Desavanja u Hrvatskoj

[Chmoljo]

pa vidjeli ste upise ljevicara ovdje...mrznja prema svemu hrvatskom
to stoji zapisano...

[supercali]

na primjeru poljske je isto
a generalno pezokraka je pobila vise ljudi ns planeti

ovo ne bih pisao da se ne podmece "orvelovska"

crveno dobro
crno lose

i jedno i drugo je lose imate digitron uzmite samo 50 prvih diktatora i masovnih ubica

ta suplja staljin nije petokraka breznjev nije komunizam mao ce tung nije komunist
ne pije vode jer onda ni hico nije desnica, francisko desnicar i tako dalje

pa vidjeli ste upise ljevicara ovdje...mrznja prema svemu hrvatskom
to stoji zapisano...

Jesi ti dobar?

[sumirprimus]

dobar je on,samo voli svoje,voli najvise,jer je branio njemu najdraze..

[Truba]

supercali dobar ti?

[Idriz]

na primjeru poljske je isto
a generalno pezokraka je pobila vise ljudi ns planeti

ovo ne bih pisao da se ne podmece "orvelovska"

crveno dobro
crno lose

i jedno i drugo je lose imate digitron uzmite samo 50 prvih diktatora i masovnih ubica

ta suplja staljin nije petokraka breznjev nije komunizam mao ce tung nije komunist
ne pije vode jer onda ni hico nije desnica, francisko desnicar i tako dalje

pa vidjeli ste upise ljevicara ovdje...mrznja prema svemu hrvatskom
to stoji zapisano...

Dodje ti na vrata 10 lopova. Roknu ti dijete i zenu i ti onda bacis bombu na njih roknes ih 9 komada.

Prema tvojoj logici ti se vece zlo jer oni su roknuli 2 a ti 9.

Eto, kolko si pametan.

[Truba]

ta suplja vam ne prolazi ni u kantonu sarajevo

ne mogu sam protiv vasig gluposti i sofizama

mao ce tung je ubijao lopove a staljin u hloromoru vrapce
ljevicarskle gerile u kolumbiji sada ubijaju narkomane i tako dalje

[supercali]

supercali dobar ti?

Ma nisi ti dobar ni sekunde
Ranije koliko se sjecam bio si ok
Zadnji period kad te citam moze se primjetiti skretanje u desno
Postajes hrvatsko proljece majorizacija ugnjetavanje hrvatskog i sl price

Sta ti se desilo pa si okrenuo plocu?

Ili si ranije to potiskivao pa sad isplivalo ili te bas nesto opalilo pa si sada kivan na sve sto nije hrvatsko

[supercali]

ta suplja vam ne prolazi ni u kantonu sarajevo

ne mogu sam protiv vasig gluposti i sofizama

mao ce tung je ubijao lopove a staljin u hloromoru vrapce
ljevicarskle gerile u kolumbiji sada ubijaju narkomane i tako dalje

To sve sto nabrajas nije komunizam

[sjedi 1]

ŠOKANTNO! ‘Crna ruka’ i dalje udara po Hrvatskoj, a izvještaj SOA-e o četništvu u Hrvatskoj – PREŠUĆEN!

screenshoot


"„Crna ruka“ je poslala svoje operativce u Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, Slavoniju sa Srijemom, južnu Ugarsku (Vojvodinu) i u Hrvatsko primorje. Zadaće su im bile širenje propagande i nezadovoljstva među srpskim pučanstvom u tim zemljama, organiziranje četničkih skupina i provedba terorističke revolucionarne djelatnosti", doznajemo od analitičara SOHV-a.

Ivica Čutura, univ.spec.dipl.ing.sigurnosti i analitičar SOHV-a, u svom priopćenju donosi spoznaje koje će vas šokirati:

