Forum Klix.ba

Co0l wrote:

Klavikula wrote:@Bogomoljac
Merkava ima cetveroclanu posadu.

+ sto moze primiti jos 6 vojnika u straznjem dijelu sto ni jedan drugi MBT ne moze cime se eventualni ljudski gubici unistenjem jedne Merkave mogu popeti cak na 10 ljudi.Medjutim,unisteni tenk ne mora automatski znaciti da su svi clanovi posade ubijeni sto podaci (barem oni sa wikipedije) za ovaj rat i potvrdjuju-Izrael je izgubio 121 vojnika (sto tenkista sto ostalih) dok se gubici Hezbollaha procjenjuju na 250 do 600,plus gubici jos nekih militantnih grupa i libanske vojske.Merkava jeste ranjiva kao uostalom i svaki tenk ali i dalje je jedan od najboljih tenkova na svijetu.

prometheus wrote:

El_comadante wrote: valjda je cilj vojske da odbrani svoju teritoriju i svoje civile. nisu ništa odradili. dakle ušli su Izraelci u teritoriju Libana daleko i gadjali ciljeve po cijelom Libanu. a nemože Izraelska vojska na tlu Libana da se sa njima ganja jer su ovi kao gerilci. a znamo da su jaći od Libanske vojske. opet kažem sve to nažalot jer nisam na strani Izraela.

Ne znam kako se boduje vojna efektivnost i herojstvo, ali... Izrael je obicna pi#da, jadni Hezbollah ih je osramotio i spustio na zemlju, valjda zato sto srce na kraju zna biti jace od brojcane/tehnoloske superiornosti. Medjutim, izrahell, svojstveno najvecim svjetskim pi#dama, kao bezobrazno mamino deriste, krenuo je razoriti civile i sravniti grad, jer saku pravih heroja nisu mogli.

Sram i stid cionisticke bagre, moze im citav svijet lizati dupe do kraja, ali ih je jedan neuporedivi Hezbollah spustio na zemlju, iako su kasnije za to platili nevini civili. Sta drugo ocekivati od pi#de, koja bi bez Tajsona vec davno platila cijenu historijskih zlocina koje kao djavo sprovode. Njihovo herojstvo uporedivo cetnicima koji ubijase civile sa brda. Bagra zlocinacka.

El_comadante wrote: to je tačno nesmiju krenuti niti na jednu ozbiljnju i jaču vojsku. Hezbollah ih je poprilično uzdrmao i sada oni nesmju tek tako niti ulaziti u otovreni sukob. ko zna da se to nije desilo možda bi oni več sada upali u tertorij Sirije sa tim tenkovima.

El_comadante wrote:to je tačno nesmiju krenuti niti na jednu ozbiljnju i jaču vojsku.

vivaldi wrote:

El_comadante wrote:to je tačno nesmiju krenuti niti na jednu ozbiljnju i jaču vojsku.

jah eto rece natanjahu da ce u srijedu napasti francusku da bi tebi pokazali koliko su zajebani

postoji samo jedna cinjenica - izrael je u vise navrata nalupao sav svoj komsiluk.

e sad, zasto je to tako, kako, sto i zbog cega moze biti predmet diskusije, ali ova tvoja konstatacija je nebulozna

Klavikula wrote:

svjezi_ustipak wrote:

Klavikula wrote:
oboreni IAF-ov avion

U pitanju je manipulacija i iznosenje neistina.
Ovo nije izraelski avion. Slika je od JF 17 pakistanskih zracnih snaga. Pad u novembru 2011.

http://pakmr.blogspot.com/2011/11/pafs- ... ashed.html

uvidio sam da sam pogrijesio. hvala na ispravci

graue_maus wrote:^Projekt "Novi Bliski Istok" i "balkanizacija" Iraka
nazalost nemogu procitati tekst, nisam pretplatnik na advance ........

S porastom sektaškog nasilja u Iraku (prema podacima UN-a samo je u mjesecu travnju u sukobima život izgubilo 700 ljudi, što je najkrvavija bilanca od lipnja 2008.) iznova je postala aktualna teza o federalizaciji zemlje, tj. podjeli na tri velike autonomne makro-regije; kurdske na sjeveru, sunitske za zapadu i šiitske na istoku zemlje. Takvu mogućnost predviđa i ustav iz 2005. s kojim se htjelo spriječiti da dođe do podjele vlasti na sektaškim osnovama, ali koji je na kraju uzrokovao porast netrpeljivosti među različitim etno-religijskim skupinama u Iraku. Jedini dio zemlje gdje je pod nadzorom okupacionih vlasti uspješno implementiran ustav iz 2005. je irački Kurdistan, no on je još za vrijeme Sadama Husseina već uživao određenu autonomiju, tako da se tamo i nisu očekivali neki veći problemi.

