Lijepo su upozoreni da ne vrše falsifikaciju istorije i relativizaciju svojih bolesnih umova. Nisu htijeli poslušati, sada stiže odgovor.nokia6170 wrote:Onda nema razloga da ne ocekujemo skoro hapsenje i direktora RTRS-a Dragana Davidovica, koji je bio ratni ministar vjere RS-a....ako ne po naredbodavnoj odgovornosti, onda barem po hijerarhijskog odgovornosti sto nije sankcionisao krsenje propisa humanitarnog prava i obicaja ratovanja.Bosnolog wrote:Velikosrpski zlocinacko genocidni fasisti Karadicevih stabova na celu tog istog Ausvica i danas slobodno pogane bosansku zemlju ,....odgovor je ??????,........
Skandalozno: Kuzmanović se tereti za rušenje džamija u Banja Luci
Aktuelni predsjednik RS i Milanko Mihajlica bili članovi kriznih štabova
08.04.2010. 07:27
Savez logoraša BiH dostavio je Posebnom odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH prijave protiv predsjednika i članova kriznih štabova u Banjoj Luci i Bosanskom Novom.
Riječ je o novim dokazima o odgovornosti tih ratnih tijela na područjima koja su bila pod srpskom kontrolom, jer su bh. logoraši u maju prošle godine Državnom tužilaštvu prijavili članove 22 krizna štaba s područja RS.
Teški zločini
Kako je za naš list potvrdio predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović, do sada je prijavama obuhvaćeno 227 osoba koje su bile u kriznim štabovima u RS. On je pojasnio kako za njih postoje sumnje da su počinili teške ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti.
Na spisku bh. logoraša je i aktuelni predsjednik RS Rajko Kuzmanović, te čelnik Srpske radikalne stranke RS i poslanik NSRS Milanko Mihajlica.
- Prema našim informacijama, u sastavu Ratnog štaba Autonomne regije Krajina (ARK), koji je kasnije preimenovan u Krizni štab Banja Luka, od maja do kraja jula 1992. bio je i sadašnji predsjednik RS Kuzmanović. U tom periodu su porušeni islamski i katolički vjerski objekti u Banjoj Luci. Saznali smo da su na sjednici 5. maja 1992., na kojoj je donesena odluka o rušenju džamija i katoličkih crkava, bili Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i drugi. Postoje ozbiljne indicije da je na tom skupu bio i Kuzmanović Brđaninu
Tokom agresije na BiH u Banjoj Luci je srušeno 16 džamija, među kojima i čuvena Ferhadija. Srušeno je i spaljeno više katoličkih crkava, među kojima ona u Vujnovićima (župa Petrićevac) na periferiji Banje Luke, crkva župe Petrićevac u Šargovcu, crkva u Majdanu, južno od Banje Luke...
Kuzmanović se spominje i u presudi Radoslavu Brđaninu, jednom od istaknutih članova SDS-a i predsjedniku Kriznog štaba tzv. Autonomne regije Krajina, koji je osuđen na 32 godine zatvora. Nadalje, Tahirović dodaje da je upravo po odlukama kriznih štabova sa svojih ognjišta protjeran veliki broj Hrvata i Bošnjaka.
- Haški tribunal je procesuirao najodgovornije iz vrha RS i najodgovornije oficire Vojske RS. Ona karika koja nedostaje u procesuiranju ratnih zločina u BiH jesu krizni štabovi općina. Odluke o, primjerice, rušenju bogomolja i protjerivanju upućivane su s vrha RS kriznim štabovima općina. Ta tijela su bitna karika u odgovornosti za ratne zločine i njihovom provođenju, a njihova uloga nije dovoljno rasvijetljena. Oni su dio udruženog zločinačkog plana koji je izbjegao odgovornost - zaključio je Tahirović.
Mihajlica povezan s ubistvima
U prijavi protiv Mihajlice navodi se da je bio predsjednik Civilne zaštite u Bosanskom Novom i član Kriznog štaba. On se smatra odgovornim za tjeranje civila na prisilan rad, te za smrt 11 Bošnjaka na borbenim linijama. Prema Tahirovićevim riječima, postoje dosta jaki dokazi da je čak povezan s nekim ubistvima.
Grubešić: Provjeravamo informacije
Kako saznajemo, Državno tužilaštvo već ispituje ulogu određenog broja članova kriznih štabova u RS. To je za naš list potvrdio i portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
- Tačno je da se ispituju određene informacije o djelovanju kriznih štabova u RS. Dio učesnika u radu kriznih štabova već se procesuira. Riječ je o, primjerice, osumnjičenim za ratne zločine iz Kriznog štaba Bosanska Krupa - rekao je Grubešić.
Karadzic ce ostatak zivota provesti u zatvoru,srecom vise ne utice na nas svakodnevni zivot.Na drugoj strani,pedofil je aktuelan.exliberal wrote:Karadjicu hagu 30+ stranica tema o Obami 200 stranica....tema o Srbij 300....tema o Dodiku 400 i raste...pa da nema Dodika ovaj forum bi propao.................
kako moze biti noz u ledja prihvatanje cinjenice da je ucinjen genocid i borba za istinu*** SPAM *** - Srpska demokratska stranka iznenađena je da je predsjednik RS dozvolio da se izbriše linija između Rajka Kuzmanovića i Rajka Vasića, na šta ukazuje njegova današnja kritika SDS-a i DSS-a zbog...
...nepobitne konstatacije da institucionalna saradnja između RS i Srbije nije na zadovoljavajućem nivou. Svima je u RS jasno, osim nažalost predsjedniku Kuzmanoviću, da je deklaracija Skupštine Srbije o Srebrenici bratski nož u leđa RS, a prisustvo Nikole Špirića na Brdu kod Kranja na promociji nezavisne države Kosovo bratski nož u leđa Srbiji, navodi se u današnjme saopštenju SDS-a, te dodaje:
Predsjednik Kuzmanović, svojim nevršenjem funkcije, snosi odgovornost za ovakvo stanje, jer je najvišu instituciju RS sveo je na servis stranke Milorada Dodika koji služi za pravdanje onoga što se ne može opravdati. Umjesto toga, od predsjednika RS se očekivalo da:
- upozori Nikolu Špirića da, kao državljanin i predstavnik RS, ne smije ići na Brdo kod Kranja na kojem se promoviše Kosovo kao nezavisna država;
- zahtijeva od Milorada Dodika, Nebojše Radmanovića i Nikole Špirića da poštuju stav građana i da bez referenduma više ne guraju tajno RS u NATO savez, na taj način praveći bezbjednosni zid na Drini čime ugrožavaju dugoročnu bezbjednost RS;
- zatraži vanrednu sjednicu Vlade RS kada su penzionerima i boracima smanjena i onako niska primanja na nivo koji ne obezbjeđuje golu egzistenciju;
-pokrene aktivnosti koje bi dovele do početka borbe protiv korupcije vlasti u RS i basnoslovnog bogaćenja funkcionera, dok obični građani pokušavaju da sastave kraj s krajem;
- zaustavi sve očiglednije pokušaje vlasti da pod kontrolu stavi visokoškolske ustanove, medije itd.
