elSaik wrote:Ja samo znam da će moj brat Farmaciju studirati, ako Bog da, i da mu je radno mjesto zagarantovano. Iako do upisa fakulteta on imaš još školsku godinu i po. "Šteta" pa su mene, s druge strane, oduvijek više privlačila društvene znanosti.

I mene su takodjer, a da sam znao sto danas znam, mislim da bih se pokusao izboriti sa tom simpatijom i studirao barem informatiku. Brat je u pravu sto posto. Ja sam govorio i na nekim drugim temama da trebaju nadlezna ministarstva i senati univerziteta smanjiti broj ljudi koji moze upisati pravo, ekonomiju i pedagoski, da bi se izbjeglo stvaranje suficitarnog kadra. Posto oni to ne rade ( zbog pohlepe, naravno, redovni samofinansirajuci i vanredni donose lovu ) onda bi barem buduci studenti trebali biti kvalitetno upuceni u to sta ih ( uglavnom ) ceka po zavrsetku.
Ali ako neko ima ambiciju da radi kod advokata, notara, ambasadi, OHR-u, međunarodnoj misiji i sl., zar zaista misliš da ti tu te silne "kerefeke" neće pomoći? Njima je u interesu da zaposle nekoga ko je osim studija imao iskustva u raznim oblastima, pa makar da se zna profesionalno javiti na telefon, zapisati podatke i znati kako se voditi statutom i sl.
Neces vjerovati, ali taj veoma logican zakljucak " njima u interesu " ima tako varijabilnu primjenu, da njima u interesu moze biti i da zaposle nekoga sa bogatim iskustvom, i da zaposle nekoga sa velikim sisama, i da zaposle nekoga ko ce spremno ljubiti dupe, zavisno od toga sta je u datom trenutku "interes". Ambasada, medjunarodna misija? Znas ko tamo radi?

Ovo nije Amerika, gdje njega ne interesuje ciji si sin i sestric, ako ne osiguravas profit kompaniji, ako ne dizes rejting, ako ne obavljas svoj posao kako treba, ti letis, ma kako se zvao, jer on od tebe nema koristi. Ta surovost kapitalizma nama nedostaje, jer mi nikako da shvatimo da, potencirajuci nesposobnu familiju i nesposobnije prijatelje, zapravo ukopavamo i drzavu i njene organe, i privredni sektor, u kojima se imbecili zaposle, ali najvise sopstvenu firmu koja bi mogla profitirati od nekoga sa idejama, mozgom i sposobnostima. Nase gazde ne razmisljaju tako, oni ne razmisljaju da te plate koliko vrijedis, oni su zadovoljni ako klepis usima, poklopis se, sutis, radis za sitnu paru. E to tako ne treba, covjek treba da ima svoje dostojanstvo. Pogotovo kad se uzmu u obzir i otrovne radne sredine u javnim ustanovama i drzavnim sluzbama, trcanje po cijeli dan za advokata, to nije dostojanstven zivot, i nije siguran zivot, jer cak i kad nadjes neki posao, daj boze da ga zadrzis, jer se viskovi u administraciji ( citaj - ekonomija i pravo ) prvi ciste. Ne mogu reci, i ne bi bilo fer reci da je situacija apsolutno uvijek takva, ali uglavnom jeste. Ko se ne pripremi za to, na vjerovatnom je putu da se razocara.