Forum Klix.ba

Htio da pitam dali ko ima stav o vladanju sa raznim zakonima koji ne iztiču iz šerijata? Po islamskom učenju to predstavlja nevjerstvo i svako ko na primjer uzme mandat u parlamentu ili uđe u partiju postaje nevjernik.

Znaci da je muftija pobjedio na izborima u Srbiji postao bi nevjernik?

Sent sa mog sokocala using tapatalk

nije to bas sve tako, crno-bijelo ima tu dosta stvari samo da znas i nemoj da bi se ti bavio tom temom i da ti nekog tekfiris pogotovo pojednicano ljude a isto tako i grupe, jer to je rupa bez dna

pratim

Znam da je Evropsko vijeće za fetve izdalo jednu podavno o kompatibilnosti političkog pluralizma i islama, te da je slično učinjeno i u Egiptu krajem pošle godine (pozivali su se i na hadise itd.), ali ne znam detalje.

Zanimljivo je pitanje da li se muslimani mogu upuštati u demokratske procese ako će rezultati biti suprotni naredbama šerijata, što najvešće i jesu, pitanja sekularizma i sl.

ma to su stvari o kojima islamski ucenjaci treba da raspravljaju a ne mi kad nas vecina nezna ni sta kvari abdest, kamoli ove krupne stvari, i ne trebamo se osjecati pozvani da govorimo o ovome

problem na koji ukazuje i postavljač teme jeste što o tome, kao i o milion drugih stvari, ne postoji saglasnot ljudi koji bi, kao, trebali za vjeru biti eksperti. s druge strane, oni koji će fasovati zbog pogrešne prakse su upravo oni koji o takvim stvarima, haman, ne bi trebali ni razgovarati

ja mogu samo reci svoje misljenje: glupo bi bilo da recimo sad u BiH ni jedan musliman se ne kandiduje na izborima,da vlast prepusti svima drugima i da ga boli briga.. mozete samo zamisliti do cega bi to dovelo... s druge strane vecina''bosanskih muslimana'' je protiv uvodjenja serijata, tako da bilo kakva pasivnost sto se tice kandidovanja u demokratsku vlast ne bi imala efekta.. moj zakljucak je da ako zelis raditi na poboljsanju drzave,islama,polozaja muslimana da nemas nikakve prepreke da se kandidujes na izborima.

Stvar je u nijetu i uvjerenju, ako neko smatra da je neki zemaljski zakon bolji od serijata i radi po njemu ne moze biti musliman, dok ako se ti zakoni koriste kao alternativa uz uvjerenje da nisu bolji od serijata, onda nema niko pravo reci da taj neko nije musliman.

U pravu ste svi koji kažete da nije sve crno i bijelo. Mnogi ljudi ne razlikuju pa dođe do nekih pogrešnih mišljenja. Na suprotnioj strani također ima pogrešnih mišljenja. Ima tri pristupa prema toj temi. Sva su ispravna.
Prvi je preko širka. Smatra se Allaha kao jedinog legislatora. Ko znači učini legislaciju (arap. tešri') učinio je širk Allahu.
Drugi je preko ideološkog nevjerstva. Ko sudi po nečemu drugom osim šerijata mora imati motivaciju zato. Ako je motivacija zato neka ideologija ili filozofija onda je to ideološko nevjerstvo. Ovdje je važna tačka koju je spomenuo "bascim". Ako motivacija nije neka ideologija i uvjerenje da je šerijat loš ili na primjer nesavremen onda to ne predstavlja nevjerstvo već grijeh (fisk) i naslilje (zulm). To mogu biti korupcija ili neki lični interesa tkd.. Imam Ibn Kajjim je to dobro objasnio u svojoj knjizi Medariđ us-salikin kad komentariše 44. ajet iz sure El-Maide (...a oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio su nevjernici ): "Ispravno misljenje je sljedece:
Suditi po nečem drugom nego s onim što je Allah objavio može biti veliki (koji izvodi iz vjere) i mali kufr. To zavisi od stanja onoga sto sudi. Ako vjeruje na obavezu da sudi po Allahovom zakonu onda je to mali kufr. Ako misli da nije obaveza i da ima mogučnost izbora iako zna da je to zakon Alllahov, onda je to veliki kufr. Ali ako on ne zna o tome onda je on mod onih sa greskama."
Treče je preko pravne podjele zemlje u dar ul-islam i dar ul-harb. Definicija dar ul-islama je da u njemu vladaju islamski propisi dok u dar ul-islamu vladaju propisi nevjerstva. Šejh ul-Islam Efendija Mustafa Sabri to pojašnjuje ovako: "Što se tiče zakona svjet se djeli u dva djela: dar ul-islam (zemlja islama) i dar ul-harb (zemlja rata). U dar ul-islamu vlada islamsko pravo nad životom. Svi poslovi se regulišo po zakonima koje je Uzvišeni Allah objavio. Tu se nalaze vjernici u sigurnosti i vladaju nad svojom zemljom. U dar ul-harbu se islamski propisi otvoreno odbijaju i muslimani tako gube svoju sigurnost. Ona u turskoj osnovana demokratska lajicisticka republika je sa uvodom civilnog prava izključila islamsko pravo i počela u svim pitanjima suditi po zakonima iz Evrope. Zato je ona (Turska) dio dar ul-harba."