Nažalost, umjesto da bude korektor vlasti i predstavlja jedinstvo naroda i politike u RS, predsjednik RS je dozvolio sebi da mu glavna aktivnost bude potpisivanje saopštenja koja pišu i osmišljavaju propagandisti SNSD-a.
..ispada da istina i osuda genocida nije u interesu malog ausvica 
prohlupali je stilski uvjerljivijeMaraschino wrote:ne kaze se prohlupali...
ovako nesto uopste nije naucna fantastika da nije srbije...kako vrijeme prolazi sve vise srba u BIH shvata da je ono za sta su ratovali ustvari bio pokusaj srbije da preko prekodrinske brace prosiri svoju teritoriju i ostvari 200 godisnji plan...posto je satanizacija BIH srba odavno zavrsena i isti nemaju snage da okrenu plocu,oni ce nastaviti da dalje srljaju u konfrontacije i nastave sa udaljavanjem od BIH...srpska rijec u BIH je ravna nuli,sve konce vuce beograd preko vec odabranih sluga,danas Dodika sutra nekog drugog,prekosutra nekog treceg....srbi u BIH su posljednji adut srbiji da se sveti za propalu ideju o velikoj srbiji i to je sva poenta tragedija srba u BIH i nas koji smo se nasli na udaru te bolesne politike.....zemomak wrote:SDP i SNSD kao jedna stranka: Dodik je mogao biti novi Tito, ali...
09. 04. 2010. • 13:03 S. B.
*** SPAM *** - U bilo kom trenutku, kada odlučim da pogledam bilo koji medij, znam na šta ću naletjeti - na Milorada Dodika. Čovjek koji se vrti na svim kanalima, negdje u pozitivnom, negdje u negativnom kontekstu,...
...toliko mi je dosadio u posljednje vrijeme da zaista samo čekam kako će jednog dana iskočiti iz paštete koju budem doručkovao. Molim Boga da ga maknu više sa ekrana, a opet mi ne uspijeva da ne razmišljam o njemu, da ne analiziram svaki njegov potez, da ne pokušavam zaboraviti i ignorisati sve njegove istinite i predizborne tvrdnje koje čujem svaki dan.
Prije otprilike pola godine sam gledao televizijsku emisiju simboličnog naziva "Da možda ne", na kojoj je tema bila opstanak BiH, i od tada razmišljam šta bi se desilo kad bi se desilo... Da Mile Dodik nije postao ono što je postao. Sve vrijeme, otkako ne mogu prestati razmišljati o ovom čovjeku, pokušavam shvatiti zašto mu je ovo sve trebalo. Zašto mu je trebalo da još više razjedini ovu napaćenu šačicu od nepunih četiri miliona ljudi, zašto svakim danom priča o referendumima i kojekakvim drugim stvarima koje bi u ovoj zemlji izazvale ponovno krvoproliće? Zašto mu treba da kuje floskule o nekakvoj američko - evropsko - bošnjačkoj zavjeri? Zar je moguće da sve to radi iz ličnih interesa, kako mu spočitavaju "neprijateljski" mediji iz Federacije BiH? Možda je mogao danas biti heroj. Možda je mogao ponovno ujediniti Srbe, Hrvate i Bošnjake, tri (ne)prijateljske grupe koje se vijekovima prave što više različiti, a to im ne uspijeva, jer su jednako primitivni. Mogao je Milorad Dodik svu tu svoju negativnu energiju koja isijava iz njega iskoristiti i na drugačiji, pozitivniji način. Mogao je zasukati rukave, otvoriti nova radna mjesta, raditi na poboljšanju životnog standarda, ekonomiji, zbrinjavanju siromašnih i gladnih, na aerodromima koje je obećavao, gradnji države, obnovi posrnulih kompanija itd. Mogao je uraditi mnogo toga pozitivnog, jer smo mu svi vjerovali i nadali se normalnom lideru.
Hajdemo krenuti obrnutim smjerom. Iako je to utopija, pokušajmo zamisliti slijedeću situaciju. Milorad Dodik dolazi na vlast dvije hiljade i neke godine, te uvjerljivo osvaja većinu glasova u Republici Srpskoj. Plaćen inostranim parama, i to istih onih stranaca kojima danas poručuje da ga povuku za onu stvar, leteći na krilima Evropske Unije i Amerike, ulazi u kapitalne projekte, gradi autoputeve, povećava penzije i invalidnine, jača sve javne institucije, otvara nova radna mjesta, smanjuje administraciju i tako štedi na budžetu, a Federaciji BiH preporučuje isti takav koncept, širi toleranciju i ljubav, razgovara normalno, kulturno, civilizovano i nadasve ohrabrujuće. Dolazi na gostujuće utakmice Igokee (kao što je dolazio i u "Teheran" jedno vrijeme i osjećao se vrlo dobro u Skenderiji, jer nije doživio nijedan ružan povik) i osvaja bodove protiv Bosne ili Širokog Brijega.
Nakon narednih izbora njegova stranka osvaja određeni broj glasova i u Federaciji, a sve veći broj izbjeglica se vraća u Republiku Srpsku. Sarajevo bilježi ponovni rast srpskog stanovništva u njemu, jer Srbima upravo Dodik poručuje da treba da se vrate i da je to i njihov grad. Multietnički život se polako vraća u normalne tokove, a upravo Sarajevo, kao prijestolnica, zapošljava ljude iz svih etničkih grupa, a oni se osjećaju lijepo i rado dolaze na svoja radna mjesta u zajedničke institucije, ali i privatne kompanije. Kao kruna pomirenja, ponovno se otvara Zgrada zajedničkih institucija, plaćena grčkim novcem, zemlje koja nije čista obraza gledala na balkanske ratove, ali koja upravo zato ulaže novac i nastoji se oprati. Zgradu otvara ni manje, ni više - nego Milorad Dodik, uz prigodan koncert nekoliko bosanskohercegovačkih bendova, doživljava i prve ovacije i aplauz u Sarajevu. Svi optuženi su odavno u Hagu, a i Mile Dodik je za to zaslužan. Nakon toga, Centar za demokratiju i pomirenje Jugoistočne Evrope, dodijeliće premijeru RS-a, nagradu za pomirenje i ohrabrivanje suživota. Sve se više dešavaju scene kao onomad u Kozluku, kada je Fadil Banjanović Bracika organizovao doček s natpisom, "Dobro nam došao, Premijeru!"
