tuzlak1212 wrote:Ateisti puno filozofiraju, mjenjaju stav o necemu ovisno kako kad sta procitaju po pitanju neke teme i onda se cude sto mi ne mjenjamo stav. Sto bi mjenjo stav ako mi se svidja?
De mi reci evo jednostavno pitanje i svoje misljenje, koja je poenta zivota sa aspekta ateiste? Zasto zivis, koji ti je cilj, cemu se nadas, kako reagujes kad planovi padnu u vodu i ostanes nasukan sa svojim mastama? Sad ce vas 10 reci 10 razlicitih misljenja, od tih 10 barem 8 vodi u antidepresive, depresiju, anksioznist. A ja cu vama reci da sta god kazete da ste to procitali kao sto je i nas odgovor procitan. Zasti bi Konte, niche il neko treci bili bolji mislioci od Muhammeda? Zbog cega? Sto je tvoj izbor bolji od mog?
Mi smo definisani brate, nema antidepresiva (u vecini slucajeva), ja ucim, skolujem se, radim, ako sta od tog padne u vodu Bog tako reko necu ja da se koprcam, ni hard feelings... Zivot ide dalje, a i da ne ide ni prvi ni zadnji u zemlju.
Jel ovo slobodno misljenje vjernika il sam iskopiro hadise neke? Otkud vam ideja da nemamo slobodnog misljenja?
Pa da, reći će 10 različitih mišljena, zato što 10 ljudi i treba da ima 10 različitih mišljenja kada je svrha njihovog života u pitanju.
Kako moja svrha da bude i tvoja svrha? Ono što je meni bit postojanja, tebi je besmisleno i budalasto, ono što je tvoja svrha meni je smiješno, i tako unedogled.
Odgovori na pitanja zašto živim, koji cilj u životu imam, čemu se nadam itd, zahtjevaju da ti ovdje ispišem jedan poveliki trakat koji baš i nije za to da stoji ovdje na ovoj temi
A da li je nečiji izbor bolji ili lošiji, nisam ni rekla. Smiješno mi je generalno kad to neko i kaže. Muhamed je itekako bio dobar mislioc, treba mu odati priznanje, recimo da je Muhamed jedan od 10 ljudi sa kojima bih voljela porazgovarati a nemam priliku. I to ne da bih ga ismijavala, naprotiv. Mislim, to sad neko etiketiranje i generalizacija ...
A što se tiče antidepresiva, iznio si jednu totalnu glupost. Svi zapadaju u depresiju, i vjernici, i ateisti, i mnogi završe na nekim lijekovima, mnogi i ne završe, ali da je pravilo da se samo ateisti kljukaju antidepresivima je baš glupost. Ja sam bila oboje, puno duže sam bila vjernik nego ateista i daleko sam nesretnija bila kao vjernik nego kao ateista i sa više tableta sam se kljukala kao vjernik. Sad ćeš ti reći da i nisam bila iskren vjernik, i odmah da ti kažem, to kakav sam ja vjernik bila, nije na tebi da sudiš. Ja sam bila očajna, depresivna do kostiju, jer se nisam mogla pomiriti sa nekim stvarima. Jebiga, meni je Bog u glavi bio jedno savršeno biće puno ljubavi, i nisam se mogla pomiriti da je drugačiji nego onakvim kakvim sam ga zamišljala. A Bog nije pun ljubavi, bog te voli AKO ovo, bog te voli AKO ono, bog će te voljeti AKO nešto, itd. Sve neki uslovi, pravila, zabrane, al' da ne ulazim dalje u to i ne pokrećem neke druge diskusije. Helem, nikad tužnija nisam bila nego kad sam bila vjernik a ja sam bila vjernik koji se trudio stvarno praktikovati tu vjeru. A ne samo vjerovati na papiru.
Učim, školujem se, radim, dajem otkaze, dobijam otkaze, padam ispite, polažem, sklapam prijateljstva, gubim prijatelje, volim, zaljubljujem se, razočaravam se u ljubav i živim opet, zamisli
E samo je jedna razlika u cjeloj toj priči - što meni više ne treba nešto da se zaklonim kad mi je teško, niti neko da ga odlikujem mojim uspjesima. Znam da kad položim ispit - položila sam jer sam JA učila, ne zato što je Bog tako htio

i kad padnem ispit znam da sam pala zato jer JA nisam učila, a ne zato što je Bog tako htio

I ne mislim bukvalno ispit kao test na fakultetu, nego neke životne situacije.
Stvari koje nisu u mojoj moći - jednostavno nisu u mojoj moći i nekad sam tužna zbog njih, nekad radosna, ali uvijek znam da - moram koračati dalje, bez obzira na sve. Zato što ja mislim da imam samo ovaj jedan život, ništa ni prije, ni poslije njega, i trudim se da ga iskoristim što bolje mogu.
I nije ideja da nemate slobodnog mišljenja, već da ne možete imati u potpunosti vlastito mišljenje. Možeš ti recimo razmišljati o Bogu, voditi se svojim osjećajem, ali kad prihvatiš konkretno Islam kao religiju, sve ono što piše u Kuranu moraš prihvatiti kao tačno.