duffy_duck wrote:I? Šta ćemo sad? Prođe trećina prvenstva. Toliko buke, galame, toliko frke, toliko kukanja, kriza, briga, smjenjuj trenera, tjeraj igrače i šta sad?
Mjesecima se pumpa atmosfera u medijima kako drugi klubovi igraju sjajno. Jednima se vade podaci o uspješnim nizovima, drugi se nazivaju prvim iznenađenjima prvenstva, a na kraju kad se podvuče crta, nakon prve runde "svakog sa svakim", ostaje činjenica da ni historijski niz jednima, ni rezultatski bum drugima, čak ni uz pobjede u međusobnim duelima nisu bile dovoljne da završe prvu od tri etape sa više osvojenih bodova od Sarajeva. Od iste one ekipe koju su mnogi već otpisali, trenera joj smijenili, jedne igrače rasprodali po medijima, druge otpisali, treće prozvali zasićenim, četvrte, one nove, promašajima. Pa kako onda da od 11 drugih timova u ligi, nijedan nije uspio ostvariti više pobjeda, niti osvojiti više bodova od takve ekipe sačinjene od "nekvalitetnih" i "potrošenih" igrača, i uz to predvođene "zastarjelim" trenerim, kojeg je po ko zna koji put već "pregazilo vrijeme".
Da se nismo svi skupa možda malo preračunali? Da nismo svi skupa malo prerano otpisali ekipu i trenera koji su lani prekucali fudbal na ovih pedesetak hiljada kvadratnih metara? Da se nisu svi drugi malo previše opustili, jer je Div samo na kratko pokleknuo, pa mislili da ga mogu tek tako udarati dok je na zemlji, misleći da se neće podići?
Nije niko slijep. Igra Sarajeva ne liči na onu od prošle godine, kad su u mrežama najljućih rivala završavale po tri ili četiri lopte, čak i na njihovim terenima, ali zar to nije logično? Sarajevo je pregazilo ligu uz Stanojevića, Crepulju/Kapića i Rahmanovića u veznom redu, Tatara i Velkoskog na krilima i Ahmetovića u napadu. Šta je od te ubitačne šestorke Musemić imao u punom kapacitetu u prethodna dva mjeseca? Ništa. Stanojević je ušao povrijeđen u sezonu, Rahmanović i Oremuš, koji je trebao zamijeniti Crepulju/Kapića, su se povrijedili samo par dana uoči prvog kola, Tatar se povrijedio nakon par kola, Velkoski je igrao daleko od svoje pozicije, a već u drugom kolu ekipa je ostala i bez Ahmetovića, a onda nakon pauze od par kola, trebalo mu je još nekoliko za povratak u formu. I pored svih tih problema, niko nije osvojio više bodova od Sarajeva, a atmosfera među nama je i dalje očajna. Stanojević i Oremuš tek trebaju upisati prve minute, Rahmanović ih je tek skupio 90, Tatar je bio starter u samo pet utakmica, Velkoski je na svojoj poziciji odigrao samo jednu i po utakmicu (i baš na te dvije upisao jedini gol i jedinu asistenciju u sezoni), a Ahmetović je nakon povrede i oporavka nanizao četiri gola u isto toliko utakmica.
Svi pomenuti (osim Mirka) bi već od utakmice sa Čelikom napokon trebali biti na raspolaganju Musemiću, pa zašto onda ne ostaviti sve loše po strani i dati podršku treneru i momcima na terenu? Hajmo zaboraviti lošu igru, težak poraz u derbiju, poraz na Tušnju, hajmo se grupisati i već poslije pauze, protiv Čelika napuniti Koševo i dati podršku ljudima koji su nam prije par mjeseci donijeli najveći uspjeh u klupskoj historiji.
Svjesni smo svi da je igra bila daleko od zadovoljavajuće, da je bilo i grešaka stručnog štaba, da neki igrači možda i nisu odigrali na svom najvećem nivou, ali koja bi to ekipa podnijela sve ono što se desilo Sarajevu u ova dva mjeseca i opet bila na vrhu? Koji je to trener u ovih 11 kola dao 3.751 minutu (34%) U21 igračima, a pri tome upisao 7 pobjeda i osvojio 23 boda? Kojoj su to ekipi standardni prvotimci Kovačević, Šerbečić, Đokanović, Šabanović i Mustafić, petorica mladih reprezentativaca, a da su u samom vrhu tabele Premijer lige BiH ove sezone? Da li u svijetu postoji ta ekipa i taj trener, koja bi bez 5-6 najboljih igrača, tek tako imala najviše pobjeda i najviše bodova, a da ne trpi eto bar ta na oko lijepa igra? Kažu trebao je Musemić imati plan B, C, D, kad već plan A ne daje igru kakvu mi želimo, slažem se. Ali zar same povrede Rahmanovića i Oremuša pred start PLBiH nisu zapravo primorale Musemića da uđe u sezonu sa planom B, a onda dodatne povrede Tatara i Ahmetovića primorale i na plan C, pa umor od zgusnutog rasporeda zbog Evrope i neke nepredviđene okolnosti tipa kartona Lazića uoči Pecare na D, pa povreda Gavrića na neki plan E. Zar nije logično da svakim narednim slovom u abecedi, neminovno padaju efikasnost i igra? Pa normalno da jeste. Ne može taktika E donijeti isto tako lijepu igru kakvu je donosila taktika A, ali dok god bodovi ne trpe, a tabela nakon 11. kola jasno pokazuje da ne trpi, čemu onda panika i loša atmosfera? Pogotovo sada, u trenucima kad se u formu vratio Ahmetović, kada se u život vraćaju Rahmanović i Tatar, te kada se očekuje povratak na teren Stanojevića, Oremuša, Pidre...Sada, kada se ona abeceda planova napokon kreće unazad prema slovu A, a ne kao do sada iz dana u dan nezadrživo prema slovu Z.
Pred nama je još osam kola do kraja jesenje polusezone, ekipi se polahko vraćaju šampionske konture, Div se napokon sa koljena diže u stojeći položaj. Hajmo svi skupa zbiti redove, podržati ekipu, vratiti se na tribine i svi početi raditi ono što najbolje znamo. Igrači i trener da gaze sve redom, pobjeđuju i odvajaju se na tabeli, a mi da ih pjesmom i aplauzom nosimo u tome, pa ćemo onda u decembru imati dovoljno vremena da pravimo analize, dajemo ocjene i razmišljamo šta se može unaprijediti, popraviti, promijeniti.
SVI KO JEDAN, SVI NA KOŠEVO,
JER SARAJEVO, TO SMO MI !!!
I ovdje važi isto što i na temi što sam ti tamo napisao.