“Zamislite slijedeću situaciju. U demokratskoj parlamentarnoj Državi Izrael ( Medinat Jisr“el), jedinoj židovskoj državi na svijetu, predsjednik vlade i stranke Likud, Benjamin Netanjahu osnuje agenciju za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama. Iako se tvrtka bavi upravljanjem dokumentima, produkcijom i finalizacijom dokumenata, njena osnovna namjena je tehnička realizacija provedbe izbora i unos podataka izbornih rezultata. U tvrtku se zapošljavaju samo članovi stranke Likud sa osobitom preporukom o masovnom zapošljavanju omladinaca te stranke. Zabranjuje se svaki neovisni građanski nadzor i provjera korektnosti rada tvrtke u obradi izbornih rezultata. Nakon višednevnog vijećanja i rasprava unutar partije, dvojbu oko imena agencije između dva prijedloga GESTAPO IT ili GOEBBELS IT prekinuo je sam predsjednik Netanjahu i nova vladina tvrtka dobila je ime GOEBBELS IT d.o.o. U izraelskom parlamentu Knesetu, kojeg čine 120 zastupnika ovaj događaj nije ni zamijećen ili narodni zastupnici židovskog naroda nisu smatrali da je stvaranje takve tvrtke vrijedno parlamentarne rasprave. Naime, nije im uopće zasmetalo da se državna tvrtka nazove po prezimenu Paula Josepha Goebbelsa, Reichova ministra narodnog prosvjećenja i propagande, jednog od najbližih suradnika i najvećih obožavatelja Adolfa Hitlera. Iako je Goebbels u svom djelovanju propagirao enormne doze antisemitizma, zastupnici Kneseta nisu smatrali da je tu išta sporno niti da tu ima elemenata bar minimalnog ugrožavanja dostojanstva židovske nacije, a samim tim ni naznaka ugroze nacionalne sigurnosti.

Svakome tko ovo pročita odmah će biti jasno da je to fikcija odnosno nešto nestvarno i nemoguće te da se nešto slično nigdje ne može dogoditi, a pogotovo ne u Izraelu. Međutim, svi koji tako misle grdno su se prevarili. Postoji jedna zemlja u srcu Europe gdje se fikcije pretvaraju u stvarnost i gdje se nitko ne obazire na gaženje dostojanstva vlastitog naroda pa čak ni oni kojima je to posao i kojima bi jedino morala biti na umu zaštita nacionalnih interesa i nacionalne sigurnosti.

U Hrvatskoj egzistira Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama, APIS IT d.o.o. koja pruža strateške, stručne i provedbene usluge javnom sektoru Republike Hrvatske u planiranju, razvoju, podršci i održavanju poslovno-informacijskih sustava po principima umrežene korisnički usmjerene uprave. Između ostalog APIS je zadužen za tehničku realizaciju provedbe izbora. APIS se našao u fokusu hrvatske javnosti poslije izjave Tomislava Karamarka o postojanju indicija o krađi zastupničkih mandata, radi čega DIP podnosi Državnom odvjetništvu (DORH-u) kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog mogućeg počinjenja kaznenog djela izborne prijevare. APIS IT d.o.o. je 51% u vlasništvu države i 49% u vlasništvu grada Zagreba. Tvrtku vodi menadžerski trojac koji su, sasvim slučajno svi članovi SDP-a. U Jutarnjem listu je (2014.g.) objavljeno da je u zadnje dvije godine u APIS-u zaposleno čak 115 osoba većinom članova SDP-a i Foruma mladih SDP-a ili osoba obiteljski ili na drugi način tijesno vezanih uz istaknute članove te stranke. Gradonačelnik Milan Bandić tvrdi da je u posljednje četiri godine u istoj zaposleno preko 300 ljudi bez njegovog znanja iako je grad Zagreb suvlasnik tvrtke. Ne želeći suditi o opravdanosti indicija o izbornoj prijevari, teško je ne primijetiti da se i ne razmišlja o nekakvom neovisnom građanskom nadzoru tvrtke APIS pri provođenju tehničke realizacije jednog od simbola zapadne demokracije, slobodnih višestranačkih izbora. Pod neovisnim građanskim nadzorom svakako se ne misli na nadzor udruga kao što je GONG koja se besramno svrstala uz jednu opciju prilikom provođenja referenduma U ime obitelji, ali se i dalje nameće i gura od strane hrvatskih medija kao relevantan faktor u promatranju i kontroli izbornih procesa.

Da bi se vratili u kontekst početka ove fikcija–stvarnost–priče potrebno je raščlaniti što je ili tko je APIS.

