Forum Klix.ba

"Tri godine prije pada Srebrenice, “samo te 1992. godine je preko 3.500 Bošnjaka poginulo u srednjem Podrinju.” – Naser Orić http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... -pocinjen/

"Više od tri godine prije genocida u Srebrenici, srpski nacionalisti u Bosni i Hercegovini – sa logističkom, moralnom i financijskom podrškom Srbije i Jugoslavenske narodne armije (JNA) – uništili su 296 bošnjačko-muslimanskih sela u okolici Srebrenice, prisilno protjerali 70.000 Bošnjaka iz svojih kuća i sistematski masakrirali najmanje 3.166 Bošnjaka, uključujući žene, djecu i starce. Upravo su ovi masakri trebali poslužiti međunarodnoj zajednici kao upozorenje na prospekt genocida kada je enklava Ujedinjenih nacija pala u ruke snagama bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića tri godina kasnije, u julu 1995. "- Daniel Toljaga http://danieltoljaga.wordpress.com/2010 ... juni-1992/

Odgovornost Srbije je nesporna, smatra Orić

Anadolija — Ratni komandant Armije BiH u Srebrenici Naser Orić zatečen je jučerašnjom presudom Sudskog vijeća Haškog tribunala prema kojoj nema dovoljno dokaza da su srpske, agresorske, snage pod vodstvom Radovana Karadžića izvršile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

No, bez obzira na odluku Sudskog vijeća kojim predsjedava sudija O-Gon Kvon, Orić, ipak, vjeruje u Haški tribunal, pravičnost suđenja, te da će se, na kraju, greške biti ispravljene. Vjeruje kako je moguće da su po srijedi “poseban plan i strategije”. U svakom slučaju, na kraju, očekuje ispravnu i zakonitu odluku u slučaju Radovana Karadžića. Jer, sve sudije moraju braniti pravičnost Haškog tribunala.

Kada je u pitanju genocid u drugim bh. gradovima, osim Srebrenice, tvrdi da se on nesporno dogodio.

“Za pravnike i sudije nema nikakvih dilema da je počinjen genocid i u drugim bh. gradovima, posebno onim u Podrinju. Samo je stvar političke prirode da li to neko želi da prizna ili ne. A to je druga stvar. S pravne strane gledajući, nema se tu šta pričati”, kazao je Orić za agenciju Anadolija (AA).

Važno je znati, napominje on, da je izvršenje genocida bio dugotrajan proces.

“Genocid nije učinjen samo 1995. godine u Srebrenici. Genocid je trajao od 1992. godine. Samo te 1992. godine je preko 3.500 Bošnjaka poginulo u srednjem Podrinju. U osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu je, recimo, ubijeno 60 ljudi, oko 70 ljudi je ubijeno u Glogovoj kod Bratunca. Donesene su presude u predmetu Miroslava Deronjića, gdje je on priznao te zločine. To su pokazatelji da se usporeni genocid odvijao od 1992. do 1995. godine kada je genocid eskalirao u Srebrenici”, objašnjava Orić.

Upitan da prokomentira stavove kako je posljednja odluka Haškog tribunala rezultat nastojanja međunarodne zajednice da izađe u susret Srbiji, čija bi odgovornost, presuđivanjem Karadžića za genocid, bila neupitna, Orić kaže:

“Što se tiče odgovornosti Srbije za genocid, prije ili kasnije će se potvrditi da je ona učestvovala u tome. Kroz razne presude Haškog tribunala i presude sudova na nižim razinama, to je već očigledno. Drugo, ko je potpisao Dejtonski sporazum? Nije potpisao predsjednik Republike Srpske, već predsjednik Srbije. To je osnovno pitanje. Neka mi neko odgovori zašto je to uradio predsjednik tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević, ako Srbija nije imala veze sa s agresijom na BiH”, ističe Orić za AA.

Sa Bošnjacima Podrinja je, kako veli, bio i bit će do kraja svog života.

“No, u svemu ovome ima grešaka koje su i do nas. Indolentnim ponašanjem prema svemu što se tamo desilo, ne možemo očekivati ništa bolje. Ne možemo očekivati da nam drugi rješavaju pitanja ako se sami ne uhvatimo u koštac s njima”, stava je Orić.

Pretresno vijeće Haškog tribunala djelomično je jučer prihvatilo Karadžićev zahtjev po pravilu 98 bis i donijelo oslobađajuću presudu po tački 1. optužnice, koja je bivšeg predsjednika Republike Srpske teretila za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina.

Drugi zahtjevi optuženog su odbijeni, tako da Karadžiću ostaje da izvodi svoje dokaze po ostalih 10 tačaka optužnice, uključujući i onu koja ga tereti za genocid u Srebrenici.

Naser Orić: Pisali Lažne Izjave o Zločinima nad Srbima oko Srebrenice

Faruk Vele (Anadolija) - Legendarni ratni komandant odbrane Srebrenice Naser Orić ima dvije neostvarene želje.

Prvu, da u Memorijalnom centru Potočari klanja dženazu članovima svoje porodice, saborcima i ostalim žrtvama genocida i, drugu, da povede ‘Marš mira’, kolonu koja se kreće “stazom smrti”. Tom stazom su se jula 1995. godine izvlačili preživjeli Srebreničani, a u susret im je išao upravo komandant Orić sa svojim borcima.