Kako prenosi dnevni list Asharq Al Awsat, sunitski zastupnik i lider oporbene koalicije Al Iraqiya, Ahmed Al Alwani, tvrdi kako su članovi njegove stranke već počeli skupljati potpise za peticiju kojom će zahtijevati 'osnivanje autonomne regije na Al Anbar u zapadnom dijelu Iraka'. Već krajem 2011. su pojedini sunitski zastupnici, među kojima i oni iz Al Anbara, tražili da se održi referendum kako bi dobili jednaki status onome kojeg uživaju žitelji iračkog Kurdistana na sjeveru zemlje. Šiitska vlada Nourija al Malikija je tada odbila sve njihove zahtjeve. Asharq al Awsat također navodi kako je svojevremeno taj prijedlog naišao na brojne kritike i u sunitskoj zajednici, međutim, kako tvrdi Alwani koji je jedan od najvećih zagovornika sunitske autonomije, 'sada plemenski vođe, ali i uleme podržavaju taj prijedlog, što je posebno došlo do izražaja nakon prošlotjednih žestokih sukoba između sunitskih prosvjednika i vladinih snaga sigurnosti'.

Premijer Maliki sa svoje strane upozorava kako se 'podjelom zemlje na plemenskoj i religioznoj osnovi ostvaruju sve pretpostavke za građanski rat za kojega nitko ne bi mogao reći kada će i kako završiti' i upozorava da je takva ideja plod rada stranih obavještajnih službi koje djeluju među sunitima u Iraku (njegova tvrdnja se sigurno odnosila na Saudijsku Arabiju koja, kako bi ublažila utjecaj Irana na iračke šiite, otvoreno podržava sunitske pokrete).

Proteklih se dana i bivši premijerov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Muwafaq Al Rabii, žalio na pomirljiv stav političara u Bagdadu kada je u pitanju podjela Iraka. Proteklih godina, a posebno tijekom rasprava o novom ustavu, irački su se suniti oštro protivili podijeli zemlje na sektaškoj osnovi, a što je u to vrijeme, misleći kako će bolje kontrolirati 'decentraliziranu' zemlju, podržavao i Washington. Glavni razlog zbog kojega suniti ipak ne žele podjelu zemlje su naftna ležišta na kurdskom sjeveru i na šiitskom jugu, te izlaz na more koji bi u tom slučaju pripao šiitima i predstavlja jedini izlaz na otvoreno more. Zbog toga i najgorljiviji Alwanijevi 'federalisti' ipak ne traže otcjepljenje od Iraka, nego 'autonomnu makro-regiju'.


'Kao što predviđa i sam ustav, sunitska pokrajina Al-Anbar bi trebala dobiti jedan dio proračunskih sredstava kao što je slučaj s Kurdistanom', objasnio je Alwani.

Problem je što autonomija Kurdistana središnjim vlastima u Bagdadu zadaje velike glavobolje, a posebice u dvije stavke predviđene ustavom koje do danas još nisu riješene. Prva je implementacija člana 140. iračkog ustava, koji govori o spornim područjima oko Kirkuka koja obiluju naftom. Druga predviđa usvajanje zakona o energentima, koji bi jednom zauvijek spriječio sukobe središnjih i pokrajinskih vlasti oko podjele profita od nafte i pojasnio tko ima nadležnost nad naftnim ugovorima i koncesijama, a što je u posljednje vrijeme predmet sukoba između vlade u Bagdadu i pokrajinske Barzanijeve vlade u Erbilu, glavnom gradu iračkog Kurdistana.

Proteklih dana su Kurdi oko Kirkuka rasporedili svoje sigurnosne snage (Peshmerga). Kurdi su izjavili kako su se odlučili na taj potez zbog sve većih sukoba između iračkih šiita i sunita, ali središnje vlasi u Bagdadu u tom potezu vide pokušaj zauzimanja naftnih polja oko Kirkuka od strane pokrajinske vlade u Erbilu.

I dok Peshmerga raspoređuju svoja oklopna vozila na sjeveru, sunitska plemena na zapadu prijete kako će osnovati svoju vojsku, što je uznemirilo šiitske milicije na jugu, te s čime se vlasti u Bagdadu nikako ne slažu i tvrde kako to vodi u militarizaciju zemlje.
'Iza ideje o stvaranju sunitske vojske stoje bivši pripadnici režima Sadama Husseina', izjavio je šiitski vođa Moqtad Al-Sadr, koji i pored slabih pokušaja vladinih snaga da razoruža njegove milicije, još uvijek raspolaže s pravom malom vojskom na jugu zemlje.