Tekfirci i vehabije ne smatraju ono što je pod drugoj tački spomenuto pa se izgube u neispravnom tekfiru.

Saglasnost učenjaka o ovome postoji. Razilaženje je u današnjici ali to nije relevantno. Jedino razilaženje koje se može prihvatiti jeste o tome dali je politička participacija pod nekim uslovima dozvoljena.

kako je moguće da sva tri gledišta budu jednako tačna? također, čini mi se na prvu da je prvo mišljenje očito netačno - allah nije propisao odgovore na sve moguće situacije, zato upravo postoje drugi šerijatski izvori pored kur-ana, odnosno očito je da ni u šerijatu nije allah jedini zakonodavac. povodom trećeg - pretpostavljam da smo mi "zemlja rata"?

harač wrote:kako je moguće da sva tri gledišta budu jednako tačna? također, čini mi se na prvu da je prvo mišljenje očito netačno - allah nije propisao odgovore na sve moguće situacije, zato upravo postoje drugi šerijatski izvori pored kur-ana, odnosno očito je da ni u šerijatu nije allah jedini zakonodavac. povodom trećeg - pretpostavljam da smo mi "zemlja rata"?

Šerijat ima odgovore na svaku temu. Neke su mubah gdje se može onda izabrati. Mubah znači da nema zabrane niti pokuđenost niti je preporučeno. Ko učini mubah djelo nema ni nagrade ni kazne za to. Tu ljudi onda mogu izabrati. Sve ostalo je jasno. U islamu nikad nije bilo legislative. Legislativa je Allah sa šerijatom.

Što se tiče različtih pristupa mora se malo gledati dublje. A zemlja Bosne i Hercegovine je zemlja rata otkad su turci izašli ako nije već i prije.

AbdulHaq wrote:A zemlja Bosne i Hercegovine je zemlja rata otkad su turci izašli ako nije već i prije.

I prije, i prije, uključujući i kad su Turci ušli .... nisu ni oni kao ni ostali osvajači ušli k'o Hare Krišna, sa osmjehom pjevajući, plešući ....

fatamorgana wrote:

AbdulHaq wrote:A zemlja Bosne i Hercegovine je zemlja rata otkad su turci izašli ako nije već i prije.

I prije, i prije, uključujući i kad su Turci ušli .... nisu ni oni kao ni ostali osvajači ušli k'o Hare Krišna, sa osmjehom pjevajući, plešući ....

Nije to definicija zemlje rata. Zemlja rata u islamskom internacionalnom pravu je zemlja u kojoj vladaju nevjernici ili odpadnici sa zakonima nevjerstva. Turci su u suštini vladali sa šerijatom.

AbdulHaq wrote:

fatamorgana wrote:

AbdulHaq wrote:A zemlja Bosne i Hercegovine je zemlja rata otkad su turci izašli ako nije već i prije.

I prije, i prije, uključujući i kad su Turci ušli .... nisu ni oni kao ni ostali osvajači ušli k'o Hare Krišna, sa osmjehom pjevajući, plešući ....

Nije to definicija zemlje rata. Zemlja rata u islamskom internacionalnom pravu je zemlja u kojoj vladaju nevjernici ili odpadnici sa zakonima nevjerstva. Turci su u suštini vladali sa šerijatom.

Dakle, recimo Svedsku mozemo s pravom nazvati zemljom rata?

Joj tema.... joj rasprava.... cime se ljudi bave, Tito dragi... nije ni cudno sto su tu gdje jesu i sto im se pola svijeta smije...



Islamsko internacionalno pravo...


Nego, sta su onda svi oni milioni muslimana koji konstantno bjeze i emigriraju iz svojih zemalja/vukojebina, bjezeci u te "zemlje rata"? Ratnici? Nesto im bas leze te "zemlje rata", gdje vladaju nevjernici i otpadnici...


