Forum Klix.ba

nedavno sam gledao neke slike i citao par tekstova o I. Njemackoj... interesantno je da i danas taj dio njemacke zaostaje sto se tice ekonomije, nezaposlenosti, kulture, mentaliteta, naroda itd ... Npr kad se gleda karta nezaposlenosti najveca nezaposlenost u njemackoj je u istocnoj regiji... nekadasnja I. NJemacka ... citam da je oko 14.000 firma zatvoreno ili privatizirano poslje reunifikacije .. skoro sva proizvodnja se desava u zapadnoj njemackoj.. u bundesligi svi klubovi su iz Z. njemacke .. i kad udje klub iz istocne ispadne odmah... a gledam same utakmice kad igra neki klub sa istocne strane, ponasanje navijaca je veoma slicno kao kad gledas utakmice iz rusije, poljske, ukrajne, cro, bih itd... i citao sam kako ta ruska okupacija koja je trajala tih nekih 50tak godina imala uticaja sto se tice kulture, i da ljudi u i. njemackoj jedu slicne specijalitete koje se mogu samo naci u ruskim restoranima, i cak da na policama u trgovinama mogu se kupiti proizvodi koji su samo namijenjeni za istocni dio njemacke....

Interesuje me dali je iko iz BiH zivio ili trenutno zivi u I. njemackoj pa da moze komentarisati ponesto...

karta nezaposlenosti, najveci procenat je u I. njemackoj ...

Ma nisam ja Bosanac nego jedan lik koji itekako prica bosanski i zivi 25 km od bivse Istocne Njemacke pa mislim da ti mogu odgovoriti neka pitanja.

Psiholoske razlike: U okviru Njemacke imas vise regija koje se razlikuju religijom (npr. katolicka Bavarija X protestantski sjever), mentalitetom, dijalektima, temperamentom. Razlika izmedju ljudi iz Bavarije i iz Hamburga jeste puno veca nego razlika između Srba, Bosnjaka i Hrvata. Svakako 50godisnja okupacija Istocne Njemacke od strane Sovjetskog saveza (jer ustvari je DDR djelovala kao sovjetska kolonija sa ogromnim brojem sovjetskih vojnih baza koje su cuvale mir i tisinu) je uradila svoje. Znanje ruskog jezika je, ipak, bilo veoma slabo, mada je ruski bio obavezan predmet u skoli. Za Germane je skoro nemoguce nauciti slavenski jezik sa nasim sistemom deklinacija itd., uz to i "vanzemaljska" azbuka i drugo. Ali ima jos mnogo ljudi iz starije generacije koji su sposobni da savladaju barem osnovnu komunikaciju na ruskom. Svakako istocnonjemacka propaganda je imala sljedeci utjecaj: mnogi ljudi se zale da kapitalizam vidi na pocetku i kraju svega samo PARE. Nema vise tragova neke solidarnosti i socijalnog osjecaja sto je bilo veoma vazno pitanje (barem se o tome pricalo) u vrijeme DDR. Posebno starija generacija i ljudi nizeg obrazovanja se rado sjecaju proteklih vremena jer se moglo zivjeti dostojanstveno uz puno manje napore nego danas.

Ekonomske razlike: jesu stalno ogromne. Negdje sam citao da je zapad platio u toku zadnjih 20 godina od preko 1 bilion bivsih njemackih maraka da se istok opet podigne na noge. Infrastruktura je divno modernizovana - autoputevi, zeljeznice, gradski prijevoz u gradovima, javne zgrade, historijski spomenici, i tako. Sa druge strane, vecina privrede bivse DDR, koja je cak i dobro funkcionisala, je nestala. To se nije desilo kao npr. u Ceskoj, gdje si bio zaposlen u fabrici i pocelo se pricati u firmi da stvari idu lose i direktor sprema kofercic sa novcanicama kod zadnjeg izlaza iz fabrike... međutim, u DDR su firme u mnogim slucajevima preko noci preuzete od strane zapadnih firma ili takozvanih "Treuhänder" upravljaca imenovanih zapadnim vlastima, i ujutro je fabrika obustavila citav rad. Dosao si ujutro na posao, i ispred fabrike ograda sa privatnim cuvarima, i sta ces bolan mrs kuci, fabrika je zatvorena (zauvijek). Naravno da je to bila namjera investitora - zasto bi morao platiti milione za modernizaciju fabrike negdje kod komunjara kada mogu lako prosiriti proizvodnju u svojim postojecim pogonima i onu staru tamo je najlakse zatvoriti. Neke fabrike su bile namjerno unistene jer bi predstavljale konkurenciju zapadnim proizvođacima (to se ticalo prije svega vrlo kvalitetne fine mehanike (fotografske opreme i kamera, optickih uređaja) koji su u DDR bili vrlo kvalitetni). Posljedica takvih desavanja je bio relativno jak talas samoubistava jer se mnogim ljudima ovako srusio cijeli svijet. Danas ima u Istocnoj Njemackoj jake razlike između velikih gradova preko 300 000 stanovnika i malih varosa te ruralnih podrucja. Veliki gradovi (u Saksoniji npr. Dresden, Lajpcik) se dobro razvijaju i moze se tamo naci dobar posao ako imas odgovarajucu struku, dok u ostalim podrucjima ima cak i oko 20 posto nezaposlenih. Rezultat je bilo "preseljavanje naroda", tako da su mnoga podrucja Istocne Njemacke skoro prazna, broj stanovnika nekih gradova je pao i na 50 %, ruse se cijela stambena naselja jer nema ko da tamo zivi. Lokalne vlasti iz granicnih teritorija cak i nude Cesima i Poljacima izuzetno jeftine nekretnine i stanarine na njemackom podrucju, samo da prostor ne bude tako prazan. Prema nekim procjenama je Istocna Njemacka od sajedinjenja izgubila na osnovi ekonomske emigracije preko 3 miliona stanovnika (koji su preselili u bivsu zapadnu Njemacku radi posla i perspektiva). Plate jesu stalno ispod zapadnog standarda, nize su od 10 do 20 posto a nekad i jos nize. Cijene su, naravno, izuzimajuci nekretnine i stanarinu, u sustini na zapadnom nivou.

