jedna tamo wrote:ljudi moja evo i mene konačno, porodila se 10.2. bebici danas deveti dan
porod je bio težak, ne dao bog nikome, otišla voda 9.2. u pola 5 ujutro i to bukvalno sva, bolovi krenuli tek u 3 popodne, ništa se nisam otvarala, spustili me u salu dole u neku sobicu navečer, čitavu noć bolovi onda utorak. čitav dan ni jela ni pila, tek u 5 popodne 5 prstiju, u 11 navečer se porađam, stavili me na kisik, htjeli vakuumom vadit bebu, nije plakala, puna usta zelene vode, nju stavili na kisik, ma drama...
sad kad razmišljam šta je sve moglo biti super sam prošla...
moj savjet je carski, ja sam se bar pokajala što nisam pljunula lovu i štela obavezno, znači ako ste anonimus nko vas pogledat neće, zovi do sutra, kukaj ništa ne pomaže... eto sad mi ostaje razmišljati da li sam trebala u vojnu
ja sam pravi heroj ispala, toliko sam se patila, nit sam kukala nit zapomagala to su svi dr. rekli redom, osim nekog kreten arapa koji mi je non stop nešto srao kako nisam otvorena....i žene nisu dale da ih gleda, 2 puta me pregledao i oba puta prokrvarila koliko je grub, fuj fuj.....
ajde i nekako one sestre na patologiji i babice dole, rade svoj posao, al gdje su bebe to treba maljem u glavu one babice, ja nisam mogla vjerovvati, pošto mi je prva beba, nemam pojma, a glupača nisam išla na vježbe (OBAVEZNO TRUDNICE IDITE) ja sam bila lijena, elem kažem ja babici može li mi dodati bebu da dojim, kad ona ko će ti dodavati kući, strah me uzeti bebu da mi ne ispadne...drugu zovnem evo sad ću i ne dođe naravno, ne mogu da vjerujem da tako neko bez duše može biti....
sve u svemu hvala Bogu završi ja s tim jezerom......
Najprije, čestitke na prinovi, sve najbolje tebi i bebi
Tvoj slučaj je još jedan od bezbroj primjera sa GAK-a kako NE TREBA raditi. Slučaj je sasvim suprotan od ovog o kome već 2 dana raspravljamo, pa je suprotan i postupak.
Kada ode plodova voda, a žena je U TERMINU (znači, 9. mjesec), tada se nema šta čekati. Može se čekati najduže do 12 sati nakon prsnuća vodenjaka da bolovi krenu sami (najčešće krenu), nakon toga:
1. ako je grlić nestao i otvorenost bar 3 cm-uključiti infuziju, stimulisati kontrakcije
2. ako je grlić cijel i otvoren manje od 3 cm, onda prvo gel, poslije infuzija (većina naših stručnjaka niti ne zna da se smije staviti gel nakon prsnuća vodenjaka)
Ako se pusti da žena satima bez bolova bude sa puknutim vodenjakom, rizikuje se:
1. infekcija, koja može ugroziti i majku i dijete
2. da beba uslijed nedostatka plodove vode kao "buffer"-a pritisne pupčanik o zid materice i počne se gušiti. Najbolje što se se može desiti tada je da se ukaki, što se tvojoj bebi desilo (otud zelena plodova voda), ali takvu mutnu vodu tada može aspirirati, tj udahnuti, pa nastati belaj.
Nažalost, kod nas se kada ne treba interveniše, a kada treba intervenisati, sve se nešto čeka. Ponavljam, kod odilaska pl. vode u terminu nema cinculanja satima/danima, kljukanja antibioticima i čekanja da Bog nekada u budućnosti da bolove, nego e radi ovo što sam gore naveo. Pucanje vodenjaka je Rubikon, nema više nazad, sat otkucava.
Još jedno nažalost, taj Arap (Mohamed Ardat se zove) je fucking ŠEF porođajne sale na GAK-u. Mo'š mislit' kakvi su onda podređeni.
Nek se ipak hairli završilo, ovo sve što sam pisao ide općenito, kao još jedna mala lekcijica iz porodiljstva za sve čitateljke na temi.
Samo jedno pitanje za tebe: kada su ti, tj koliko sati nakon odlaska pl. vode uključili infuziju?