Iskreno, jebe mi se kako drugi vide srbe i hrvate. Ja znam kako ih ja vidim, a tema emisije je "da li je Armija BiH izgubila rat" (a ne kako neko vidi srbe i hrvate)smijesni_ste wrote:Pa nije ni dovodio u pitanje odluke u Hagu već kako drugi narodi vide Srbe. Ista stvar i sa "Herceg Bosnom", jel se šta promijenilo nakon presude, imaju li manje turista itd?
imaš pravoNedobrovoljac wrote:Nema sa tobom komunikacije, samo mantras jedno isto.
deder ga argumentima dematuj.Управо тако....а да и додамо оне који данас извршавају самоубиства, спаљују се, примају цркавицу, а у рату су остали без ноге, руке, очију...е они су га највише изгубили!Woody wrote:Znam ja - ko ga je izgubioRamzess Veliki wrote:Ne znam ko ga je izgubio ali sam siguran da su ga dobili Bakir, Dodik, Lagumaš i svi drugi lopovi oko njih i njima sličnim.
Ja, ti, oni pod zemljom i njihova rodbina!
A, nije cudo, moj ti...Darkstorm wrote:Svi imamo svoje probleme, to je zivot.
Nekoga muce jedinice, a nekoga nostalgija.
Đaba ti njemu argumente. Takvima je po defoltu određeno da to ne vide, samo preskoce post i guslaju po starom...PM72 wrote:Evo ti argumenata a ti dokaži da lažem.13 kasarni,dva vojna aerodroma ,četiri skladišta oružja i jednu od najvećih fabrika.Dakle,imali su sve,od MIG-ova 21 pa do tenkova (na početku stotinjak),municije su imali da sve kineze pobiju a granata da nisu mogli potrošiti za 3,5 svakodnevnog gađanja.Svaku čuku,svako brdo,planinu,potok,cestu,grad...su imali pod svojom kontrolom,svaki šaht od kanalizacije su imali na kartama dok suprotna strana nije imala niti jedan jedini tenk ili top.
A propos ovoga:seln wrote:A, nije cudo, moj ti...Darkstorm wrote:Svi imamo svoje probleme, to je zivot.
Nekoga muce jedinice, a nekoga nostalgija.
neki su tad prvi put donijeli televizor u kucu, neki su prvi put imali sto maraka....
a neki prvi put probali zenu...doduse, ne na dobrovoljnoj osnovi.
Pa, nikakvo cudo ako ljude muci nostalgija.
Evo, ovaj Moody, na primjer: on zna sta je bilo u BiH, od Podrinja do Krajine, sve ima zapisano u svoj crni kitab...pa se pitam, kad stize sve to zapisati?
Vecina nas je u to vrijeme bila zauzeta izbjegavanjem granata i potragom za bilo cim jestivim, a tek cigara... ko kuca.
A Moody, unatoc tomu, pristavi kahvu, zapali cigaru, pa uzme tefter i pise: gdje su srbi pobijedili, gdje je ARBiH izgubila, gdje su srbi pokazali cojstvo i junastvo, a gdje je ARBiH pocinila zlocine... i sve tako, u slubi istine i pravde.
Pa ako ga se sete za dan RS, sete...
Mislis zaobici, pa nije valjda toliki da ga mozes preskociti...Nedobrovoljac wrote:Tvoj cu preskociti 100%
Tvoja majka je bilmezPM72 wrote:Čitam i ne mogu da vjerujem.Čuj ti bilmeza - Srbi su uspjeli da "prošire" kontrolu na oko 49 % terotorije BiH i još učvrstili dominaciju u Vojvodini.Naravno da stojim iza tvrdnje da Srbi nisu gubitnici rata kažem rata jednine jer oružane sukobe na području nekadašnje SFRJ tokom devedesetih treba posmatrati kao cjelinu iz jednostavnog razloga što su Srbi uspjeli da prošire kontrolu na oko 49 % teritorije Bosne i Hercegovine i da uspostave ili učvrste dominaciju u Vojvodini.
