komeba wrote:oridjidji wrote:Vi raspravaljate ko da ste nekada vodili navijanje

Opušteno ljudi...
Navijao da, vodio...teško reći. Ali sam zato igrao i znam kad bih ovu pjesmu čuo sa terena, došlo bi mi da se pokupim u svlačionicu.
E vidiš odrastao sam među rajom i pitara i manijaka kojima su te dvije boje svete i koji i danas redovno prate utakmice svojih klubova. Neki su od njih bili vođe na jugu i danas su lojalni svome Želji toliko da graniči sa ludošču, to više nije fanatičnost, već njihov stil života. Mene je još 2005 predstalo zanimati domaće prvenstvo jer nisam ljubitelj gledanja nekvalitetnog fudbala, malo i zbog moga sazrijevanja koje me je odvelo na neku miroljubiviju stranu. Mada su me kao klinju pitara vrlo rano vodili na utakmice Želje, jbg kud i raja tu i ja. Previše sam puta bio na utakmicama Želje, a bogme i Sarajeva. Nikada na utakmici nisam uspio ostati svoj. Međutim uvijek sam se mogao nasekirati radi loše igre koju na terenu vidim. Na svim utakmicama koje sam pogledao, ja sam bio navijač koji nije štedio glas ni živaca. Masa zna da povuce. Jednom je nas 10-tak navijača (mahom moja raja iz srednje pitari) na sjeveru cijelo poluvrijeme protiv Bešiktaša navijalo iako nismo imali razloga za to ostatak tribine je šutio, na kraju Džine vrišti, pokazuje na nas i govori ovako se navija i pali sjever do usijanja iako je rezultat na semaforu bio 5-0. Na kraju igrači dobijaju zasluženi aplauz iako su izgubili i još žešču pjesmu. I to koju smo pjesmu pjevali OOOOO volim te Sarajevo, NANANANA grmi sa sjevera i tako je svo vrijeme vrtili u krug
Nebitno je nekada šta pjevate, bitno je podići ekipu. Mi imamo dobru posječenost na utakmicama reprezentacije, ali nemamo organizovanu tribinu. Protiv Danske na jugu fanatikosi. Daje go Jorgensen, jug zamro, jedan glas se čuje i to MOJ, jebem majku tribini, fanatikosima, svima , navijajte nisu umrli ako su go primili. Vrištim. Samo čekam kada ću se s nekim pobiti koliko me taj muk iznerviro ( teško je biti svoj kada bodriš reprezentaciju svoje zemlje) i onda opet malo dobre volje pojedinaca oko mene ponese tribinu da navija ponovo...
Mi nekoristimo našu masu na utakmicama. Bio sam u Zenici, mnogima su utakmice reprezentacije samo ekskurzija, ništa više. Navijanje nije ni približno dobro, kako ono može biti.
Najbolju organizaciju navijanja je imao jug još davne 2002/2003 godine barem onda kada sam ja hodao po tekmama. Nema različitih pjesama na tribinama, kao recimo na Koševu sjever pjeva jedno, istok drugo. U sredini stoji vođa, desetak navijača na ogradama i kada krene pjesma duž cijele tribine svi pjevaju isto. Nama fali to što niko ne predvodi zajedničko navijanje. Mi smo najbolje navijanje imali onda u Belgiji, ali tada su svi djelili tribinu sa fanatikosima, pa je navijanje bilo lakše organizovati. Ali tako bi nekada u Zenici ili na Koševu volio vidjeti fanatikose, na ogradama svih tribina i da predvode navijanje jednim glasom pjevajući makar i truhlu Bosnom behar probeharao iako je iz dna duše mrzim čuti na tribini. Fanatikosi imaju dosta dobrih pjesama, sposobni su takvo sto organizovati i napraviti još jednu ekstra stvar nakon onog kortea u Parizu.