Forum Klix.ba

Poz svima,

Petak vece, drug i ja kafu pijemo pusimo cigare, onako opusteno. Prolazi ona, poznanica njemu, meni onako iz vidjenja radi tu blizu gdje i ja, tako sam je znao. Prosjecna djevojka u svakom pogledu. Drug je pozove da sjede sa nama, na sto ona pristaje, popije kafu i ode. Tu noc dolazim kuci, upalim face kad ona se javlja. Prica neka kako se znamo iz vidjenja, razgovor krene duboko u noc. Dogovorimo kafu tek onako treba joj nesto iz moje oblasti ( stotinu i prva na taj fazon). Popijemo kafu i tu krene upoznavanje, druzenje, izlasci, vidanje sve cesce i cesce. Oko mjesec smo hodali onako, bez neke obaveze bez nekog cilja, dok jednu noc pred njenom kucom ona mi da ultimatum ili veza ili ovo je zavrseno. Pricali smo o vezi i prije, ali smo oboje izasli iz duze veze, ja 3 godine a ona 2 godine veze i to nije nesto u sto smo htjeli nespremno da udjemo. Ja onako iznenadjen, nespreman, a i bez neke prevelike zelje, razmislim tu na par minuta, kontam ma ok ajde ako nista mozemo da probamo. I tu krenemo. Krenemo polako, opusteno, da iskren budem bez nekog velikog optimizma sa moje strane, dok kod nje je suprotno, kaze da sam joj vratio osmijeh na lice. Meni onako drago ajd super nekom sam uljepso zivot, pa i nije losa kao osoba, kontam mozda se sve to pretvori u nesto dobro. Vidim da je dosla sebi, da je puna sebe. Kako vrijeme provodimo skupa sve vise pocinje da mi se svidja, da mi fali kad nije tu, da mi nedostaje, mislim na nju konstantno, zaljubim se. I ona u mene. Visimo na telefonu, svaku minutu slobodnog vremena provodimo skupa, druzimo se, upoznajemo roditelje, prijatelje. Zaljubimo se i ja i ona, ali ono totalno, lebdimo u zraku, neskidamo ruke jedno sa drugog. Tu gdje izlazimo i radimo (mala sredina) ljudi nas gledaju kao savrsen par. Ponasamo se i djelujemo kao dvoje ljudi koju su nasli sebi bas tu osobu i zaista uzivaju u tome. Sve ide super i ok dok njeni ne pocnu da je proganjaju zbog udaje, skoro nam je 30 god. Ona starija godinu od mene. Tako pocnemo o braku, ja u to vrijeme nisam bas stajao najbolje, bio sam nesiguran moguli da joj dam ono sto joj treba, nisam zelio da brak pogresno krene, nisam zelio da nekom uzmem zivot. Nisam bio siguran, a nisam ni htio da je pustim, danima je dolazila sa suzama u ocima. Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni. Tako neko vrijeme pricamo dogovaramo se, i dalje place svaki dan, kontam ok nemogu dopustit da tako pada, pokrenem se, dignem se, zapnem sto se kaze, ok idem idem to da uradim. Dobijem neku snagu, neku volju zelju za sve to, trudim se radim da sve obezbjedim. Zaprosim je, zaprosim je nakon godinu i nesto veze. Ona sva sretana, ponovo sa osmjehom na licu. Ja krenem sa pripremama sredi ovo sredi ono, uobicajno. Krenemo se dogovarat kakvo vjencanje, datum, gdje za bracno itd. Sve ide ok, kako treba, tu i tamo neki mali "bump" ali prolazimo i idemo ka zivotu skupa. Da kazem i to da smo oboje jako iskreni i direktni kao osobe, ako nesto ne stima odma se to zna, bez neke mutnje ili cuvanja u sebi. Odjednom kao da sam sa Mike Tyson-om bio u ringu 12 rundi, i u svakoj rundi bio porazen nokautom po 3 put. Nesto se u njoj promjenilo, totalno. Nije joj do braka, dvoumi se, nesigurna je, kontam mozda je strah, ipak treba zivot da dijeli, mozda je trema. No kaze da nije, kaze da je izgubila volju, snagu, ljubav, na pitanje dali me voli samo suti. Kaze da joj treba neko vrijeme da rascisti sama sa sobom, da se sve to malo slegne, trazi neko vrijeme da se dozove. To se desava nakon mjesec od kako sam je zaprosio. A ja? Topim se blago receno, nisam nista jeo 3 dana, spavao da ne spominjem, gusim se. Kao da me nesto pregazilo, toliko sam uvjek bio jak na sve u zivotu, ali ovo me rusi ono skroz. Sutim, pusim, brisem suze, jecam. Znam da nije neko drugi u pitanju, koliko god uvjek to postoji, znam da to nije sigurno. Neznam sta da radim neznam kako dalje, neznam dali da cekam na to neko vrijeme njeno, neznam vise nista. Tako sam tuzan i razocaran, ubijen, al totalno. Sta i kako dalje? Kako nastavit?

