#1 Med
Posted: 23/01/2005 18:29
--------------------------------------------------
Pčelarstvo
Baktericidna svojstva meda
Antimikrobno djelovanje meda je sposobnost meda da ubija neke mikroorganizme (baktericidnost) ili da zaustavi njihov razvoj (bakteriostatičnost). Ova svojstva meda bila su poznata nekim narodima još u drevna vremena. Stari Grci i Rimljani koristili su med za dugotrajno čuvanje mesa u svježem stanju. Poznato je da je leš čuvenog vojskovođe Aleksandra Makedonskog iz Male Azije, gdje je umro (323. godine prije nove ere), prenijet u domovinu i potopljen u med.
Zreli pčelinji med je jedan od najtrajnijih prehrambenih proizvoda. U povoljnim uvjetima može se veoma dugo očuvati da se ne upljesnivi, ili uskisne. Praktično se može reći da se pčelinji med ne kvari, a njegova trajnost je u doslovnom smislu riječi neograničena. To potvrđuje i podatak od prije dva desetljeća kada je u ruševinama antičkog grada Pastruma, južno od Napulja, nađeno osam posuda s medom, koji je ostao kemijski nepromijenjen i potpuno upotrebljiv, premda je bio star najmanje dvije tisuće godina. Drugi primjer, prilikom raskopavanja egipatskih piramida i razvalina starog Babilona, u grobnicama su nađeni sudovi s medom koji je bio dosta dobrog kvaliteta iako je prestajao više tisuća godina.
Utvrđeno je da med ispoljava jako baktericidno djelovanje prema izazivačima gnojnih oboljenja – stafilokokama i streptokokama. Tifusne bakterije uginu u medu za 48 sati, paratifusne za 24, dizenterične za 10 sati. Bacil koji izaziva upalu crijeva ugine poslije 48 sati, a bacil koji izaziva trovanje krvi pri kroničnim upalama bronhitisa i pluća, ugine nakon četiri dana. Med zaustavlja razvoj prouzrokovača tuberkuloze. Istraživanja u Bugarskoj pokazala su da antibiotičko djelovanje u visokom stupnju ovisi o vrsti meda. Tako, lipov i šumski med djeluju jače na stafilokoke, a kestenov na Escherichia coli. Duhanski med ima najslabije antimikrobno djelovanje.
Med ima i antimikotično (protiv gljivica) i protisticidno djelovanje – ubija jednostanične životinjske organizme – amebe, infuzorije i dr. Eksperimentalno je utvrđeno veoma izraženo konzervirajuće djelovanje meda na lako kvarljive životinjske, biljne i druge proizvode, koji se potopljeni u medu očuvaju više godina i ne raspadaju se.
Najnovijim proučavanjima utvrđeno je da svoje baktericidno, antimikotično, protisticidno i konzervirajuće djelovanje med duguje, osim svom složenom biokemijskom sastavu, prije svega prisustvu raznih antibiotičnih materija tzv. fitoncida. Fitoncidi dospijevaju u med s biljaka preko nektara i peludi (polena), medljike i smolastih tvari. Oni su u visokom stupnju hlapljivi i prilikom zagrijavanja meda, jedan dio ishlapi. Zbog toga med koji je dugo stajao na visokoj temperaturi, kao i onaj koji je proizveden ishranom pčela šećernim sirupom, siromašan je u fitoncidima i ima slabo antimikrobno djelovanje.
Ante Zomborčević
/copy/
Pčelarstvo
Baktericidna svojstva meda
Antimikrobno djelovanje meda je sposobnost meda da ubija neke mikroorganizme (baktericidnost) ili da zaustavi njihov razvoj (bakteriostatičnost). Ova svojstva meda bila su poznata nekim narodima još u drevna vremena. Stari Grci i Rimljani koristili su med za dugotrajno čuvanje mesa u svježem stanju. Poznato je da je leš čuvenog vojskovođe Aleksandra Makedonskog iz Male Azije, gdje je umro (323. godine prije nove ere), prenijet u domovinu i potopljen u med.
Zreli pčelinji med je jedan od najtrajnijih prehrambenih proizvoda. U povoljnim uvjetima može se veoma dugo očuvati da se ne upljesnivi, ili uskisne. Praktično se može reći da se pčelinji med ne kvari, a njegova trajnost je u doslovnom smislu riječi neograničena. To potvrđuje i podatak od prije dva desetljeća kada je u ruševinama antičkog grada Pastruma, južno od Napulja, nađeno osam posuda s medom, koji je ostao kemijski nepromijenjen i potpuno upotrebljiv, premda je bio star najmanje dvije tisuće godina. Drugi primjer, prilikom raskopavanja egipatskih piramida i razvalina starog Babilona, u grobnicama su nađeni sudovi s medom koji je bio dosta dobrog kvaliteta iako je prestajao više tisuća godina.
Utvrđeno je da med ispoljava jako baktericidno djelovanje prema izazivačima gnojnih oboljenja – stafilokokama i streptokokama. Tifusne bakterije uginu u medu za 48 sati, paratifusne za 24, dizenterične za 10 sati. Bacil koji izaziva upalu crijeva ugine poslije 48 sati, a bacil koji izaziva trovanje krvi pri kroničnim upalama bronhitisa i pluća, ugine nakon četiri dana. Med zaustavlja razvoj prouzrokovača tuberkuloze. Istraživanja u Bugarskoj pokazala su da antibiotičko djelovanje u visokom stupnju ovisi o vrsti meda. Tako, lipov i šumski med djeluju jače na stafilokoke, a kestenov na Escherichia coli. Duhanski med ima najslabije antimikrobno djelovanje.
Med ima i antimikotično (protiv gljivica) i protisticidno djelovanje – ubija jednostanične životinjske organizme – amebe, infuzorije i dr. Eksperimentalno je utvrđeno veoma izraženo konzervirajuće djelovanje meda na lako kvarljive životinjske, biljne i druge proizvode, koji se potopljeni u medu očuvaju više godina i ne raspadaju se.
Najnovijim proučavanjima utvrđeno je da svoje baktericidno, antimikotično, protisticidno i konzervirajuće djelovanje med duguje, osim svom složenom biokemijskom sastavu, prije svega prisustvu raznih antibiotičnih materija tzv. fitoncida. Fitoncidi dospijevaju u med s biljaka preko nektara i peludi (polena), medljike i smolastih tvari. Oni su u visokom stupnju hlapljivi i prilikom zagrijavanja meda, jedan dio ishlapi. Zbog toga med koji je dugo stajao na visokoj temperaturi, kao i onaj koji je proizveden ishranom pčela šećernim sirupom, siromašan je u fitoncidima i ima slabo antimikrobno djelovanje.
Ante Zomborčević
/copy/
:D