Srpski pukovnik Dragutin Dimitrijević-APIS je davne 1903. godine osnovao tajnu organizaciju „Ujedinjenje ili smrt“, poznatiju pod imenom „Crna ruka“. Prilikom osnivanja postavljeni su glavni ciljevi organizacije, a to su ujedinjenje svih Srba i susjednih zemalja u kojem ima srpskog stanovništva u „Veliku Srbiju“. Konspirativna špijunska i teroristička djelatnost po njezinu statutu trebala se odvijati izvan Srbije. „Crna ruka“ je poslala svoje operativce u Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, Slavoniju sa Srijemom, južnu Ugarsku (Vojvodinu) i u Hrvatsko primorje. Zadaće su im bile širenje propagande i nezadovoljstva među srpskim pučanstvom u tim zemljama, organiziranje četničkih skupina i provedba terorističke revolucionarne djelatnosti. Tadašnja ideologija i djelovanje „Crne ruke“ odigrala je presudni utjecaj na četnički pokret usmjerivši ga na vrlo brutalno i zločinački agresivno djelovanje u bližoj i daljoj budućnosti, što posebno dolazi do izražaja u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali i u obrambenom, hrvatskom Domovinskom ratu, te agresijama na Sloveniju, Bih i Kosovo. Uostalom kada se kompariraju smjernice velikosrpskog djelovanja od tih vremena do danas, kristalno jasno se vidi sinkroniziranost provođenja tih ideja kako kroz vrijeme tako i kroz prostor. One su konstanta bez obzira provode li se iz Srbije ili se njihovo djelovanje širi unutar same Hrvatske. Koliko je djelovanje prema primarnom cilju stvaranja „Velike Srbije“ aktualno i danas vidi se po nekim dijelovima statuta „Crne ruke“ (Ustav organizacije).

Članak 1. U cilju ostvarenja narodnih ideala – ujedinjenje Srpstva – stvara se organizacija, čiji član može biti svaki Srbin, bez obzira na pol, veru, mesto rođenja, kao i svaki onaj koji bude iskreno služio ovoj ideji.

Članak 2. Organizacija pretpostavlja revolucijonu borbu kulturnoj, stoga joj je institucija apsolutno tajna za širi krug.

Članak 4. Za ispunjenje svog zadatka organizacija sprovodi revolucijonu organizaciju po svim teritorijama na kojima Srbi žive van granica, bori se svim sredstvima protiv svih neprijatelja ove ideje.

Kada se uz ovo razmotre i neke točke iz memoranduma SANU 2 stvaranog u bliskoj prošlosti, stvari postaju još jasnije:

– Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.

– Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haaškom tribunalu
– Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.
– Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.
– Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.
– Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

Jedini mogući zaključak je da ideja „Velike Srbije“ još postoji i da uz nju čvrsto stoji mnoštvo pojedinaca, raznih grupacija i udruga svih kameleonskih boja kako u službenoj Srbiji tako i nažalost, u modernoj Hrvatskoj. Između ostalog na tu opasnost po nacionalnu sigurnost je ukazala i SOA u svom godišnjem izvješću Hrvatskom saboru, ukazujući na zabrinjavajući porast četničkih pojava u Hrvatskoj. SOA: „Obavještajnim radom su zabilježeni kontakti četničkih pokreta iz okruženja sa svojim istomišljenicima u Hrvatskoj“. Zanimljivo, ovaj upozoravajući izvještaj SOA-e u Hrvatskome javnom prostoru u potpunosti je – prešućen.”

Ivica Čutura, univ.spec.dipl.ing.sigurnosti za Dnevno.hr

I umjesto da ganjaju ove što su ih zadužili do za vrat ovi se bave srbima koji su u HR na nivou statističke greške
Majko božija...

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.tacno.net/novosti/kinder-ustase/

[Chmoljo]

ta suplja vam ne prolazi ni u kantonu sarajevo

ne mogu sam protiv vasig gluposti i sofizama

mao ce tung je ubijao lopove a staljin u hloromoru vrapce
ljevicarskle gerile u kolumbiji sada ubijaju narkomane i tako dalje

labud ne odustaje

[_BataZiv_0809]

ta suplja vam ne prolazi ni u kantonu sarajevo

ne mogu sam protiv vasig gluposti i sofizama

mao ce tung je ubijao lopove a staljin u hloromoru vrapce
ljevicarskle gerile u kolumbiji sada ubijaju narkomane i tako dalje

labud ne odustaje

Komi dozivio katarzu

[Chmoljo]

još crni

[Idriz]

ŠOKANTNO! ‘Crna ruka’ i dalje udara po Hrvatskoj, a izvještaj SOA-e o četništvu u Hrvatskoj – PREŠUĆEN!

screenshoot


"„Crna ruka“ je poslala svoje operativce u Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, Slavoniju sa Srijemom, južnu Ugarsku (Vojvodinu) i u Hrvatsko primorje. Zadaće su im bile širenje propagande i nezadovoljstva među srpskim pučanstvom u tim zemljama, organiziranje četničkih skupina i provedba terorističke revolucionarne djelatnosti", doznajemo od analitičara SOHV-a.