Sa takvim pristupom, čelnicima SDS-a je jasno da s ovakvim srpskim liderom na čelu, nemaju šta tražiti, pa ta stranka odlazi u sunovrat, raspada se i doživljava sudbinu stranke "Žena BiH". Milorad Dodik, kao istinski vođa, na narednim izborima se kandiduje na državnom nivou i postaje premijer države, dok na predsjedničko mjesto dolazi član SNSD-a. U međuvremenu, dio Ustava BiH je promijenjen i sada se neposredno bira samo jedan predsjednik. Recimo da je na to mjesto u ime SNSD-a kandidovan neki političar iz miješanog braka, sa politički korektnim imenom i prezimenom, odnosno što bi jedan bošnjački "intelektualac" rekao, "kopile". To "kopile" je pobijedilo u drugom krugu, ispred nacionalistički orijentisanih protukandidata i dobilo je glasove čak i u dijelovima gdje Srbi nisu većina.
I šta se onda dešava? BiH ima Srbe na dvije najznačajnije pozicije u državi, Dodik je predsjednik najjače stranke, vuk je sit, a ovce na broju. Niko se ne žali, pojava zvana "Naša stranka" se nikad nije ni formirala jer država ide naprijed i za time nema potrebe. Bojan Bajić, Peđa Kojović, Dino Mustafić i ekipa se pridružuju socijaldemokratskim snagama, a predsjednik SDP-a konačno daje ostakvu na to mjesto, uvidjevši da više nema šanse. Ostaje na mjestu predsjednika Bošnjačkog instituta, te na nekoliko fakulteta, gdje se lagano počinje i pojavljivati na predavanjima. Inicijativa novog bh. vođe (jer ovaj narod, nažalost, jednostavno treba vođu, führera, Fidela ili nekog novog Tita) je ujedinjenje sa Socijaldemokratskom partijom BiH, jer, kako je normalno u svim državama na svijetu, socijaldemokrati ne mogu biti razjedinjeni ni po kojem osnovu. SDP i SNSD tako postaju jedna stranka, a možemo je nazvati kako god hoćemo, recimo Građanska partija. GP ubjedljivo pobjeđuje na narednim izborima, a Bosna i Hercegovina ulazi u NATO, te postaje kandidat za Evropsku Uniju, bh. građanima se ukidaju vize, a Srbija, Crna Gora i Makedonija ne mogu držati korak za nama, i pored njihovih silnih nastojanja. U konačnici, 2011. godina se označava kao godina finalnih pregovora, a 2012. godine BiH ulazi u Evropsku Uniju, za početak bez Schengen zone.
Milorad Dodik bi i u ovom scenariju imao milione. Nažalost, kako gornji dio ovog teksta nije ni blizu istine, Premijer RS-a bi mogao doživjeti fijasko, ako je tačna i desetina onoga što mu mnogi stavljaju na teret. Umjesto da se obogati pameću i socijaldemokratskom misli (jer on sigurno nije nacionalista, dokazao je to u ratu, gdje nije imao borbenih aršina), mogao bi vrlo lako: 1. izgubiti na narednim izborima; 2. kako rekoh, ako je išta od optužbi tačno, onda završiti u zatvoru. Njegov narod, u koji se kune i tako slatko zagovara da on, narod, ne živi s drugima u istoj državi, nego upravo na rubu bankrota i gladi, sa penzijicama od 130 KM, neizgrađenim autoputem ni do Gradiške, prodatim telekomom, nepostojećim južnim aerodromom (iako Vlada RS-a ima svoj vlastiti avion, koji može sletjeti samo - u Banju Luku), uništenom rafinerijom i opustošenim kapitalom na svim poljima. Pošto mu je vjerovatno jasno da bi svaki eventualni rat, svako iz ove zemlje ponovo izgubio, Dodik često pokušava smiriti tenzije, izjavama o "mirnom razilaženju", o tome "kako rat nije opcija" i sl. To bi vjerovatno bio posljednji udarac, prvenstveno srpskom narodu, koji bi tada pao niže nego što ga je svojevremeno doveo Milošević. Papagajsko ponavljanje imena entiteta u svakom mogućem intervjuu ili izjavi za medije će mu, nažalost, vjerovatno ponovo pomoći na izborima, bez da više iko zna šta to sve predstavlja i kuda vodi, jer i dalje će ljudi koji putuju iz Lukavice na Pale, stopirati i čekati prevoz privatnim automobilima, umjesto da se voze redovnim gradskim linijama.
A mogao je biti novi ujedinitelj, skoro k'o Tito. Mogao je ući u istoriju i napraviti prvu pozitivnu revoluciju na ovim prostorima. Tada ga niko ne bi pitao gdje su milioni i tada bi opet mogao sinu dati tri miliona maraka za uzgoj jabuka. Ovog, ali i svih drugih tekstova protiv njega, ne bi ni bilo, a ja bih sada možda pisao reportažu iz Albanije, kojoj bismo u tom slučaju i fizički i mentalno još uvijek bili zapad. Ovako, teško da ćemo ostati još koju godinu ravni njima. Prestižu nas brzinom svjetlosti.
Bez obzira na sve, siguran sam da čak ni sada nije kasno da se ovaj čovjek unormali i da počne graditi bolji život svima nama, kad već trenutno ima takvu moć. Pa da onda možemo graditi "Građansku partiju".
Mirza Softić
"6yka"
sbb kbb...
Sta ce reci prevarenom narodu Gacka u izbornoj godini,od secesije nema nista,sve je bekrija rasprodao,rastalio, sada vozi na rezervi sa odavno upaljenom crvenom lampicom, samo je pitanje dana kada ce javiti lokaciju gdje se zaglavio ili pobjegao,Sve mi se cini da ce Dodiku suditi njegov prevareni i sludeni narod,.......ČEZ odustaje od daljnjih ulaganja na Balkanu
Češki elektroenergetski gigant okreće se izgradnji nuklearnih elektrana u Češkoj i Slovačkoj
Češki elektroenergetski gigant ČEZ odlučio je da odustane, bar za sada, od daljnje ekspanzije na balkanskim tržištima i okrene se prije svega izgradnji nuklearnih elektrana u Češkoj i Slovačkoj, piše danas češki dnevnik "Lidove novini".