Apsurd je u tome da je Naser Orić prije četiri godine u Haškom tribunalu pravosnažno oslobođen za ratne zločine, ali da i dalje nije slobodan građanin. Naime, u Republici Srpskoj se protiv njega i dalje vode istrage zbog navodnih zločina, pa izbjegava prelaziti entitetsku liniju.

Orić u intervjuu za agenciju Anadolija (AA), prvom opširnijem nakon duže vremena, priznaje da nikada do sada nije bio na dženazi u Potočarima, te da je to rana na njegovoj duši.

“Ti utisci i osjećanja prema Srebrenici, i onome što se tamo dogodilo, u mojoj duši se nisu promijenili od prvog dana. Stanje u mojoj duši je isto. Toliko vremena je prošlo, a ja se nisam pomjerio s mrtve tačke. Svaki put kada tražim da neka od relevantnih institucija meni potvrdi da mogu ići u Srebrenicu i tamo klanjati dženazu, odnosno biti prisutan kada se ukopavaju moji najmiliji, familija, suborci, svi koji su žrtve genocida, čeka se pet do dvanaest.

Na kraju kažu da bi, zbog mira u kući, najbolje bilo da tamo uopće ne idem! To se tako povlači iz godine u godine i ništa se ne rješava. Uglavnom odem noć uoči “Marša mira”, obratim se ljudima, sugeriram kako da se ponašaju kada se budu išli putem kuda su se ljudi izvlačili i spašavali živote. To je ono što mogu da dam. Sve drugo je ostalo na čekanju”, kaže Orić za AA.

Često se pita zašto se prema njemu tako odnose, jer ga je Haški tribunal proglasio nevinim i oslobodio odgovornosti za ratne zločine.

“S druge strane, imam upozorenja da ne idem u Srebrenicu, da nije dobro da se ja tamo pojavljujem, iako sam slobodan građanin Bosne i Hercegovine. Mislim da je sve to ispolitizirano. Sve je to poprimilo jednu političku dimenziju. Osim toga, i neke političke strukture ne žele da me vide među mojim suborcima i žele umanjiti značaj moga lika. No, na njihovu nesreću, stvara se kontraefekt kod moje, boračke populacije, kod djece šehida… Što mi više zabranjuju da se krećem, ja imam veću podršku u mom narodu”, govori Orić.

Priznaje kako ima utisak da ga stalno proganjaju zbog navodnih zločina nad Srbima. Pitamo ga do kada će to tako biti, a on odgovara kako je s tim “davno raščistio”.

“Proganjat će me dok sam živ. Ja sam stalno pod paskom. Dok sam živ njima ću biti interesantan. Jer, se Srbin ne može pomiriti s činjenicom da sam ja izašao kao pobjednik iz svega ovog što se dešavalo. Oni pokušavaju da nađu nekog ko će biti pandan njihovoj zločinačkoj strani. Kada sam ja u pitanju, to je čist promašaj. Ja se ne stidim svojih dijela. A propao je njihov pokušaj da dokažu da smo mi napravili zločine nad Srbima, pa su Srbi, kao, iritirani time, 1995. godine napravili genocid. Zaboravlja se kako smo mi u Srebrenici od 1992. godine bili u okruženju i branili se. Prije nego je ijedan Bošnjak ispalio i ijedan metak desilo se na desetine ubistava 1992. godine. Ubijeno je preko 15 hiljada Bošnjaka u Podrinju”, objašnjava Orić za agenciju Anadolija.

Podsjeća i na stradanje Bošnjaka u Višegradu, Foči, Goraždu…

“Svi su se ti užasi dogodili prije nego su Bošnjaci pružili otpor, a sada ispade da smo mi najviše zločina napravili!? Zašto? Vjerujte, samo zato što smo pružili otpor. U cijelom pojasu Drine sve su pobili i protjerali, jedino smo mi u Srebrenici opstali do 1995. godine. Zato smo bili trn u oku”, rekao je on.

Ratni zapovjednik 28. divizije 2. korpusa Armije Republike BiH obradovan je činjenicom da se, kako je informiran, njegovo ratno djelo veoma poštuje u Turskoj. Narodu Srebrenice, kako ističe, posebno znači što su ove godine “Cvijet Srebrenice”, taj simbol genocida, stavili turski premijer Recep Tayyip Erdogan, šef turske diplomatije Ahmet Davutoglu, kao i članovi njihovih porodica. Svaka podrška nam je, kako veli, itekako dobro došla, a pogotovo od sile kakva je Turska.

“Znači mi mnogo što se narod Turske saosjeća s našim narodom. Mi smo Bošnjaci, dakle, nismo Turci. Ali, Srbi su nas, kada smo bili na frontu, uvijek nazivali Turcima. Osim toga, Srbi u međusobnoj komunikaciji Bošnjake nikada ne zovu njihovim imenom, već Turcima”, prisjeća se Orić.

Komentirajući najave organiziranja čitavog niza manifestacija u povodu navodnih zločina nad Srbima u danima oko 11. jula ove godine, te koncerta u centralnoj crkvi u Srebrenici na samu godišnjicu genocida, Orić ističe da su se provokacije mogle očekivati.

