#1 Jezički nacizam ... treba li na uopće?
Posted: 19/09/2012 10:00
Zemlje zapadne Evrope već su prije nekih pedesetak godina doslovno "izgurale" ovu pojavu iz društva.
Primjera radi, u Austriji se govori nekoliko dijalekata (iako je službeni Njemački jezik) i svi su apsolutno prihvaćeni od strane drugih. Tako je recimo normalno da voditelj dnevnika priča štajerski dijalekt njemačkog jezika, koji se ama baš nikako ne podudara sa oficijelnom varijantom službenog njemačkog kjezika. Također, je sasvim normalno da vidite naslove ili tekstove u dnevnim novinama, koji koriste fraze/izraze oređenog govornog područja.
Ista je stvar i sa Njemačkom. U pokrajini Bajern se govori sve, samo ne visoko Njemački. Radi se o nekoj verziji njemačkog jezika, koji oni recimo zovu Boaerisch. Lično radim sa par ljudi koji su doktori nauka, ali koji isključivo pričaju na dijalektu - dakle nema nasilnog pretvaranja kao kod naših doktora, gdje je jedini cilj da se govori književni bosanski.
U Italiji, na primjer, iako je službeni neka forma visokog italijanskog jezika, osim par državnih medija, niko ga malte ne i ne koristi, bilo književno, bilo medijski, bilo u govoru.
Britanija također ima sličnih stvari. Mi to možda i ne vidimo, jer nam se konstantno servira sadržaj londonskog porijekla i to je to.
Ljudi se ponose svojim dijalektom i svojim načinom pisanja određenih stvari (van gramatičke norme) i nisu ismijavani, nego su više cijenjeni u samo društvu. Kod nas je obratno. Svako ko se izražava ili piše prirodno je papčina ili seljačina - izuzev ako se radi o sarajevskom dijalekut, jer onda je čaršijska raja.
Lično, ja sam iz Sarajeva, i ova pojava me nervira nenormalno, te se nadam da će ovakvom shvaćanju jezika i pojavi i kod nas doći kraj. Zar jezik ne bi trebao biti sredstvo komunikacija i zar nije dovoljno da se razumijemo. Zar baš moramo ismijavati osobe ako umjesto "glava" kažu "glova", ili umjesto "brate" kažu "brete".
U njemačkom govornom području ovu pojavu nazivaju "jezički nacizam".
Imam osjećaj da ovakvim ponašanje mi pokušavamo da se izdignemo iznad određenih kategorija društva, te prikrijemo svoje neuspjehe, jer smo izgleda teški kompleksaši zbog tih istih neuspjeha (prvenstveno mislim na građane Sarajeva - i sam sam taj).
Primjera radi, u Austriji se govori nekoliko dijalekata (iako je službeni Njemački jezik) i svi su apsolutno prihvaćeni od strane drugih. Tako je recimo normalno da voditelj dnevnika priča štajerski dijalekt njemačkog jezika, koji se ama baš nikako ne podudara sa oficijelnom varijantom službenog njemačkog kjezika. Također, je sasvim normalno da vidite naslove ili tekstove u dnevnim novinama, koji koriste fraze/izraze oređenog govornog područja.
Ista je stvar i sa Njemačkom. U pokrajini Bajern se govori sve, samo ne visoko Njemački. Radi se o nekoj verziji njemačkog jezika, koji oni recimo zovu Boaerisch. Lično radim sa par ljudi koji su doktori nauka, ali koji isključivo pričaju na dijalektu - dakle nema nasilnog pretvaranja kao kod naših doktora, gdje je jedini cilj da se govori književni bosanski.
U Italiji, na primjer, iako je službeni neka forma visokog italijanskog jezika, osim par državnih medija, niko ga malte ne i ne koristi, bilo književno, bilo medijski, bilo u govoru.
Britanija također ima sličnih stvari. Mi to možda i ne vidimo, jer nam se konstantno servira sadržaj londonskog porijekla i to je to.
Ljudi se ponose svojim dijalektom i svojim načinom pisanja određenih stvari (van gramatičke norme) i nisu ismijavani, nego su više cijenjeni u samo društvu. Kod nas je obratno. Svako ko se izražava ili piše prirodno je papčina ili seljačina - izuzev ako se radi o sarajevskom dijalekut, jer onda je čaršijska raja.
Lično, ja sam iz Sarajeva, i ova pojava me nervira nenormalno, te se nadam da će ovakvom shvaćanju jezika i pojavi i kod nas doći kraj. Zar jezik ne bi trebao biti sredstvo komunikacija i zar nije dovoljno da se razumijemo. Zar baš moramo ismijavati osobe ako umjesto "glava" kažu "glova", ili umjesto "brate" kažu "brete".
U njemačkom govornom području ovu pojavu nazivaju "jezički nacizam".
Imam osjećaj da ovakvim ponašanje mi pokušavamo da se izdignemo iznad određenih kategorija društva, te prikrijemo svoje neuspjehe, jer smo izgleda teški kompleksaši zbog tih istih neuspjeha (prvenstveno mislim na građane Sarajeva - i sam sam taj).