Izvini,ali možda nije zaboravila bivšeg...Možda je mislila da hoće uz tebe..A sada kada je prošlo vrijeme i treba da poduzme tako važan korak u životu s tobom,kao da se dvoumi....

blind_mind wrote:Izvini,ali možda nije zaboravila bivšeg...Možda je mislila da hoće uz tebe..A sada kada je prošlo vrijeme i treba da poduzme tako važan korak u životu s tobom,kao da se dvoumi....

Toliko smo duboko ulazili u razgovore, znam da to nije, bivsi otpisan skroz, ozenjen.

Cekaj ti su nji htio zeniti zbog sevapa? Sto je starija djevojka pa se sazalio?

I opali pokoji enter oci mi ispadose citajuci

Kumberlator wrote:Poz svima,

Petak vece, drug i ja kafu pijemo pusimo cigare, onako opusteno. Prolazi ona, poznanica njemu, meni onako iz vidjenja radi tu blizu gdje i ja, tako sam je znao. Prosjecna djevojka u svakom pogledu. Drug je pozove da sjede sa nama, na sto ona pristaje, popije kafu i ode. Tu noc dolazim kuci, upalim face kad ona se javlja. Prica neka kako se znamo iz vidjenja, razgovor krene duboko u noc. Dogovorimo kafu tek onako treba joj nesto iz moje oblasti ( stotinu i prva na taj fazon). Popijemo kafu i tu krene upoznavanje, druzenje, izlasci, vidanje sve cesce i cesce. Oko mjesec smo hodali onako, bez neke obaveze bez nekog cilja, dok jednu noc pred njenom kucom ona mi da ultimatum ili veza ili ovo je zavrseno. Pricali smo o vezi i prije, ali smo oboje izasli iz duze veze, ja 3 godine a ona 2 godine veze i to nije nesto u sto smo htjeli nespremno da udjemo. Ja onako iznenadjen, nespreman, a i bez neke prevelike zelje, razmislim tu na par minuta, kontam ma ok ajde ako nista mozemo da probamo. I tu krenemo. Krenemo polako, opusteno, da iskren budem bez nekog velikog optimizma sa moje strane, dok kod nje je suprotno, kaze da sam joj vratio osmijeh na lice. Meni onako drago ajd super nekom sam uljepso zivot, pa i nije losa kao osoba, kontam mozda se sve to pretvori u nesto dobro. Vidim da je dosla sebi, da je puna sebe. Kako vrijeme provodimo skupa sve vise pocinje da mi se svidja, da mi fali kad nije tu, da mi nedostaje, mislim na nju konstantno, zaljubim se. I ona u mene. Visimo na telefonu, svaku minutu slobodnog vremena provodimo skupa, druzimo se, upoznajemo roditelje, prijatelje. Zaljubimo se i ja i ona, ali ono totalno, lebdimo u zraku, neskidamo ruke jedno sa drugog. Tu gdje izlazimo i radimo (mala sredina) ljudi nas gledaju kao savrsen par. Ponasamo se i djelujemo kao dvoje ljudi koju su nasli sebi bas tu osobu i zaista uzivaju u tome. Sve ide super i ok dok njeni ne pocnu da je proganjaju zbog udaje, skoro nam je 30 god. Ona starija godinu od mene. Tako pocnemo o braku, ja u to vrijeme nisam bas stajao najbolje, bio sam nesiguran moguli da joj dam ono sto joj treba, nisam zelio da brak pogresno krene, nisam zelio da nekom uzmem zivot. Nisam bio siguran, a nisam ni htio da je pustim, danima je dolazila sa suzama u ocima. Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni. Tako neko vrijeme pricamo dogovaramo se, i dalje place svaki dan, kontam ok nemogu dopustit da tako pada, pokrenem se, dignem se, zapnem sto se kaze, ok idem idem to da uradim. Dobijem neku snagu, neku volju zelju za sve to, trudim se radim da sve obezbjedim. Zaprosim je, zaprosim je nakon godinu i nesto veze. Ona sva sretana, ponovo sa osmjehom na licu. Ja krenem sa pripremama sredi ovo sredi ono, uobicajno. Krenemo se dogovarat kakvo vjencanje, datum, gdje za bracno itd. Sve ide ok, kako treba, tu i tamo neki mali "bump" ali prolazimo i idemo ka zivotu skupa. Da kazem i to da smo oboje jako iskreni i direktni kao osobe, ako nesto ne stima odma se to zna, bez neke mutnje ili cuvanja u sebi. Odjednom kao da sam sa Mike Tyson-om bio u ringu 12 rundi, i u svakoj rundi bio porazen nokautom po 3 put. Nesto se u njoj promjenilo, totalno. Nije joj do braka, dvoumi se, nesigurna je, kontam mozda je strah, ipak treba zivot da dijeli, mozda je trema. No kaze da nije, kaze da je izgubila volju, snagu, ljubav, na pitanje dali me voli samo suti. Kaze da joj treba neko vrijeme da rascisti sama sa sobom, da se sve to malo slegne, trazi neko vrijeme da se dozove. To se desava nakon mjesec od kako sam je zaprosio. A ja? Topim se blago receno, nisam nista jeo 3 dana, spavao da ne spominjem, gusim se. Kao da me nesto pregazilo, toliko sam uvjek bio jak na sve u zivotu, ali ovo me rusi ono skroz. Sutim, pusim, brisem suze, jecam. Znam da nije neko drugi u pitanju, koliko god uvjek to postoji, znam da to nije sigurno. Neznam sta da radim neznam kako dalje, neznam dali da cekam na to neko vrijeme njeno, neznam vise nista. Tako sam tuzan i razocaran, ubijen, al totalno. Sta i kako dalje? Kako nastavit?

Izvini, ali ja ipak ne bih bio toliko siguran da nije u pitanju neko drugi.

izgleda da si ti njoj dao previse samopouzdanja pa sad konta da moze i bolje, ne kontam je nikako

Kumberlator wrote:Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni.

I dobra je s Keminom djecom, pa k'o veliš ne bi trebala biti loša ni vašoj, ne ide se tako u brak.

Ghost_Rider_XXX wrote:

Kumberlator wrote:Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni.

I dobra je s Keminom djecom, pa k'o veliš ne bi trebala biti loša ni vašoj, ne ide se tako u brak.

bilo je tako ali i zavolio sam pravo, zaljubio se u nju.

Ostavi je, bolje sad nego za godinu, loš start ces teško nadoknaditi.
Iz tvog posta vidi se da je labilna osoba ne zna bil kakila il piškila.
Samo idi bez rezgovora zna ona zašto.
Sretno!

Cekaj ti si s njom haman iz sazaljenja pa se onda ko zaljubio i ona na kraju labilna

Niti jedna veza (ni moja, a ni one za koje sam čula) kojima je izgovor za prekid bio "treba mi malo vremena da se skontam" nije se nastavila. Može doći do kratkotrajnih pomirenja, al' to više kao rezultat nedostatka hrabrosti i samopouzdanja jedne strane da to prekine jednom za svagda.