“Naše sigurnosne strukture trebaju predvidjeti šta će se desiti i pobrinuti se za sigurnost ljudi. No, meni takvo ponašanje srpskih nacionalista nije strano. Ja sam ranije kao policajac živio i radio u Beogradu. Znam kako funkcioniraju. Ja sam to i očekivao. Vjerujte, takve provokacije su najblaže što oni mogu uraditi. Spremni su na daleko veće korake nego je ovo što sada čine. No, što se tiče nekih špekulacija da bi ove godine mogli biti izazvani neki incidenti kako bi to bio izgovor da naredne godine u Republici srpskoj zabrane obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, mogu reći da nema toga na planeti Zemlji ko može zabraniti tom narodu, tim majkama, da obilježe godišnjicu stradanja. Ne znam da li se rodio taj čovjek koji će majaka Srebrenice reći da ne mogu ići u Srebrenicu”, tvrdi Orić.

Po njemu, razloge takvih provokacija treba tražiti u činjenicu da je nacionalizam u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje vitalan.

“Ideja “velike Srbije” i danas živi i nikada se neće ugasiti. Nažalost, bošnjački korpus je doprinio tome da srpskim nacionalistima damo malo zeleno svjetlo da se time bave. Nismo bili posve jasni od Dejtonskog sporazuma naovamo. Dali smo im prostora da manevriraju i manipuliraju. Naravno, oni da imaju morala ne bi izvodili takve provokacije na godišnjicu genocida. Naprotiv, može se očekivati kako će se boriti svim sredstvima da omalovaže i oskrnave Srebrenicu”, odlučan je ratni komandant Srebrenice.

Nadalje, objašnjava da je fama o navodnim zločinima nad Srbima u Podrinju obična laž.

“To je propaganda koju su u Beogradu smišljali književnik Brana Crnčević i akademik Srpske akademija nauka i umetnosti (SANU) Dobrica Ćosić. Njihove laži se i danas pokušavaju dokazati. No, mi smo tu priču o zločinima nad Srbima raskrinkali u Hagu. Srpska obavještajna služba je, recimo, od seljaka srpske nacionalnosti tražila da potpisuju izjave u kojima se govori o mojim i zločinima mojih boraca. Dešavalo se da seljaci dođu na suđenje, a da nemaju pojma šta su rekli. Neki su priznali da su obavještajci sami pisali izjave, a da je njima dokument samo donošen na potpis”, priča Orić.

Sedamnaest godina nakon genocida u Srebrenici jedan od najvećih heroja Armije BiH sebi iznova postavlja pitanje da li je grad kojeg je četiri godine u nemogućim uvjetima hrabro branio morao pasti.

“Dolazili smo u Sarajevo tražiti pomoć. Vidjeli smo da dužnosnici u našim vojnim i civilnim strukturama, nažalost, nisu bili svjesni u kakvoj se mi situaciji nalazimo. Jer, mi smo upozoravali na moguću tragediju i predočavali činjenice. Mi smo od 1992. do 1995. godine uradili sve da se odbranimo. Branili smo se bez ičije pomoći i uspjeli se održati sve te godine. U Sarajevu su mislili da je proglašenjem takozvane zaštićene zone Ujedinjenih naroda (UN) problem Srebrenice riješen. No, tek tada je nastao problem. Ukazivali smo na propuste ljudi koji su predstavljali međunarodnu zajednicu. Nažalost, niko nije vjerovao da se takvo nešto može desiti”, naglašava Orić.

No, neće da vjeruje da je Srebrenica izdata i da je “jedan Bošnjak mogao da zna da će se to desi, a da ništa ne poduzme”.

“Ja sam imao priliku doći do dokumentacije koja je bila u Haškom tribunalu i koju je izuzeto Tribunal. Riječ je o dokumentaciji koju su prikupljale srpska i bošnjačka obavještajna služba, dakle, civilne i vojne strukture. Imao sam priliku da dođem i do dokumentacije koju je pripremala i bošnjačka tajna policija, odnosno Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID). Užasno je bilo vidjeti da su neki ljudi, umjesto da pomognu Srebrenicu, više radili na tome kako da mene kompromitiraju. Privodili su ljude, plaćali nekim mojim saborcima da pričaju protiv mene. Pravili su plan i program kako da dezinformiraju javno mnijenje o meni, da od mene naprave kriminalca, ubicu i siledžiju”, emotivno kaže Orić, te nastavlja:

“No, ja sam sve radio transparentno. Živio sam s običnim svijetom i dijelio sve sa njima, preživljavao kao i oni. Zajedno smo išli u borbe. Nažalost, umjesto da pomognu Srebrenici, pojedine bošnjačke strukture su, kao i Srbi, od mene pokušavale napraviti kriminalca i čovjeka koji je izdao Srebrenicu. To im se obilo o glavu, jer je narod srednjeg Podrinja stao uz mene. Narod je svjestan da smo mi bili prepušteni sami sebi. Mislim da se mnogo više moglo pomoći Srebrenici”.

Govoreći od nedopustivim slučajevima proganjanja i šikaniranja heroja odbrane Bosne i Hercegovine, Orić napominje da smo “mi sami krivi što smo dozvolili da nam se dešavaju takve stvari”.

“Ja sam sa svojim borcima oslobodio 900 kvadratnih kilometara teritorija države BiH. To nije samo teritoriji Srebrenice, već obuhvata i Bratunac, Vlasenicu i Zvornik. To je teritorija na kojoj smo pružali otpor. Srebrenica je, zaboravlja se, bila okupiran grad. Mi smo nju bili uspjeli osloboditi za 22 dana. Niko to neće da kaže. To zamjeram bošnjačkom korpusu. Pojedinci nisu ništa uradili, nisu ništa dali, pa im je lakše da od Nasera Orića prave kriminalca nego vojskovođu. A potporučnike i kapetane iz bivše Jugosovenske narode armije (JNA) proizvodili su u činove generala. To su bili titoisti, ljudi koji su nam ispirali mozak komunizmom i nisu vjerovali da JNA može činiti zločine nad Bošnjacima. To su stvari koji me proganjaju”, naglasio je Orić.