Pa bilmezu jedan,Srbi su kontrolisali 100% BiH,pitali su se u onoj državi hoće li se asfaltirati put u recimo Ajvatovici ili za visinu munare u Bužimu ili Teočaku.U partiji,vojsci,miliciji,firmama itd rukovodeći kadar su bili Srbi.Daću to dobar primjer,na Palama je u pilani do rata bio direktor sa osnovnom školom -zaposlenih 150 od kojih je bili 12 VSS.Nećeš majčin sine proći pored Mitra jer je on i u SUBNOR-u ( našao dva svjedoka da je u partizanima od 1941 a promjenio oznaku tek 1945).Ko mu god šta kaže - on je bio protivnik sistema,revolucije,partije a još ako si bio Musliman (i imao nesreću da si završio fakultet) odmah će te povaliti pričom kako ti je dedo ili amidža bio ustaša i da si čitao Islamsku deklaraciju.To ti je živa istina!
U stanicama milicije je bilo najviše Srba milicionera i to hercegovaca a oni su posebno voljeli uniformu,jal žandarsku jal šumarsku.Da ne spominjem JNA jer je tamo bilo 70% oficira i podoficira srpske nacionalnosti.Sistem je bio takav da su besplatno školovali fukaru iz ruralnih sredina a taj kad se dograbi vlasti
Bilmez namjerno zaboravlja činjenicu kako je JNA imala u Sarajevu i okolini 13 kasarni,dva vojna aerodroma ,četiri skladišta oružja i jednu od najvećih fabrika.Dakle,imali su sve,od MIG-ova 21 pa do tenkova (na početku stotinjak),municije su imali da sve kineze pobiju a granata da nisu mogli potrošiti za 3,5 svakodnevnog gađanja.Svaku čuku,svako brdo,planinu,potok,cestu,grad...su imali pod svojom kontrolom,svaki šaht od kanalizacije su imali na kartama dok suprotna strana nije imala niti jedan jedini tenk ili top.Bilmeza najviše boli t ačinjenica koju ne može falsifikovati.
Kažu da je moto srpske vojske - važno je učestvovati.Svaki rat su izgubili ,od onog u Hrvatskoj (jesu iz braća slupali za dva dana
A ovo oko uspostave dominacije u Vojvodini...e moj bilmezu,da je 1945 postojao OHR pa da vrati kuće,imanja i zemlju protjeranim njemcima i mađarima (folksdojčerima) ne bi vas bilo ni u panjevima.Jer,i vi ste u Bosni bili folksdojčeri.Ratovali ste protiv sopstvene zemlje.
Niko nije rekao da su Srbi pobijedili.Srbi su iz procesa raspada SFRJ izašli sa boljim pozicijama nego što su ih imali dok je SFRJ postojala kad je pod srpskom kontolom bilo samo područje tzv.uže Srbije a što je rezultat građanskog rata 1941-1945.Nedobrovoljac wrote:Ovo je tacno, nisam ni rekao da lazes, vec da lako pozdis i da vrijedjas svakog ko misli drugacije, iako se ni ja ne slazem sa decakom koji je pricao da su Srbi pobjedili
Sorry,Pokajnik wrote:Niko nije rekao da su Srbi pobijedili.Srbi su iz procesa raspada SFRJ izašli sa boljim pozicijama nego što su ih imali dok je SFRJ postojala kad je pod srpskom kontolom bilo samo područje tzv.uže Srbije a što je rezultat građanskog rata 1941-1945.Nedobrovoljac wrote:Ovo je tacno, nisam ni rekao da lazes, vec da lako pozdis i da vrijedjas svakog ko misli drugacije, iako se ni ja ne slazem sa decakom koji je pricao da su Srbi pobjedili
Napišeš "nije tako" i onda potvrđuješ tačnost onoga što negiraš.Vojvodina je u SFRJ bila zeseban politički entitet odvojen od Srbije i suprostavljen Srbiji.Srpsko stanovništvo jeste bilo natpolovično većinski ali su političke strukture bile za samostalnost Vojvodne u odnosu na Srbiju.U Hrvatskoj i Kosovu,Srbi nisu imali šta da izgube.Nedobrovoljac wrote:Pa i nije bas tako. Kosovo je otislo mnogo ranije, SM je pokusao da povrati uticaj i popusio, U Hrvatskoj smo popusili na kvadrat. U BiH polovicno, a u Vojvodini je samo pojacan uticaj, realno jos od kolonizacija poslije II sv rata za Vojvodinu se moze reci da je srpska.Pokajnik wrote:Niko nije rekao da su Srbi pobijedili.Srbi su iz procesa raspada SFRJ izašli sa boljim pozicijama nego što su ih imali dok je SFRJ postojala kad je pod srpskom kontolom bilo samo područje tzv.uže Srbije a što je rezultat građanskog rata 1941-1945.Nedobrovoljac wrote:Ovo je tacno, nisam ni rekao da lazes, vec da lako pozdis i da vrijedjas svakog ko misli drugacije, iako se ni ja ne slazem sa decakom koji je pricao da su Srbi pobjedili
U tvom slučaju sve jasno ko dan, veze ti nemaš.Pokajnik wrote:Šta tebi Zatezni nije jasno ?