@ NIN, a tek neutralnu Svicu, pa San Marino...

Rat u odnosu prema šerijatu, a ne rat granate pršte na sve strane....

što u konačnici dovodi do čovjek je čovjeku vuk....

Imam i ja koju pametnu dodati na ovo sve:

Stav islama prema društvu nije da treba dopuštati politički pluralizam (nastavi čitati dalje)
- odnosno da bilo kakvim tipovima frakcija treba djeliti jedno društvo, - iz jednog jednostavnog razloga - to više nije jedno društvo ako se podjeli - to su dva društva....

Konačan cilj bi trebao biti jedan ummet - jedna grupa - tj. frakcije i politički pluralizam bi trebalo biti nešto negativno jer samo postojanje političkog pluralizma ukazuje na to da se neka grupa odvaja od ostatka društva i privlači djelove društva sebi, konfrontirajući tako stavove unutar društva i slabljeći kolektivno rasuđivanje......

Međutim frakcije se neminovno pojavljuju u totalitarnim režimima koji su nepravedni, ali i demokratskim društvima u kojima učestalo dolazi do greške većine (Većina namjerno griješi - pravdajući to većinskim odlučivanjem) te na taj način i dolazi do razaranja društva iznutra - ponekad čak i zbog sitnica....

Najbolji primjer za nepostojanje političkog pluralizma bi trebala biti Generalna skupština UN-a. - niko od njih ne bi trebao boriti se samo za neke boje, ili samo za neku tačku, nego svi oni bi trebali biti ravnopravno zainteresirani za npr. MIr u svijetu, iskorjenjivanje gladi i slično ...

Države sa pravom Vetoa - tu predstavljaju u mnogo slučaja iritant ali njihovo prisustvo je u mnogo slučaja takođe nužno - tj. implantat - da ne bi došlo do greške demokratije - odnosno greške većine !....

Nepostojanje političkog pluralizma u jednodomnom, jednopartijskom sistemu Šerijatskog društva bi trebalo značiti sljedeće:

Nepostojanje stranačke discipline u smislu - ti ćeš glasati tako jer predsjednik stranke to kaže (ono što omogućava grešku većine),
Obrazovanje kao preduslov ulaska u parlament, (ako si obrazovan manja je mogućnost da će te neko preveslati - obrazovanje nije samo diploma)
Poštivanje važećih zakona, (zakona koji izvor-osnov-temelj-ustav nalaze u Religiji)
Obaveza aktivnog učestvovanja,
Zabrana lobija - koji mogu uticati na odluke - apsolutna nezavisnost parlamentaraca,
Apsolutna kontrola nad ponašanjem istih i nadzor nad odlukama koje donose (da ne bi zastranili u korupciju autonomno),

u svakom slučaju to je obveza a ne beneficija.... Jer svaki čovjek je i komisija za razmatranje nečega, i predsjednik stranke i parlamentarac, i predlagač i glasač i razmatrač, i učesnik u debati....

Te sjednice ne mogu trajati dugo ali traju svaki dan na neku temu.....


Politički pluralizam u tom društvu se ogleda u individualnom pristupu rješavanju određenih problema,

ali definitivno svi su pripadnici iste političke partije - partije naroda, nacije te države - UMMETA.....

Tako da vladanje i vjerovanje ti idu jedno sa drugim pod ruku, jer ako vjeruješ - trudiš se da vladaš sobom dobro....

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ovdje je problem participacije Muslimana u sekularnom - ne šerijatskom sistemu vladanja - kao glasač, ili kao lice za koje drugi mogu glasati....

Međutim Musliman koji ima problem sa participacijom u političkom sistemu - nije za taj politički sistem odnosno nije za to društvo

Jer samo participacijom u tom sistemu možeš pokupšati uticati na promjene tog sistema,

a traženjem već postojećeg sistema koji bi prihvatio kao politički - napuštaš već postojeći politički sistem koji ti ne odgovoara iz moralnih razloga.

tj. ako živiš tu - participiraj......

Abdul HAq reci ti meni ima li u tim modernim verzijama i tumačenjima ovog o čemu ja pišem ?

HM 2011 wrote:Konačan cilj bi trebao biti jedan ummet - jedna grupa - tj. frakcije i politički pluralizam bi trebalo biti nešto negativno jer samo postojanje političkog pluralizma ukazuje na to da se neka grupa odvaja od ostatka društva i privlači djelove društva sebi, konfrontirajući tako stavove unutar društva i slabljeći kolektivno rasuđivanje......