Žalostan je zbog činjenice da Bošnjaci, kako kaže, još nemaju izgrađenu nacionalnu svijest, niti imaju istinske vođe koji će tu svijest u njih ugraditi.

Osvrćući se na aktuelni položaj Srebrenice, Orić izražava strah da grad u kojem je izvršen genocid neće ostati u rukama Bošnjaka.

“Ako se ovako nastave ponašati bošnjački politički lideri, mislim da ćemo izgubiti Srebrenicu. Jer, Srebrenica se od bošnjačkih lidera koristi samo u dnevnopolitičke svrhe. Vidite na djelu akteulna politička zbivanja. Više se ne zna ko je u kojoj partiji, izgubila su se sva moralna pravila. U borbi za fotelju zaboravili su i Srebrenicu! To će nam se obiti o glavu. Žalosno je da se ljudi koji vode državu bore za pozicije, a zaboravljaju Srebrenicu. Ne čineći ništa, umanjuju i genocid. Svi su rekli da daju podršku za registraciju glasača u Srebrenici. A nije borba za Srebrenicu samo dati podršku i stati po strani. Mora se uraditi mnogo više. Dok se naši političari bore za pozicije, Srebrenica završava u rukama onih koji su izvršili genocid. Nije nam sad za to kriv ni Slobodan Milošević, niti Ratko Mladić. Sami smo sebi krivi. A Naser Orić je dao sve. Još samo život da dam”, rekao je Orić.

Srebrenica mora biti izdvojena iz RS

Srebrenica, smatra Orić, mora biti izdvojena iz Republike Srpske.

“Međunarodna zajednica vlada svijetom. Ako hoće, oni mogu sve. Počinjeni genocid, ako se želi, može biti adut međunarodnoj zajednici da izdvoji Srebrenicu iz RS. Kao Brčko, Srebrenica mora imati specijalni status. Mislim da bi to bilo rješenje za taj grad i molim sve ljude u svijetu, a posebno tursku diplomatiju, da pomognu da Srebrenica dobije takav status”, kazao je Orić.

Mladić neće dočekati presudu

Orić je tvrdi da je ratni zločinac Ratko Mladić odradio svoj prljavi posao za srpski narod i da se sada u Hagu podsmijeva žrtvama

“Odradio je posao za svoj narod, sada čeka mirnu smrt. Mogao je davno biti u Hagu, ali su ga, kako se ispostavilo, svi štitili. Sve obavještajne službe. Čekalo se pogodno vrijeme da ga se izruči Hagu. Lično mislim da neće Mladić dočekati presudu”, uvjeren je Orić.

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... rebrenice/

U Srebrenici Nije Bio Lokalni Incident, Nego Genocid Širokih Razmjera


FENA — Na danas održanoj redovnoj nedjeljnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 uvodničar je bio zamjenik načelnika Opštine Srebrenica Ćamil Duraković koji je govorio o temi „Šta je budućnost Srebrenice… „

Kako je Duraković istakao kad se govori o predstojećim lokalnim izborima govori se prije svega o pravu za žrtve genocida i traži da za načelnika ove opštine glasaju Srebreničani, bez obzira na mjesto gdje danas žive i gdje su prijavljeni.

Govoreći o Srebrenici nekad Duraković je naveo da je na području ove opštine živjelo oko više od 77 posto Bošnjaka dok su ostatak činili Srbi i ostali narodi. Srebrenica je također bila i četvrta opština u BiH kada je riječ o razvojim kapacitetima. Srebrenica danas je jedina opština na teritoriji Republike Srpske sa Bošnjakom kao načelnikom i kao takva nepoželjna je u RS. Nije puno bolja situacija ni sa Federacijom kad je riječ o odnosu prema Srebrenici.

Duraković je istakao da ova opština unutar Republike Srpske kao centralizovane ima niz problema s funkcionisanjem: od prava na posao kad je riječ o Bošnjacima pa do ostalih osnovnih prava. On je također istakao da kad je riječ o Srebrenici treba pronaći pravnu dimenziju kako bi ova opština funkcionisala.

„Nama je genocid sveto slovo i tu nema pregovora“, rekao je Duraković.

Nakon Durakovića za riječ se javio i Hasan Nuhanović također jedan od Srebreničana koji je preživio genocid. On je istakao da u Srebrenici nije bio incident lokalnog karaktera već genocid širih razmjera.I da se na spisku pobijenih nalazi oko 50 posto iz Srebrenice i ostalo iz drugih opština.

O Srebrenici je govorio još jedan Srebreničanin – Ibran Mustafić koji je optužio SDA za manipulaciju Srebrenicom.

Tokom diskusije Jakob Finci se osvrnuo na činjenicu da će se teško naći rješenje problema za Srebrenicu jer i iz same Srebrenice stižu različiti glasovi. On je rekao da sama Srebrenica nebi puno dobila i da je priključe Federaciji BiH ili da postane distrikt a da Aneks 7 neće biti sproveden, jer nove generacije više među sobom ne govore ni bosanski jezik odrastajući u inostranstvu.