A mi bi to vojno uništili RS da nije sklopljen mir? Tuđman povlači Hrvatsku Vojsku iz Bosne, međunarodna zajednica i NATO nas ne podržavaju u odluci da se ratuje i dalje, kako bi mi to pobijedili uzevši sve te faktore u obzir? Čak i 1995. godine, iako je razlika bila puno manja nego 1992., srpske snage su bile bolje naoružane nego Armija RBiH. Sarajevo bi ti i sad bilo pod opsadom da nije Daytona, pa ti vidi.lasta2 wrote:rat nije izgubljen u rovovima nego u dejtonu. prema tome nema tu priče o gubljenju kad je u pitanju Armija. dok su borci časno branili narod samoproglašeni bošnjački lideri lelemudani su otišli u ameriku i prodali pola države dušmanima. kako je alija ucrtao rs na kartu tako su je njegovi nasljednici branili do dana današnjeg.
SkyLimit wrote:A mi bi to vojno uništili RS da nije sklopljen mir? Tuđman povlači Hrvatsku Vojsku iz Bosne, međunarodna zajednica i NATO nas ne podržavaju u odluci da se ratuje i dalje, kako bi mi to pobijedili uzevši sve te faktore u obzir? Čak i 1995. godine, iako je razlika bila puno manja nego 1992., srpske snage su bile bolje naoružane nego Armija RBiH. Sarajevo bi ti i sad bilo pod opsadom da nije Daytona, pa ti vidi.lasta2 wrote:rat nije izgubljen u rovovima nego u dejtonu. prema tome nema tu priče o gubljenju kad je u pitanju Armija. dok su borci časno branili narod samoproglašeni bošnjački lideri lelemudani su otišli u ameriku i prodali pola države dušmanima. kako je alija ucrtao rs na kartu tako su je njegovi nasljednici branili do dana današnjeg.
N: U svom govoru u Parizu definirali ste ovaj mir kao "gorak" za narod Bosne i Hercegovine. Možete li nam objasniti značenje tog gorkog mira?
- Taj mir je gorak iz više razloga. Osnovni je, svakako, taj što mir takav kakav jeste praktički priznaje rezultate napadačkog rata na Bosnu: podjelu i etničko čišćenje. Kako bi izgledala Evropa da je neka nebeska sila zaustavila rat u ljeto 1944.? Zar za mnoge narode taj mir ne bi bio gorak? Napadački rat morao bi se završiti porazom napadača. Svaki drugi ishod je nepravedan i ima okus gorčine.
N: Kako se osjeća čovjek koji je vodio bosanski narod poslije potpisivanja predaje gradova Žepe, Srebrenice, Zvornika, Brčkog, Bijeljine i drugih dijelova bosanske teritorije?
