Za sve one koji žele ići na odmor autom do Turske, evo malo našeg iskustva.
Pošto smo dobro pročitale sve komentare na mnogim forumima odlučili smo napraviti našu rutu za odmor.
Sarajevo-Gevgelija-Čanakale-Bursa-Istanbul-Tekirdag-Skoplje-Sarajevo
U povratku smo se odlučili opet preko Grčke jer na stranici našeg Ministarstva vanjskih poslova stoji da se ne preporučuje putovanje kroz Bugarsku, posebno sami, po noći itd.
Sve smo isplanirali i rezervisali preko
http://www.booking.coM
Uslovi koji su nam bili važni pri rezervaciji su:
- parking,
- centar grada,
- wifi,
- klima.
Idemo ja, supruga, sestrić i sin 9 godina.
Nismo uspjeli da nađemo sve odgovore na naša pitanja i nedoumice pa stoga evo odgovora i objašnjenja.
Pošto niko nije znao tačan odgovor za međunarodnu vozačku (ni u Bihamk ni u ambasadama/konzulatima Grčke i Turske) mi smo se odlučili da napravimo međunarodnu vozačku da ne bi imali problema zbog nekih 35 KM. Uzeli smo pomoć na cesti paket od 70 KM i auto servisirali (ulje, pločice na kočnicama, klimu..) uzeli navigaciju (i ako auto ima svoju mi smo na tabletu instalirali najnoviju sa Azijom i kompletnom Evropom). Natočili pun rezervoar. Uzeli smo nešto Turskih lira da imamo za prvu ruku i krenuli drugi dan Bajrama 17.7.2015 godine.
Auto je Audi 4 2010 god.
Polazak iz Sarajeva 5.00 h
Laganom vožnjom na graničnom prelazu Vardište kod Dobruna opština Višegrad bili u 7.30 h.
Cesta kao i svaka naša. Put od Sa do Ustiprače poprilično loš za one koji ne poznaju put, ne zbog rupa već zbog krivina ali opet može da se vozi od 60 do 80. Od Ustiprače do Višegrada odličan put, ako neko može da plaća kazne može da vozi i do 100 km/h. Od Višegrada do Vardišta loš i treba se pridržavati ograničenja.
Odmah na granici iza pregleda pasoša ima rampa za naplatu 100 DIN (1,5 KM), (58 DIN = 1 KM), kažu da je to putovanje kroz Nacionalni park Mokra Gora. Kad je već plaćen prolaz svratili smo da se odmorimo i doručkujemo na željezničkoj stanici koja je atrakcija sa restoranima, konačištima, stari voz, muzej itd.
Vrijedi pogledati i izdvojiti do 1 sahat.
U Čačku smo bili u 9.45
Odabrali smo nešto duži put (35 km) ali brži preko Kragujevca pa na auto put Niš-Vranje. Na ulazu na auto put se uzima kartica i plaća blizu Niša 390 DIN (7 KM), a onda se vozi oko 70 km magistralom gdje stojimo u koloni puna 2 sata zbog udesa blizu Vranja. Nakon toga ponovo dio auto puta koji se odmah plaća 190 DIN (3 KM). Može se platiti karticom ili sitnim eurima sa apoenima ne ispod 1 €.
Na graničnom prelazu između Srbije i Makedonije je Tabanovci i tu smo u 15.00 i opet čekanje 45 minuta.
Kroz Srbiju cesta nije loša. Od Vardišta do Užica je solidna i može da se vozi i do 80 a od Užica do Kragujevca je dobra cesta ali ima dosta policije pa se treba pridržavati ograničenja. Od Kragujevca do auto puta odličan put, sa cestom gdje je ograničenje i do 100 km/h. Auto put do Niša nekih 130 km dobar, ograničenje 130 km/h. Od Niša do Vranja loš put sa dosta radova, kamiona i građevinskih mašina.
Ulazak u Makedoniju i vožnja kroz nju je isprekidana. Auto put, pa regionalna cesta pa auto put. Kroz Makedoniju se plaća na 3 mjesta cestarina i to odmah po 40 DEN (60 DEN = 1 €). Ako se plaća u DENarima ondaje jeftinije. U Makedoniji preporučujem da se stane i natoči gorivo i to što bliže granici jer je kod njih najjeftinije na tom putu i košta 53 DEN.
Na graničnom prelazu Bogorodica između Makedonije i Grčke smo u 17.30 h
Nastavljamo dalje isti dan do mjesta Anchalos 10 km prije Soluna, hotel Asembly, skoro na auto putu. Vidi se pokraj auto puta ali treba sići što nije daleko i nije problem. Hotel sa pogledom na Solun u zelenilu. Hotel je rezervisan preko
http://www.booking.com
Dolazimo pred hotel u 19.00 a pred nama dosta auta iz Niša, Novog Sada dolazi da prenoći na daljem putovanju.