"Mnogo manje ćemo investirati u kupovinu kompanija nego u proteklim godinama. Želimo da se orijentišemo na nuklearne elektrane i druge investicije u Češkoj i Slovačkoj", kazao je generalni direktor ČEZ-a Martin Roman listu "Fajnenšl tajm", prenosi češki list.
U žiži interesovanja ČEZ-a sada su investicije ukupno vrijedne oko 20 milijardi eura, jer već počinje izbor partnera za dogradnju dva bloka ČEZ-ove nuklearne elektrane Temelin koji bi trebalo da budu pušteni u pogon 2019. i 2020. godine.
U planu je i izgradnja petog bloka u prvoj češkoj nuklearnoj elektrani Dukovani, a takođe i modernizacija stare nuklearne elektrane Jaslovske Bohunjice i izgradnja dva bloka u njoj.
ČEZ - u je inače na Balkanu već propalo do sada najveće strano ulaganje koje je planirao - izgradnja nove termoelektrane u mjestu Gacko u BiH, a nedavno je zbog izmjene uslova tendera odlučio da povuče ponudu za izgradnju velike elektrane na Kosovu.
ČEZ za sada namjerava da se na Balkanu zadovolji svojim ulaganjima u proizvodnju i distribuciju električne energije u Bugarskoj, Rumuniji i Albaniji.
ДУКИЋ: НЕПРИМЈЕРЕНИ НАПАДИ НА ПРЕДСЈЕДНИКА СРПСКЕ
Предсједник Савеза логораша Републике Српске Бранислав Дукић сматра да најновији напади "непостојећег Савеза логораша БиХ" на предсједника РС Рајка Кузмановића показују да бошњачка страна не одустаје од оптужби против високих функционера РС и да нема суживота народа у БиХ.
Инфо
14:25 | 09/04/2010
Извор: СРНА
Коментаришући писање сарајевске штампе да је Савез логораша БиХ поднио Тужилаштву БиХ пријаве против некадашњих предсједника и чланова кризних штабова у РС, међу којима је и Кузмановић, Дукић је истакао да су такви напади непримјерени и политички смишљени.
"Такви напади имају за циљ дискредитацију предсједника и институција Српске, поготово ако се има у виду чињеница да је Кузмановић читав радни вијек провео образујући генерације младих студената у РС", рекао је Дукић Срни.
Према његовим ријечима, уваженог предсједника РС и академика Кузмановића покушава да дискредитује предсједник самозваног Савеза логораша БиХ Мурат Тахировић, који је током протеклог рата био заробљен од својих сународника, односно бораца Фикрета Абдића.
Савез логораша БиХ доставио је Тужилаштву БиХ пријаве против предсједника и чланова кризних штабова у Бањалуци и Новом Граду. У Савезу су рекли да је, према њиховим информацијама, у саставу Кризног штаба Бањалуке од маја до краја јула 1992. године био и Кузмановић, те да су у том периоду порушени исламски и католички вјерски објекти у Бањалуци.
У кабинету предсједника РС речено је "Гласу Српске" да је пријава Савеза логораша БиХ против предсједника Кузмановића апсолутно неутемељена, нетачна и да представља покушај дискредитације предсједника, али и институција РС.
О.Б.
"Eher jage ich mir eine Kugel durch den Kopf"zemomak wrote: Bez obzira na sve, siguran sam da čak ni sada nije kasno da se ovaj čovjek unormali i da počne graditi bolji život svima nama, kad već trenutno ima takvu moć. Pa da onda možemo graditi "Građansku partiju".
vee-jay wrote:"Eher jage ich mir eine Kugel durch den Kopf"zemomak wrote: Bez obzira na sve, siguran sam da čak ni sada nije kasno da se ovaj čovjek unormali i da počne graditi bolji život svima nama, kad već trenutno ima takvu moć. Pa da onda možemo graditi "Građansku partiju".
izjava Hitlera iz najpoznatije scene filma "Untergang"
prevedeno: prosao voz, ili sve ili nista...
svako ko jos uvijek vjeruje da je od Dodika moguce napraviti covjeka, je GLUP
ne zelim se ponavljatispreca wrote:kad guzici zagusti mnogi tada dolaze tobe ne zbog toga sto su se opametili nego prpa,prpa radi cudavee-jay wrote:"Eher jage ich mir eine Kugel durch den Kopf"zemomak wrote: Bez obzira na sve, siguran sam da čak ni sada nije kasno da se ovaj čovjek unormali i da počne graditi bolji život svima nama, kad već trenutno ima takvu moć. Pa da onda možemo graditi "Građansku partiju".
izjava Hitlera iz najpoznatije scene filma "Untergang"
prevedeno: prosao voz, ili sve ili nista...
svako ko jos uvijek vjeruje da je od Dodika moguce napraviti covjeka, je GLUP
Jos jedna godisnjica sjecanja na zrtve fashistickih rezima, bahato se zloupotrebljava.Naći snagu za pomirenje
Datum: 11.04.2010 18:00
Autor: Bojana Vučenović
DONJA GRADINA - Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca u nedjelju je u Donjoj Gradini kod Kozarske Dubice sastavnom dijelu zloglasnog koncetracionog logora "Jasenovac" u prisustvu najviših zvaničnika Srbije, BiH i RS, obilježeno 65 godina od proboja logoraša.
Rajko Jovanić iz sela Ravni kod Novog Grada, koji je u logoru boravio pola godine, kazao je da se ne sjeća svega jer je imao samo šest godina, ali da su ipak ostale ogromne traume.
"Ostala mi je posebno u sjećanu slika malog djeteta koje je plakao u ćošku logora, kraj žice i dozivalo majku, a nikog njegovog tu nije bilo", kazao je Jovanić.
Boris Tadić, predsjednik Srbije, izjavio je da su stradanjem u jasenovačkim logorima i samoj Gradini Srbi, Jevreji i Romi ujedinjeni u zajedničkoj nesreći, ali da se uprkos svim strašnim žrtvama mora pronaći snaga za pomirenje.
"Dolazio sam više puta na ovo stratište i ovo je težak dan za naš narod i trenutak u kojem smo ujedinjeni s jevrejskim i romskim narodom u toj našoj zajedničkoj nesreći", rekao je Tadić.
On je istakao da je ovaj dan za njega lično veoma težak jer su njegov djed i članovi porodice prošli golgotu u Jasenovcu.
Tadić je dodao da, iznad svega, treba pronaći poruku za suživot i da vjeruje da će tako nešto biti moguće i kada je u pitanju bošnjačka politička elita.
Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH iz RS, poručio je da je utvrđivanje istine o sistemu ustaških logora u Jasenovcu i Donjoj Gradini u najboljem interesu svih država bivše Jugoslavije, posebno srpskog i hrvatskog naroda, ali i Jevreja, Roma i drugih naroda.
Radmanović je podsjetio da je Donja Gradina dio kompleksa koncentracionog logora "Jasenovac" u sastavu zločinačke ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koja je za vrijeme svog postojanja planirala i sprovodila sistematsko istrebljenje Srba, Jevreja, Roma, pripadnika drugih naroda, ali i antifašista, demokrata i političkih neistomišljenika.
"Donja Gradina je mjesto našeg nacionalnog stradanja, ali i mjesto našeg moralnog uzdizanja i osvješćenja. Ovdje je ugašeno na desetine hiljada nevinih života našeg naroda, a ipak, poslije svega, mi postojimo i živimo na svojoj zemlji, ukorijenjeni u svojoj prošlosti i kulturi, odani našoj vjeri i tradiciji, postojani i istrajni u sadašnjosti, te posvećeni našoj budućnosti", rekao je Radmanović.
On je naveo da se i danas, na dan sjećanja na tragediju iz Drugog svjetskog rata mora s gorčinom reći da još nisu osuđeni brojni počinioci ratnih zločina iz posljednjeg rata u BiH i na prostoru bivše Jugoslavije. Milorad Dodik, premijer RS, kazao je da, i dok su se Evropa i svijet decenijama poslije Drugog svjetskog rata suočavali sa svim dimenzijama zločina, počinjenog u ime rase, i obilježavali žrtve i stratišta, progonili krivce i sudili im, istina se prećutkivala.
"Odsustvo istine onemogućilo je sud i pravdu, a to je spriječilo pomirenje.
Žrtve ustaškog genocida u Jasenovcu i ostale ustaške žrtve proglašavane su žrtvama fašizma bez vjere, nacionalnosti i tako je istina postala najveća žrtva Jasenovca", kazao je Dodik.
On je naveo da je istina da su u Jasenovcu ubijeni Srbi zato što su bili pravoslavci, a Jevreji i Romi zato što je to bio generalni projekat Hitlera i tadašnje fašističke Njemačke.
"Zbog toga nas ovo mjesto i ovaj zločin uvijek treba podsjećati na to da se ne dozvole nove maipulacije zataškavanja krivice. Ne možemo zaboraviti, to je nemoguće, ali moramo živjeti u miru", naveo je Dodik.
On je istakao da će RS uskoro uz pomoć ljudi iz čitavog svijeta, kojima je istina na srcu, inicirati da se Jasenovac i Donja Gradina kroz relevantne rezolucije označe kao mjesto nad kojim je počinjen genocid i da se taj genocid osudi.
Obilježavanju oslobađanju logoraša prisustvovali su Aleksandar Bocan Harčenko, ruski ambasador u BiH, Sven Alkalaj, ministar vanjskih poslova BiH, Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, Rajko Kuzmanović, predsjednik RS, Milorad Dodik, premijer RS, cijela Vlada RS, kao i nekoliko stotina mještana i rodbine stradalih.
Radmanović: "Utvrđivanje istine je u najboljem interesu svih država"
Fali im jos Milosmrad pa da cuvari fasisoidnog velikosrbizma budu kompletni uz osmjeh oca i utemeljitelja istog Cosic bude presretan,...
Član Predsjedništva BiH iz RS-a Nebojša Radmanović smatra da je utvrđivanje istine o sistemu ustaških logora u Jasenovcu i Donjoj Gradini u najboljem interesu svih država i naroda bivše Jugoslavije.
U Spomen području Donja Gradina, gdje je danas obilježeno 65 godina od proboja logoraša u Jasenovcu, Radmanović je kazao da režim koji je stvorio logor u Donjoj Gradini "doživio svoj vojni i civilizacijski poraz, da se nikada više ne vrati, a da sadašnjim i budućim generacijama ostaje teško i mukotrpno suočavanje sa njegovim neljudskim posljedicama
"Veći Srbin od Dobrice Ćosića": SNSD-ova i Dodikova mržnja prema Bošnjacima
Milorad Dodik, jedan od najvećih fanova Šabana Bajramovića, odlučio je da ponešto iz pjesama preminulog kralja narodne muzike prenese i u ovozemaljski život, u oba ovdašnja entiteta i dejtonsku Bosnu i Hercegovinu.
"Skinula je feredžu, nasmijala mi se...", glasio je stih iz najpoznatije Šabanove pjesme. A Dodik, kako znamo, voli zapjevati. I tako, jednog dana Laktašenku je sinula genijalna ideja da u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku uputi zakon o zabrani pokrivanja lica, nošenje feredža, nikaba, burki, svejedno je, samo ima da lice bude otkriveno i tačka.
"Moramo pratiti trendove prisutne u zemljama Evropske unije i to će biti naš prvi korak ka Briselu", izjavio je premijer RS. Za realizaciju ove naredbe biće zaduženi zastupnici SNSD-a u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Isti oni zastupnici koji su prekjučer, po ko zna koji put, odbili da usvoje Deklaraciju o genocidu u Srebrenici koju već godinama bezuspješno predlaže SDP-ovac Denis Bećirović.
Iako negiraju genocid u Srebrenici, Dodik i SNSD su "u skladu sa evropskim načelima" najavili parlamentarnu raspravu o genocidu koji je Turska počinila nad Armenima davne 1915. godine. Dugo se o ovom strašnom zločinu nerazumljivo šutilo. Od genocida nad milion Armena prošlo je skoro sto godina. Polovinom osamdesedetih godina prošlog vijeka pokolj je osudio i UN, Republika Turska genocid još uvijek ne priznaje. Veliki turski pisac Orhan Pamuk je 2005. skrenuo pažnju svjetske javnosti na ovaj strašni zločin. Nakon svega, Pamuk je postao meta turskih ultradesničara, a bio mu je ugrožen i goli život. Za razliku od duboko moralnih načela koje su genijalnog književnika rukovodile u čitavoj priči oko genocida nad Armenima, za Dodika i njegovu političko-medijsku mašineriju ovaj događaj ne predstavlja ništa više od "dnevnopolitičkog toalet papira".
Sjetimo se samo (a o tome se nedavno pisalo na ovim stranicama) notorne Dušanke Majkić i njenih teza o opasnostima turskog utjecaja u BiH i delegatski zasnovanim zebnjama od stvaranja islamske države na Balkanu!?
Međutim, vratimo se "odnosu režima u Republici Srpskoj prema lokalnom zločinu u Srebrenici sa posebnim osvrtom na genocid nad Armenima i zabranu pokrivanja lica u BiH".