- Osjećam se gorko, ali se ne dvoumim, jer drugog izbora nije bilo. Granica izdržljivosti našeg naroda bila je već davno pređena. Ipak, ne vjerujem da su ti gradovi zauvjek izgubljeni. Brčko, svakako, nije. Neko je izbrojio da smo mi Srebrenicu u posljednih 300 godina devet puta gubili i devet puta je vraćali. Zašto ne bi smo i deseti put?
N: Da li je to poraz za vaš narod?
- Nije pobjeda, ali nije ni poraz. Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda.
N: S vaše tačke gledišta, ko su pravi pobjednici ovog rata?
- Moralni pobjednici smo mi. Vojnih pobjednika nema. Svi su i dobili i izgubili.
N: Gospodine predsjedniče...Ipak, običan čovjek ima utisak, pogotovo kad je o "Republici Srpskoj" riječ, da se radi o državi, da smo izgubili 49 posto našeg državnog teritorija?
- Pitanje šta će dobiti Srbi jeste važno, ali nisam saglasan da je i najvažnije. Najvažnije je, ipak, da je država BiH, uprkos svemu, opstala, da naš narod ima državu u koju će se moći vratiti i u kojoj će moći živjeti, da ta država ima sve važne institucije putem kojih će djelovati i da se sve to provede u život. A što se tiče tkz. srpskog entiteta, on je dobio ono što i Federacija, dakle nadležnosti u oblasti privrede, obrazovanja, unutrašnjih poslova, zdravstva itd., ali to nije dato u Daytonu, nego su to oni ranije silom uzeli i mnogo više od toga. Ništa u Daytonu nije izgubljeno što već nije bilo izgubljeno. Naprotiv, mnogo čega je vraćeno: dio teritorija i neke državne kompetencije koje ste upravo nabrojali u svom pitanju. Srbi su morali da prihvate i priznaju bosanskohercegovačku državu, koju su odbacili od početka, i da se odreknu ambicija o nezavisnosti ili otcjepljenu. Mi smo mogli da tražimo više, ali samo na bojnom polju, to jest produženjem rata. Za pregovaračkim stolom moglo se dobiti samo to što je dobijeno, ni centa više. A rat se morao konačno zaustaviti, jer su umiranja i patnje davno prešli granicu podnošljivog.
N: ...Sada mi pravno nemamo pod kontrolom Srebrenicu i Žepu, a geografska veza između srednje Bosne i Krajine nije uspostavljena relacijom Jajce - Mrkonjić Grad - Bihać. Izostaju i komunikaciona čvorišta u Doboju, Prijedoru i Bosanskom Novom?
- Sve što kažete je uglavnom tačno, ali to puno ne pomaže. Kad već spominjete pravnu stranu pitanja, nije tačno da pravno više nemamo Srebrenicu i Žepu. Pravno imamo, jer je država opstala, nažalost, stvarno nemamo, ali vjerujem privremeno. U komadu sira vi vidite samo rupe. Morate priznati da i nastavak rata, nakon 44 mjeseci stradanja, nije baš neka alternativa. Pošto ste nabrojali šta sve nismo doili, pokušajte sada nabrojati šta dobivamo. Što se mene tiče, ako upoređujem šanse koje pruža rat sa onima koje donosi mir, mislim da je prednost mira očigledna.
N: ...Da li su američke garancije za ukidanje embarga na uvoz oružja čvrste i koliko bismo, dakle, u slučaju da srpska strana poništi sporazum, dugo čekali na to ukidanje?
- Rezolucije o suspenziji sankcija Srbiji i ukidanju embarga na oružje Bosni su povezane i obje su već donesene. Ako imam razloga da sumnjam u dolazak američkih vojnika u Bosnu, jer tu teškoće sigurno postoje, nemam opravdanog razloga da sumnjam u provođenje rezolucije o skidanju embarga na oružje kada je ta odluka već donesena. Naravno, sve je moguće, pa i to da srpska strana izigra sporazum, ali tada smo gdje smo. Nema Dejtona, ni njegova "dva entiteta". Borba se nastavlja, ali sada pod povoljnijim okolnostima za nas. Tada Srbi imaju rat protiv "ostatka svijeta". Da smo Mirovni sporazum odbili, naši bismo se u toj situaciji. Diplomatska bitka u Dayton dijelom je vođena i o tom pitanju, to jest o pitanju krivice za eventualni nastavak rata. Taj dio utakmice dobro smo odigrali.
