vlatko82 wrote:Imam DOO sa eksluzivnim pravom zastupanja odredjenog atraktivnog prehrambenog proizvoda iz Madjarske , medjutim posto mislim da je preveliki zalogaj da taj proizvod distributiram po celoj drzavi ( namam za tako nesto dovoljno obrtnog kapitala ) da li neko mozda zna koliko vredi taj DOO sa eksluzivnim pravom zastupanja tog brenda, npr kada bih nekome prodao 49% udala firme nekoj jacoj firmi? Nisam razmisljao u ovom pravcu ali zasigurno znam da eksluzivno pravo samo po sebi vredi pa nebih tako nesto nekome ni da poklanjam. Inace eksluzivno pravo sam dobio vise iz poznanstva, perfektnog poznavanja Madjarskog jezika posto sam ziveo u Madjarskoj dosta dugo, inace to verovatno ne bi bio slucaj.
Znaci imam kapaciteta da proguram taj proizvod koji zapravo i nema veliku konkurenciju ali nemam veliki kapacitet za tako nesto, svaka savet po ovom pitanju je dobrodosao.
Hvala svima na eventualnoj pomoci
Zapravo - ekskluzivno pravo zastupanja u trgovini ne postoji, zabranjeno je. Postoje jedino najpovoljniji uslovi nabavke određenih proizvoda od dobavljača, zaključeni ugovorom nakon postizanja određenih povoljnosti za obje strane, npr. povoljan rabat.
Svi imaju pravo ponuditi tvom dobavljaču otkup njegovih proizvoda, on ne smije odbiti prodaju pod izgovorom da već postoji kupac, pa čak i da je kroz ugovor naznačen "ekskluzivitet" nad određenom teritorijom, ali zato može odbiti potencijalnog kupca "redovnom" cijenom, ili uslovom o min. kupovini određene količine, ili bilo kojim drugim uslovima, koje će se tom potencijalnom kupcu učiniti neostvarivim. Npr. distribucija kuhinjske soli tuzlanske "Solane" je uređena na sličan način: U BiH su donedavno imale "ekskluzivitet" samo dvije firme kod direktne, neposredne nabavke i distribucije soli za BiH područje, jer su ostvarile avansne uplate ili su ugovorile ogromne količine u nabavci, pod prijetnjom penala u kršenju ugovornih uzansi. Na isti način postignut je "ekskluzivitet" i sa distributerima u susjednim državama, tako da bilo koja firma koja se javi kao kupac ne može postići povoljnu cijenu u svoj distribuciji.
Poslovni odnos koji si ostvario sa mađarskom firmom trebaš iskoristiti na najpovoljniji način za obje strane.
Što bih ja učinio u tvojoj poziciji:
Čvrstim pisanim ugovorom bih detaljno utvrdio način kupoprodaje tog atraktivnog prehrambenog proizvoda između mađarske i tvoje firme, unio cijenu, visinu rabata, naznačio uslove pod kojima je ostvaren taj rabat, vremenski rok za rabat i druge uslove koji su bitni u održavanju takvog rabata, mogućnost i koje uslove za dodatno sniženje rabata, uslove plaćanja prema mađarskoj firmi, itd., odnosno - ugovorio sve detalje koji su bitni u odbrani tvog "ekskluziviteta" od uplitanja drugih, jačih kupaca i ev. preotimanja posla.
U isto vrijeme, u BiH bi uvezao određenu količinu uzoraka, oformio skladište i formirao cjenovnik za razne kategorije kupaca, odnosno, pustio bih robu "u prodaju" prema uzorcima i cijeni. Zavisno od karaktera tog tvog atraktivnog proizvoda, odnosno od njegove stvarne potražnje, predložio bih ti da, u početnom periodu, razmisliš o takvoj prodajnoj cijeni koja će biti neodoljiva, koja će tvom kupcu u BiH biti dovoljna da i on napravi pozitivan promet, a da se ne izlaže nesigurnim ponudama mađarskoj firmi. Moraš shvatiti da je mnogo bitniji kontinuitet u prometu određenim proizvodima i uslugama, nego ostvarenje najpovoljnije trgovačke cijene, one koja trgovcu daje najbržu zaradu.
Nikako ti ne savjetujem prodaju dijela osnivačkog uloga tvoje firme. Prije svega - gotovo niko se neće odlučiti u takav poslovni angažman, iz niza razloga, a najbitniji je taj što takva transakcija ne pruža sigurnost u profitu potencijalnom kupcu, posebno ne sa 49% firme. Daleko bolji način je partnerski odnos dva pravna subjekta, dvije firme, ali i tada ukoliko postignu pošten uzajamni odnos, u kojem će obje ili sve strane imati jasno definirane obaveze i odgovornost. Znajući naš mentalitet i poslovnu kulturu, nisam siguran da bi i takav poslovni odnos bio dugotrajan, nažalost...