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... -razmjera/

Alija Izetbegovic sa Naserom Oricem: “Srebrenica Nije Prodana”

Dnevni Avaz (11. februara 1996)

Drage zene Podrinja, ovo je jedan od tezih dana u mom zivotu. Dosao sam da vas saslusam, a ne da vam govorim, da vidimo sta mozemo uciniti.

Ovim rijecima poceo je jucer svoje obracanje predsjednik Predsjednistva RBiH Alija Izetbegovic u Sportskom centru “Mejdan” u Tuzli pred oko 3000 okupljenih Podrinjaca, vecinom zena.

Predsjednik Izetbegovic se odmah po dolasku u Tuzlu susreo sa rukovodstvom Tuzlansko-podrinjskog kantona na celu sa predsjednikom Izetom Hadzicem, komandantom Drugog korpusa Armije BiH brigadirom Seadom Delicem, brigadirom Naserom Oricem i delegacijom zena Podrinja.

Izetbegovic je podrinjskim zenama u “Mejdanu”, izmedju ostalog, rekao:

- Nesretan sam sto vam ne mogu dati neke odgovore. Jer jednostavno nekad dodjete do zida i nema rezultata. Kao da su nestali ljudi u zemlju propali. Nazalost, mnogi jesu, jer su dzelati izgleda obavili svoj posao. Sto se mene tice, ja vam obecavam da cu ostatak svog zivota zajedno s vama provesti u traganju za istinom o Srebrenici, za istinom o zivima, za istinom o mrtvima da ih mozemo sahraniti, za istinom o zlocincima da bi ih stigla kazna.

Predsjednik predsjednistva, kojeg je u “Mejdanu” narod Podrinja toplo i prijateljski primio, osvrnuo se na nekoliko momenata koji su prosle godine bili presudni za sudbinu Srebrenice. On je Podrinjcima obrazlozio zasto je odustao od zahtjeva za povlacenje embarga na naoruzanje za BiH, rekavsi da je jedan jedini razlog za to – Srebrenica.

Predsjednik Izetbegovic zamolio je Podrinjce da ih u ovom vremenu zbog Srebrenice ne uvuku u politicka podmetanja [primjer: Ibran Mustafic].

- Srebrenica je za mene prevashodno ljudsko pitanje i zbog toga sam dosao do vas – rekao je Izetbegovic, ne skrivajuci da mu je izuzetno tesko govoriti o tome.

- Necu da vam lazem, situacija je vrlo teska. Mozda postoji jos tracak nade za desetine ili stotine nestalih, ali za hiljade nema nade. Razgovarali smo sa mnogo odgovornih ljudi, sa gospodinom Satakom koji je bio u Srebrenici, sa ljudima iz MKCK, i stanje je vrlo tesko.

UNPROFOR i svijet bili su digli ruke od Srebrenice i ima nekih indicija da je svijet zakljucio da mu Srebrenice, Zepa i Gorazde smetaju da zakljuci mir. Moram vam reci da mi nikada nismo pristali na to – rekao je Izetbegovic, odbacujuci da na taj nacin optuzbe iznesene tokom proslonedjeljnih demonstracija u Tuzli, da je “Srebrenica prodana.”

(Nastavak na 2. strani)

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... e-prodana/

Tucker: od 1992-95, Bošnjaci se Branili od Srpskih Napada u Srebrenici

BETA/B92 (Hag) — Pyers Tucker, svedok na suđenju Karadžiću, opisao je kao “užasno” stanje u kojem su hiljade muslimanskih civila u Srebrenici bile marta 1993. pred ofanzivom VRS.

Tucker, koji je tada bio vojni pomoćnik komandanta Unprofora Filipa Morijona, svedočio je da je ta ofanziva sprovedena u okviru kampanje etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva. Cilj ofanzive, po njegovim rečima, bio je da suzi muslimanske teritorije u istočnoj Bosni i mnogobrojne izbeglice sabije u Srebrenicu.

Tucker je kazao da je u Srebrenici sa francuskim generalom Morijonom 11. i 12. marta 1993. utvrdio da je većinu muslimanskih civila VRS već bila proterala iz drugih krajeva, neke i po više puta.

Kako je rekao, stekao je utisak da su izbeglice bile uverene da se ofanziva srpskih snaga “može završiti samo njihovom smrću”. VRS je, tokom ofanzive, otvarala vatru ne samo na grad i izbeglice, nego i na Unprofor koji je pokušavao da u Srebrenicu doturi pomoć.

Da bi pomogao civilima, general Morijon je tada najavio da će Srebrenicu proglasiti “zaštićenom zonom” UN, što je kasnije učinio Savet bezbednosti.

Prolaz humanitarnih konvoja UN ka Srebrenici, bosanski Srbi su “namerno i stalno opstruirali”, rekao je Tucker.

Za bošnjačke snage u Srebrenici on je rekao da su bile slabo naoružane i neorganizovane, nazivajući njihove pripadnike “civilima i izbeglicama koje su bile napadnute”.

Za borbeni izveštaj jedinice VRS iz sredine marta 1993. u kojem se navodi da je cilj operacije “pritisnuti enklavu kako bi se muslimani predali”, Tucker je rekao da je veran odraz stanja na terenu.

