Pocivaj u miru dobri punkeru...
Kud Idijote sam poceo slusati na pocetku srednje skole, pocetkom rata, u izbjeglistvu.... dosta su mi pomogli oblikovati svoje stavove o muzici, zivotu, ljudima...
Od samog pocetka, bilo mi je jasno da su posebni, imali su svoj stav, jednostavnu i jaku muziku i bili su band koji je "isao od ruke". Iako su postali poznati pred sam rat, ljudi su ih slusali, u svim krajevima ratne ex-Yu.
Punkeri su ih voljeli a bili su soft-punk opcija, pa su ih simpatisali i rockeri...
Bilo mi je zao kad su prije par godina bubnjar i basista, Ptica i Fric, izasli iz banda. Sale i Tusta su nastavili, ali vidjelo se da je ostrica otupjela.
Gledao sam ih zadnji put u Slogi, negdje '98 ili '99, kada su na koncert, maksuz dosli i neki punkeri iz Novog Sada, koji su se izgubili negdje kod predsjednistva, pa smo ih ja i ekipa uputili kako da nadju svoju ekipu sa kojom su dosli.
Sjecam se da je bila zima...Nakon toga, nisam ih gledao, kad su bili na koncertu u holu Zeljeznicke stanice i sad mi je zao zbog toga... eh pusta mladost.
Sad vidim da sam i ja ostario...
Tusta, pocivaj u miru i sviraj punk sa andjelima
