gaius wrote:Ricken wrote:Tu si upravu, ali taj član pravilnika treba više vezati za član 16 Zakona, posebni slučajevi oporezivanja. Zna se dogoditi da naš obveznik vrši uslugu ino licu iz člana 15, stav 2, tačka 4, ali da ta usluga u drugoj zemlji prema lokalnim propisima nije oporeziva. Kako UIO zahtjeva dokaz od lokalnih pravnih lica da je usluga oporezovana u drugoj zemlji, u slučajevima kad to lokalni obveznik nemože dokazat, primjenjuju se principi iz člana 16 Zakona i člana 21 pravilnika, odnonso utvrđuje se mjesto uživanja. Ovdje u konkretnom slučaju pričamo okvirno jer smo limitirani informacijama.
da ali fazon je u tome što makar prema mom iskustvu izvozne usluge nisu oporezive u zemlji primaoca usluge (da se ogradim.. nemamo pretjeran broj različitih država ino korisnika).. ja se sjećam kad su ubacili ovo u pravilnik i kad smo mi počeli ispostavljati fakture da je bilo prilično iznenađenja kod klijenata.. ali su se kasnije navikli na to... mi u zadnje vrijeme sve što radimo za ino korisnike, a da se usluga de facto koristi na tlu BiH (na ovaj ili onaj način), mi obračunavamo PDV..
Obratite se upravi za mišljenje, to bi vam bilo i obavezujuće za postupanje. Član 15 tačno je nabrojio usluge koje se oporezuju prema mjestu primaoca. Stvar je u tome da uprava traži da se dokaže rezidentnost priamoca usluge. Također, naš zakon o pdv-u je sličan zakonima zemalja u okruženju, međutim postoje razlike kod nekih finansijskih usluga koje se ne oporezuju kod primaoca nerezidenata. Imaš na stranici UIO kod pitanja i odgovora dio za usluge gdje baš pojašnjavaju značenje člana 21, pa pročitaj možda bude od koristi.
http://www.uino.gov.ba/b/Porezi/
Imaš onda dio pitanja korisnika. Evo ti i odgovor UIO a ti još jednom provjeri:
1.Prema odredbi člana 15. stav 2. tačka 4. podtačka b) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.9/05 i 35/05), smatra se da je mjesto gdje se vrši promet usluga u Bosni i Hercegovini gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama reklamiranja.
Ako usluge reklamiranja pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini, mjestom pružanja usluga, u smislu člana 15. stav 2. tačka 5. Zakona, smatra se mjesto gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.
Shodno navedenom, ukoliko usluge reklamiranja pruža lice sa sjedištem u Bosni i Hercegovini licu sa sjedištem u inostranstvu, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac ima sjedište, odnosno inostranstvo.
U tom slučaju, poduzeće iz Bosne i Hercegovine, kao davalac usluge, u svrhu dokazivanja da se usluga vrši stranom državljaninu, a u cilju sticanja uvjeta za oslobađanje od obaveze obračunavanja PDV-a, dužan je od primaoca usluge uzeti ime i prezime, adresu i broj pasoša za fizičko lice, a za pravno lice potvrdu o registraciji poreznog obveznika, shodno članu 21. stav (9) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).
Također, poduzeće iz Bosne i Hercegovine je, u smislu člana 107. stav (2) Pravilnika, u obavezi da prilikom ispostavljanja fakture za izvršene usluge naznači član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši.
Članom 16. Zakona propisana mogućnost da UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona, kao i za usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava.
Stoga je članom 21. stav (7) naprijed navedenog pravilnika propisano da radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja iz člana 16. Zakona, mjesto prometa za usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona i usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava jeste mjesto gdje se usluga faktički koristi ili uživa kada isporučilac i/ili primalac ima sjedište poduzeća ili prebivalište izvan BiH.
Ukoliko se usluga na koju se odnosi stav (7) koristi ili uživa i unutar i izvan BiH, mjesto prometa je mjesto gdje se usluga pretežno koristi ili uživa, shodno članu 21. stav (8) istog pravilnika.