Ivica Čutura, univ.spec.dipl.ing.sigurnosti i analitičar SOHV-a, u svom priopćenju donosi spoznaje koje će vas šokirati:

“Zamislite slijedeću situaciju. U demokratskoj parlamentarnoj Državi Izrael ( Medinat Jisr“el), jedinoj židovskoj državi na svijetu, predsjednik vlade i stranke Likud, Benjamin Netanjahu osnuje agenciju za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama. Iako se tvrtka bavi upravljanjem dokumentima, produkcijom i finalizacijom dokumenata, njena osnovna namjena je tehnička realizacija provedbe izbora i unos podataka izbornih rezultata. U tvrtku se zapošljavaju samo članovi stranke Likud sa osobitom preporukom o masovnom zapošljavanju omladinaca te stranke. Zabranjuje se svaki neovisni građanski nadzor i provjera korektnosti rada tvrtke u obradi izbornih rezultata. Nakon višednevnog vijećanja i rasprava unutar partije, dvojbu oko imena agencije između dva prijedloga GESTAPO IT ili GOEBBELS IT prekinuo je sam predsjednik Netanjahu i nova vladina tvrtka dobila je ime GOEBBELS IT d.o.o. U izraelskom parlamentu Knesetu, kojeg čine 120 zastupnika ovaj događaj nije ni zamijećen ili narodni zastupnici židovskog naroda nisu smatrali da je stvaranje takve tvrtke vrijedno parlamentarne rasprave. Naime, nije im uopće zasmetalo da se državna tvrtka nazove po prezimenu Paula Josepha Goebbelsa, Reichova ministra narodnog prosvjećenja i propagande, jednog od najbližih suradnika i najvećih obožavatelja Adolfa Hitlera. Iako je Goebbels u svom djelovanju propagirao enormne doze antisemitizma, zastupnici Kneseta nisu smatrali da je tu išta sporno niti da tu ima elemenata bar minimalnog ugrožavanja dostojanstva židovske nacije, a samim tim ni naznaka ugroze nacionalne sigurnosti.

Svakome tko ovo pročita odmah će biti jasno da je to fikcija odnosno nešto nestvarno i nemoguće te da se nešto slično nigdje ne može dogoditi, a pogotovo ne u Izraelu. Međutim, svi koji tako misle grdno su se prevarili. Postoji jedna zemlja u srcu Europe gdje se fikcije pretvaraju u stvarnost i gdje se nitko ne obazire na gaženje dostojanstva vlastitog naroda pa čak ni oni kojima je to posao i kojima bi jedino morala biti na umu zaštita nacionalnih interesa i nacionalne sigurnosti.

U Hrvatskoj egzistira Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama, APIS IT d.o.o. koja pruža strateške, stručne i provedbene usluge javnom sektoru Republike Hrvatske u planiranju, razvoju, podršci i održavanju poslovno-informacijskih sustava po principima umrežene korisnički usmjerene uprave. Između ostalog APIS je zadužen za tehničku realizaciju provedbe izbora. APIS se našao u fokusu hrvatske javnosti poslije izjave Tomislava Karamarka o postojanju indicija o krađi zastupničkih mandata, radi čega DIP podnosi Državnom odvjetništvu (DORH-u) kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog mogućeg počinjenja kaznenog djela izborne prijevare. APIS IT d.o.o. je 51% u vlasništvu države i 49% u vlasništvu grada Zagreba. Tvrtku vodi menadžerski trojac koji su, sasvim slučajno svi članovi SDP-a. U Jutarnjem listu je (2014.g.) objavljeno da je u zadnje dvije godine u APIS-u zaposleno čak 115 osoba većinom članova SDP-a i Foruma mladih SDP-a ili osoba obiteljski ili na drugi način tijesno vezanih uz istaknute članove te stranke. Gradonačelnik Milan Bandić tvrdi da je u posljednje četiri godine u istoj zaposleno preko 300 ljudi bez njegovog znanja iako je grad Zagreb suvlasnik tvrtke. Ne želeći suditi o opravdanosti indicija o izbornoj prijevari, teško je ne primijetiti da se i ne razmišlja o nekakvom neovisnom građanskom nadzoru tvrtke APIS pri provođenju tehničke realizacije jednog od simbola zapadne demokracije, slobodnih višestranačkih izbora. Pod neovisnim građanskim nadzorom svakako se ne misli na nadzor udruga kao što je GONG koja se besramno svrstala uz jednu opciju prilikom provođenja referenduma U ime obitelji, ali se i dalje nameće i gura od strane hrvatskih medija kao relevantan faktor u promatranju i kontroli izbornih procesa.