Tvoj dojam od navijaca nogometa moze biti prouzrokovan tom cinjenicom da su u redovima navijaca sirom Istocne Njemacke formirani najnizi socijalni slojevi, radikalni desnicari i slicna bagra koja je ista kao navijaci nekih istocnoevropskih ili balkanskih nogometnih klubova. Kratka karakteristika - umjesto mozga pivo i lopta. Uoci utakmica dresdenskog kluba Dynamo, ciji navijaci jesu vrlo problematicni, centar Dresdena obicno viri od stotina policajaca koji cuvaju sve glavne ulice i omogucavaju navijacima kretanje iz zeljeznicke stanice na stadion i natrag samo predviđenom trasom... nisam nikad vidio vise policajaca na jednom mjestu nego na danima futbalskih utakmica u Dresdenu

Sta se tice utjecaja neke ruske ili istocne kuhinje na istocne Njemce, to nisam nikad primjetio... nekad se moze kupiti supa "soljanka" u prodavnicama, ali tradicionalna njemacka kuhinja (ili bolje receno regionalna) je odlucujuci faktor. U Berlinu mozes kupiti cesto rusku hranu jer su mnogi Rusi preselili u Berlin i otvorili male prodavnice

Prezivjelo je nekoliko brendova proizvoda koji su bili popularni u istocnoj Njemackoj, sad mi pada na pamet deterdzent Spee, vino Rotkäppchen ili cigarete Cabinet - inace veoma rijetki na zapadu.

Pa to je trenutno sve sto mi je palo na pamet, ako ima jos pitanja, evo me

Vrlo interesantno...

obično kad gledam neki film s radnjom u istočnoj njemačkoj kontam evo ga snimano kod nas

ponekad imam osjećaj da se nikada neće sustići taj famozni zapad...
eto i nijemci jedan narod... pa 20 godina poslije i dalje razlike među ljudima...


istočna njemačka... mislim da liči na prostor oko velepekare... sivilo loše garaže i lijepe zgrade u daljini

zanimljiva tema

plain vanilla wrote:zanimljiva tema

Slazem se.

Meni jedan od najdrazih filmova, i humoristican je. Rijetkost u njemackoj kinematografiji
Odlicno pokazuje raspad jednog sistema, nagli ulazak u novi, i kakav je uticaj imao taj preokret na obicne ljude.

Nisi ti bezveze dingospo Odlicna tema
Isti narod a totalno razlicite zivotne navike.
Negdje sam citao da se na isporuku kupljenog trabanta cekalo do 13 godina.
Takodje 70 i neke su imali plan za novi trabi koji je bio moderan poput tadasnjeg VW pola,
ali njihov KP je stopirao projekat jer smatrao da je isuvise moderan za njihove gradjane.
A u vrijeme najmasovnije proizvodnje su u Zwickau dovodili radnu snagu i iz Vijetnama..

Imao sam DDR naliv pero i bolje je bilo od tozovog.

