mistike, bajke, religije, a u stvari su stvoreni iz vrlo prizemnih i pragmaticnih razloga, izgleda najbezbolnije
Kakve to ima veze sa smrti? Svakoj religiji, u stvari, uzrok postojanja je strah od smrti. Kada ljudi ne bi umirali, ili kada se ne bi plasili smrti, ne bi bilo ni religija. Samo pogledaj, svi zakoni za koje neke religije tvrde da su Boziji zakoni, na kraju se svode na to da ako ih postujes ides u raj, ako ne postujes ides u pakao. Nema nista drugo, sve religije se na kraju svode na onaj zivot i nagradu ili kaznu u njemu. Ni jedna religija ne govori da zaboravsi onaj zivot, trebas biti dobadok zivis ovdje na ovoj planeti zbog ovog zivota, ne, sve religije isticu onaj zivot kao vazniji. A u onaj zivot se ide tek kada se umre u ovom zivotu. Sve se religije svode na smrt. Smrt je razlog i uslov postojanja religija. Religije, u stvari, velicaju i glorifikuju smrt, ne zivot, zivot im je usputna poteskoca. Religija zbog toga i jeste Smrt.
A ja volim zivot. Pa ne mogu biti religiozan
I ja se plasim smrti. U stvari, ne da se plasim koliko osjecam bijes i mrznju prema cinjenici da cu umrijeti. I volio bih da imam nesto sto ce mi olaksati tu misao, kao sto to vjernicima rade religije. To znaci da je religija veoma primamljiva jer moze covjeku u mnogome olaksati zivot, ako ne prakticni ono barem misaoni asoekt zivota. Medjutim, ono sto ja znam o svijetu koji me okruzuje, ukljucujuci religije, mi jednostavno ne dozvoljava da u njoma nadjem smisao, istinu, pa mi time ne mogu ni olaksati pomisao na smrt. Steta, zivot bi bio mnogo laksi sa religijom. Sta da se radi, ostaje mi da pokusam postati covjek koji se pomirio sa svojom sudbinom i tako docekati smrt kao ono sto jeste, neizbjezan kraj postojanja. Nadam se da cu imati snage. Ako i ne budem, bice to ruzna scena, ali od religija ne ocekujem pomoc jer mislim da su prevare. Kao placebo lijek.
Nismo mi ateisti ljudi koji ne vole religije samo onako jer hoce da udaraju kontru. I mi smo ljudi koji imaju strahove, nadanja, zelje koje bi lakse prihvatili i sa njima se nosili kada bi bili vjernici, jewr bi imali neko uporiste. Ali ne moze na silu, ne moze se misliti da je nesto tako samo zato sto to neko ili veliki broj ljudi kaze. Narocito zato sto to sta ti ljudi kazu se nikako ne slaze sa praksom zivota koji nas okruzuje.