Da bi se vratili u kontekst početka ove fikcija–stvarnost–priče potrebno je raščlaniti što je ili tko je APIS.

Srpski pukovnik Dragutin Dimitrijević-APIS je davne 1903. godine osnovao tajnu organizaciju „Ujedinjenje ili smrt“, poznatiju pod imenom „Crna ruka“. Prilikom osnivanja postavljeni su glavni ciljevi organizacije, a to su ujedinjenje svih Srba i susjednih zemalja u kojem ima srpskog stanovništva u „Veliku Srbiju“. Konspirativna špijunska i teroristička djelatnost po njezinu statutu trebala se odvijati izvan Srbije. „Crna ruka“ je poslala svoje operativce u Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju, Slavoniju sa Srijemom, južnu Ugarsku (Vojvodinu) i u Hrvatsko primorje. Zadaće su im bile širenje propagande i nezadovoljstva među srpskim pučanstvom u tim zemljama, organiziranje četničkih skupina i provedba terorističke revolucionarne djelatnosti. Tadašnja ideologija i djelovanje „Crne ruke“ odigrala je presudni utjecaj na četnički pokret usmjerivši ga na vrlo brutalno i zločinački agresivno djelovanje u bližoj i daljoj budućnosti, što posebno dolazi do izražaja u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali i u obrambenom, hrvatskom Domovinskom ratu, te agresijama na Sloveniju, Bih i Kosovo. Uostalom kada se kompariraju smjernice velikosrpskog djelovanja od tih vremena do danas, kristalno jasno se vidi sinkroniziranost provođenja tih ideja kako kroz vrijeme tako i kroz prostor. One su konstanta bez obzira provode li se iz Srbije ili se njihovo djelovanje širi unutar same Hrvatske. Koliko je djelovanje prema primarnom cilju stvaranja „Velike Srbije“ aktualno i danas vidi se po nekim dijelovima statuta „Crne ruke“ (Ustav organizacije).

Članak 1. U cilju ostvarenja narodnih ideala – ujedinjenje Srpstva – stvara se organizacija, čiji član može biti svaki Srbin, bez obzira na pol, veru, mesto rođenja, kao i svaki onaj koji bude iskreno služio ovoj ideji.

Članak 2. Organizacija pretpostavlja revolucijonu borbu kulturnoj, stoga joj je institucija apsolutno tajna za širi krug.

Članak 4. Za ispunjenje svog zadatka organizacija sprovodi revolucijonu organizaciju po svim teritorijama na kojima Srbi žive van granica, bori se svim sredstvima protiv svih neprijatelja ove ideje.

Kada se uz ovo razmotre i neke točke iz memoranduma SANU 2 stvaranog u bliskoj prošlosti, stvari postaju još jasnije:

– Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.

– Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haaškom tribunalu
– Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.
– Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.
– Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.
– Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

Jedini mogući zaključak je da ideja „Velike Srbije“ još postoji i da uz nju čvrsto stoji mnoštvo pojedinaca, raznih grupacija i udruga svih kameleonskih boja kako u službenoj Srbiji tako i nažalost, u modernoj Hrvatskoj. Između ostalog na tu opasnost po nacionalnu sigurnost je ukazala i SOA u svom godišnjem izvješću Hrvatskom saboru, ukazujući na zabrinjavajući porast četničkih pojava u Hrvatskoj. SOA: „Obavještajnim radom su zabilježeni kontakti četničkih pokreta iz okruženja sa svojim istomišljenicima u Hrvatskoj“. Zanimljivo, ovaj upozoravajući izvještaj SOA-e u Hrvatskome javnom prostoru u potpunosti je – prešućen.”

Ivica Čutura, univ.spec.dipl.ing.sigurnosti za Dnevno.hr

I umjesto da ganjaju ove što su ih zadužili do za vrat ovi se bave srbima koji su u HR na nivou statističke greške
Majko božija...

Al ova budala drvenija ako obratis paznju sve iz naftalina tako vadi najbizarnije gluposti.