Kao dijete sam često putovao sa roditeljima u DDR i nisam nikad doživio neke šokantne stvari. Šokantne stvari su se čule iz putovanja u Rumuniju ili Sovjetski savez - ticale su se puno nižeg stepenja civiliziranosti od načina korištenja WC-a i lične higijene preko kupovine u prodavnicama i mnogih drugih stvari... Za mene su bile normalne sive fasade, kaldrmisane ulice, neuređena mjesta, ogromna stambena naselja od betonskih nebodera... ali u prodavnicama je bilo dovoljno robe, čak je bila veća ponuda tekstila tako da sam nosio jakne i pantalone kupljene u DDR. Volio sam modele željeznice i za to je DDR bila pravi raj, preduzeća kao PIKO i drugi su proizvodila male lokomotive i vagone i šta god je čovjek poželio. Istočnonjemačka marka je koštala 3 čehoslovačke krune, ali cijene su bile 3 puta niže onda skoro iste kao u ČSSR. Sjećam se da su moji roditelji volili kupovati razne proizvode u lancu prodavnica Delikat, gdje su nudili robu većeg kvaliteta i delikatese... naprimjer metsku salamu (Mettwurst) Svakako bilo je na granicama puno hiperaktivnih carinarnika i graničnih policajaca, i mislim da su važili propisi prema kojima se mogla prevesti samo određena roba do neke određene vrijednosti, i ograničena količina novca, pa sam jednom krijumčario istočne marke u cipeli gdje mi ih mama stavila
Mama tvrdi da se u DDR mogao posebno dobro kupiti tekstil, i oprema za bebe te malu djecu dok je u Čehoslovačkoj bila relativno mala ponuda...
Naravno je bilo prodavnica za "provjerene" i "najvjernije" gdje se mogla kupiti zapadna roba. U Čehoslovačkoj se te prodavnice zvale Tuzex, i u DDR Intershop. Tamo se platilo tvrdom zapadnom valutom (USD, DEM, britanski funti) ili posebnim kuponima koje je čovjek mogao dobiti na poslu za izvanredan radni performans ili na druge načine... OK, igračke zapadnih firma su bile u lijepim blistavim i šarenim ambalažama, čovjek je to gledao kao neko čudo, ali u našim socijalističkim prodavnicama se moglo kupiti dovoljno gračaka, mada nisu bile tako "našminkane" i nama su se činile "preobičnima"...

Sve u svemu - bilo je tamo valjda više sivo nego u Čehoslovačkoj, sjećam se u DDR i starih dvoosovinskih tramvaja, koje su izgledale totalno čudno za mene koji sam bio naviknut na moderne crvene od ČKD Tatra (koje voze i vas u Sarajevu)... u centrima gradova je zaista bilo puno više kaldrmisanih i puno manje asfaltiranih ulica nego kod nas u Čehoslovačkoj, i često su se mogli vidjeti još i ožiljci iz vremena rata (prazne prostorije gdje bi čovjek očekivao višespratne kuće, rupe od gelera i metaka u fasadama)... ali sto posto nije bila DDR neka bijedna država gdje je stanovništvo gladovalo i bilo prepušteno nekoj degeneraciji.
Naravno, za vas Jugoslovene smo bili majmuni iza gvoždene zavjese koji nude svoje tijelo za ćevape na jadranskoj obali . Urbane legende o pristupačnim Čehinjama do danas obilaze cijelu bivšu Jugu i mene momci uvijek pitaju jesu li Cehinje jos uvijek tako seksualno revolucionarske
Putovanje je za nas, za razliku od vas, bilo dosta ograničeno samo na obližnje socijalističke zemlje, i kao što su meni kući objasnili, ne zbog toga što se morao uputiti poseban zahtjev za putovanje radi godišnjeg odmora itd., jer normalan čovjek je većinom dobio odobrenje, ali više zbog nedostatka valuta. Socijalističke valute nisu bile konvertibilne, tako da je čovjek morao zatražiti takozvano "devizno obećanje" i na osnovi ovoga je dobio u državnim bankama određenu količinu tvrde valute. Vaš jugoslovenski dinar je bio, naravno, na listi tvrdih valuta

Kolega forumaš je naveo film Good Bye Lenin - preporučujem ovu gorku komediju i potvrđujem da pokazuje atmosferu koje se lično sjećam uključujući izlet u istočni Berlin sa roditeljima ljeti 1989. godine.

Šta se tiče prilično kritičnog pogleda jedne naše forumašice, jeste, sistem nije bio racionalan i baš je u prodavnicama bilo više prodavačica nego robe. Hehe. Sjećam se onog ljeta 1989., u večernjim satima smo bili sa mojima u robnoj kući Zentrum (danas se tamo nalazi Galeria Kaufhof) na berlinskom trgu Alexanderplatz. U odjelu igračaka sam gledao blagajnicu kako broji pare u blagajni, gomila crvenih novčanica apoena 50 istočnih maraka... ko bi vjerovao da nakon nekoliko mjeseca ove pare bice vrijedne starog papira

Meni je sasvim jasno da bi se Bosanci i Hercegovci, gledajući katastrofalnu situaciju u BiH, osjećali u koži današnjih istočnih Njemaca kao u raju/džennetu, ali eto... kao što oni kažu "pare nisu sve, i jednostavno nešto ne štima sa ovim sistemom, koji je u mnogim pogledima samo suprotan ekstrem od onog prošlog sistema"...

