POSLANICIMA PREDSTAVNIČKOG DOMA I DOMA NARODA PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BiH, DEL. EU u BiH, OHR u BiH!
DEKLARACIJA BiH GRAĐANA, NEVLADINIH ORGANIZACIJA I POLITIČKIH STRANAKA, LOJALNIH REPUBLICI BiH
Mi, građani Republike Bosne i Hercegovine iz zemlje i dijaspore, uz podršku brojnih nevladinih organizacija i stranaka lojalnih našoj domovini, u povodu predstojećih rasprava o ustavnim promjenama, donosimo slijedeću:
DEKLARACIJU
1. Zahtjevamo ukidanje Dejtonskog «Ustava» BiH, nametnutog ilegalnim sredstvima, agresijom, ucjenom i genocidom.
2. Zahtjevamo povratak na snagu suspendovanog građanskog Ustava Republike BIH iz 1992. godine, koji je jedini legalni i legitimni ustav naše domovine.
3. Saglasni smo da se odmah po povratku na snagu legalnog i legitimnog Ustava Republike BIH započne javna rasprava u Parlamentu Republike BiH o njegovoj dogradnji u skladu sa Evropskim standardima, pozetivnim međunarodnim konvencijama te poveljama organizacije Ujedinjenih nacija.
4. Predlažemo da se budući Ustav bazira na kontinuitetu građanskog Ustava Republike BiH sa mogućim promjenama, koje će unaprijediti mehanizme za zaštitu ljudskih prava, obezbjediti istinsku ravnopravnost svih naroda koji u njoj žive, efikasnu državu i ekonomski prosperitet.
5. Odlučno se protivimo bilo kakvoj legalizaciji etničkih podjela ostvarenih putem agresije na RBiH, etničkim čišćenjem, silovanjima, konc-logorima i genocidom. Svako zalaganje za legalizaciju ciljeva i rezultata agresije i genocida bit će sa naše strane smatrano kao nastavak agresije i genocida i shodno tome se obavezujemo da ćemoprotiv takvih lica i organizacija pokrenuti sudski postupak u zemlji i u svijetu. Mi ne pristajemo da budemo gradjani drugog reda ni u jednom etničkom aparthejdu niti na milosti fašističkih politika ni na jednoj stopi Republike BiH.
6. Saglasni smo sa svim prijedlozima koji bi vodili efikasnoj decentralizaciji države, sa ekonomskim regijama u kojima ni jedan od postojećih naroda, koji žive u BiH nebi imao apsolutnu većinu. Time bi se spriječila blokada instititucija Republike BiH i isto tako obezbjedila istinska ravnopravnost svih naroda, uz zadržavanje suvereniteta građana i građanskog tipa demokratije i pravne države. Time bi se isto tako stvorili stvarni preduslovi za održiv povratak svih prognanih, bez straha i bez ponižavanja i obezbjedio dostojan život sa dignitetom za sve građane Republike BiH.
7. U cilju stvaranja efikasne države i smanjenja troškova državne administracije mi zahtjevamo razumnu preraspodjelu nivoa vlasti izmedju države, regija i opština. Mi smatramo da država treba da ima zakonodovnu, sudsku i izvršnu vlast, ekonomske regije sudsku i izvršnu, a opštine samo izvršnu vlast. Time bi se spriječilo postojanje ogromne državne administracije, te na stotine tzv. ministarstava, za čije postojanje ne postoji nikakav razuman osnov.
OBRAZLOŽENJE
Mi tvrdimo da «Dejtonski Ustav» nije eksperiment, nego je kumulirani rezultat dogovornog umjesto pravnog odlučivanja o jednom pravnom problemu - nezakonitom ratu, odnosno agresiji. On je završni čin onoga što je veoma upućeni i nedobronamjerni lord David Owen nazvao ¨zbir dostignutih dogovora o podjeli Bosne¨. Kao takav, bio je zamišljen kao početak procesa nestanka Republike BiH na jedini mogući prihvatljiv i bezbolan način za internacionalni pravni sistem: način kojim sama žrtva agresije, rata i genocida -- građani Republike BiH kao subjekt prava -- u toku desetak godina sami dobrovoljno prihvate ciljeve i rezultate rata i genocida, te ih ozakone (legaliziraju). Naravno, to se nije moglo ostvariti u pravnom domenu, koji razlikuje krivca i žrtvu, nego u domenu dogovora -- u kojem se automatski krivac i žrtva pravno izjednačavaju, odnosno u kojem žrtva samim pristajanjem na dogovor amnestira krivca.
