Back to topic...
Dugujem izvinjenje svima koji su tvrdili da se ovo aerodromsko koje sam opisao desilo u martu - jeste. Natjerali ste me da pretrkeljam te odavno "zakopane" budalastine, a medju njima i nekakav nazovi dnevnik, i nadjem da je ta akcija na aerodromskog bila u martu '93. U augustu '92 je bilo jos jedno aerodromsko, ali nije vrijedno spominjanja jer to i nije bila neka akcija, samo onako, malo puckaranje po rubovima linija, vozanje naseg BOV-a (kada nam je neki lik spakovao jedno 2 okvira iz PASP-a u prozor BOV-a, ali ga ne probi
).
Zato mi se i jesu pobrkala vremena...
Bila je i jedna sega dole (mislim, bilo ih je kamara, ali ova je bas...), na dijelu negdje izmedju C5 i D1. Jedan dan dotrcase neki momci, lokalni, vicu - OVCA! Kuku majko kakva je strka nastala...OVCA! Bog te maz'o...k'o da su Spiderman i Ninja Turtles sletili odnekud
. I ovo je bilo ljeto '92. I razumljiva mi je takva reakcija, s obzirom da u tom periodu na Dobrinji zaista nije bilo nikakve hrane.
Trka, frka, gdje je, daj optiku, veremo se u neku od zgrada koje gledaju na aeorodrom, kad tamo, u sred livade na dijelu izmedju zgrade i ceste, na nekih 40-50m od nas - stvarno ovca
. Vuce za sobom neki gajtan, ocito se otkinula tamo negdje u Ikica kucama i dosetala ovamo. Trava visoka brat bratu 1 metar, pa se ovca vidi kroz nju, ali se vidi.
Reko', ljudi moji, sta cemo s nje i kad je bubnemo....na cistini, valja je dovuc', sigurno je neko otamo prati na optiku i ceka kad ce neko ovamo poletiti za njom... Ne @ebe niko sta govorim, samo vicu - daj, ba, povali je. Haj', reko'...PASP, plecka, Bub! Pade ovca k'o pokosena. Odma' poce trka ko ce po nju, kad ono - ovca ustade, i cuje se BEEEEE! Ne mogu da vjerujem... opet plecka (kontam, dje cu u vugla, ode mozak
), Bub! Opet ovca pade k'o pokosena. Ovi lokalni vec sletili dole, spremni da sprintaju po nju...reko', ljudi stanite ba! Ne moze tako. Sacekajte malo, pa cemo skontati kako ce se po nju, i mora ici samo 1. Tu im ne bi pravo, vjerovatno bi se osjecali nekako sigurnije da idu dvojica... Medjutim, u tih 10-15 sekundi dok se ovo prica - ovca opet ustaje! Raskerecila noge i opet se cuje BEEEE, samo sad nekako promuklo... Ne mogu da vjerujem vlastitim ocima! Kontam - pa sta si, ba?! Neka super ovca iz druge galaksije?! I opet optika, ali ovaj put glava (jeb'o mozak. Kontam, kakav je monstrum jos ce odsprintat...), bub! Opet pade. Cekam, gledam, ocekujem da opet ustane (vec vise ne bih bio iznenadjen), ali ne mice. Odjednom, samo se zacu jos jedno promuklo BEEEE...i tisina. E reko', sad moze, ali samo 1. Poce rasprava ko ce, ko je brzi, ko je manji, hoce li se sprintat ili cuceci ili puzat...prodje jedno 5 minuta. Gledam ovog svog, on onako ponizak, lagan, reko' - haj' ti, nece se ovi dogovorit za godinu. Idi puzuci, ja cu pokriti odozgo, za svaki slucaj. Ovi ga nisu ni skontali kad je otisao, jos su se raspravljali
.
A koja je tek radost nastala nakon 15-ak minuta, kad je dovucena. Oguljena i istranzirana u roku 10 minuta, i podijeljena u te 2-3 zgrade ljudima s djecom. Nije nesto, ali bolje i to nego nista. Kad je ogulise, gledam pogotke - 2 pogotka u razmaku od 2 cm, oba u plecku, jedan prosao direkt kroz srce, drugi ga rasporio pri dnu... treci joj razbuc'o po' glave. Ni danas ne kontam kako je mogla biti ziva ni nakon prvog, a kamoli nakon drugog. Da ne pricamo o BEEEEE nakon onog u glavu...
...zaboravim sve ove danasnje "grozne" situacije a vi nista....