Svedok, koji je prisustvovao sastancima Morijona s Karadžićem i komandantom VRS Ratkom Mladićem, izjavio je da je Mladić odobrio da 27. marta 1993. u Srebrenicu uđe 20 kamiona sa hranom i da u povratku njima budu evakuisane žene i deca.

Pri ukrcavanju u kamione, međutim, nastala je panika u kojoj su neke izbeglice pregažene, izjavio je Tucker.

U delu svedočenja o Sarajevu, on je izjavio da je VRS 1992-93. godine “terorisala” grad stalnim i opsežnim bombardovanjem.

Tucker-a će sutra unakrsno ispitivati Karadžić, koji se brani sam.

Bivši predsednik RS optužen je za genocid u Srebrenici i u još sedam bosanskih opština; za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH; za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i za uzimanje “plavih šlemova” UN za taoce 1992-95.
Share this:

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... rebrenici/

Srebrenica Bez Vojne Strukture, Naoružani Civili Branili Grad od Srpskih Napada



Na suđenju zločincu Radovanu Karadžiću svjedočili su bivši pripadnici UN-a

Autor: ONASA

Bivši pripadnik Holandskog bataljona UNPROFOR-a Paul Groenwegen izjavio je na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću u Hagu da je Vojska Republike Srpske (VRS) u julu 1995. godine pod prisilom odvela desetine hiljada srebreničkih Bošnjaka iz okoline baze Ujedinjenih Nacija (UN) u Potočarima, prenosi BIRN.

Groenwegen je rekao da, po ulasku pripadnika VRS-a u Srebrenicu, “prestrašenim izbjeglicama nije ostavljen drugi izbor” do da se ukrcaju u autobuse koji su ih odvozili u pravcu Kladnja.

Prema iskazu Groenwegena, srpski vojnici su one koji bi se usprotivili primoravali da uđu u vozila i istovremeno su od porodica odvojili muškarce između 16 i 60 godina, te ih zatvorili u “Bijelu kuću”, prije nego što su i njih autobusima odveli ka Bratuncu.

Pokušaji holandskih vojnika da to spriječe bili su neuspješni, rekao je svjedok.

Karadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant VRS-a, optužen je za genocid nad 8.000 bošnjačkih muškaraca u danima nakon što je VRS zauzela Srebrenicu 11. jula 1995. godine.

Na teret mu se stavlja i progon bošnjačkih žena i djece iz enklave pod zaštitom UN-a.

Karadžić je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce između 1992. i 1995. godine.

Groenwegen je kazao da je 12. i 13. jula 1995. dva puta u Potočarima vidio komandanta VRS-a i ratnog zločinca Ratka Mladića. Holandski vojnik ispričao je i da je vidio ubistvo jednog Bošnjaka koje su počinili srpski vojnici.

Mladić, bivši načelnik Glavnog štaba VRS-a, očekuje početak suđenja za genocid i druge zločine u BiH pred Tribunalom u Haagu.

Unakrsno ispitujući Groenwegena, Karadžić je insistirao na tome da Srebrenica nije bila demilitarizovana, ali je svjedok odgovorio da u Srebrenici nije vidio čvršću vojnu strukturu, već samo naoružane civile koji su nastojali da odbrane grad.

Na tvrdnju optuženog da je u Srebrenici djelovala “28. divizija Armije BiH (ABiH) sa četiri brigade i 13.000-14.000 boraca”, Groenwegen je odgovorio da mu to “nije bilo poznato”.

O odvođenju Bošnjaka iz Potočara svjedočio je i drugi pripadnik Holandskog bataljona Roger Patelski.
Kazao je da su ga 11. jula 1995. srpski vojnici zadržali na posmatračkom punktu UNPROFOR-a, a sutradan prebacili u Potočare, koji su bili “preplavljeni prestrašenim izbjeglicama”.

Patelski je izjavio da je “pomagao” u dovođenju izbjeglica na rub baze UN-a, gdje su srpski vojnici odvajali bošnjačke muškarce, a žene i djecu ukrcavali u autobuse.

Prema iskazu svjedoka, bošnjački muškarci su zatim bili odvedeni na obližnje polje, gdje su ih srpski vojnici tukli.

Čuo se i jedan pucanj, a na polju je ostalo beživotno tijelo, posvjedočio je Patelski.

Suđenje Karadžiću bit će nastavljeno u ponedjeljak, 16. januara.

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... ih-napada/

Joseph Kingori: Bošnjaci Imali Slabo Oružje da Pruže Otpor Srpskim Agresorima

BIRN — Na suđenju optuženima za genocid u Srebrenici, svjedok Tužilaštva BiH je kazao kako Bošnjaci u tom gradu nisu imali naoružanje kojim bi mogli pružiti otpor bosanskim Srbima u julu 1995. godine.

Joseph Kingori, nekadašnji vojni posmatrač Ujedinjenih nacija (UN) u Srebrenici, kazao je kako su muslimani u tom gradu imali samo lako naoružanje, te da zbog toga nisu bili u mogućnosti pružiti otpor vojsci bosanskih Srba.

“Oružje koje su muslimani imali nije moglo biti korišteno za otpor, jer su bosanski Srbi prilikom napada koristili rakete i tenkove. Bosanski Srbi su napadali ciljeve prvo raketama i tenkovima, a onda bi pješadijska vojska dolazila na ta područja. Mislim da to ne možemo nazvati otporom”, rekao je svjedok.