Dejtonski sporazum bi kao dogovor bio i prihvatljiv da je to samo mirovni plan; ali je potpuno neprihvatljiv i ništavan sa aspekta Internacionalnog prava, Internacionalnog ugovornog prava i ustavnog prava Republike BiH – zato što sadrži «Ustav» (Aneks 4). To što u sebi sadrži Ustav BiH, čini ga potpuno ilegalnim po sva tri pravna osnova:
Po internacionalnom pravu. Preambula Povelje UN isključuje mogućnost interveniranja u ustavna pitanja zemalja članica. Povelja kaže da ništa ne može opravdati miješanje izvana u unutarnji ustavni sistem države članice UN. Zabrana se odnosi i na samu Organizaciju Ujedinjenih Nacija, a kamo li na famozne velike sile i kontakt grupe iz retorike branitelja Dejtonske suspenzije RBiH u korist RS.
Po ugovornom pravu. Bečka konvencija, kao referentna za internacionalne ugovore, isključuje mogućnost da atributi suverenosti budu predmet međudržavnih ugovora (član 46); ugovore donesene pod pritiskom smatra ništavnim (član 51 i 52), pa i one dobrovoljne ako su rezultat nelegitimne volje pregovarača ako su pregovarali o onome za što po vlastitom ustavu nemaju mandat (član 49).
Po ustavnom pravu. Tada važeći Ustav Republike BiH članovima 154 i 155 zabranjuje pregovaranje o Ustavu Republike izvan Parlamenta Republike, pogotovo u ratnom stanju.
Čak i predlagači i donosioci neustavnih zakona tokom ratne 1994., u vrijeme kada navodno omogućavaju Washingtonski sporazum u martu mjesecu, nisu imali niti snage niti hrabrosti da uklone ova dva člana kao viša pravna načela po kojima su i ti njihovi Washingtonski takozvani ustavni zakoni zapravo neustavni. Kao opravdanje za ove zakone koji omogućavaju Washingtonski sporazum, korištena je potreba zaustavljanja rata HVO i Armije RBiH. Pored toga što Washingtonski sporazum formira Federaciju Bošnjaka i Hrvata na dijelu teritorije BiH u trenutku potpunog vojnog sloma HVO, on ima još jednu nimalo lagodnu namjeru i posljedicu. Njime se najveći problem legalnog formiranja Republike Srpske na teritoriji Republike BiH (zbog atributa genocida i agresije), rješava ¨legalnim¨ odcjepljenjem iz RBiH samih žrtava – Bošnjaka i Hrvata u tzv. Federaciju, a ujedno ostavlja RS za naknadni dogovor umjesto za pravno rješenje. Tako je pravna ¨gotovina¨ pretvorena u političku ¨veresiju¨ putem odustajanja od pravnog u korist dogovornog pristupa.
Postepeno kumuliranje podjele RBiH, u Dejtonu je samo dovršeno identičnom obmanom da je ¨Dejton dobar jer je zaustavio rat¨ -- u trenutku kada je ¨Dejton¨ doista zaustavio jedinu legalnu vojsku, Armiju RBiH, dok je u Bosanskoj Krajini oslobađala po jedan grad dnevno. Izuzetno bolni po branioce i žrtve predratnih dogovora o podjeli BiH su i prateći argumenti za ¨Dejton¨ kao ¨najbolje od svih loših rješenja¨, ¨polu-punoj čaši¨ i slični. Naime, legalni predstavnici (nosioci vlasti i pregovarači) Republike BiH, legalni su samo dok je važeći Ustav Republike BiH, za njih niti najbolje niti najgore -- nego isključivo i jedino rješenje za državu BiH. Samo otvaranje za diskusiju Ustava kao imperativne norme, predstavlja ilegalni čin ukidanja istog; jer imperativne norme pravno prestaju postojati čim se diskutiraju. Ovu tragičnu istinu iz prošlosti potrebno je sada iskoristiti u odnosu prema ¨Dejtonskom Ustavu¨ -- posebno jer za razliku od Ustava RBiH, dejtonski tzv. Ustav nema pravni osnov za diskontinuitet Republike BiH i ne može biti pravni osnov za potrebu navodne suglasnost RS u bilo kojoj shemi u BiH.
Na svu sreću, iz razloga suprotstavljanja ¨Dejtona¨ trima pravnim sistemima proizlazi zašto u Dejtonu RBiH nije ukinuta nego samo suspendirana – a zatim ostavljena građanima RBiH da je u ¨Dejtonskom procesu¨ sami ukinu, i to prihvaćanjem ¨Dejtona¨ odn. njegovog dovođenja do kraja. Pod ¨dovođenjem Dejtona do kraja¨ javno se ciljalo na navodnu reintegraciju BiH pomoću zajedničkih umjesto jedinstvenih institucija (famoznih ¨krovnih zakona¨) i povratka izbjeglica na osnovu ljudskih prava, a da se pri tome ne dovodi u pitanje legitimitet postojanja RS. Ovaj ¨humanitarni pristup¨ zasnivao se na ideji da žrtve protjerivanja iz RS istu priznaju prihvaćajući humanitarna prava umjesto mnogo pravno snažnijih prava državljana RBiH.