Navodna briga za primjenu evropskih standarda koju Dodik i njegovi podrepaši provode posljednjih sedmica bez sumnje za cilj ima skretanje pažnje sa stvarnih problema u ovoj zemlji, a čiji su glavni generatori okupljeni upravo pod kišobranom SNSD-a. To je na posljednjoj sjednici državnog Paralmenta ispravno primijetio i Bakir Izetbegović iz SDA nakon čega je, očekivano, postao meta napada raznih kalabića, markovićki, slavuja i ostalih živih SNSD-ovih živkovića. Pozivanje na genocid nad Armenima i EU standarde uz istovremeno ignoriranje istih tih načela u slučaju genocida u Srebrenici (Rezolucija Evropskog parlamenta od 15. januara 2009. godine) novo je laktaško poniženje za svih osam hiljada nevinih žrtava iz Srebrenice.
Izborna je godina i Dodik je očigledno odlučio da ide do kraja. "Uostalom, kada pogledate udžbeničke definicije genocida jasno je da je u srebreničkim događajima teško naći sve elemente koje ta kvalifikacija podrazumijeva. Nije bilo namjere da stradaju niti su stradala ni djeca, ni žene, ni starci. O onoj drugoj populaciji istina tek treba da se utvrdi jer mnogo šta je nasilno nametnuto. Zbog toga ćemo uskoro povući svoju saglasnost na spisak nastradalih Srebreničana i naložiti sveobuhvatna istraživanja cijele priče da se vide stvarne posljedice. Nećemo dozvoliti nasilno nametanje istine, zloupotrebu zločina kako je to svojevremeno uradio visoki predstavnik Paddy Ashdown". Citirani dio najsvježijeg Dodikovog divljanja po Srebrenici preuzet je iz NIN-a. Inače, premijer Republike Srpske svaki put kada želi biti veći Srbin od Dobrice Ćosića (koji ga je nedavno svečano promovisao u novog srpskog lidera s ove strane Drine) to uradi nastupima u medijima sa sjedištem u Beogradu. Tako je bilo i ovoga puta, i toga će biti još i više u predizbornim danima.
Bez obzira na sve eventualne posljedice koje bi mogle da uslijede već sada je jasno da lider SNSD-a kao i cjelokupno rukovodstvo te političke stranke pokazuju ozbiljne znakove temeljite mržnje prema svemu što je bošnjačko, da ne kažemo da se radi o jednoj sistemskoj antimuslimanskoj histeriji koja bi se tek mogla mjeriti sa razinom kriminala koji je taj režim počinio u posljednje tri godine.
Otvorena mržnja prema Bošnjacima u politici, u medijima, javnom životu, negiranje srebreničkog genocida, i, na koncu, insistiranje na zakonskoj zabrani nošenja nikaba i predizbornoj osudi turskog genocida nad Armenima, teme su za ozbiljno razmatranje. Nisam siguran da li se može sa sigurnošću reći da je Dodik posljednji nacionalsocijalista u Evropi 21. vijeka, ali da već duži period ne kontrolišea vlastiti jezik, u to nikakve sumnje nema.
Uostalom, i tvorac zla kreiranog unutar Srpske akademije nauka i umetnosti Srbije Dobrica Ćosić nedavno je ustvrdio da je premijer RS "pragmatičan političar sa životnom sviješću o opasnostima koje čekaju RS i ratničkom spremnošću da brani stečeno". Zvuči li ovo kao one ratne trube u koje su Ćosić i njegovi akademici puhali prije dvadesetak godina nakon čega je pod bosanskohercegovačkom zemljom završilo više od sto hiljada ljudi? Meni sve opasno vuče na taj zvuk.
Bakir Hadžiomerović
"To sada nije onaj Mladen Ivanić koji je zajedno sa nama bio spreman da se bori za Policiju RS. Ako je sada spreman da prizna da se u Srebrenici desio genocid, onda mi nemamo ni jednu zajedničku vrijednost", rekao je Dodik.
Cestitam... A za petstotu trebamo razmisliti kako da proslavimo. 
Ruska medicinska delegacija u Šumskoj
Provereno, min njet
Piše: Draško Ajder
Dijagnoza pravoslavne braće: Konji su vam zdravi
Još nije zabilježen slučaj konsolidacije i prodaje neke firme koju je Vlada kupila, ali je, između ostalih, dala novac za ergelu lipicanera „Vučijak“ iz Prnjavora. Iz Osnovnog suda u Banjaluci koji je donio rješenje o stečajnom postupku i nakon prodaje upisao Vladu kao vlasnika, smatraju „da je ergela nacionalno blago zemlje i da su prodajom stvoreni uslovi za poboljšanje turističke i sportske djelatnosti što je od velikog interesa za razvoj opštine Prnjavor i regiona“. Da li i u Rusiji sudovi odnosno država tretiraju građane kao lipicanere, valjalo bi upitati uvažene goste?
Visokouvažena i srdačno dočekana delegacija Ministarstva zdravlja Ruske Federacije, u kojoj su bili i direktori zdravstvenih ustanova republika Burjatije i Jakutije, posjetila je nedavno Republiku Srpsku. Zanimala ih je reforma zdravstvenog sistema, došli su da vide kako se odvija, ali su bili spremni i da preuzmu iskustva, izjavljivali su ruski stručnjaci. Nije poznato da li su Rusi iskoristili boravak u RS da prošetaju i uvjere se kako živi običan svijet, ni da li su upoznati sa opštim društveno-političkim prilikama u BiH i RS. Da su ruski prijatelji bili znatiželjni i ponešto istraživali prije i tokom službenog putovanja, šta su mogli saznati?
Mogli su saznati da se Republika Srpska, kao jedan od bh. entiteta, ponaša kao država u državi i na razini BiH uspješno blokira sve što njeni političari smatraju da joj ne ide u korist, a toga je mnogo. Ide joj odlično, nikoga nema da je zaustavi. Nefunkcionalna država praktično stagnira u reformama od kada je u RS na vlasti koalicija predvođena SNSD-om. Stiče se utisak da Dodiku i ostalim političarima iz RS nije ni stalo da država napreduje, nego isključivo da ovlašćenja entiteta ostanu nedirnuta bilo kojom reformom po cijenu pogoršanja stanja u zemlji, izolacije, ekonomskog propadanja koje neminovno stvara veću bijedu u zemlji koja je i za siromašan region razvijena ispod prosijeka. Ima li u Rusiji secesionista, moglo bi se upitati mile goste?