[Banksy]

http://www.tacno.net/novosti/kinder-ustase/

Odličan

Kinder ustaše


Autor Viktor Ivančić
6.2.2016. u 13:57

Nakon što je Božidar Alić na facebook profilu objavio snimku svoga petogodišnjeg sina kako recitira ‘Za dom spremni’, javnost se mogla uvjeriti da je talentirani dječak već sada usvojio sva znanja i vještine potrebne za obnašanje odgovorne dužnosti ministra kulture

Nakon što je na facebook profilu objavio snimku svoga petogodišnjeg muškog djeteta kako poslušno recitira ‘Za dom spremni’, dosta je jasno kakav se projekt razvija u obitelji Božidara Alića: glumac obučava sina da jednom postane ministar kulture. Eto primjera kako staložen i mudar čovjek dugoročno kroji karijerne planove, kako za sebe, tako i za voljenog potomka.

Dobra je vijest što se iz snimke koja traje nekoliko sekundi savršeno dobro vidi kako je talentirani malodobnik već sada usvojio sva znanja i vještine potrebne za obnašanje odgovorne dužnosti ministra kulture RH. Ostaje još da malko odraste, ležerno prošeta kroz obrazovni sustav, namakne kakvu diplomu i zadovolji ostale formalne uvjete, e da bi potom s visoke državne funkcije provodio u djelo ono što ga je tata naučio u najranijoj mladosti.

Sasvim je moguće da je i mali Zlatko Hasanbegović svojedobno prošao sličan obiteljski dril. Kao što postoje ambiciozni roditelji koji svoje mladunce čim prohodaju izlažu mukotrpnim sportskim aktivnostima, često uz rizik da ih učine trajnim invalidima, ne bi li ovi kroz uspjeh u nogometu, tenisu ili nečem sličnom osigurali sretniju budućnost cijeloj obitelji, tako postoje mame i tate što zarana nastoje svoju djecu osposobiti za hrvatski politički život, čvrsto vjerujući da će nadareni mališani jednom usrećiti cijelu naciju.

Ako su u tome uporni, rezultati su izgledniji nego na sportskome polju. Sudeći po svemu čemu ovih dana svjedočimo, Zlatku Hasanbegoviću čak ni dugogodišnje grijanje školskih klupa nije ugrozilo temeljna znanja usvojena u predškolskoj dobi, te je uz pomoć njih – i samo njih – uzeo sjekiru u ruke kako bi nacionalnu kulturu i nezavisnu medijsku scenu doveo u red. Roditeljska deviza bila je otpočetka čelično jednostavna: ukoliko si u Hrvatskoj ‘za dom spreman’, bit ćeš spreman i za ministarske izazove.

Kućni filmski uradak Božidara Alića, kojim je eklatantan primjer obiteljskog nasilja pretvorio u javno dobro, svjedoči o upornosti i pedagoškoj sistematičnosti oca familije. ‘Za dom spremni!’ izgovara dječarac, a brižni ga roditelj potiče: ‘Još jednom!’; ‘Za dom spremni!’, ponavlja mališan, a tatica zadovoljno uzvraća: ‘Bravo!’ Videozapis je tu prekinut i možemo samo pretpostaviti da je sinčić za nagradu dobio dvije kockice čokolade, a otac dupli konjak, te su se oboje okrijepili pred novu turu torture.

U zemlji čiji su žitelji svakodnevno izloženi mentalnome silovanju, maloljetnici ne mogu biti izuzetak. Da Božidar Alić bešćutno siluje vlastito dijete, da sladostrasno nasrće na njegovu nevinost ovećim kukastim križem, izvan je svake sumnje, no ono što još više impresionira je socijalni ambijent u kojemu takav čin biva normaliziran, i to do mjere da će ga silovatelj bez nelagode dokumentirati i njime se hvaliti na mreži.

Pouka bi valjda imala biti da ne možeš imati i Nezavisnu Državu Hrvatsku i nezavisno djetinjstvo. Pritom, ubrzano se postavlja društvena i institucionalna infrastruktura pomoću koje će napori angažiranih roditelja biti na odgovarajući način nadograđeni: čini se da je samo pitanje dana kada će se Alićev kućni odgoj doslovno pretočiti u obavezan školski program.

