Forum Klix.ba

necu detaljisati jer sam predugo na ovom forumu i znam da svako pitanje ma koliko ozbiljno na kraju postane sprdacina zato ce pitanje biti hipotetsko

ako ste u teskoj zivotnoj situaciji i ucinili ste sve sto ste mogli, ali se stvari nisu promjenile da li bi osjecali spokoj i pomirili se sa slijedom stvari jer nije ostalo vise nista sto mozete uraditi ?

jok

ima raznih situacija, na koju ti mislis? jer ne mozemo biti isti u svakoj od njih.

ako bas nista nije ostalo DA... zivot ide dalje....

Da. Jedina iznimka bi bila bolest djeteta, tad ne bih mogla biti spokojna.

quarterback wrote:necu detaljisati jer sam predugo na ovom forumu i znam da svako pitanje ma koliko ozbiljno na kraju postane sprdacina zato ce pitanje biti hipotetsko

ako ste u teskoj zivotnoj situaciji i ucinili ste sve sto ste mogli, ali se stvari nisu promjenile da li bi osjecali spokoj i pomirili se sa slijedom stvari jer nije ostalo vise nista sto mozete uraditi ?

Prvo treba biti siguran da si stvarno uradio SVE što se moglo uraditi...nekom je sve samo ono što je u okviru opšte prihvatljivog, a ja pod sve smatram i ono nemoguće, ono što mozda ni pomislio nikad nisi da uradis... a uradis:)
tek kada ni nakon toga ne bi bilo efekta, mozda bih se pomirila sa situacijom. A ni tada mislim da ne bih bila spokojna...

nije ostalo više ništa što možete uraditi ?

...znam da sam dala sve od sebe, furaš dalje sa spokojem naravno!

Nisam sigurna da je spokoj prava riječ za stanje u kojem bih bila - možda više neka rezignacija, obzirom da sam dala sve od sebe da promijenim stvari a nema napretka. Ne vrijedi se nervirati zbog stvari na koje ne možemo uticati.

Naravno da ne bi bila spokojna,ali ne bi se ni mirila sa konstatacijom "da se vise nista ne moze uraditi."
Uvijek moze ali mozda u nekim zivotnim sitiacijama izgleda da nema vise opcija.O da,ima i te kako.
Samo ih treba hladne glave sagledati i ne donositi odluke ishitreno.

VeriBizi wrote:Nisam sigurna da je spokoj prava riječ za stanje u kojem bih bila - možda više neka rezignacija, obzirom da sam dala sve od sebe da promijenim stvari a nema napretka. Ne vrijedi se nervirati zbog stvari na koje ne možemo uticati.

Nisi dala nikakave detalje, pa se nemože ništa konkretno ni reći. Žao mi je što se nalaziš u nekoj teškoj situaciji i evo nudim da pomognem...ali?
Svaki dan svi gledamo tužne priče mnogih ljudi u ovoj zemlji, neki posustaju, neki ustaju i idu dalje. Opet kažem, neznam u kakvoj si nevolji, ali mislim da se može uvijek nastaviti dalje. Ja sam konkretno u zadnjih 15 godina "deverao" s teškom bolešću jedne bliske osobe i nažalost ispratio je na onaj svijet. Nekoliko godina poslije sam se suočio sa bolešću druge bliske osobe, koje se doslovno digla iz mrtvih, ali smo uspjeli. U tom periodu je bilo situacija da, doslovno, nemam za hljeba, ali sam ustajao svako jutro i odlazio da rješavam probleme, i još uvijek to radim, sad su stvari mnogo bolje...

Nele70 wrote:

VeriBizi wrote:Nisam sigurna da je spokoj prava riječ za stanje u kojem bih bila - možda više neka rezignacija, obzirom da sam dala sve od sebe da promijenim stvari a nema napretka. Ne vrijedi se nervirati zbog stvari na koje ne možemo uticati.