Bez da nesto kritikujem, ovo je prilicno naivno misljenje, razmisljanje, stav, sta god, ako znamo kako drustvo zapravo funkcionise i sta ga cini, od iskona pa do danas. Ideja uredu, ali praksa, biologija, psihologija, ukratko, priroda covjeka kao drustvenog bica porice i negira svaki ideal nalik ovome, pa i onaj boziji. Naravno, ljudi koji ne smatraju covjecanstvo dijelom prirode i prirodnih zakona, a samim tim i dijelom faune nase planete, se nece sloziti sa ovim mojim al', sta je tu je, jel'.

@HM 2011 U redu je to u suštini. Povezanost društva i politike je nešto u čemu je Alija Izetbegović pisao u svojoj knjizi "Islamska deklaracija". U islamu muslimani mogu raditi u državi i pokušavati i poboljšati nešta. To je princip šure (sjednice). Međutim šta se ne smije zaboraviti je da je ta participacija u eksekutivi i do nekle u judikativi. U islamu ne postoji legislativa jer zakon već stoji. Legislativa dakle predstavlja nevjerstvo u svakom slučaju. Parlament ne može postojati u islamskoj državi. Može postojati šura. Samo ona je o pitanjima eksekutive.

A sad je pitanje dali je moguča participacija u demokratiji. Takvi sistemi su sami u sebi nevjerstvo. Musliman ako želi ostati vjernik samo može ući u partiju ili parlament kao licemjer. Znači može samo biti špijun. Dali je to sad islamski način? Ima jedna mudrost koja se spominje iz podstupanju Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem. On nije krio svoju vjeru i nije se pravio da nije musliman dabi došao na neki lažni način na vlast pa da je onda preokrene. Međutim to je samo mudrost a nije pravni odgovor na pitanje.



I za one koje nisu razumjeli šta je zemlja rata i šta je zemlja islama. Zemlja islama je gdje muslimani vladaju sa šerijatskim propisima. Nije definicija da muslimani tamo žive u većini i da predsjednik ima tursko ime. Znači nije važno dali se on zove Sulejman, Muamer, Ređzep, Tajib, Haris, Emir, Mahmud. Nema razlike između njih i Borisa, Čede, Voje, Slobodana, Raše. Čak su prvi gori jer su oni odpadnici. FedBiH, Republika Turska, Arapska Republika Egipat, Islamske Republike Iran (šije tako da nisu uopšte muslimani), Afganistan (samo po imenu) i Pakistan nisu zemlje islama već zemlje rata isto kao Republika Srpska, Republika Srbija, Republika Hrvatska.... Razlika je samo u imenima!

Ma jok ne moras se drzati zakona ni ustava ako nisu po serijatu, samo udri po svom.

I ljudi se pitaju sto ne vole arape-muslimane u evropi...

krtica_ wrote:Ma jok ne moras se drzati zakona ni ustava ako nisu po serijatu, samo udri po svom.

I ljudi se pitaju sto ne vole arape-muslimane u evropi...

Ne. Moraš se držati zakoni tih zemalja ako si u mirnom sporazumi s njima tj. imaš vizu ili ličnu kartu.

AbdulHaq wrote:I za one koje nisu razumjeli šta je zemlja rata i šta je zemlja islama. Zemlja islama je gdje muslimani vladaju sa šerijatskim propisima. Nije definicija da muslimani tamo žive u većini i da predsjednik ima tursko ime. Znači nije važno dali se on zove Sulejman, Muamer, Ređzep, Tajib, Haris, Emir, Mahmud. Nema razlike između njih i Borisa, Čede, Voje, Slobodana, Raše. Čak su prvi gori jer su oni odpadnici. FedBiH, Republika Turska, Arapska Republika Egipat, Islamske Republike Iran (šije tako da nisu uopšte muslimani), Afganistan (samo po imenu) i Pakistan nisu zemlje islama već zemlje rata isto kao Republika Srpska, Republika Srbija, Republika Hrvatska.... Razlika je samo u imenima!

Mozes li malo pojasniti ovo oko Irana i siita?

I da, koliko ti je je godina, ako nije tajna?

AbdulHaq wrote:Šerijat ima odgovore na svaku temu. Neke su mubah gdje se može onda izabrati. Mubah znači da nema zabrane niti pokuđenost niti je preporučeno. Ko učini mubah djelo nema ni nagrade ni kazne za to. Tu ljudi onda mogu izabrati. Sve ostalo je jasno. U islamu nikad nije bilo legislative. Legislativa je Allah sa šerijatom.