Kingori je svoj iskaz dao na suđenju Francu Kosu, Stanku Kojiću, Vlastimiru Golijanu i Zoranu Goronji, koje Državno tužilaštvo tereti za genocid u Srebrenici, odnosno za učešće u ubistvima više od 800 muškaraca i dječaka u julu 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo.

Prema optužnici, Kos je bio komandir Prvog voda Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), a Kojić, Golijan i Goronja pripadnici istog odreda, te su svi zajedno strijeljali zarobljenike, od kojih su neki imali poveze na rukama i očima.

Svjedok Kingori je kazao kako pripadnici UNPROFOR-a nisu usmjeravali stanovništvo s područja Srebrenice da ide prema Potočarima, već da su civili krenuli zbog granatiranja.

“UNPROFOR nikada nije usmjeravao civile da idu u Potočare. Oni su morali napustiti sela u kojima su živjeli zbog bombardovanja i doći u Srebrenicu. Kada su ustanovili da ni tu nije sigurno, krenuli su prema Potočarima”, ispričao je svjedok.

Kingori je rekao kako je Srebrenica granatirana prije 11. jula 1995., te da je za nekoliko dana na tom području bilo između 20 i 30 ranjenih, te pet poginulih osoba.

“U tom periodu nismo mogli doći do nekih područja u enklavi zbog granatiranja. Zbog toga u tim područjima nismo mogli ni provjeriti da li ima mrtvih ili ranjenih”, rekao je svjedok.

Na pitanje Slobodana Perića, branioca drugooptuženog Kojića, da li je po dolasku u Srebrenicu saznao nešto o stradanjima srpskog stanovništva [bilješka: ovo je primjer uobičajene srpske propagande o tkz. stradanju golorukog srpskog naroda oko Srebrenice], svjedok je kazao kako nije dobio nikakve izvještaje o stradanju Srba na tom području.

Naredno suđenje zakazano je za 4. novembar ove godine, kada je planirano saslušanje dvaju svjedoka Odbrane prvooptuženog Kosa.

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... gresorima/

Nizozemski Izvještaj o Srebrenici Pun Neistina

Slijedi kritika nizozemskog Izvještaja o Srebrenici od strane prof Besima Ibiševića, historičara iz Srebrenice. Kritika se uglavnom fokusira na istraživanje nizozemskog antropologa Ger Duijzings-a. Trenutno, ova veoma važna historijska analiza je dostupno samo na bosanskom jeziku. Prof Ibišević će biti zahvalan svakome ko je spreman ponuditi svoje vrijeme i trud kako bi se ovaj tekst preveo na engleski i druge jezike.

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... -neistina/

Naser Orić klanjao dženazu u Potočarima

Faruk Vele

Ratni komandant Srebrenice Naser Orić prisustvovao je danas obilježavanju 17. godišnjice genocida u Srebrenici, te dženazi i ukopu 520 žrtava genocida u tom gradu, saznaje agencija Anadolija (AA).

Time se ispunila želja legendarnog komandanta 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine da prisustvuje dženazi u Potočarima i isprati svoje najbliže rođake, komšije, prijatelje i saborce, one koji su stradali u srebreničkom genocidu.

Orić je u opširnom ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija u utorak izjavio da ima dvije želje. Prvu, da u Memorijalnom centru Potočari klanja dženazu članovima svoje porodice, saborcima i ostalim žrtvama genocida i, drugu, da povede 'Marš mira', kolonu koja se kreće "stazom smrti". Tom stazom su se jula 1995. godine izvlačili preživjeli Srebreničani, a u susret im je išao upravo komandant Orić sa svojim borcima.

Iako je 2006. godine pravosnažno oslobođen za ratne zločine nad Srbima u Podrinju, pravosudni organi u Republici Srpskoj i dalje vode svoju istragu protiv Orića za navodne ratne zločine.

Zbog toga je on izbjegavao da prelazi entitetsku granicu, bojeći se da bi mogao doživjeti sudbinu ratnog člana Predsjedništva RBiH Ejupa Ganića, generala Armije BiH Jovana Divjaka ili Ilije Jurišića, odnosno da bi mogao biti uhapšen i zatočen.

No, Orić je danas, ipak, odlučio biti u Potočarima.

U telefonskom razgovoru za AA Naser Orić je potvrdio da se nalazi u Srebrenici i da je po prvi put prisustvovao dženazi u Potočarima. Danas se oprostio od svojih rođaka i roditelja svoga bliskog prijatelja i saborca.

"Osjećam se kao da sam ponovo rođen. Miješaju se osjećanja sreće i tuge. Kada dođete ovdje u Potočare i vidite ovolike bijele nišane, tek tada čovjeku postane jasno šta su dušmani učinili ovom jadnom narodu. No, žalosno je, i to ovdje moram reći, da se bošnjački prvaci igraju sa bošnjačkim sudbinama. Trebaju svi doći ovdje, da vide ove bijele nišane. Ako propuste da zaštite Srebrenicu, ovi bijeli nišani u Potočarima će za deset godina biti crni. Ja mislim da im je to najbolja poruka", kazao je Orić za AA.

Pojasnio je da je želio da njegova posjeta Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari bude nešto diskretnija.

"Nisam želio da kvarim protokol. Narod je, istina, tražio od mene da govorim. Ja to nisam hitio. Nisam htio da kvarim protokol i da me neko pogrešno shvati. Ovdje sam da klanjam dženazu mojim saborcima i prijateljima", kazao je Orić.