Hotel, ekstra, oduševljeni. Uzeli 2 sobe, jedan bračni a u drugoj 2 kreveta.
Hotel košta ukupno 132 KM (66 €) ali bez doručka jer krećemo u 5.00 h.
Muški odlaze odmah u bazen na kupanje.
Cesta od Makedonije do Soluna loša. Auto put ali pun rupa. Rupe su duboke, pa treba voziti sa oprezom.
Od Sarajeva do Anchalosa smo napravili 875 km.
Iz Anchalosa smo sledeće jutro krenuli u 5.30 preko Soluna prema graničnom prelazu Kipoi koji je udaljen 336 km.
Put odličan osim onog dijela koji prolazi kroz dio grada Soluna gdje su semafori i loša cesta. Kad se izađe iz Soluna sve je auto put sa ograničenjem od 130 km/h. Važno je napomenuti da kad napustite Solun (Thessaloniki), do graničnog prelaza na auto putu nemate niti jedne benzinske pumpe. Postoje putokazi za benzinsku ali morati sići sa auto puta.
Na ovom dijelu putovanja kroz Grčku su 3 naplatne rampe koje odmah naplaćuju cestarinu po 2,40 €.
Na graničnom prelazu uz ugodnu vožnju ne preko 130 km/h i dva odmaranja za doručak i wc stigli smo u 9.40 h.
Izlazak iz Grčke koja izgleda kao naša Hercegovina ali onaj kameniti dio gdje je sve sivo i osušeno, ponegdje nešta zasađeno, gdje su pored auto puta u jednom dijelu štale ili neke hale napravljene od lima i to sklepano kao da si negdje u Africi. Na granici ima prolaz za državljanje EU a drugi za ostale pa treba paziti.
Izlazimo iz Grčke gdje nas ispraća vojska na automatima, prelazimo preko široke rijeke i dočekuje nas opet vojska koja nam maše kad su vidjeli tablice.
Već sami ulaz pokazuje raskoš, zelene livade, zastave ali i bedem od huduta (granice).
Dolazimo do prve kućice gdje policajac samo maše rukom da prođemo ali nailazimo odmah do šiljaka iz asfalta. To su u stvari šiljci za one koji pokušaju krenuti u suprotnom smjer. Naravno ja sam stao izašao iz auta i stao nogom na šiljke pa sam skontao da se uvlače sa naše strane i prošao.
Nakon 300 m ide pasoška kontrola. Pošto nas je 3 sa BiH pasošima i sestrić sa HR putovnicom, od njega su jedino zatražili vizu. Naravno viza je bila spremna. Poslije pasoške kontrole nakon 100 m opet kućica (nije to mala kućica, to su utvrde), gdje dajete saobraćajnu i pasoše. Tu policajac ukucava sve podatke od auta, tako da vinjetu (HGS) možete uzeti kad hoćete ali će te njima doći na kraju.
Pošto je bila nedelja a i Bajram informisali smo se ranije za vinjetu da se može kupiti samo na schel benzinskim ili u pošti- Svraćamo nakon granice 2 km na benzinsku. Niko ne govori nijedan drugi jezik osim Turski i oni pričaju normalno Turski kao da si ti Turčin i da sve razumiješ, ali skontamo da je Bajram i da nam netreba odmah vinjeta i da možemo uzeti nekad kasnije u pošti.
Na putu od granice pa do prvog grada Kešan ima 33 km i treba voditi računa o ograničenju kojeg u stvari i nema, barem ne piše a tako će biti do Chanakkala. Na ovom dijelu ima policije i radara. Službeno je to auto put, dvije trake i zaustavna ali se pojavi ograničenje samo 70 pa za 100 m piše 50. Inače je ograničenje kroz Tursku po auto putevima 130 km/h, baren san to našao na nekim stranicama.
Na semaforu u Kešan idemo desno za Chanakkale.
Što se tiče putokaza sve je odlično obilježeno i nema greške. Navigacija nije ni potrebna. Jedino nema ograničenja brzine pa voziš po tvom. Kamere su na svim cestama gdje ima preko cijelog auto puta metalne šipke na kojim su stavljene (kao kod nas na auto putu gdje stoji putokaz). Nekoliko kamera ima i na cesti ali ranije stoji upozorenje da nailazite na radar.
Pošto smo ušli u Tursku može se rahat nešta pojesti da se ne misli i ne pita kako je spremljeno i od čega. Ubrzo nakon Kešana sa desne strane nailazi veliki plakat sa janjetinoma ali mi ne znajući i u brzini ne stignemo svratiti pa svratimo kod sledećeg koji je malo dalje u šumici sa velikim parkingom itd.