Mogli su saznati za već godinama naoštrenu, eksplozivnu situaciju u državi, koja nikako da eksplodira nego se bjesomučno iscrpljuje u stvaranju novih napetosti, nacionalne i konfesionalne mržnje. Za čije je stvaranje najodgovornija Vlada RS, odnosno njen premijer, posredno njihov domaćin. Šta misle uvaženi stručnjaci, da li vlasti u Rusiji rade na stvaranju mržnje i podjela među stanovništvom da bi lakše vladale?
Mogli su vidjeti podivljale stranačke medije, formalno skrivene pod plaštom nezavisnosti privatnog vlasnika, ali i one druge, u vlasništvu Republike Srpske, koji su valjda i zamišljeni kao nacionalna, vjerska ili stranačka falanga. Možda bi gostima bio zanimljiv kadar premijera RS kako proklinje novinara da mu srce otkaže? Ili kako medije iz drugog dijela države naziva neprijateljskim? Ili jedna od njegovih redovnih seansi nadasve šarmantnog ponižavanja novinara određenih medijskih kuća, koje nasmijavaju njihove kolege na pravoj strani? Iako se ne čine takvim, istupi premijera RS doživljavaju se kao zabavni, u BiH je publika za ovu vrstu javnih nastupa velika i izdašna, uvjerili bi se ruski prijatelji samo da mogu malo duže ostati. Ili bi možda novost za goste bila prijetnja klanjem novinara neprijateljskog medija od njegovog kolege samo sa druge strane barikade? Ili najvulgarnije etiketiranje političkih protivnika iz opozicije, lično opanjkavanje na sve načine, gdje se najbjedniji od bijednih medija utrkuju u prozivanju opozicionih lidera izdajnicima, petokolonašima, plaćenicima Zapada? Ima li, dragi prijatelji, u Rusiji disonantnih tonova, pojedinaca van kontrole, koji ne dijele zvaničan pogled na stanje u zemlji? Kako žive, kako su plaćeni?
Mogli su vidjeti igrokaz borbe protiv korupcije u kojem je stvarno, kao u nekoj uvrnutoj reality emisiji, pritvoren premijerov kum zbog sumnje u nelegalnu kupovinu zaduženog preduzeća. Nakon mnogo sličnih slučajeva o kojima su mediji pisali, identičnog igrokaza kada su pompezno uhapšeni čelnici Direkcije za privatizaciju RS svi ostali bez zakonskih sankcija, još jedan najnoviji medijski cirkus više nikoga ne uzbuđuje. U duboko korumpiranom društvu, gdje je vlast učinila sve da legalizuje i zataška privatizacione pljačke, u iznenadnu revnost entitetskog organa navodno oformljenog za borbu protiv najtežih oblika kriminala niko ne vjeruje i ne pridaje joj nikakav značaj. Skupštinska Komisija za reviziju privatizacije je stavila tačku za sva vremena na brutalnu pljačku nekadašnje državne imovine. Demagoška gimnastika Milorada Dodika oličena u sportsko-rekreativnoj partiji prebacivanja loptice između Komisije i Specijalnog tužilaštva RS, rijetko koga zabavlja, a sve je jasnije i odanim glasačima da se ne želi ništa uraditi protiv kriminala i korupcije. Bez sumnje u dalekoj i prijateljskoj zemlji vlast nije dopustila nekoj hulji da se na kvarno obogati?
Vlasnik zemlje i ljudi: Milorad Dodik, veleposednik
Mogli su vidjeti kako Vlada RS kao najveći investitor u vlastitoj privredi uveliko kupuje propala preduzeća, pod izgovorom da ih želi spasiti od spekulativnih privatizacija i, osnažene, u punom kapacitetu kasnije prodati strateškim partnerima. Sve je samo providno pravdanje za kupovinu socijalnog mira i biračkih glasova, prvenstveno u manjim opštinama, gdje bilo kakav gubitak radnog mjesta predstavlja ozbiljan udarac za stanovništvo koje ionako živi ispod granica siromaštva. Još nije zabilježen slučaj konsolidacije i prodaje neke firme koju je Vlada kupila, ali je, između ostalih, dala novac za ergelu lipicanera „Vučijak“ iz Prnjavora. Iz Osnovnog suda u Banjaluci koji je donio rješenje o stečajnom postupku i nakon prodaje upisao Vladu kao vlasnika, smatraju „da je ergela nacionalno blago zemlje i da su prodajom stvoreni uslovi za poboljšanje turističke i sportske djelatnosti što je od velikog interesa za razvoj opštine Prnjavor i regiona“. Da li i u Rusiji sudovi odnosno država tretiraju građane kao lipicanere, valjalo bi upitati uvažene goste? Prikrivaju li tamošnji gospodari katastrofalno stanje privrede privremenim mjerama koje će u konačnici imati loše ishodište?
Mogli su vidjeti skoro svakodnevne štrajkove, gdje poniženi i uvrijeđeni, bez kore hljeba, a često i osnovnog prostora za život, nekada pristojni ljudi a danas stanovnici oronulih ruševina i posjetioci javnih kuhinja, mole pred TV kamerama za sastanak sa premijerom. Jer on je jedini koji ima čarobni štapić, čijim jednim pozivom se rješavaju višegodišnje traume, pa štrajkači ne žele gubiti vrijeme sa nižerangiranom činovničkom boranijom. Zanimljiv je i prizor vladinih-nevladinih organizacija koje se, ako ne podržavaju otvoreno smanjenja prava i novčanih naknada grupacija koje zastupaju, onda prećutno uz malo lažne galame na režimskim medijima solidarišu sa odlukama Vlade o smanjenju penzija, invalidnina, plata, subvencija, svega što život znači. Lobotomija je masovna, spektakl na vrhuncu, tako da u RS imamo udruženje penzionera koje shvata motive Vlade za smanjenje penzija, udruženje veterana kojem je jasno da invalidnine moraju biti smanjene i ići na reviziju, sindikat kojem niko ne vjeruje kada prijeti generalnim štrajkom. Svaki pokušaj borbe za ljudska prava u državi poniženja vlast efektno guši nacionalističkom demagogijom pod kojom padaju svi - sindikati, nevladine organizacije, intelektualci i glupaci, sve i svja. Da li u Rusiji kriju smrt najbližih da bi zadržali njihove penzije? Postoji li kult ličnosti, doživljava li se tamošnji premijer kao div-junak nadmoćan nad silama ljudi i prirode?