Masovna proizvodnja kinder ustaša ionako nije nova stvar. Odavno je već postalo prestižno oglasiti da su ti sinčić, kćerkica ili pudlica još od pelena lojalni Poglavniku i domovini. Svake godine – najprije u svibnju, potom u kolovozu – u prilici smo promatrati pompozne modne revije na kojima djeca, pod budnom roditeljskom paskom, defiliraju u pomno skrojenim nacističkim uniformicama, s crnim kapama iznad klempavih ušiju, najčešće u Bleiburgu i Čavoglavama, a od nekog vremena i u centru građanski ucifranog Zagreba. Mame i tate ih vrlo rado izlažu i na misama za Antu Pavelića u Crkvi Ranjenog Isusa koje se organiziraju, prikladno, na kršćanski blagdan Nevine dječice. Naprosto, kultura njegovanja ustaškog fašizma u Hrvatskoj je odviše važna da bi bila uskraćena najmlađim naraštajima.

Značajan iskorak u raširenoj praksi nacifikacije djetinjstva učinio je još u jesen 1994. Ante Baraba iz okolice Zadra (inače poznat po tome što je, deset godina ranije, na nogometnoj utakmici između Hajduka i Tottenhama ritualno dekapitirao pijetla) nadjenuvši svojem tek rođenom sinu ime Ustaša. Kada je mlad Ustaša napunio 15 godina i upisao Tehničku školu jedna je naivna psihijatrica pozvala Centar za socijalnu skrb da reagira ‘jer će dijete zbog neodgovornosti roditelja biti traumatizirano i označeno’ i jer ‘tu tešku stigmu nije lako nositi’, da bi ćaća Ante, uputivši nadobudnu psihijatricu na Ugljan, uzvratio kristalno jasnim objašnjenjem o podudaranju državnih i privatnih težnji: ‘Ja sam mu ime Ustaša predložio, a država prihvatila.’

Kakve je sve posljedice kroz odrastanje osjećao Ustaša Baraba, noseći nacističku etiketu što mu je ljubljeni otac zatefterio u krsni list, možemo samo nagađati, no posve je sigurno da – nakon perioda blage društvene nestabilnosti, koji počinje onim Sanaderovim ‘Hristos se rodi’, a završava podizanjem šatora u zagrebačkoj Savskoj ulici – danas njegovo ime izaziva masovno poštovanje, te ga je, u slučaju da se mladićev administrativni identitet protegnuo i na ideološki afinitet, primjerenije nositi kao orden nego kao stigmu.

Međutim, te 1994. godine Ustaša Baraba nije bio tek novorođeni tatin sin, već dijete Hrvatske u punom smislu riječi, kao što je to danas i Alić Junior, kao što je to bio – doduše, s preko dvadeset godina u guzici – i Ivica Kostelić kada je uoči jedne slalomske utrke svečano izjavio da se osjeća ‘spremnim poput njemačkog vojnika 22. lipnja 1941.’ i da je ‘nacizam bio zdrav sistem’, budući da ga je prije toga strogi otac Ante godinama sportski instruirao kako treba prezirati ‘dikobraze’, voljeti etnički čistu državu i sanjati plavookog narodnog vođu. Nacionalna elita, uzgred budi rečeno, tada je teškim naoružanjem raspalila po kritičarima Kostelićevih istupa. ‘Ovo je pokušaj sloma hrvatskog optimizma, hrvatskog sna, koji je esencijalno važan za Hrvatsku!’ kreštao je, primjerice, arijevac Slaven Letica.

Četvrt stoljeća takvog djelovanja hrvatskih intelektualnih, kulturnih i političkih prvaka i jest razlog što se Božidar Alić ne stidi kada svoj pedagoški pothvat – ustaško iživljavanje nad sinom – sprema u digitalni paket i šalje na uvid blagonaklonoj javnosti. Budući da Junior već sada zna isto što i odrasli ministar Zlatko – kako mrziti Jugoslavene, komuniste i ostalu gamad, tj. kako pokretati tenkovske gusjenice hrvatske kulture – ponosni roditelj nema razloga osjećati se kao socijalni autsajder, ili čak strepiti od kaznenoga progona zbog širenja zakonom zabranjenih fašističkih parola, naprotiv, ohrabruje ga upravo usuglašenost s vladajućom političkom voljom, pa može biti miran kao i otac Baraba: Ja predlažem, država prihvaća!