Nadam se da će kod vas to izvedriti na nešto, ali mensčini da ste vi više gledali druge ljude u svojoj vezi nego vas same. Nije ni čudo što puca...

Aqua_S wrote:

Kumberlator wrote:Poz svima,

Petak vece, drug i ja kafu pijemo pusimo cigare, onako opusteno. Prolazi ona, poznanica njemu, meni onako iz vidjenja radi tu blizu gdje i ja, tako sam je znao. Prosjecna djevojka u svakom pogledu. Drug je pozove da sjede sa nama, na sto ona pristaje, popije kafu i ode. Tu noc dolazim kuci, upalim face kad ona se javlja. Prica neka kako se znamo iz vidjenja, razgovor krene duboko u noc. Dogovorimo kafu tek onako treba joj nesto iz moje oblasti ( stotinu i prva na taj fazon). Popijemo kafu i tu krene upoznavanje, druzenje, izlasci, vidanje sve cesce i cesce. Oko mjesec smo hodali onako, bez neke obaveze bez nekog cilja, dok jednu noc pred njenom kucom ona mi da ultimatum ili veza ili ovo je zavrseno. Pricali smo o vezi i prije, ali smo oboje izasli iz duze veze, ja 3 godine a ona 2 godine veze i to nije nesto u sto smo htjeli nespremno da udjemo. Ja onako iznenadjen, nespreman, a i bez neke prevelike zelje, razmislim tu na par minuta, kontam ma ok ajde ako nista mozemo da probamo. I tu krenemo. Krenemo polako, opusteno, da iskren budem bez nekog velikog optimizma sa moje strane, dok kod nje je suprotno, kaze da sam joj vratio osmijeh na lice. Meni onako drago ajd super nekom sam uljepso zivot, pa i nije losa kao osoba, kontam mozda se sve to pretvori u nesto dobro. Vidim da je dosla sebi, da je puna sebe. Kako vrijeme provodimo skupa sve vise pocinje da mi se svidja, da mi fali kad nije tu, da mi nedostaje, mislim na nju konstantno, zaljubim se. I ona u mene. Visimo na telefonu, svaku minutu slobodnog vremena provodimo skupa, druzimo se, upoznajemo roditelje, prijatelje. Zaljubimo se i ja i ona, ali ono totalno, lebdimo u zraku, neskidamo ruke jedno sa drugog. Tu gdje izlazimo i radimo (mala sredina) ljudi nas gledaju kao savrsen par. Ponasamo se i djelujemo kao dvoje ljudi koju su nasli sebi bas tu osobu i zaista uzivaju u tome. Sve ide super i ok dok njeni ne pocnu da je proganjaju zbog udaje, skoro nam je 30 god. Ona starija godinu od mene. Tako pocnemo o braku, ja u to vrijeme nisam bas stajao najbolje, bio sam nesiguran moguli da joj dam ono sto joj treba, nisam zelio da brak pogresno krene, nisam zelio da nekom uzmem zivot. Nisam bio siguran, a nisam ni htio da je pustim, danima je dolazila sa suzama u ocima. Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni. Tako neko vrijeme pricamo dogovaramo se, i dalje place svaki dan, kontam ok nemogu dopustit da tako pada, pokrenem se, dignem se, zapnem sto se kaze, ok idem idem to da uradim. Dobijem neku snagu, neku volju zelju za sve to, trudim se radim da sve obezbjedim. Zaprosim je, zaprosim je nakon godinu i nesto veze. Ona sva sretana, ponovo sa osmjehom na licu. Ja krenem sa pripremama sredi ovo sredi ono, uobicajno. Krenemo se dogovarat kakvo vjencanje, datum, gdje za bracno itd. Sve ide ok, kako treba, tu i tamo neki mali "bump" ali prolazimo i idemo ka zivotu skupa. Da kazem i to da smo oboje jako iskreni i direktni kao osobe, ako nesto ne stima odma se to zna, bez neke mutnje ili cuvanja u sebi. Odjednom kao da sam sa Mike Tyson-om bio u ringu 12 rundi, i u svakoj rundi bio porazen nokautom po 3 put. Nesto se u njoj promjenilo, totalno. Nije joj do braka, dvoumi se, nesigurna je, kontam mozda je strah, ipak treba zivot da dijeli, mozda je trema. No kaze da nije, kaze da je izgubila volju, snagu, ljubav, na pitanje dali me voli samo suti. Kaze da joj treba neko vrijeme da rascisti sama sa sobom, da se sve to malo slegne, trazi neko vrijeme da se dozove. To se desava nakon mjesec od kako sam je zaprosio. A ja? Topim se blago receno, nisam nista jeo 3 dana, spavao da ne spominjem, gusim se. Kao da me nesto pregazilo, toliko sam uvjek bio jak na sve u zivotu, ali ovo me rusi ono skroz. Sutim, pusim, brisem suze, jecam. Znam da nije neko drugi u pitanju, koliko god uvjek to postoji, znam da to nije sigurno. Neznam sta da radim neznam kako dalje, neznam dali da cekam na to neko vrijeme njeno, neznam vise nista. Tako sam tuzan i razocaran, ubijen, al totalno. Sta i kako dalje? Kako nastavit?