N: ...Spomenuli ste i islamski svijet. Da li se osjećao ikakav utjecaj islamskog svijeta u Daytonu i kakva su vaša iskustva političara sa "svijetom kakav je danas"?
- Islamski svijet još nije dovoljno organiziran i snažan. Ipak, sama činjenica postojanja tog svijeta uticala je u izvjesnoj mjeri na ponašanje Zapada, posebno nekih zapadnih zemalja. A što se tiče svijeta uopće, pa, sve sam rekao u onom kratkom govoru na kraju u Daytonu. Preporučujem vam da ga, umjest odgovora, pažljivo pročitate. U svakom slučaju, to je svijet u kojem je moguće povesti nepravedan rat i nametnuti nepravedan mir.
...U drugoj polovici 1994. godine i tokom 1995. godine često se sticao utisak da sve institucije međunarodne zajednice žele potpisivanje mirovnog sporazuma po svaku cijenu. Dopustili su poniženje svojih političkih pregovarača, svojih vojnika, vršili su pritisak na žrtvu, legalne institucije vlasti u RBiH, a pristajali su na ucjene i popuštali pod neargumentovanim i na zločinima zasnovanim apetitima agresora. Nije li prijedlog, a nakon toga i riješenje, o podjeli Bosne i Hercegovine u omjeru 51 : 49 posto ili insistiranje na formiranju srpskog entiteta zvanog Republika Srpska najbolji primjer neprincipijalnosti ključnih subjekata međunarodne zajednice i odustajanje od pravednih i demokratskih međunarodno prihvaćenih principa čiji su zagovornici oni sami. Tako se po principu toplo - hladno, nepravedno - pravedno i efikasno - sporo došlo do nezavršenog rata i nedovršenog, posebno nesavršenog mira. Ispoljene neprincipijalnosti i nepravedni kompromisi međunarodnih institucija i dužnosnika u ratu ispoljile su se i u toku pregovora i donošenja Mirovnog sporazuma za BiH. Zato su donesena riješenja prečesto nedovršena, dvosmislena, kontradiktorna i teško provodiva baš kao što su bili i stavovi pregovarača. To je bilo i za očekivati jer su na suprotnim stranama stola bili oni koji su branili Bosnu i Hercegovinu i izborili njen opstanak, i oni koji su je rušili, željeli je srušiti i u Dejtonu i nikad nisu odustali od tog plana. Čudi, naravno, zašto su mirovni posrednici, prije svih tadašnji ministar vanjskih poslova SAD Voren Kristofer, pristajali na ucjene rušilaca Bosne i Hercegovine tražeći kompromisna rješenja i tamo gdje su ona nemoguća, između dobra i zla, civilizacijskog i anticivilizacijskog, demokratskog i antidemokratskog...
...Sve je to uticalo da ponovnim otpočinjanjem borbenih dejstava u martu 1995. godine, Vlašićkom operacijom, Armija u potpunosti preuzme strategijsku ofanzivu na ratištu. Ovu četvrtu fazu odbrambenog rata je karakterisalo:
1. potpuna premoć Armije i HVO nad srpskim agresorom,
2. uspješno izvođenje vlašićke, vozućke i operacija u Bosanskoj krajini te samostalnih bojeva od Hercegovine i Treskavice do Bosanske Posavine,
3. neuspjeh u Sarajevskoj operaciji kada je riječ o deblokadi grada, što nije bilo realno ostvarljivo kako zbog kratkoće vremena za pripremu operacije tako i zbog nedostatka snaga i sredstava za njeno uspješno izvođenje,
4. stradanje stanovništva Srebrenice i Žepe zbog sramnog ponašanja Međunarodne zajednice i mirovnih snaga,
5. prekid uspješnog oslobodilačkog pohoda Armije u naponu njene snage 12. oktobra 1995. godine od strane međunarodne zajednice jer se očigledno nije željela njena pobjeda.