Koliki god bio debil, on ispravno shvaća da romantizacija ustaštva u ovoj zemlji nikada nije pripadala folklorno-nostalgičnom žanru, već je predstavljala ozbiljan državni projekt, još od poruke Mesije da je ‘NDH bila izraz povijesnih težnji hrvatskoga naroda’. Ovdje su stvarno tisuće partizanskih spomenika raznesene u paramparčad, stvarno su zbrisane sve memorabilije na antifašističku borbu, stvarno su uklonjeni nazivi trgova i ulica u spomen ‘žrtava fašizma’, stvarno je današnji najprodorniji propagandist vladine politike dijelio letke s parolom ‘Židovi van!’…

Nije se dakle nikada radilo tek o doživljaju antifašizma kao ‘floskule’ – kao što to propovijeda odrasli ministar kulture – nego o organiziranom naporu da se ‘floskule’ unište golemim količinama dinamita i drugim sredstvima državnog intervencionizma, a posve su slična oruđa i strategije što ih vladajući jurišnici aktiviraju ovih dana. Taj strah da su ‘floskule’ realnije od njihova službenog opisa, uostalom, može odrediti i buduću sudbinu Alićeva ljepuškastog sina.

Vrijeme je, naime, zajeban igrač, nije mudro iskazati mu puno povjerenje. Tko zna, možda će se Alić Junior kada dohvati punoljetnost napokon suočiti s ocem i – ogorčen što je ovaj kućnu indoktrinacijsku seansu pretvorio u javnu činjenicu, koja još uvijek cirkulira mrežom – iz dubine duše mu pljunuti u lice, upravo kako glumac to zaslužuje.

‘Zašto, sine?’ možda će se naglo otrijezniti roditelj.

‘Zato, tata, jer mi se ruga cijela Jugoslavija.’

[Banksy]

ovo pricam apropo defaultnoj forumskoj ideologiji da je lijevo bolje od desnog
zasto?
koja metodologija?
groblja?
ekonomija?

Praktični zemljopis. Da vam nije bilo lijevih, danas s bi s vrha Sljemena mogao pogledom obuhvatiti cijelu Hrvatsku.

[ultima_palabra]

Crveni, žuti i zeleni vragovi...

[kamberovica polje]

Iako ne izgleda na površini, Hrvatska je podjeljenija od BiH mada su u zaglupljivanju vlastite djece pizdarijama tu negdje s nama samo što oni to čine pod EU standardima.

[Truba]

http://www.vecernji.hr/nogomet/srbi-doc ... ca-1058367

nije hrvatska ali jasno je što se pokušava nametnuti hrvatskoj
kad su u osnovi danas svi isti
ne vide balvan u svome oku a vide trn u tuđem


s druge strane vatikan još uvijek čeka da delegacija SPCa ispita dokumente
http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/b ... tiv-njega/

i na kraju džej tojest u rh ceste ubijaju

http://www.vecernji.hr/crna-kronika/tes ... be-1058384

[Truba]

Iako ne izgleda na površini, Hrvatska je podjeljenija od BiH mada su u zaglupljivanju vlastite djece pizdarijama tu negdje s nama samo što oni to čine pod EU standardima.

ja sam to x puta ponavljao... hrvatska je podijeljena ideološki
bih nacionalno
u globalu obje podjele su teške

[sinuhe]

Uvijek postoji potreba za podjelama mada mislim da su se oni vise nasli u cudu kako su postali homogena drzava.
Vise su opcinjeni ratom od BeHa Hrvata.

[sumirprimus]

kako nece bit podjela,kad vidis mlade obrazvoane ljude iz gradskih sredina s ovakvim pogledima na zivot,svijet,okolinu?

[Truba]

Uvijek postoji potreba za podjelama mada mislim da su se oni vise nasli u cudu kako su postali homogena drzava.
Vise su opcinjeni ratom od BeHa Hrvata.

bio sam napisao kako srba u hrvatskoj više nema pa sam izbrisao

vakuum od 45 godina je donio dosta loših i nekoliko dobrih stvari što se nacionalnog pitanja tiče

[sumirprimus]

mislis od gubitka u ww2?

[Truba]

položili su


Hrvatski građani prva dva tjedna nove vlasti ocijenili su čvrstom dvojkom, otkriva anketa. Na nisku ocjenu utjecale su kontroverze prisutne od samog početka, poput imenovanja problematičnih ministara Crnoje i Hasanbegovića. Prosječna ocjena timu Tihomira Oreškovića je 2,41, dok je vlada Zorana Milanovića za rad u istom razdoblju bila ocijenjena s 3,10.