¨Dejtonom¨ je RS dobila priliku da je priznaju same njene žrtve -- u veoma složenom procesu izmjene kompletnog ustavno-pravnog sistema jedne članice UN putem dogovora. Dejtonski navodni parlamenti i po nastanku i po strukturi su rezultat mirovnog ugovora a ne institucije države u skladu sa teorijom države i prava. Međutim, prema mandatu datom u ¨Dejtonu¨, dovršen bi bio proces u kojem RS ima pravo veta nad BiH a BiH nema pravo veta nad RS; i to pristankom samih građana na zamjenu jedinstvenih institucija RBiH zajedničkim institucijama tzv. BiH, pristankom na agencije, uprave i direkcije umjesto državnih ministarstava. Tvorci Dejtona bi proglasili stvarni kraj RBiH odnosno nastanak RS i Federacije, jer bi subjekti prava, građani BiH, dobrovoljno prihvatili ono što su pregovarači u Dejtonu skicirali. Obične bi svjedoke građani BiH proglasili garantima, a vlastitu volju da na tu podvalu pristanu -- proglasili bi ¨voljom svijeta¨; dok u isto vrijeme od javnosti BiH do kraja skrivaju stvarni ¨svijet¨ tj. pravni domen u kojem RBiH postoji dok sve njene jedinstvene institucije sami građani RBiH ne ukinu odn. zamjene tzv. zajedničkim i krovnim.
Ustav Republike BiH jedino je rješenje na kojega je država BiH imala i ima pravo koje joj niko ne može oduzeti; a posebno ne genocidom. ZAVNOBiH, koji se dogodio prije AVNOJ-a, pravni je osnov državnog kontinuiteta i suvereniteta Republike BiH; a istovremeno i objašnjenje zašto se država BiH ne može federalizirati ili dijeliti na način kako se podijelila ili raspala SFR Jugoslavija. Naime, pravni osnov Republike Srpske je ugovor nezakonit po osnovu sva tri prava ovdje navedena; a i dodatno po osnovu činjenice da je ICJ (Internacionalni Sud Pravde) presudio da su instituciije RS (VRS) počinile genocid na tlu Republike BiH.
Gledano u opisanom kontekstu, traženje novih rješenja za BiH mimo onih na koje ima izvorno pravo, je odustajanje od izvornog prava. Pogotovo je fatalan stav da se novi ustav mora praviti u i zasnivati na dejtonskim institucijama, odn. pregovarati u institucijama dejtonskog sistema i ¨dograđivati na Dejton¨ nekim ¨dogovorom domaćih snaga bez miješanja iz vana¨ i slično tomu. Time se priznaje i daje čak i ono što niti u Dejtonu nije priznato i dato Republici Srpskoj i agresoru: prestanak pravnog kontinuiteta Republike BiH od 25. novembra 1943. u korist pravnog kontinuiteta RS od datuma pariškog potpisa na Dejtonski ugovor.
Poseban problem je što bi pristanak na ¨Dejton¨ odn. ¨Dejtonski ustav¨, značio presedan i ozakonjenje toga da se u BiH i budući ustavi mogu praviti ratom i genocidom. Sama ta činjenica je dovoljna da ¨Dejton¨ ne može biti branjen kao mirovni sporazum. Ona je dovoljna i za argument da se negiranje ¨Dejtona¨ ne može interpretirati kao ¨pozivanje na rat¨ -- jer je sam ¨Dejton¨ odn. ozakonjenje ¨Dejtona¨ u suštini ozakonjenje i rata i genocida.
12. Novembar, 2011.
POTPISNICI DEKLARACIJE:
54000 potpisnika Grupe građana BH na socijalnoj mreži FACEBOOK: "ZAHTJEVMO VRAĆANJE LEGALNOG, LEGITIMNOG I GRAĐANSKOG USTAVA REPUBLIKE BiH".
http://www.facebook.com/groups/gradjanskiustav/
4000 potpisnika Peticije na Republikabih.com, Esad Jaganjac, Editor Republikabih.com, u ime potpisnika
S.S.V.D.S - P.P.P.S, Soutien aux Survivants de la Vallée de Drina-Srebrenica, Pariz Podrška Preživjelim Podrinje-Srebrenica, Sadija Ombašić, Predsjednik S.S.V.D.S - P.P.P.S
- NVO “ Dječiji pokret za mir, Ljubav, Prijateljstvo”– Djeca Sarajeva, Ivana Ina Mostarac, Predsjednik Udruženja
http://www.djecasarajeva.ba
Udruženje Majke Srebrenice i Podrinja, Sarajevo, Ibran Mustafić, Predsjednik UO Udruženja
Udruženje građana - Žene Srebrenice, Tuzla, Hajra Ćatić, Predsjednik Udruženja
Asocijacija Žrtava Genocida u Srebrenici, Srebrenica, Ćamil Duraković, Predsjednik Asocijacije
NVO BUDIMO AKTIVNI - NGO LETS BE ACTIVE, Ismet Kapetanović, Izvršni direktor