I još jedna stvar: Za mnoge neupućene vrijedi "Švabo kao Švabo", ali razlike su baš velike ovisno o određenoj regiji Njemačke. Meni se čini da se ljudi više identifikuju sa svojom regionalnom pripadnošću nego sa tim da su Njemci. A one jezične razlike... ja mogu, kao stranac sa nekim znanjem jezika, bez problema razumijeti šta pričaju ljudi iz Niša, Beograda, Sarajeva, Osijeka, Zagreba, Rijeke, Mostara. Ovdje i ovamo čujem neku različitu riječ. Ali kod Njemaca mi se nekad desi da ih moram zamoliti "bitte Hochdeutsch" (molim ispravno njemacki) jer inace jedva mogu da skontam sustinu toga sta kazu... mada njemacki govorim svaki dan na poslu jer su mi svi kolegi Njemci!

dresdener78 wrote:Kao dijete sam često putovao sa roditeljima u DDR i nisam nikad doživio neke šokantne stvari. Šokantne stvari su se čule iz putovanja u Rumuniju ili Sovjetski savez - ticale su se puno nižeg stepenja civiliziranosti od načina korištenja WC-a i lične higijene preko kupovine u prodavnicama i mnogih drugih stvari... Za mene su bile normalne sive fasade, kaldrmisane ulice, neuređena mjesta, ogromna stambena naselja od betonskih nebodera... ali u prodavnicama je bilo dovoljno robe, čak je bila veća ponuda tekstila tako da sam nosio jakne i pantalone kupljene u DDR. Volio sam modele željeznice i za to je DDR bila pravi raj, preduzeća kao PIKO i drugi su proizvodila male lokomotive i vagone i šta god je čovjek poželio. Istočnonjemačka marka je koštala 3 čehoslovačke krune, ali cijene su bile 3 puta niže onda skoro iste kao u ČSSR. Sjećam se da su moji roditelji volili kupovati razne proizvode u lancu prodavnica Delikat, gdje su nudili robu većeg kvaliteta i delikatese... naprimjer metsku salamu (Mettwurst) Svakako bilo je na granicama puno hiperaktivnih carinarnika i graničnih policajaca, i mislim da su važili propisi prema kojima se mogla prevesti samo određena roba do neke određene vrijednosti, i ograničena količina novca, pa sam jednom krijumčario istočne marke u cipeli gdje mi ih mama stavila
Mama tvrdi da se u DDR mogao posebno dobro kupiti tekstil, i oprema za bebe te malu djecu dok je u Čehoslovačkoj bila relativno mala ponuda...
Naravno je bilo prodavnica za "provjerene" i "najvjernije" gdje se mogla kupiti zapadna roba. U Čehoslovačkoj se te prodavnice zvale Tuzex, i u DDR Intershop. Tamo se platilo tvrdom zapadnom valutom (USD, DEM, britanski funti) ili posebnim kuponima koje je čovjek mogao dobiti na poslu za izvanredan radni performans ili na druge načine... OK, igračke zapadnih firma su bile u lijepim blistavim i šarenim ambalažama, čovjek je to gledao kao neko čudo, ali u našim socijalističkim prodavnicama se moglo kupiti dovoljno gračaka, mada nisu bile tako "našminkane" i nama su se činile "preobičnima"...

Sve u svemu - bilo je tamo valjda više sivo nego u Čehoslovačkoj, sjećam se u DDR i starih dvoosovinskih tramvaja, koje su izgledale totalno čudno za mene koji sam bio naviknut na moderne crvene od ČKD Tatra (koje voze i vas u Sarajevu)... u centrima gradova je zaista bilo puno više kaldrmisanih i puno manje asfaltiranih ulica nego kod nas u Čehoslovačkoj, i često su se mogli vidjeti još i ožiljci iz vremena rata (prazne prostorije gdje bi čovjek očekivao višespratne kuće, rupe od gelera i metaka u fasadama)... ali sto posto nije bila DDR neka bijedna država gdje je stanovništvo gladovalo i bilo prepušteno nekoj degeneraciji.
Naravno, za vas Jugoslovene smo bili majmuni iza gvoždene zavjese koji nude svoje tijelo za ćevape na jadranskoj obali . Urbane legende o pristupačnim Čehinjama do danas obilaze cijelu bivšu Jugu i mene momci uvijek pitaju jesu li Cehinje jos uvijek tako seksualno revolucionarske
Putovanje je za nas, za razliku od vas, bilo dosta ograničeno samo na obližnje socijalističke zemlje, i kao što su meni kući objasnili, ne zbog toga što se morao uputiti poseban zahtjev za putovanje radi godišnjeg odmora itd., jer normalan čovjek je većinom dobio odobrenje, ali više zbog nedostatka valuta. Socijalističke valute nisu bile konvertibilne, tako da je čovjek morao zatražiti takozvano "devizno obećanje" i na osnovi ovoga je dobio u državnim bankama određenu količinu tvrde valute. Vaš jugoslovenski dinar je bio, naravno, na listi tvrdih valuta