Nisi dala nikakave detalje, pa se nemože ništa konkretno ni reći. Žao mi je što se nalaziš u nekoj teškoj situaciji i evo nudim da pomognem...ali?
Svaki dan svi gledamo tužne priče mnogih ljudi u ovoj zemlji, neki posustaju, neki ustaju i idu dalje. Opet kažem, neznam u kakvoj si nevolji, ali mislim da se može uvijek nastaviti dalje. Ja sam konkretno u zadnjih 15 godina "deverao" s teškom bolešću jedne bliske osobe i nažalost ispratio je na onaj svijet. Nekoliko godina poslije sam se suočio sa bolešću druge bliske osobe, koje se doslovno digla iz mrtvih, ali smo uspjeli. U tom periodu je bilo situacija da, doslovno, nemam za hljeba, ali sam ustajao svako jutro i odlazio da rješavam probleme, i još uvijek to radim, sad su stvari mnogo bolje...

Ja sam samo komentator kao i ti, quarterback je postavio pitanje. Svaka cast na upornosti i predanosti!

VeriBizi wrote:

Nele70 wrote:

VeriBizi wrote:Nisam sigurna da je spokoj prava riječ za stanje u kojem bih bila - možda više neka rezignacija, obzirom da sam dala sve od sebe da promijenim stvari a nema napretka. Ne vrijedi se nervirati zbog stvari na koje ne možemo uticati.

Nisi dala nikakave detalje, pa se nemože ništa konkretno ni reći. Žao mi je što se nalaziš u nekoj teškoj situaciji i evo nudim da pomognem...ali?
Svaki dan svi gledamo tužne priče mnogih ljudi u ovoj zemlji, neki posustaju, neki ustaju i idu dalje. Opet kažem, neznam u kakvoj si nevolji, ali mislim da se može uvijek nastaviti dalje. Ja sam konkretno u zadnjih 15 godina "deverao" s teškom bolešću jedne bliske osobe i nažalost ispratio je na onaj svijet. Nekoliko godina poslije sam se suočio sa bolešću druge bliske osobe, koje se doslovno digla iz mrtvih, ali smo uspjeli. U tom periodu je bilo situacija da, doslovno, nemam za hljeba, ali sam ustajao svako jutro i odlazio da rješavam probleme, i još uvijek to radim, sad su stvari mnogo bolje...

Ja sam samo komentator kao i ti, quarterback je postavio pitanje. Svaka cast na upornosti i predanosti!

UUUPS! Izvinjavam se , sad i ja vidim šata učinih.

mozda se ovdje misli na cistu savjest?

i ja sam zivjela dugo sa hastom (majkom) i prevrnula nebo i zemlju da joj pomognem i olaksam bol koji je svaki dan trpjela. otkako je vise nema spokojna sam jer se vise ne pati i nemam sebi sta prebaciti.
naravno da mi jako nedostaje ali to je neka druga tema...

quarterback wrote:
ako ste u teskoj zivotnoj situaciji i ucinili ste sve sto ste mogli, ali se stvari nisu promjenile da li bi osjecali spokoj i pomirili se sa slijedom stvari jer nije ostalo vise nista sto mozete uraditi ?

Da, treba znat da je nekad jedino preostalo pustit.

jesam li ja jedini koji vidi da je ova tema na podforumu ljubav i sex? kakvi ba bolesni članovi porodice, očito čovjeku dosadilo oblijetat oko neka tamo koja se prenemaže...

tf2_spy wrote:jesam li ja jedini koji vidi da je ova tema na podforumu ljubav i sex?

haman, ja sam negdje izgubila svoje očno pomagalo!

tf2_spy wrote:jesam li ja jedini koji vidi da je ova tema na podforumu ljubav i sex? kakvi ba bolesni članovi porodice, očito čovjeku dosadilo oblijetat oko neka tamo koja se prenemaže...

Nisi, ti si jedini koji razmišlja o seksu, vrijeme ti je povališ nešto, a to se radi tako što se ugasi kompjuter i ode u grad pa nađe kakva djevojka koja te neće na prvu "banovat".