Ako ti sta znaci nisi jedini pasha moj solidni j, evo meni se isto desilo lomila me, molila, spavat ce u kadi,,, i kad me je napokon prevrnula ja se pomirio sa sudbinom rekoh eto zenim se kupio stan, opremio, zakazano sve, i ona odjednom samo prekine, nocima niisam spavao bol i tuga mjesecima na zensko nisam mogao pomisliti samo ona i niko vise ali evo ziv sam hvala bogu, mogu cak reci i oprostio, poceo ganjati druge cure treba da znas da ti nista nemoze pomoci SAMO VRIJEME, I jos nesto nemoj da je zoves pratis i radis neke gluposti

saale wrote:

Aqua_S wrote:

Kumberlator wrote:Poz svima,

Petak vece, drug i ja kafu pijemo pusimo cigare, onako opusteno. Prolazi ona, poznanica njemu, meni onako iz vidjenja radi tu blizu gdje i ja, tako sam je znao. Prosjecna djevojka u svakom pogledu. Drug je pozove da sjede sa nama, na sto ona pristaje, popije kafu i ode. Tu noc dolazim kuci, upalim face kad ona se javlja. Prica neka kako se znamo iz vidjenja, razgovor krene duboko u noc. Dogovorimo kafu tek onako treba joj nesto iz moje oblasti ( stotinu i prva na taj fazon). Popijemo kafu i tu krene upoznavanje, druzenje, izlasci, vidanje sve cesce i cesce. Oko mjesec smo hodali onako, bez neke obaveze bez nekog cilja, dok jednu noc pred njenom kucom ona mi da ultimatum ili veza ili ovo je zavrseno. Pricali smo o vezi i prije, ali smo oboje izasli iz duze veze, ja 3 godine a ona 2 godine veze i to nije nesto u sto smo htjeli nespremno da udjemo. Ja onako iznenadjen, nespreman, a i bez neke prevelike zelje, razmislim tu na par minuta, kontam ma ok ajde ako nista mozemo da probamo. I tu krenemo. Krenemo polako, opusteno, da iskren budem bez nekog velikog optimizma sa moje strane, dok kod nje je suprotno, kaze da sam joj vratio osmijeh na lice. Meni onako drago ajd super nekom sam uljepso zivot, pa i nije losa kao osoba, kontam mozda se sve to pretvori u nesto dobro. Vidim da je dosla sebi, da je puna sebe. Kako vrijeme provodimo skupa sve vise pocinje da mi se svidja, da mi fali kad nije tu, da mi nedostaje, mislim na nju konstantno, zaljubim se. I ona u mene. Visimo na telefonu, svaku minutu slobodnog vremena provodimo skupa, druzimo se, upoznajemo roditelje, prijatelje. Zaljubimo se i ja i ona, ali ono totalno, lebdimo u zraku, neskidamo ruke jedno sa drugog. Tu gdje izlazimo i radimo (mala sredina) ljudi nas gledaju kao savrsen par. Ponasamo se i djelujemo kao dvoje ljudi koju su nasli sebi bas tu osobu i zaista uzivaju u tome. Sve ide super i ok dok njeni ne pocnu da je proganjaju zbog udaje, skoro nam je 30 god. Ona starija godinu od mene. Tako pocnemo o braku, ja u to vrijeme nisam bas stajao najbolje, bio sam nesiguran moguli da joj dam ono sto joj treba, nisam zelio da brak pogresno krene, nisam zelio da nekom uzmem zivot. Nisam bio siguran, a nisam ni htio da je pustim, danima je dolazila sa suzama u ocima. Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni. Tako neko vrijeme pricamo dogovaramo se, i dalje place svaki dan, kontam ok nemogu dopustit da tako pada, pokrenem se, dignem se, zapnem sto se kaze, ok idem idem to da uradim. Dobijem neku snagu, neku volju zelju za sve to, trudim se radim da sve obezbjedim. Zaprosim je, zaprosim je nakon godinu i nesto veze. Ona sva sretana, ponovo sa osmjehom na licu. Ja krenem sa pripremama sredi ovo sredi ono, uobicajno. Krenemo se dogovarat kakvo vjencanje, datum, gdje za bracno itd. Sve ide ok, kako treba, tu i tamo neki mali "bump" ali prolazimo i idemo ka zivotu skupa. Da kazem i to da smo oboje jako iskreni i direktni kao osobe, ako nesto ne stima odma se to zna, bez neke mutnje ili cuvanja u sebi. Odjednom kao da sam sa Mike Tyson-om bio u ringu 12 rundi, i u svakoj rundi bio porazen nokautom po 3 put. Nesto se u njoj promjenilo, totalno. Nije joj do braka, dvoumi se, nesigurna je, kontam mozda je strah, ipak treba zivot da dijeli, mozda je trema. No kaze da nije, kaze da je izgubila volju, snagu, ljubav, na pitanje dali me voli samo suti. Kaze da joj treba neko vrijeme da rascisti sama sa sobom, da se sve to malo slegne, trazi neko vrijeme da se dozove. To se desava nakon mjesec od kako sam je zaprosio. A ja? Topim se blago receno, nisam nista jeo 3 dana, spavao da ne spominjem, gusim se. Kao da me nesto pregazilo, toliko sam uvjek bio jak na sve u zivotu, ali ovo me rusi ono skroz. Sutim, pusim, brisem suze, jecam. Znam da nije neko drugi u pitanju, koliko god uvjek to postoji, znam da to nije sigurno. Neznam sta da radim neznam kako dalje, neznam dali da cekam na to neko vrijeme njeno, neznam vise nista. Tako sam tuzan i razocaran, ubijen, al totalno. Sta i kako dalje? Kako nastavit?

Ako ti sta znaci nisi jedini pasha moj solidni j, evo meni se isto desilo lomila me, molila, spavat ce u kadi,,, i kad me je napokon prevrnula ja se pomirio sa sudbinom rekoh eto zenim se kupio stan, opremio, zakazano sve, i ona odjednom samo prekine, nocima niisam spavao bol i tuga mjesecima na zensko nisam mogao pomisliti samo ona i niko vise ali evo ziv sam hvala bogu, mogu cak reci i oprostio, poceo ganjati druge cure treba da znas da ti nista nemoze pomoci SAMO VRIJEME, I jos nesto nemoj da je zoves pratis i radis neke gluposti

Upravo tako molila, uradio sve sto je potrebno i sad ono hladno kraj. Pratit i zvat nikako, nisam spao toliko nisko, ali me zaista pece.