Kolega forumaš je naveo film Good Bye Lenin - preporučujem ovu gorku komediju i potvrđujem da pokazuje atmosferu koje se lično sjećam uključujući izlet u istočni Berlin sa roditeljima ljeti 1989. godine.

Šta se tiče prilično kritičnog pogleda jedne naše forumašice, jeste, sistem nije bio racionalan i baš je u prodavnicama bilo više prodavačica nego robe. Hehe. Sjećam se onog ljeta 1989., u večernjim satima smo bili sa mojima u robnoj kući Zentrum (danas se tamo nalazi Galeria Kaufhof) na berlinskom trgu Alexanderplatz. U odjelu igračaka sam gledao blagajnicu kako broji pare u blagajni, gomila crvenih novčanica apoena 50 istočnih maraka... ko bi vjerovao da nakon nekoliko mjeseca ove pare bice vrijedne starog papira

Meni je sasvim jasno da bi se Bosanci i Hercegovci, gledajući katastrofalnu situaciju u BiH, osjećali u koži današnjih istočnih Njemaca kao u raju/džennetu, ali eto... kao što oni kažu "pare nisu sve, i jednostavno nešto ne štima sa ovim sistemom, koji je u mnogim pogledima samo suprotan ekstrem od onog prošlog sistema"...

I još jedna stvar: Za mnoge neupućene vrijedi "Švabo kao Švabo", ali razlike su baš velike ovisno o određenoj regiji Njemačke. Meni se čini da se ljudi više identifikuju sa svojom regionalnom pripadnošću nego sa tim da su Njemci. A one jezične razlike... ja mogu, kao stranac sa nekim znanjem jezika, bez problema razumijeti šta pričaju ljudi iz Niša, Beograda, Sarajeva, Osijeka, Zagreba, Rijeke, Mostara. Ovdje i ovamo čujem neku različitu riječ. Ali kod Njemaca mi se nekad desi da ih moram zamoliti "bitte Hochdeutsch" (molim ispravno njemacki) jer inace jedva mogu da skontam sustinu toga sta kazu... mada njemacki govorim svaki dan na poslu jer su mi svi kolegi Njemci!

Matere ti napisi par rjeci o sebi, interesuje me kako ovako perfektno jezik nauci

dresdener78, jesi li "naš" ili "njihov"

Ko smo mi, a ko oni?

Ako nisi "naš", želim da pohvalim poznavanje našeg jezika, svaka čast.

Tema je interesantna, u dijelu Njemačke gdje sam živjela nisu nikako podnosili Ossije. Nisu ni strance. Nisu ni sami sebe.

@ Micaha, Kadinica:
hehehe ma ja u suštini neznam čiji sam - rođen u Češkoj, često u Njemačkoj, etnička pripadnost nije jasna - srednjeevropsko kopile (u žilama mađarska, slovačka, njemačka, češka krv), zaljubljen u BiH
Svakako moje znanje vašeg jezika je još daleko od nekog savršenog stanja... posebno kada pričam, svaki drugi misli da sam Slovenac, jer sa naglaskom stalno nešto nije u redu

Evo još sam se sjetio nekih viceva koje sam čuo ili čitao prilikom boravka u istočnom dijelu Njemačke i koji su mi se baš dopali:

Kako se najbolje mjeri ubrzanje Trabanta? - Kalendarom!

Dođe lik u mesaru i kaže: "Molim kilo goveđeg mesa!" -Prodavačica, neprijatna osoba, uzvikne samo: "Nemamo!"
"Onda molim 2 kila kobasica."
"Nemamo!"
"Pa onda jedno pile."
"Nemamo!"
"A mljeveno meso..."
"Nemamo!"
"Ma jbg šta vi uopće imate???" pita očigledno iznerviran kupac.
"Otvoreno do 19 sati!" uzvikne prodavačica.

Kako napraviti kompas od banane?
Stavite bananu na vrh berlinskog zida i ostavite je tamo preko noći. Sljedeće jutro pogledajte bananu. Sa koje strane ima tragova od zuba, tamo je istok!

Pita starica lokalnog političkog šefa na partijskoj sjednici: "Druže molim te odgovori meni jedno pitanje jer meni nije ovo nikad bilo jasno. Jeli bio drug Karel Marks radnik ili naučnik?" Političar kratko razmišlja pa odgovori sasvim ideološki ispravno: "Ma naravno, drugarica, da je bio radnik!" Starica kimne glavom i tiho kaže: "Sada mi je sve jasno... jer naučnik bi koristio prvo štakore za one svoje eksperimente..."