Znači, odredbe člana 21. stav (7) i (8) navedenog pravilnika se primjenjuju jedino u slučaju postojanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja navedenih usluga, a u cilju njegovog izbjegavanja. Navedeno znači da bi se za usluge reklamiranja koje je poduzeće iz Bosne i Hercegovine obavilo za primaoca iz inostranstva član 21. stav (7) i (8) Pravilnika mogao primijeniti samo u slučaju kada iste ne bi podlijegale oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u zemlji primaoca u inostranstvu, a sve u cilju da se izbjegne neoporezivanje istih.
Međutim, u slučaju kada usluge reklamiranja koje ne podliježu oporezivanju u Bosni i Hercegovini, podliježu oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u zemlji primaoca u inostranstvu, pri čemu ne dolazi do neoporezivanja, niti do dvostrukog oporezivanja, na iste se ne primjenjuje član 21. stav (7) i (8) Pravilnika.
1.Prema odredbi člana 15. stav 2. tačka 4. podtačka b) Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.9/05 i 35/05), smatra se da je mjesto gdje se vrši promet usluga u Bosni i Hercegovini gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama reklamiranja.
Ako usluge reklamiranja pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u Bosni i Hercegovini, mjestom pružanja usluga, u smislu člana 15. stav 2. tačka 5. Zakona, smatra se mjesto gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.
Shodno navedenom, ukoliko usluge reklamiranja pruža lice sa sjedištem u Bosni i Hercegovini licu sa sjedištem u inostranstvu, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac ima sjedište, odnosno inostranstvo.
U tom slučaju, poduzeće iz Bosne i Hercegovine, kao davalac usluge, u svrhu dokazivanja da se usluga vrši stranom državljaninu, a u cilju sticanja uvjeta za oslobađanje od obaveze obračunavanja PDV-a, dužan je od primaoca usluge uzeti ime i prezime, adresu i broj pasoša za fizičko lice, a za pravno lice potvrdu o registraciji poreznog obveznika, shodno članu 21. stav (9) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08).
Također, poduzeće iz Bosne i Hercegovine je, u smislu člana 107. stav (2) Pravilnika, u obavezi da prilikom ispostavljanja fakture za izvršene usluge naznači član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši.
Članom 16. Zakona propisana mogućnost da UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona, kao i za usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava.
Stoga je članom 21. stav (7) naprijed navedenog pravilnika propisano da radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja iz člana 16. Zakona, mjesto prometa za usluge iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona i usluge iznajmljivanja prijevoznih sredstava jeste mjesto gdje se usluga faktički koristi ili uživa kada isporučilac i/ili primalac ima sjedište poduzeća ili prebivalište izvan BiH.
Ukoliko se usluga na koju se odnosi stav (7) koristi ili uživa i unutar i izvan BiH, mjesto prometa je mjesto gdje se usluga pretežno koristi ili uživa, shodno članu 21. stav (8) istog pravilnika.
Znači, odredbe člana 21. stav (7) i (8) navedenog pravilnika se primjenjuju jedino u slučaju postojanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja navedenih usluga, a u cilju njegovog izbjegavanja. Navedeno znači da bi se za usluge reklamiranja koje je poduzeće iz Bosne i Hercegovine obavilo za primaoca iz inostranstva član 21. stav (7) i (8) Pravilnika mogao primijeniti samo u slučaju kada iste ne bi podlijegale oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u zemlji primaoca u inostranstvu, a sve u cilju da se izbjegne neoporezivanje istih.
Međutim, u slučaju kada usluge reklamiranja koje ne podliježu oporezivanju u Bosni i Hercegovini, podliježu oporezivanju porezom na dodatu vrijednost u zemlji primaoca u inostranstvu, pri čemu ne dolazi do neoporezivanja, niti do dvostrukog oporezivanja, na iste se ne primjenjuje član 21. stav (7) i (8) Pravilnika.