Nadinka wrote:Nisam nikad narucivala s amazona i nemam uopste osjecaj za ostale troskove mimo same narudzbe..ako kupujem čizme od 50tak funti, 130 KM, koliko bi me dosla postarina i carina? ...
Redovna stopa carine u BiH za obuću je 15% uz 1% naknade za carinsku evidenciju (naknada za rad carinika), koja se obračunava na carinsku osnovicu, koja opet predstavlja zbir vrijednosti: vrijednosti robe po računu, troškova transporta do granice BiH, itd. itd.
Ukoliko konkretne čizme imaju dokazivo porijeklo (proizvodnja, ne prodaja) iz zemalja sa kojim BiH ima zaključen sporazum o trgovinskoj saradnji što znači i sniženje stope carine na uvoz, onda će obračun carinskih dadžbina biti u skladu s tim vrijednostima, npr. za robu iz EU u 2010. godini stopa carine na obuću je od 3,8% do 9% (zavisi od vrste obuće, 9% je obično za obuću s drvenim đonom i kaiševima koji pokrivaju gležanj, i sl. dok bi tvoje čizme imale stopu od 3,8%), dok bi za robe iz ostalih država (Srbija, Hrvatska, Moldavija, Turska, Albanija, Crna Gora, Makedonija) stopa bila 0%. Za robe iz svih ostalih država obračunava se puna stopa carine.
Carinska osnovica u konkretnom slučaju zavisi od ugovora o isporuci - transportu do BiH odredišta. Obično u ovakvim, on-line transakcijama, prodavac snosi transportne troškove (koje, naravno, prikrije obračunom u konačnu vrijednost po računu, jer niko ništa ne daje džaba), i obično je to naznačeno do odredišta kupca.
Ukoliko je sve "idealno",
carina+pdv na tvoje čizme bi bila: 130x3,8%+130x1% = 6,24 KM x 17% 23,16 KM =
29 KM
Međutim, svaka trgovačka transakcija podliježe međunarodnim odredbama o uslovima prodaje i kupovine, odnosno transportu - Incoterms 2000, po kojem je prodavac dužan na računu prikazati uslove prodaje, tj. naznačiti ko snosi troškove transporta i, samim tim, onog ko snosi i odgovornost u štetama koji mogu proisteći.
Npr. ako kupiš svoje čizme na bilo kakvoj on-line transakciji, ti samo internetom izvršiš plaćanje, a svi ostali uslovi prodaje i dostave izvršavaju se po ustaljenim pravilima, koji prodavca primoravaju da naznači paritet isporuke - da li on snosi transportne troškove do odredišta i koje je to odredište.
U trgovačkoj praksi je uobičajeno, a u nekim klauzulama Incotermsa čak i određeno, da troškove u postupku uvoznog carinjenja snosi kupac, a oni predstavljaju troškove špeditera, inspekcijskih organa i dr. Troškovi transporta do krajnjeg odredišta, troškovi skladištenja (u kojim odgovornost ne pada na karakter robe) i sl. padaju na teret prodavca, ali i ovi troškovi se ugovaraju.
Ovo prošireno pojašnjenje je zbog pitanja "poštarine". Bez uvida u odredbe ugovora o prodaji nemoguće je odrediti bliže troškove. Bilo ko da ustvrdi lično iskustvo u sličnom postupku i praksu kao pravilo - nije u pravu. Učestale su pritužbe građana na postupak špeditera "brzih pošta" u raznim situacijama uvoznog carinjenja, od onih u kojim je kupac, po zakonu oslobođen od plaćanja carine i carinskih dadžbina na kupljenu robu do vrijednosti 50 KM, obmanut i od kojeg se traži novac za carinu i usluge, do onih kada špediteri samoinicijativno pristupaju postupku carinjenja i svojevoljno određuju paritet isporuke, proizvoljno određuju visinu troškova u transportu i sl, čime nastaju visoki troškovi i carine i pdv, a uz to još obračunavaju i nepostojeću skladišninu.
Moj savjet je da prilikom narudžbe roba, u svakoj internet komunikaciji, obavezno zahtijevate račun, i na računu ispis vrste robe koju kupujete, njen trgovački naziv, vrijednost i uslove isporuke - paritet (ko snosi transportne troškove i dokle), naravno - uz sve potrebne podatke o kupcu i prodavcu.