I jedan koji je rođen nakon sajedinjenja:
Šta će biti rezultat biološkog križanja zapadnog i istočnog Njemca? - Arogantan nezaposleni.

dresdener78 wrote:@ Micaha, Kadinica:
hehehe ma ja u suštini neznam čiji sam - rođen u Češkoj, često u Njemačkoj, etnička pripadnost nije jasna - srednjeevropsko kopile (u žilama mađarska, slovačka, njemačka, češka krv), zaljubljen u BiH
Svakako moje znanje vašeg jezika je još daleko od nekog savršenog stanja... posebno kada pričam, svaki drugi misli da sam Slovenac, jer sa naglaskom stalno nešto nije u redu

Pismenost ti je na zavidnom nivou, bolja od većine forumaša.

Hvala ti što voliš BiH, nadam se da ćeš biti BiH zet

dresdener78 wrote:Neke fabrike su bile namjerno unistene jer bi predstavljale konkurenciju zapadnim proizvođacima (to se ticalo prije svega vrlo kvalitetne fine mehanike (fotografske opreme i kamera, optickih uređaja) koji su u DDR bili vrlo kvalitetni). Posljedica takvih desavanja je bio relativno jak talas samoubistava jer se mnogim ljudima ovako srusio cijeli svijet. Danas ima u Istocnoj Njemackoj jake razlike između velikih gradova preko 300 000 stanovnika i malih varosa te ruralnih podrucja. Veliki gradovi (u Saksoniji npr. Dresden, Lajpcik) se dobro razvijaju i moze se tamo naci dobar posao ako imas odgovarajucu struku, dok u ostalim podrucjima ima cak i oko 20 posto nezaposlenih. Rezultat je bilo "preseljavanje naroda", tako da su mnoga podrucja Istocne Njemacke skoro prazna, broj stanovnika nekih gradova je pao i na 50 %, ruse se cijela stambena naselja jer nema ko da tamo zivi. Lokalne vlasti iz granicnih teritorija cak i nude Cesima i Poljacima izuzetno jeftine nekretnine i stanarine na njemackom podrucju, samo da prostor ne bude tako prazan. Prema nekim procjenama je Istocna Njemacka od sajedinjenja izgubila na osnovi ekonomske emigracije preko 3 miliona stanovnika (koji su preselili u bivsu zapadnu Njemacku radi posla i perspektiva). Plate jesu stalno ispod zapadnog standarda, nize su od 10 do 20 posto a nekad i jos nize. Cijene su, naravno, izuzimajuci nekretnine i stanarinu, u sustini na zapadnom nivou.

Tvoj dojam od navijaca nogometa moze biti prouzrokovan tom cinjenicom da su u redovima navijaca sirom Istocne Njemacke formirani najnizi socijalni slojevi, radikalni desnicari i slicna bagra koja je ista kao navijaci nekih istocnoevropskih ili balkanskih nogometnih klubova. Kratka karakteristika - umjesto mozga pivo i lopta. Uoci utakmica dresdenskog kluba Dynamo, ciji navijaci jesu vrlo problematicni, centar Dresdena obicno viri od stotina policajaca koji cuvaju sve glavne ulice i omogucavaju navijacima kretanje iz zeljeznicke stanice na stadion i natrag samo predviđenom trasom... nisam nikad vidio vise policajaca na jednom mjestu nego na danima futbalskih utakmica u Dresdenu

Što se tiče mehanike i raznih tehničkih uređaja gledao sam dokumentarac "Planirano zastarijevanje" koji je odlično objasnio kako su razni aparati koje je proizvodila DDR bili izuzetno kvalitetni, neki i sad koriste hladnjake, štednjake i drugo koji rade i preko 30 godina bez kvara. Kad su zapadni proizvođači pitali svoje susjede u DDR-u zašto prave tako kvalitetne aparate jer ljudi neće kupovati nove stvari, pokretati industriju i tako dizati profit, ovi s istoka su im odgovorili u fazonu "Nama izumiteljima je jedna velika čast da je uređaj kojeg smo proizveli tako kvalitetan i jedva čekamo nastaviti u tom smijeru" tako da te firme nisu slučajno uništene.

Drezden i Leipzig kao najveći gradovi u Njemačkoj imaju izuzetno nizak natalitet, jedan on najmanjih u Europi kad su u pitanju veći gradovi što je posljedica kontinuiranog odlaska mladih ljudi prema zapadnoj Njemačkoj koja je bila najveća poslije pada zida, nije samo problem u manjim sredinama, ali je isto tako činjenica da je bivši DDR svakako dosta gušće naseljen nego recimo BiH, sumnjam da postoji mnogo praznog područja i da to nisu riješili na kakav takav zadovoljavajući način.