Da su se malo raspitali gosti o stanju u zdravstvu RS, mogli su se svakojakih čuda naslušati. Na primjer o onom da su u RS vakcine protiv novog gripa A1H1 stigle sa nekoliko mjeseci zakašnjenja kada epidemije više nema. Dok je epidemija bila u jeku i dok su ljudi umirali, niko se nije usuđivao postaviti pitanje ministru zdravlja zašto nema vakcina. Sada kada nikome ne trebaju svečano je objavljeno da su stigle, treba sačekati atestiranje u Beogradu i imunizacija može da počne! U lobotomiziranom društvu nikome to nije čudno, štaviše vijest o stizanju vakcina objavljuje se kao da je pandemija u najvećem naletu a ne zaboravljena prijetnja sa novinskih stubaca. Pitanje odgovornosti ministra se ne postavlja, podrazumijeva se da je učinio šta je mogao. Mogli su zdravstveni eksperti saznati nešto o menadžmentu u zdravstvu iz situacije kada su u Kliničkom centru Banjaluka na nekoliko dana ostali bez anestetika neophodnog za operacije pa su čekali i prioritetni pacijenti. Ili slušati o slučaju kada je Zavod za sudsku medicinu RS potvrdio da je devetnaestogodišnjak preminuo u KC Banjaluka zbog nemara ljekara, a niko nije odgovarao i sve se čini da se naočigled svih cijela stvar zataška i zaboravi. U društvu bez odgovornosti, gdje niko za ništa nije odgovoran, nesrećni mladić je jedan od brojnih nastradalih zbog nečijeg neadekvatnog odnosa prema poslu koji obavlja. U Rusiji mora da nije tako, tamo svi revnosno obavljaju svoj posao, svjesni odgovornosti prema naciji, dajući se cijelim bićem njoj za ljubav?
Mogli su Rusi spoznati i divan virtuelni svijet države u nezaustavljivom naboju razvoja nastanjen u premijerovoj bujnoj mašti, ekskluzivno obznanjen u režimskim medijima. Tu se otvaraju autoputevi, grade aerodromi, hidro i termo-elektrane, kupuju putnički avioni za nacionalnog avio prevoznika, modernizuje željeznica. U tom svijetu sve je skoro savršeno. Jedan za drugim nižu se uspjesi nacije, stanovništvo poput marljivih mrava utire put do vlastite sreće. U rijetkim trenucima razonode organizuju se spektakularna svjetska prvenstva, podržavaju vlastiti svjetski i interkontinentalni šampioni a u povečerjima se opija od sreće i blagostanja na koncertima najpoznatijih svjetskih umjetnika. Ako već i dođe do pojedinačnih slučajeva klonulosti, sveprisutna je svijest da se mora ćutiti i trpiti poneku muku dok najpametniji donose odluke. Novinari su svi mirni i krotki, činovnici poslušni, ministri skromni, tajkuni rade u interesu države. Da li je tako i u Rusiji?
Mogli su prijatelji saznati i o lebdećim Rusima, njihovim zemljacima, koji kao anđeli čuvari u mislima vladajućih lebde nad Republikom Srpskom. Kada god se nešto Vladi izjalovi, kada prijete tužbe stranih kompanija izigranih od te iste Vlade, kada niko ne želi investirati u državi u kojoj premijer jednog njenog dijela svakih par dana prijeti secesijom, pojavljuju se misteriozni Rusi kao asovi iz rukava. Otvoriće ruski univerzitet u Banjaluci, izgraditi hidroelektranu na nekoj od rijeka, humanitarni centar za pomoć u nepogodama takođe u Banjaluci sa podrškom iz Trebinja, dovesti krak gasovoda „Južni tok“ do Republike Srpske, pronaći naftu u naftonosnim poljima, zaštiti premijera od nasrtaja činovnika međunarodne zajednice. Stvara se slika o velikom pravoslavnom bratu koji svojim velikim satelitskim monoklom danonoćno promatra stanje u RS spreman da interveniše kako god je potrebno. Neobično mnogo vremena i udarnih termina u medijima posvećenog i njihovoj posjeti može značiti da se i naši prijatelji smatraju moćnim protektorima RS. Razmišlja li Vladimir Putin često o Miloradu Dodiku i njegovom napaćenom narodu, šta kažu visokouvaženi prijatelji?
Dakle mogli su Rusi da su htjeli spoznati mnogo toga o malom civilizacijski zaostalom entitetu, društvu koje se opire demokratizaciji i, nesposobno za promjene koje se od njega očekuju, tavori u bijedi puke životinjske egzistencije. O totalitarnoj vlasti koja, kontrolišući sve, stvara ogavnog mutanta samoupravnog socijalizma i surovog kapitalizma koji nemilosrdno ponižava i guta svoje građane. O državi na repu Evrope koja, sama nesposobna za stvaranje prosperiteta za svoje građane, ne dozvoljava pomoć sa strane, trajno izgubljena u vlastitim dubiozama. O uništenoj državi, raspadnutom društvu, civilizacijski više srednjevjekovnom nego savremenom. O društvu u kojem se žive mitovi, a surogat života odvija plemenski, u sklopu jedne nacije i religije. Svašta su mogli dragi gosti vidjeti i naučiti, mnoge stvari koje bi svugdje bile zbunjujuće, nelogične, izopačene i nemoguće, ali koje su u Republici Srpskoj uobičajene i normalne. Želeći im sretan put i da nam ponovo dođu, noseći, nadamo se, istinite impresije iz Republike Srpske, drugi put ćemo ih upitati: Kako je u Rusiji?
pricas gluposti sto se tice dodija za ovo je tebe jedna velika zabava i ne vidis da je dodi u stanju da napravi rat i cak da radi na tome ,provocira...._BaD_BoY wrote:oj majko draga..gledam neke arhivirane emisije BN PULS gost je bio Zdravko Krsmanovic..javlja se gledalac i kaze "gospodine krsmanovicu dovoljno je vidjeti da vas Bosnjaci hvale da odmah znamo kakav ste politicar"
takodje sam odvojio vremena i da pogledam 80 minutnu emisiju u kojoj je gostovao Ognjen Tadic kandidat SDS za predsjednika RS-a..dovoljno je bilo vidjeti da osuduje deklaraciju o Srebrenici..pa navodi da je on recimo premijer kako nebi isao na pregovore u butmir,pa nebi pristao ni na sta..kako ih europa nemoze ucjenjivati ni sa cim..
p.s.Sto se tice krsmanovica covjeku je svaka na mjestu..jedan od najvecih politickih kapaciteta u regionu..
p.s.neznam ljudi ja sam se nekako i navikao na dodija..bas bi bilo glupo da sad nestane sa politicke scene..
ako uvidim da ce mu zapet na izborima i ja cu mu vala dati glas pa kud puklo da puklo
