#1 Bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski jezik
Posted: 09/08/2012 10:06
Pozdrav svima,
Pretražio sam forum i nisam našao na konkretnu ovu temu koja se tiče razlika izmađu ovih jezika , kao i poslijeratnim izmjenama u nekima od tih jezika (konkretno BiH). Ako ako već postoji, izvinjavam se na mojoj nesmotrenosti.
Počeo bih najprije od nekih evidentnih izmjena u riječima i izgovoru riječi u BiH koje su se pojavile u poslijeratnom periodu. To se dešava ne samo na ulici, nego i u medijima.
Evo nekih primjera izgovora riječi danas ( dakle u ovom periodu od kraja rata pa do danas) i izgovora istih tih riječi (recimo u Sarajevu) do kraja rata:
Danas: Te-levizor/Te-levizija; U periodu do kraja rata: Tele-vizor/Tele-vizija
Danas: Peri-od; U periodu do kraja rata: Pe-riod
Danas: u Me-đuvremenu; U periodu do kraja rata: u Među-vremenu
Danas: Orga-nizator/i; U periodu do kraja rata: Organi-zator/i
Danas: Ae-rodrom U periodu do kraja rata: Aero-drom
Danas: Te-ritorija U periodu do kraja rata: Teri-torija
(itd. itd.-Slobodno dodajte ostale riječi koje se uklapaju u ovu komparaciju)
Dakle, evidentno je da se po ovom novo pravilu odvoje prva dva slova bilo koje riječi i od njih napravi slog koji se ne naglašava, za razliku od drugog sloga.
Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv ovog novog, poslijeratnog izgovora riječi, ali me kopka kako se i otkud pojavio jer, koliko me pamćenje služi, tako se riječi nikada nisu izgovarale (bar u Sarajevu i velikom dijelu BiH koji ja dobro poznajem) do kraja rata, pa me baš interesuje odakle dolaze (da li se radi o stihijskoj ili namjernoj-sistemskoj isplaniranoj izmjeni izvovora).
Također mi je neobično da se se danas riječi poput "televizor"/"televizija"i u "međuvremenu" prekidaju nasred riječi. Dakle, ako je riječ televizor zapravo riječ sastavljena od dvije riječi "tele" ( što zapravo znači "žica"/"veza"-npr. tele-fon, tele-vizija, tele-patija itd.) + "vizor" , logično bi bilo da se izgovor slama nakon izgovora riječi "tele" (kako je većina stanovnika Sarajeva do kraja rata i izgovarala ovu riječ) a ne "te"+"levizor", kako to većina u medijima i na ulici izgovara danas u Sarajevu, kao da je prva riječ "te" a ne "tele".
Isto vrijedi i za riječ "međuvremnu" i ova je riječ sastavljena od dvije reijći: "među" + "vremenu" pa je logično da se razdvoji na ova dva sloga" među" i "vremenu" a ne "me" + "đuvremenu", kako se to danas izgovara u BiH.
Toliko o izmjeni izgovora .
Što se tiče izmjene samih riječi, također mi je ostalo enigmatično zbog čega se poslije rata kaže "općina", "uopće", "afirmirati", "kontrolirati", "reagirati", "civliziran", itd. itd. a do kraja rata su svi u Sarajevu su ljudi govorili: "opština", "uopšte", "afirmisati", "kontrolisati", "civilizovan", itd. itd.
Čak štaviše, dobro se sjećam prije rata da kad kdo bismo čuli te riječi koje su danas u upotrebi, pomislili bismo da je neko iz Zagreba il da imitira Zagrepčane.
Kako sam vjerovatno stariji od većine na ovom forumu, meni je i dalje neobično čuti "općina", "uopće" "afirmirati" "kontrolirati" kada mi Bosanci to izgovaramo, sa ovom našom intonacijom koja je bitno drugačija od Zagrebačke, jer smo ko djeca od ovih riječi na "irati" koristili uglavnom samo riječ "degažirati" ( "ako te ja degažiram...
)
Naravno, ne kažem da je to pogrešno, ali se postavlja pitanje kome je i zašto smetalo da se zadrži onaj izgovor i one riječi koje je većina (bar u Sarajevu) koristila do kraja rata.
Da li je to možda urađeno iz političkih razloga, tj. da bi se naš jezik što više razlikovao od srpskog i hrvatskog? Ako je to bio razlog, onda ništa nismo riješili kroatizacijom jezika, jer se sad ovaj naš jezik skoro po ničemu ne razlikuje od hrvatskog, osim po intonaciji (izgovoru riječi) i po tome da još nismo počeli koristiti riječ "tisuća".
Onaj jezik koji smo kroistili do kraja rata je po meni bio sasvim ok i dovoljno drugačiji i od hrvatskog i od srpskog.