Problemi istočnonjemačkog nogometa počeli su s padom Berlinskog zida i integracijom tadašnje lige u zapadnonjemački nogometni sustav, preko noći klubovi su ostali bez državnih subvencija i partijske podrške i bili su prisiljeni sudbinu potražiti na tržištu, a 1992. istočnonjemačko tržište nije postojalo. Kroz svoje postojanje igrali su sasvim dobar nogomet jer osim novca od države igrači su vjerujem ostajali u svojim klubovima, naravno kao što je to bio slučaj s jugoslovenskom ligom i pravila do 28. godine bez transfera u inozemstvo.

Zanimljiva tema.

dingosp0 wrote:

nedavno sam gledao neke slike i citao par tekstova o I. Njemackoj... interesantno je da i danas taj dio njemacke zaostaje sto se tice ekonomije, nezaposlenosti, kulture, mentaliteta, naroda itd ... Npr kad se gleda karta nezaposlenosti najveca nezaposlenost u njemackoj je u istocnoj regiji... nekadasnja I. NJemacka ... citam da je oko 14.000 firma zatvoreno ili privatizirano poslje reunifikacije ..

karta nezaposlenosti, najveci procenat je u I. njemackoj ...

Sto se tice NEzaposlenosti, meni se cini ne zaostaju

Pita starica lokalnog političkog šefa na partijskoj sjednici: "Druže molim te odgovori meni jedno pitanje jer meni nije ovo nikad bilo jasno. Jeli bio drug Karel Marks radnik ili naučnik?" Političar kratko razmišlja pa odgovori sasvim ideološki ispravno: "Ma naravno, drugarica, da je bio radnik!" Starica kimne glavom i tiho kaže: "Sada mi je sve jasno... jer naučnik bi koristio prvo štakore za one svoje eksperimente..."

odlicno

e hvala vam za temu, samo nastavite...pisete o stvarima o kojima bas i nemamo priliku cuti ni citati, svaka cast

Na temi se spominje verzija trabanta koja nikada nije ugledala svjetlo dana. Nedavno sam na TV gledao emisiju koja pokušava rasvijetliti sudbinu tog modela. Govorili su inžinjeri iz fabrike Zwickau koji su ga konstruisali. Napravili su probni model i bila je planirana prezentacija. Odjednom je stigla naredba iz Berlina da se sve odgađa. Nekoliko mjeseci kasnije na tržištu se pojavio Golf kec. Kada su ga vidjeli bili su šokirani. To je ustvari bio njihov trabant. Rukovodstvo DDR-a je jednostavno prodalo projekat Zapadnoj Njemačkoj. Da li je ovo legenda ili istina ko zna, uglavnom ljudi su predstavivši se imenom i prezimenom svjedočili da je tako.

Prelazio sam i ja ispod berlinskog zida - U-Bahnom. Zapadni Njemci nisu nikada priznali tu granicu i nisu imali granične kontrole. Kontrolu su obavljali pripadnici tzv. Wolkspolizei. Ja sam prošao tako što mi je policajac uzeo pasoš, malo provrtio glavu bradom lijevo desno i to je bilo to. Morali smo ispuniti deklaraciju koliko para unosimo, otvorili su nam objektiv na fotoaparatu i pustili. Dok je trajala kontrola posmatrao sam drugi ulaz gdje su kontrolisali državljane kapitalističkih država (mi smo išli na ulaz za socijalističke države). Poseban režim su prolazili državljani SRNJ. Na licu mjesta su ih slikali u automatu (kao nekada na Skenderiji) i za vizu su plaćali mislm 30 DM.

Da postojala je ta kulturološka razlika. Sjećam se djece koja su bila obučena u kekec pantalonice, učenika u plavim košuljama (njihova verzija pionira) koji su na ulici pomagali turistima, TV tornja na Aleksanderplacu sa rotirajućim restoranom na vrhu do kojeg je vozio superbrzi lift (ovo čime se hvali Radončić u tornju oni su imali prije 30 godina). zgrade parlamenta sa ogromnim DDR grbom kojeg više nema i prelijepe ulice Unter den Linden.

U suštini većina onog prijeratnog Berlina je ostala na Istoku pa je meni bio puno interesantniji od Zapadnog za turističko razgledanje.

Uglavnom država sa ogromnim kontrastima od stvari koje su savršene do onih koje su stvarno izazivale podsmjeh.