On je potvrdio da nije imao nikakvih problema sa organima vlasti Republike Srpske u Srebrenici:

"Ne, nisam imao nikakvih problema. Zašto? Ja sam slobodan građanin. A, s druge strane, vi znate srpsko mišljenje o meni... ", istakao je Orić.

http://www.aa.com.tr/ba/s/64110--naser- ... oto--arima

http://twitter.com/naser_oric

Naser Orić, prijeratni seoski kabadahija i ratni kriminalac.

Ja_sam_Bosnjak wrote:Alija Izetbegovic sa Naserom Oricem: “Srebrenica Nije Prodana”

Dnevni Avaz (11. februara 1996)

Drage zene Podrinja, ovo je jedan od tezih dana u mom zivotu. Dosao sam da vas saslusam, a ne da vam govorim, da vidimo sta mozemo uciniti.

Ovim rijecima poceo je jucer svoje obracanje predsjednik Predsjednistva RBiH Alija Izetbegovic u Sportskom centru “Mejdan” u Tuzli pred oko 3000 okupljenih Podrinjaca, vecinom zena.

Predsjednik Izetbegovic se odmah po dolasku u Tuzlu susreo sa rukovodstvom Tuzlansko-podrinjskog kantona na celu sa predsjednikom Izetom Hadzicem, komandantom Drugog korpusa Armije BiH brigadirom Seadom Delicem, brigadirom Naserom Oricem i delegacijom zena Podrinja.

Izetbegovic je podrinjskim zenama u “Mejdanu”, izmedju ostalog, rekao:

- Nesretan sam sto vam ne mogu dati neke odgovore. Jer jednostavno nekad dodjete do zida i nema rezultata. Kao da su nestali ljudi u zemlju propali. Nazalost, mnogi jesu, jer su dzelati izgleda obavili svoj posao. Sto se mene tice, ja vam obecavam da cu ostatak svog zivota zajedno s vama provesti u traganju za istinom o Srebrenici, za istinom o zivima, za istinom o mrtvima da ih mozemo sahraniti, za istinom o zlocincima da bi ih stigla kazna.

Predsjednik predsjednistva, kojeg je u “Mejdanu” narod Podrinja toplo i prijateljski primio, osvrnuo se na nekoliko momenata koji su prosle godine bili presudni za sudbinu Srebrenice. On je Podrinjcima obrazlozio zasto je odustao od zahtjeva za povlacenje embarga na naoruzanje za BiH, rekavsi da je jedan jedini razlog za to – Srebrenica.

Predsjednik Izetbegovic zamolio je Podrinjce da ih u ovom vremenu zbog Srebrenice ne uvuku u politicka podmetanja [primjer: Ibran Mustafic].

- Srebrenica je za mene prevashodno ljudsko pitanje i zbog toga sam dosao do vas – rekao je Izetbegovic, ne skrivajuci da mu je izuzetno tesko govoriti o tome.

- Necu da vam lazem, situacija je vrlo teska. Mozda postoji jos tracak nade za desetine ili stotine nestalih, ali za hiljade nema nade. Razgovarali smo sa mnogo odgovornih ljudi, sa gospodinom Satakom koji je bio u Srebrenici, sa ljudima iz MKCK, i stanje je vrlo tesko.

UNPROFOR i svijet bili su digli ruke od Srebrenice i ima nekih indicija da je svijet zakljucio da mu Srebrenice, Zepa i Gorazde smetaju da zakljuci mir. Moram vam reci da mi nikada nismo pristali na to – rekao je Izetbegovic, odbacujuci da na taj nacin optuzbe iznesene tokom proslonedjeljnih demonstracija u Tuzli, da je “Srebrenica prodana.”

(Nastavak na 2. strani)

http://bosniangenocide.wordpress.com/20 ... ije-prodan

http://www.youtube.com/watch?v=1u_2238JSXA

talić wrote:Naser Orić, prijeratni seoski kabadahija i ratni kriminalac.

prpa, aa?

cindrlimindrli wrote:

talić wrote:Naser Orić, prijeratni seoski kabadahija i ratni kriminalac.

prpa, aa?

ta prpa je doprinjela zločinu kakav se desio.
Iz usta srebreničana sam čuo da se iz pljačkačkih pohoda znao vratiti sa srpskom glavom na štapu.
Muslimani koji su mu se usprotivili su nestajali.
Prodavao je braći muslimanima sol po bagatelnoj cijeni od 100 KM/kg.
Eto pa ga slavite, kriminalca koji se pobjegao kada je napunio džepove.

talić wrote:Iz usta srebreničana sam čuo da se iz pljačkačkih pohoda znao vratiti sa srpskom glavom na štapu.
Muslimani koji su mu se usprotivili su nestajali.

Znaci, ipak prpa.

@Ja_sam_Bosnjak ili @PravoslavnaCrkva, pa kako ti odgovara, s obzirom da koristiš oba, ti se od jutros pravo navio. Vidim da puno idealiziraš Nasera Orića, ne znam gdje trenutno živiš, ali vidim da nisi upoznat sa tim da njega Bošnjaci u Bosni mrze, ali baš ono pravo mrze. On je mnogo toga lošeg učinio, od profiterstva, pljačkanja, zločina na obje strane i poslijeratni kriminal. Bez obzira šta je i koliko dobro učinio, to mu ne daje za pravo da dobra djela može kompezirati sa lošim djelima.