Nele70 wrote:

tf2_spy wrote:jesam li ja jedini koji vidi da je ova tema na podforumu ljubav i sex? kakvi ba bolesni članovi porodice, očito čovjeku dosadilo oblijetat oko neka tamo koja se prenemaže...

Nisi, ti si jedini koji razmišlja o seksu, vrijeme ti je povališ nešto, a to se radi tako što se ugasi kompjuter i ode u grad pa nađe kakva djevojka koja te neće na prvu "banovat".

jesi provala, ocam'

quarterback wrote:necu detaljisati jer sam predugo na ovom forumu i znam da svako pitanje ma koliko ozbiljno na kraju postane sprdacina zato ce pitanje biti hipotetsko

ako ste u teskoj zivotnoj situaciji i ucinili ste sve sto ste mogli, ali se stvari nisu promjenile da li bi osjecali spokoj i pomirili se sa slijedom stvari jer nije ostalo vise nista sto mozete uraditi ?

Pa ako postoji neki slijed stvari i nakon toga, zasto bi se pomirio? nije kraj. znaci ,sanse su tu

da citiram bakicu:

"I thinks in second match resultat is open, is not finished"

quarterback wrote:ako ste u teskoj zivotnoj situaciji i ucinili ste sve sto ste mogli, ali se stvari nisu promjenile da li bi osjecali spokoj i pomirili se sa slijedom stvari jer nije ostalo vise nista sto mozete uraditi ?

Ako bih znala da sam uradila sve što sam mogla, ako sam iscrpila opcije, pustila bih.
A spokoj ne nastupa odmah. Za spokoj treba vremena...

Situacije su takve kakve jesu. Nisu tu bez razloga. Čim ih spašavamo nešto to znači da time činimo nasuprot prirodnom slijedu. Pojednostavljeno je ali zaista, biće što biti mora. Ne u smislu zapisanog i sudbine nego kao posljedica nekih djela prije i propusta povodom tog slučaja, nakupi se i pukne, opet kažem s razlogom. Nisam sigurna da bih i išla do kosti i činila baš sve što se činiti može de facto, jer mislim da bih time samo mrcvarila leš. Da budem slikovita. Spokoj se najviše postiže kad se umije reći "zbogom", ali na vrijeme

Neko gore rece,
bitno je da si zaista pokusao sve da uradis.
Ponekad ljudi zapravo ne urade puno, odnosno ne urade nista... a eto kao uradio je sve
Ponekad nismo ni svjesni sta sve mozemo i sta smo sposobni

Ako i nakon "nemoguceg" nema promjene ili bar malog pomaka,
pustila bih...

quarterback wrote:necu detaljisati jer sam predugo na ovom forumu i znam da svako pitanje ma koliko ozbiljno na kraju postane sprdacina zato ce pitanje biti hipotetsko

ako ste u teskoj zivotnoj situaciji i ucinili ste sve sto ste mogli, ali se stvari nisu promjenile da li bi osjecali spokoj i pomirili se sa slijedom stvari jer nije ostalo vise nista sto mozete uraditi ?

Gotovo uvijek...

Kada mi je jako stalo do nekoga/necega, potrudim se.. Ovisno od situacije, podnosim stosta, trpim gluposti, poduzimam sve sto je u mojoj moci..pa i vise od toga.
Ako je u pitanju odnos medju ljudima, pogazim i ponos..

Ali, kad vidim da nema rezultata, da nista ne mogu uciniti, odustanem. I osjetim mir, iz dva razloga.
Prvi, jer neizvjesnost i iscekivanje izjedaju covjeka...stalno ocekujes ili renesansu ili smak svijeta
A drugi-jer sam ucinila sve sto je u mojoj moci, vise se ne pitam-a sta bi bilo kad bi bilo... Odatle dodje i mir

Ako znam da sam sve moguce uradio da promijenim to stanje,mozda bi S VREMENOM prihvatio to sve,ne bih odmah na prvu osjetio spokoj i slicno...Ali uvijek ima nacina,samo je bitna volja