Da li griješim ako kažem da je za tebe "Šerijat" samo kur-an?

AbdulHaq wrote:FedBiH, Republika Turska, Arapska Republika Egipat, Islamske Republike Iran (šije tako da nisu uopšte muslimani), Afganistan (samo po imenu) i Pakistan nisu zemlje islama već zemlje rata isto kao Republika Srpska, Republika Srbija, Republika Hrvatska.... Razlika je samo u imenima!

Pretpostavljam da su "zemlje islama" danas izrazito rijetka pojava? Šta bi se tu ubrajalo? Saudijska Arabija? Somalija, ili neki njeni dijelovi? Pretpostavljam da i oni dijelovi Afganistana pod plemenskom vlašću također tu spadaju?

NIN wrote:Mozes li malo pojasniti ovo oko Irana i siita?

Pročitaj ovo: http://www.klix.ba/forum/viewtopic.php?f=6&t=100101

AbdulHaq wrote:@HM 2011 U redu je to u suštini. Povezanost društva i politike je nešto u čemu je Alija Izetbegović pisao u svojoj knjizi "Islamska deklaracija". U islamu muslimani mogu raditi u državi i pokušavati i poboljšati nešta. To je princip šure (sjednice). Međutim šta se ne smije zaboraviti je da je ta participacija u eksekutivi i do nekle u judikativi. U islamu ne postoji legislativa jer zakon već stoji. Legislativa dakle predstavlja nevjerstvo u svakom slučaju. Parlament ne može postojati u islamskoj državi. Može postojati šura. Samo ona je o pitanjima eksekutive.

A sad je pitanje dali je moguča participacija u demokratiji. Takvi sistemi su sami u sebi nevjerstvo. Musliman ako želi ostati vjernik samo može ući u partiju ili parlament kao licemjer. Znači može samo biti špijun. Dali je to sad islamski način? Ima jedna mudrost koja se spominje iz podstupanju Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem. On nije krio svoju vjeru i nije se pravio da nije musliman dabi došao na neki lažni način na vlast pa da je onda preokrene. Međutim to je samo mudrost a nije pravni odgovor na pitanje.



I za one koje nisu razumjeli šta je zemlja rata i šta je zemlja islama. Zemlja islama je gdje muslimani vladaju sa šerijatskim propisima. Nije definicija da muslimani tamo žive u većini i da predsjednik ima tursko ime. Znači nije važno dali se on zove Sulejman, Muamer, Ređzep, Tajib, Haris, Emir, Mahmud. Nema razlike između njih i Borisa, Čede, Voje, Slobodana, Raše. Čak su prvi gori jer su oni odpadnici. FedBiH, Republika Turska, Arapska Republika Egipat, Islamske Republike Iran (šije tako da nisu uopšte muslimani), Afganistan (samo po imenu) i Pakistan nisu zemlje islama već zemlje rata isto kao Republika Srpska, Republika Srbija, Republika Hrvatska.... Razlika je samo u imenima!

federacija bih i republika srpska nisu drzave

harač wrote:Da li griješim ako kažem da je za tebe "Šerijat" samo kur-an?

Šerijat je ono što izučava islamsko pravo-fikh. Kur'an je izvor šerijata zajedno sa sunnetom. Pojašnjenje: “Edille-i šerijje (to jest, četiri izvora islamskog znanja) su: Kitab, Sunnet, Kijas i Idžma’. Kijas i idžma’ su izvedeni iz Kitaba i Sunneta. Dakle, glavni izvori vjerskog znanja su Kitab i Sunnet. Svako vjersko znanje, svako djelo, koje je uzeto odnekle drugdje je bid’at (inovacija). Svi bid’ati -- bilo da su u vjerovanju, učenjima ili djelima -- su hereza (sapikluk, stranputica, krivovjerstvo, otpadništvo). Oni odvode čovjeka u propast. (http://www.praviput.com/knjige/advice/22.html)

Kur'an nije pravna knjiga. Ona je izvor za pravne knjige.

harač wrote:Pretpostavljam da su "zemlje islama" danas izrazito rijetka pojava? Šta bi se tu ubrajalo? Saudijska Arabija? Somalija, ili neki njeni dijelovi? Pretpostavljam da i oni dijelovi Afganistana pod plemenskom vlašću također tu spadaju?

Spadaju Afganistan gdje su talibani na vlast, Somalija gdje je Šebab, Mali. Saudiska Arabija je komplikovana. Vehabije (tekfirci) bi rekli da nije. Druge vehabije kažu da jeste. Ja mislim da jeste ako se neki uslovi ispunjeni.