Od dešavanja koje sam upratio sada znam da stranka koja je nasljednica nekadašnje KP u pojeedinim dijelovima Istočnog Berlina na lokalnim izborima i danas osvaja gotovo 50% glasova, što govori da je ta ostalgija i dalje prisutna kod nekih. S obzirom da su poslije ujedinjenja priznavani neki dokumenti bivšeg DDR-a mnogi su to iskoristili pa i sada voze sa njihovim vozačkim dozvolama, nekadašnji partijski bilten Neues Deutschland i dalje izlazi i ima svoje čitaoce.

Nedavno je jedan časopis teritoriju bivšeg DDR-a nazvao „bezbožna zemlja“, jer je to teritorija sa najvećim brojem ateista na svijetu.

Jedan od najvećih kritičara i pljuvača bivšeg DDR-a je naravno Angela Merkel. Na njezinu žalost na vidjelo izlaze dokazi da je ona bila prilično dobro rangirana u toj državi. Do sada se znalo da je bila portparol posljednje vlade ali se „vadila“ da ta vlada više nije bila pod kontrolom partije. Međutim, postoje dokazi da je u jednom preiodu bila sekretar FPD ( Savez komunističke omladine DDR-a, to su ovi u plavim košuljama što sam ih spominjao u predhodnom postu) što nije mogao biti neko ko nije ideološki čist. Svojevremeno je u napadu iskrenosti povjerila jednom novinaru da je za vrijeme rušenja berlinskog zida bila sa prijateljicom u sauni.

Kako me njezino ponašanje neodoljivo podsjeća na naše bivše vatrene komuniste koji su zbog karijere preko noći promijenili dres.

Stvarno je ljigava! Legendarni kancelar Helmut Šmit je nedavno na TV rekao da su u pravu oni koji je porede sa Hitlerom...

Onda je, ko zna odakle, procurila i inkriminirajuća fotografija sa simbolima te organizacije. (u ruci drži tzv. radio telefon -preteču današnjih mobitela). Možda je i fotomontaža, mnogi tvrde da nije.

Na ovoj karti nezaposlenosti, koja boja označava područja sa velikom stopom? Ova tamnoplava ili veliki gradovi?

Interesantna tema, konstruktivna rasparava.. uživaj čitajući

fortaleza wrote:Što se tiče mehanike i raznih tehničkih uređaja gledao sam dokumentarac "Planirano zastarijevanje" koji je odlično objasnio kako su razni aparati koje je proizvodila DDR bili izuzetno kvalitetni, neki i sad koriste hladnjake, štednjake i drugo koji rade i preko 30 godina bez kvara. Kad su zapadni proizvođači pitali svoje susjede u DDR-u zašto prave tako kvalitetne aparate jer ljudi neće kupovati nove stvari, pokretati industriju i tako dizati profit, ovi s istoka su im odgovorili u fazonu "Nama izumiteljima je jedna velika čast da je uređaj kojeg smo proizveli tako kvalitetan i jedva čekamo nastaviti u tom smijeru" tako da te firme nisu slučajno uništene.

Može li link na ovaj dokumentarac ili originalni naziv (na njemačkom ili engleskom).

Ja se sjecam da smo mi na casovima njemackog iskljucivo ucili o DDR..BRD bi ponekad spomenuli..sad mi se malo teze sjetiti, davno je to bilo

Ali mi je zanimljivo da je drzava (zavod za zaposljavanje) slao ljude u BRD...ne znam kako su objasnjavali tu politiku da ljude salju u kapitalizam?

Naši gastarbajteri su maksimalno koristili pogodnosti crvenog pasoša. U DDR-u je odnos DM - DDR marka bio 1:1. Međutim u bankama u Zapadnom Berlinu za 1 DM se dobivalo čak 5 DDR maraka. Eh, onda naši kupe njihove marke, zaštekaju ih u cipele ili iza tapacirunga u autu i odu vikendom u provod. Bez obzira na predrasude noćni život u Istočnom berlinu je bio prilično interesantan. Radili su barovi, kabarei, bilo je alkohola.

Naravno ponekad su morali platiti i cijenu provoda. DDR policija je periodično baš zbog tog šverca novca pravila rigorozne kontrole, pa se znalo desiti da mnogima auto bude bukvalno razvaljen prilikom pregleda, a cipele ostanu bez džonova i peta.

Nažalost većina uspomena iz DDR-a je nestala u ratu. ostli su mi samo pečati u pasošu (crveno zeleni koji ostavljaju trag i na stranici iza – kao nekada mađarski) i dvije novčanice, 5 i 10 DDR maraka.

Posljednja uspomena iz „zemlje radnika i seljaka“. Prelazak granice i povratak kući. Stižemo tačno u ponoć. U kućici je stari radio sa magičnim okom. Carinik ulazi, pali ga – državni radio emituje himnu. Svi staju mirno – mi gledamo. Kada je himna završena, radio se gasi i kontrola se nastavlja.

@dresden78

Sjajan post i svaka čast na poznavanju jezika