@Salik, perzijska poslovica kaze: "Bolje imati pametnog covjeka za neprijatelja, nego neznalicu za prijatelja." Rumi je to u Mesneviji razradio kroz onu pricu o covjeku koji se sprijateljio s medvjedom. Od rasprave s nekim ljudima te moze samo zaboljeti glava.
Inace, jos su Hobs, Ruso, Spinoza, Lok i ostala raja objasnili da drzava pociva na drustvenom ugovoru. Dakle, pojedinac se odrice dijela svojih prava i sloboda u interesu drustva. U svakoj drzavi svijeta gradjani se odricu dijela svojih prava i sloboda u interesu zajednice (a oni koji na to ne pristaju bivaju sankcionirani). Iran je, referendumskom odlukom tamosnjeg drustva, islamska drzava, a sama ta cinjenica podrazumijeva da postoje odredjene norme odijevanja koje se u javnosti mora postovati (i to ne samo za zene, nego i za muskarce). Ako taj narod odluci da to promijeni, siguran sam da mu ne bi bilo tesko to i izvesti. Ocevi i braca iranskih zena,a i same te zene, bili su dovoljno odlucni i jaki da se suprotstave diktauri iza koje su stajale najvece svjetske sile i nesluceno bogatstvo, pa nesto sumnjam da bi im bio problem rijesiti pitanje odijevanja zene da ga smatraju problematicnim.
Suditi o polozaju zene u jednom drustvu na osnovu toga je li se duzna ili ne odijevati u skladu s islamskim propisima moze samo dobrano ogranicena osoba. Valjda bi prava usporedba statusa zene u Iranu prije i poslije revolucije trebala da se ogleda u omjeru lijecnica, univerzitetskih profesorica, filmskih reziserki, naucnica, spisateljica, umjetnica.. nekad i sad, a ne u prisutnosti minjaka na ulicama. Ako to nekome treba objasnjavati, onda jebiga.