U ovakvim okolnostima 'balkanizacija' Iraka nikako ne bi prošla bezbolno i sama po sebi ne bi značila samo podjelu zemlje, nego i način na koji bi se ta podjela ostvarila.

Gledano u širem kontekstu, zbivanja u Iraku bi mogla biti dio plana u realizaciji američko-izraelskog projekta 'Novi Bliski Istok' (New Middle East) kojega je u lipnju 2006. službeno obznanila tadašnja državna tajnica u Bushevoj administraciji, Condoleezza Rice, i tom prilikom stavila ad acta staru i neučinkovitu doktrinu 'Veliki Bliski Istok'.

Projekt 'Novi Bliski Istok' je u Washingtonu i Tel Avivu predstavljen riječima 'kako će Libanon biti središte iz kojega će započeti ujedinjenje cijelog Bliskog Istoka, te kako će su u njemu osloboditi snage konstruktivnog kaosa'.

Međutim, 'konstruktivni kaos' u stvari podrazumijeva stvaranje zone nestabilnosti, kaosa i nasilja koja bi se od Libanona i Palestine, preko Sirije, Iraka i Perzijskog zaljeva, tj. Irana, prostirala sve do Afganistana i granica na istoku pod nadzorom NATO saveza. Krajnji cilj strategije koju je Washington najavio još 2006. (naravno, koristeći se drugačijom terminologijom) je prekrajanje mape Bliskog Istoka u skladu s geostrateškim ciljevima Sjedinjenih Država i Izraela.

Irak je u vrijeme američke okupacije (a posebno irački Kurdistan) bio polazna točka za ostvarivanje ovog plana. U State Departmentu se smatralo kako će nakon 'balkanizacije' (podjele) nužno uslijediti 'finlandizacija' (pacifikacija) Bliskog Istoka. Zakonski preduvjeti za podjelu Iraka su, kao što smo rekli, stvoreni još 2005. novim iračkim (okupacionim) ustavom i posljednja zbivanja upućuju na zaključak kako je ona u tijeku, ali nijedna od tri strane u ostvarivanje autonomije ili neovisnosti ne ulazi bezglavo, nego kalkulira do posljednjeg trenutka. Federalizacija zemlje je po mnogima (ako ćemo se doslovno držati famozne 'balkanizacije') samo korak do krajnjeg cilja: stvaranja tri neovisne države ne razvalinama Iraka.

Kako dio 'Novog Bliskog Istoka' nije samo Irak, nego su u planu i Sirija, Libanon, Iran kojeg ne treba posebno spominjati, te Afganistan, Pakistan, pa i sama Turska (u kojoj nacionalisti iz oporbe ne gledaju blagonaklono na jačanje iračkog Kurdistana u kojega se sada povlače i naoružane milicije PKK iz Turske) i na kraju kavkaske regije u Ruskoj Federaciji, očigledno je kako su u Washingtonu razradili strategiju koja je uspješno implementirana sve do izbijanja sirijske krize.

Da li će Irak opstati kao jedinstvena i suverena država ili će se 'federalizirati', 'balkanizirati' pa potom 'finlandizirati', uvelike ovisi i o ishodu rata u Siriji, zemlji u kojoj je američko-izraleski plan iz 2006. 'Novi Bliski Istok', naišao na neočekivane prepreke.

vivaldi wrote:na koji poraz mislis?

hocu ja da dijelim wrote: i to je sva šiitska politika !

prometheus wrote:

vivaldi wrote:na koji poraz mislis?

Pa hajd ako ces tehnicki, umjesto poraz nazovi samo bruka, ako se ne varam avgust 2006.

Challenger__ wrote:

hocu ja da dijelim wrote: i to je sva šiitska politika !

Gospodin Mufid Memija je večeras bio gost "Globala", i, otprilike ponovio i moju ocjenu: rekao je da je tzv. "arapsko proljeće" - "projekat korporativnog kapitala, Izraela i Amerike".

Da li je, po tebi, ovaj značajni vanjsko-politički komentator dio te tvoje imaginarne "šiitske politike"?

madner wrote:Potpuno je nebitno, ako ne reaguje izgubit ce premoc u MTSu pa ce ga rebelsi srediti. Ako reaguje, izgubit ce opet.

Jedina nada mu je Egipat.

madner wrote:Potpuno je nebitno, ako ne reaguje izgubit ce premoc u MTSu pa ce ga rebelsi srediti. Ako reaguje, izgubit ce opet.

Jedina nada mu je Egipat.