Ako je cilj bio stvoriti tri jezika na način da se što je više moguće razlikuju jedan od drugog, onda bi idealno rješenje bilo da se za standardni, tj. zvanični hrvatski jezik uzme onaj koji je u upotrebi u hrvatskoj (što i jeste slučaj i Hrvati u BiH uglavnom i govore taj standardni hrvatski), da se za standard, odnosno zvanični srpski uzme onaj koji je zvanični standardni u Srbiji (dakle ekavica) i onda Bošnjaci( i svi drugi koji se osjećaju kao Bosanci, a ne zaboravite da ih ima) mogu za standard bosanskog jezika uzeti onaj koji se najvećim dijelom koristio u BiH do kraja rata (naročito u Sarajevu) prije pojave ove hrvatizacije i izmjenjenih izgovora. Zapravo to je jezik koji se sada govori uglavnom u RS-u.
Problem u realizaciji ove ideje je što najvjerovatnije ne postoji volja da se jezik u RS-u preinači u ekavicu, tj. u srpski jezik kakav je u upotrebi u Srbiji, vjerovatno zbog toga što mnogi smatraju da je i "ijeakvski" također srpski jezik. Ja to ne osposravam, ali sam samo ponudio najidelniju opciju za stvaranje što većih razlika između četiri jezika, ako je to cilj, naravno.
Ako to nije cilj, onda ostaje nerazjašnjenjo zašto onda srednjojužnoslavenskim narodima smeta da im se jezik zove jugoslovenski, ako je to de facto jedan jezik?
Dakle, ako većina želi da bivši srpskohrvatski više ne postoji i da to sada budu 4 jezika: bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski, onda je, radi opravdavanja postojeće i konfuzije i nepotrebnog trošenje vremena i papira ( sjeće drveća
) ipak potrebno da se ta 4 jezika koliko-toliko razlikuju, a mogu se tehnički razlikvati onako kako sam predložio gore (da standardni hrvatski bude onaj koji je u upotrebi u hrvatskoj, da standardni srpski bude onaj koji je zvanični u Srbniji-ekavica, a da se za bosanski standard vrati onaj koji je uglavnom bio u upotrebi u Sarajevu i većem dijelu BiH do kraja rata, tj. onaj isti koji se danas govori uglavnom u RS-u)
A šta ćemo sa Crnogorskim?
Pa eto, oni bi mogli u svoj jezik ubaciti ono "sjutra", "meko "š", "meko "ž" i sl.,
Što se tiče govornih razlika, intonacije riječi u jeziku koji se govori u sve ove 4 države su dovoljne različite da se lako mogu uočiti.
To je dakle, neko hipotetičko rješenje ako je cilj imati što različitija 4 jezika.
Pretražio sam forum i nisam našao na konkretnu ovu temu koja se tiče razlika izmađu ovih jezika , kao i poslijeratnim izmjenama u nekima od tih jezika (konkretno BiH). Ako ako već postoji, izvinjavam se na mojoj nesmotrenosti.
Počeo bih najprije od nekih evidentnih izmjena u riječima i izgovoru riječi u BiH koje su se pojavile u poslijeratnom periodu. To se dešava ne samo na ulici, nego i u medijima.
Evo nekih primjera izgovora riječi danas ( dakle u ovom periodu od kraja rata pa do danas) i izgovora istih tih riječi (recimo u Sarajevu) do kraja rata:
Danas: Te-levizor/Te-levizija; U periodu do kraja rata: Tele-vizor/Tele-vizija
Danas: Peri-od; U periodu do kraja rata: Pe-riod
Danas: u Me-đuvremenu; U periodu do kraja rata: u Među-vremenu
Danas: Orga-nizator/i; U periodu do kraja rata: Organi-zator/i
Danas: Ae-rodrom U periodu do kraja rata: Aero-drom
Danas: Te-ritorija U periodu do kraja rata: Teri-torija
(itd. itd.-Slobodno dodajte ostale riječi koje se uklapaju u ovu komparaciju)
Dakle, evidentno je da se po ovom novo pravilu odvoje prva dva slova bilo koje riječi i od njih napravi slog koji se ne naglašava, za razliku od drugog sloga.
Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv ovog novog, poslijeratnog izgovora riječi, ali me kopka kako se i otkud pojavio jer, koliko me pamćenje služi, tako se riječi nikada nisu izgovarale (bar u Sarajevu i velikom dijelu BiH koji ja dobro poznajem) do kraja rata, pa me baš interesuje odakle dolaze (da li se radi o stihijskoj ili namjernoj-sistemskoj isplaniranoj izmjeni izvovora).