U medjuvremenu je naletio neko ko joj je obecavao brde i doline i koje je ispravljao sve tvoje greske putem poziva poruka ili msn -a.dok si se ti premisljao razmisljao i borio da ostvaris neke stvari
I sad je ona neodlucna,sta ako to nije to ,sta ako je onaj drugi taj a ti nisi nemoze ti neko pomoci od samog tebe
samo trebas neke stvari prevariti
rece elmo koji je prije desetak dana pisao slicno pismo ,i elmo koji je dosao sebi i ide dalje u nove pobjede ,ona je tu negdje ali i nije ima svoje jaranice

Kumberlator wrote:Upravo tako molila, uradio sve sto je potrebno i sad ono hladno kraj. Pratit i zvat nikako, nisam spao toliko nisko, ali me zaista pece.

Lave nisi balavac, boli, teško je, tjeskoba, na trenutke se čini ni da ne možeš udahnut insanski, ali sve to prodje u neka doba, samo treba prvi udar izdurat.
Iz mog iskustva, kad dodje do razmišljanja, šatro da sagledam šta želim i gdje sam i šta, da se nadjem da razmislim... od toga nema ništa.

Eto vidis kakve su zene...

golem69 wrote:Cekaj ti su nji htio zeniti zbog sevapa? Sto je starija djevojka pa se sazalio?

I opali pokoji enter oci mi ispadose citajuci

moze li ukratko o cemu se radi?

Znam da sada ne mozes stvari sagledati realno jer su emocije u igri, ali mislim da se tu radi o mnogo komplikovanijim stvarima. Ne razumijem taj pritisak porodice, ali hajde, nismo svi isti...Pod pritiskom ni jedna odluka koju donesemo ne moze biti ispravna, pogotovo odluka da sa nekim provedemo zivot..... Mislim da se ta tvoja djevojka vise zaljubila u "sam osjecaj da je u vezi" ( jer ako se ne varam od pocetka ti postavlja neke ultimatume), nego u tebe samog.
Cesto ljudi idealizuju odnos koji imaju zbog zelje da budu voljeni, da budu u vezi, u braku, zaboravljajuci sustinu tog odnosa....a meni ovo tvoje lici na to.
A ta pauza, hm...to ne mirise na dobro.....nikako.....mada znam za veze koje su uspjele i poslije pauza....

Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, zavrsice karijeru u nizerazrednom Vratniku...

moda56 wrote:e nek' te ostavila,bas mi je drago..cuuuj htio se zeniti iz sazaljenja i zbog sevapa ,oooj boze
znaci ne vjerujem sta ljudi pisu

Jbg nakon određenog vremena i psa zavoliš

hanady wrote:Znam da sada ne mozes stvari sagledati realno jer su emocije u igri, ali mislim da se tu radi o mnogo komplikovanijim stvarima. Ne razumijem taj pritisak porodice, ali hajde, nismo svi isti...Pod pritiskom ni jedna odluka koju donesemo ne moze biti ispravna, pogotovo odluka da sa nekim provedemo zivot..... Mislim da se ta tvoja djevojka vise zaljubila u "sam osjecaj da je u vezi" ( jer ako se ne varam od pocetka ti postavlja neke ultimatume), nego u tebe samog.
Cesto ljudi idealizuju odnos koji imaju zbog zelje da budu voljeni, da budu u vezi, u braku, zaboravljajuci sustinu tog odnosa....a meni ovo tvoje lici na to.
A ta pauza, hm...to ne mirise na dobro.....nikako.....mada znam za veze koje su uspjele i poslije pauza....

Nasla drugog, jasno ko dan.

Nogiraj, popi koju ljutu, podrigni i zaboravi....nije jedina

"Sazalim se, zaista se sazalim, nisam kamen, zao mi je, starija djevojka, kontam ajde mozda i sevapa kod ALLAHA zaradim, a i volim je dobra je prema meni."

Ali ovo mi je HIT!!!!

sto bi rekli: Ala'a mi, volit cu te


za postavljaca teme: hajde ti fino drugu potrazi, ima ih na sve strane