tech10 wrote:Ih, vi se ovdje samo shupate. Hoce li iko podijeliti konkretne zhalbe?

Bas me interesuje, na sta se imas da zalis??
Po meni je odnos snahe/svekrve nazalost vec generacijama izvikan. Sigurno postoji dovoljno i snaha i svekrva koje grijese i koje se jedna prema drugoj ne ponasaju kako bi bilo pozeljno ali po meni vecina tih problema upravo potice od onih prica koje se prenose sa generacije na generaciju.
Ja kao snaha nemam razloga da se zalim na svoju svekrvu. Naravno da postoje stvari, koje mi se ne svidjaju i dodje do situacija u kojima imamo totalno razlicite poglede na neku temu i gdje ona, kao svekrva, zeli da bude "svekrva". Ali vjerovatno isto tako i ja sama nekada ne postupam korektno prema njoj.
Odrasla sam kod roditelja, kod kojih sam naravno uvijek imala prednost, bila u pravu i koji su mi sve prastali i ugadjali mi, kod kojih nisam bas imala nekih obaveza i moranja, i onda dolazim u kucu, u kojoj eto kao nesto moram i imam tu "uzasnu" titulu snahe (u mojoj glavi naravno samo najgore slike te titule i pozicije koju zauzimam).
Na pocetku tog naseg odnosa svekrva/snaha mi je pocesto i smetalo to, sto se ona bas zeljela da ponasao kao ona tipicna svekrva "Snahooo..."!

Nekako sam sama sebi - valjda slucajuci svakave price o tom odnosu - umisljala da eto ona bas zna sta meni smeta i da primjeti to na meni i da to bas namjerno radi i da ne zeli da imamo normalan odnos.
Sada, nekoliko godina i jos vise finih situacija i razgovora sa mojom svekrvom kasnije, vidim da je greska bila u meni i da joj uopste nisam dala sansu nego sam ja sama krenula sa pretpostavkom, da je ona moja svekrva i da me naravno nece voliti i akceptirati i da ce uvijek biti protiv mene. Imala sam osjecaj da se maksimalno trudim da joj ugodim kako ona hoce, a da ona trazi jos vise. Sada vidim da su sve te situacije, koje su meni smetale ustvari bile bezazlene i da sam se malo trudila da bi bila fina snaha. Bile su to situacije, u kojima je ona htjela ponosno da pokaze kako finu i mozda vrijednu snahu ona ima - eto ono radi komsiluka, jer ona naravno nista drugo ne zasluzuje - a ja kao snaha dignem nos jer mi smeta sto nesto trazi od mene.
Sada se stidim svake lose sitnice koju sam pomislila a kamo li mozda pokazala.
Nase svekrve su odrasle u dobu, kada je snaha MORALA i nije imala opciju da nece, ne moze ili nema vremena za nesto. Morala je funkcionisati, kako god se svekrva ponasala prema njoj i naravno da su one nekako i programirane da se tako ponasaju ali smatram, da svaka od njih zna kako se osjecala i u podsvijesti ne zeli da bude takva svekrva, kakvu je ona imala. Sve one danas itekako shvataju, da su ta vremena bila i prosla i svaka se zali na svoju mladost i taj period kada je imala teror (ali u bukvalnom smislu) od svoje svekrve.
Moja svekrva itekako ima razumjevanja kada za nesto nemam vremena jer sam cijeli dan na poslu i dolazim obicno oko 19-20 sati kuci. Nikada od mene ne ocekuje nista osim lijepe rijeci i lijepog odnosa i sretna je za sve, sto zelim, mogu i hocu da joj pomognem ili ucinim. Jako cesto se posavjetuje sa mnom (iako je iskusnija od mene u mnogim stvarima) i cak u odredjenim situacijama prije stane na moju stranu nego stranu voljenog sina.
Sve u svemu mislim, da ti problemi snaha/svekrva cesto uzrokuju u pogresnom nastupanju i nekim prevelikim ponosom snahe. Danasnje snahe sebi nedaju nista reci, pa cak i najmanji savjet smeta i smatra se petljanjem. Ne vidim problem u tome nesto uraditi onako, kako ti svekrva zeli, ako nju to cini sretnom, jer ako nesto uradim kako ona zeli, ne znaci da ja ne znam i da ona meni pametuje, nego da zeli neko svoje iskustvo i znanje da prenese na mene... barem ja to sada tako vidim...
Jako sam sretna, sto sam uvidila svoje greske i rado bih ispocetka s njom jer smatram, da smo bespotrebno stvarale (stvarala) distancu izmedju nas, koja nam je uskratila puno lijepih trenutaka.