Također mi je neobično da se se danas riječi poput "televizor"/"televizija"i u "međuvremenu" prekidaju nasred riječi. Dakle, ako je riječ televizor zapravo riječ sastavljena od dvije riječi "tele" ( što zapravo znači "žica"/"veza"-npr. tele-fon, tele-vizija, tele-patija itd.) + "vizor" , logično bi bilo da se izgovor slama nakon izgovora riječi "tele" (kako je većina stanovnika Sarajeva do kraja rata i izgovarala ovu riječ) a ne "te"+"levizor", kako to većina u medijima i na ulici izgovara danas u Sarajevu, kao da je prva riječ "te" a ne "tele".
Isto vrijedi i za riječ "međuvremnu" i ova je riječ sastavljena od dvije reijći: "među" + "vremenu" pa je logično da se razdvoji na ova dva sloga" među" i "vremenu" a ne "me" + "đuvremenu", kako se to danas izgovara u BiH.
Toliko o izmjeni izgovora .
Što se tiče izmjene samih riječi, također mi je ostalo enigmatično zbog čega se poslije rata kaže "općina", "uopće", "afirmirati", "kontrolirati", "reagirati", "civliziran", itd. itd. a do kraja rata su svi u Sarajevu su ljudi govorili: "opština", "uopšte", "afirmisati", "kontrolisati", "civilizovan", itd. itd.
Čak štaviše, dobro se sjećam prije rata da kad kdo bismo čuli te riječi koje su danas u upotrebi, pomislili bismo da je neko iz Zagreba il da imitira Zagrepčane.
Kako sam vjerovatno stariji od većine na ovom forumu, meni je i dalje neobično čuti "općina", "uopće" "afirmirati" "kontrolirati" kada mi Bosanci to izgovaramo, sa ovom našom intonacijom koja je bitno drugačija od Zagrebačke, jer smo ko djeca od ovih riječi na "irati" koristili uglavnom samo riječ "degažirati" ( "ako te ja degažiram...
Naravno, ne kažem da je to pogrešno, ali se postavlja pitanje kome je i zašto smetalo da se zadrži onaj izgovor i one riječi koje je većina (bar u Sarajevu) koristila do kraja rata.
Da li je to možda urađeno iz političkih razloga, tj. da bi se naš jezik što više razlikovao od srpskog i hrvatskog? Ako je to bio razlog, onda ništa nismo riješili kroatizacijom jezika, jer se sad ovaj naš jezik skoro po ničemu ne razlikuje od hrvatskog, osim po intonaciji (izgovoru riječi) i po tome da još nismo počeli koristiti riječ "tisuća".
Onaj jezik koji smo kroistili do kraja rata je po meni bio sasvim ok i dovoljno drugačiji i od hrvatskog i od srpskog.
Ako je cilj bio stvoriti tri jezika na način da se što je više moguće razlikuju jedan od drugog, onda bi idealno rješenje bilo da se za standardni, tj. zvanični hrvatski jezik uzme onaj koji je u upotrebi u hrvatskoj (što i jeste slučaj i Hrvati u BiH uglavnom i govore taj standardni hrvatski), da se za standard, odnosno zvanični srpski uzme onaj koji je zvanični standardni u Srbiji (dakle ekavica) i onda Bošnjaci( i svi drugi koji se osjećaju kao Bosanci, a ne zaboravite da ih ima) mogu za standard bosanskog jezika uzeti onaj koji se najvećim dijelom koristio u BiH do kraja rata (naročito u Sarajevu) prije pojave ove hrvatizacije i izmjenjenih izgovora. Zapravo to je jezik koji se sada govori uglavnom u RS-u.
Problem u realizaciji ove ideje je što najvjerovatnije ne postoji volja da se jezik u RS-u preinači u ekavicu, tj. u srpski jezik kakav je u upotrebi u Srbiji, vjerovatno zbog toga što mnogi smatraju da je i "ijeakvski" također srpski jezik. Ja to ne osposravam, ali sam samo ponudio najidelniju opciju za stvaranje što većih razlika između četiri jezika, ako je to cilj, naravno.
Ako to nije cilj, onda ostaje nerazjašnjenjo zašto onda srednjojužnoslavenskim narodima smeta da im se jezik zove jugoslovenski, ako je to de facto jedan jezik?
Dakle, ako većina želi da bivši srpskohrvatski više ne postoji i da to sada budu 4 jezika: bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski, onda je, radi opravdavanja postojeće i konfuzije i nepotrebnog trošenje vremena i papira ( sjeće drveća
A šta ćemo sa Crnogorskim?
Pa eto, oni bi mogli u svoj jezik ubaciti ono "sjutra", "meko "š", "meko "ž" i sl.,
Što se tiče govornih razlika, intonacije riječi u jeziku koji se govori u sve ove 4 države su dovoljne različite da se lako mogu uočiti.
To je dakle, neko hipotetičko rješenje ako je cilj imati što različitija 4 jezika.