Ljubazno izlazi vlasnik i dočekuje Bujrum, Bujrum.
I to bi bilo sve što čovjek razumije. Niti oni nas niti mi njh. Niko od njih nezna beknuti drugi jezik. (mi znamo engleski, njemački, holandski, ruski i ove naše a od turskog one riječi iz turcizama).
Helenejse tu ide ESPERANTO. Koja turska riječ, koja engleska, koja njemačka, ruska, naša riječ a najviše išaretom (rukama i nogama) i naručimo mi.
Odemo za sto, odmah gratis Turski čaj, za putnike (nema veze što smo iz Bosne) njihova pita od makarona da probamo, specijalitet, sa kiselim mlijekom.
Odlično, pravo ukusno. Ja sam inače muhanat na hranu ali je ovo bilo ukusno. Stiže ostatak narudzbe. Riža sa 4 šnicle na tanjiru i tako 4 puta. Djetetu ljuto pa je malo uzeo pite i riže a nama i previše. Sve ukupno 80 TL (27,5 € ili 55 KM). Kurs Turske nove lire se mijen ja stalno tako da je od 2,8 prvi dan porastao do 3,05 zadnji dan.
Tu smo se odmorili jedan sahatak i krenuli dalje. Put odličan, vruće vani ali u autu klima pa ne osjećamo. Na ovom dijelu puta prema Chanakkalama smo naišli na Galipolje i posjetili mezarluke (groblje) i muzej iz prvog svjetekog rata gdje smo vidjelii mezarja od ljudi sa naših područja koji su učestvovali u borbama. Lijepo uređeno, moderno, puno Turaka koji uče fatihe a ima i turista. Tu ima i mešdzid, wc, voda a preko puta i tezga gdje čovjek prodaje voće.
Tu smo se zadržali opet do jednog sata. Nastavljamo dalje. Razmišljamo da li odmah na trajekt ili da odemo posjetiti Kilitibahir (stara utvrda i moderna ulica sa modernim kafićima). Ipak smo odlučili da uđemo u lučki grad Eceabat i vidimo situaciju sa trajektom pa ćemo se onda vratiti. Međutim kad smo ušli i vidjeli kolonu automobila odmah smo stali u kolonu. Stigli smo u 13.00 sati.
Od Kešana do Eceabat ima 120 km
Brod je upravo otišao i sad treba čekati sledeći. Njihov radnik ide od auta do auta i prodaje karte za brod za Chanakkale koja košta 30 TL (10€ ili 20 KM). Dok smo čekali brod pojeli smo sladoled, popili vode (4 sladoleda i 4 vode od 1/2 litre košta 20 TL).
U samoj luci se nalazi muzej na otvorenom sa retrospektivom borbi u prirodnoj veličini.
Kad već čekamo bilo je lijepo i korisno za vidjeti. U koloni stoji još jedno auto sa BiH tablicama..
Brod stiže, prvo iskrcaj pa ukrcaj. Od tolike kolone mi smo se uspjeli ukrcati.
Vožnja je trajala sa ukrcajem i iskrcajem 30 minuta.
Kod iskrcaja svi žure stvaraju se neke kolone sa strane. Niko ne benda stranca, morao sam se početi ponašati i voziti kao oni inače te nema nigdje (što se kasnije pokazalo da je dobro).
Chanakkale na prvi pogled prelijep grad što i jeste. Ima 118000 stanovnika. Tražimo pansion, malo nas vrti navigacija jer je velika kolona za ukrcaj na brod pa su ulice blokirane. I dolazimo do pansiona (Egem Pension) koji je u stvari 200 m od luke a u samom centru grada. 50 m od glavnog šetališta i 50 m od ulice gdje je hrana. Hotel koji smo bili rezervisali unaprijed preko bookinga. Izlaze iz hotela, doček, Bujrum, Bujrum. Dajem pasoš, odmah plaćamo za 3 noći karticom (111 € ili 236 KM). Idemo u sobu, ista kao na slici kada smo rezervisali. Soba velika sa bračnim krevetom i dva kreveta odvojena, kupatilo, klima, frižider, balkon, doručak švedski sto. Soba nova, moderna. Unosimo stvari i sad treba auto odvesti na parking jer je centar. Sjedam sa Turčinom u auto i malo se vrtimo oko zgrada zbog jednosmjernih ulica i dolazimo na javni parking koji se čuva 24 sata a koji su oni vjerovatno zakupili. Parking je udaljen nekih 100 m od hotela.
Sad je već 14.45 h.
