Stvarni oblik jedne zelje....

[Eleonora]

Do poslednjeg daha

Bio je nekako sav nakrivo,
tako i hodao, tako i skolu ucio,
i bas se nekako mucio da dokaze,
da ima i vaznijih stvari na Svijetu,
na primjer, u pubertetu,
kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili,
Kasim je gledao Belmondove filmove,
i u Slavonija Hotelu,
u nekom starom ocevom odjelu,
narucivao casu bijelog, hladnog, mlijeka.

Vucibatina neka, htjela me tuci,
znas ono, da ti kazem,
ej, ja sam oduvjek bio neki nezni poeta,
a Kasim bi, onako iz zaleta,
pomeo dvojicu, trojicu,
a zatim, poravnao kravatu i
rekao najmirnijim glasom na svijetu:
Sta je, sta si se usro od straha,
pet je do osam,
uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"!

Prolece u nasem gradu je bilo,
kako se kaze, puno sperme.
Znali smo kolektivno drkati,
onako majusni, brkati,
zavaljeni u sanac ispred protine kuce.
Oko nas zbunje i neko trulo pruce,
a Kasim, oca mu mangupskog,
odjednom odnekud izroni iz mraka,
i u par koraka, znas ono, stvori se nad nama,
on, i s njim, prava dama.

Znali smo je iz komsiluka;
Ajde, kaze, da vidim ko ce dalje,
dajem samo za pare,
a njemu, onako, zbog neceg u zraku,
moze taj svaku, ako bi htio.

A Kasim bi se, znas ono,
samo nasmijao i rekao:
Ajde ne diraj mi kurvestino drugare,
moze te povaliti baraba svaka...
uh, pet je do osam,
odoh ja da gledam
"Do poslednjeg daha"!

Ljeto u Slavoniji u mozak zapece,
ne vidi se nista od prasine...

Kasime, kaze, tako smo se, znas,
zvali nas dva,
po nekom detektivu iz X-romana,
pa neces valjda i ti, k'o ovi vodozemci,
da ladis muda u barutanu,
'ajde sa mnom u staru pilanu,
da vadimo gliste iz piljevine.

Sjedi tako na starom biciklu
i otpuhuje kolutove dima,
al' zaistinski, ne k'o ova druga raja,
on ga povuce,
Boga mi, iz jaja.

I sjednem tako na stangu, ispred njega,
bos, u kratkim hlacicama,
a on sav obucen u crno,
i cipele crne na bosu nogu.
Vozio je polako,
nek vidi, kaze, svako, da smo drugari,
jos samo nam Belmondo fali,
da skupa vadimo gliste na pilani.

Bila je, znas, u nasem gradu
i jedna mala s pjegama,
mi smo, kao, bili u nekoj semi
ma, 'ajde vraga semi,
znas ono, bili smo do grla,
jedno u drugo, zaljubljeni.

Ime joj ne smem odati, 'ajde,
znas kako je sad...
Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu,
eh, i znas ono, ma dobro,
znas sta ti hocu reci, je l' da?
Al' znas sta je, svake zime Kasim joj
nove rukavice donese,
i kaze joj ovako, seretski se nasmije,
znas ono, kako on, jebi ga, i kaze:
Mala... hajde, cuvaj se...
i ne izlazi suvise na zimu...
mozda ces jednom igrati na filmu!

Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta,
i ja sam danas kao, neki esteta.
Znas ono,
filmom se bavim i ponekad pjesme pisem, al'
majku mu,
nikako da zaboravim te moje Vinkovce,
i te moje blage ravnice,
gdje smo Kasim i ja,
od jutra do mraka,
zivjeli zivot do poslednjeg daha.

A neki dan, eto, stiglo mi pismo.
Kazu... Kasima nema vise...
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca.
Na kojoj je strani bio, pitam ja?
Ma nije...kazu...taj puske nosio...
nekog je klinca na biciklu vozio...
nekog bosonogog decaka....
kad ga je metak pogodio...
sunce ti kalajisano... kazu...
k'o kaskader na filmu
je kroz zrak proletio
i na onu prasnjavu Mirkovacku cestu pao...
zatim se, nekako, zadnjim snagama..
pridigao... i
onom decaku,
na francuskom nesto govorio.

Onda se. jos
nekako narocito poravnao...
a onda... lagano...
palcem desne ruke...
preko donje usne presao...
Do poslednjeg daha, mon amee,
do poslednjeg daha.

R.Šerbedžija

[Sarajevski_Marlboro]

Podsjetila si me da joj je ovdje mjesto

A jurili smo ženske nekada zajedno
i obijali kavane
nedjeljom sve do podne spavali
oblak ti ne jebem
u istom gradu rođeni u istu školu išli
zna baraba sve o meni i ja o njemu
zna što me boli i gdje sam naročito osjetljiv
na kiti sam mu pokazao veliku bradavicu
kažem
samo on to od muških zna
I sad me kao ne pozna…
Bitanga jedna obična
pizda mu materina
prije deset godina na ramenu mi ko djete plakao
kad ga je žena ostavila
što ga ne pustih onda da se ko čovjek ubije
nikad ne bih barem saznao
kakva je kučka bio
moj prijatelj
za koga sam nekad mislio
malo je i život za njega da se da
a sad me kao ne pozna…
Ma briga me za politiku
ovaj rat je obična svinjarija
al on i ja bili smo ko brata dva
znam da je bio zarobljen
kažu da su mu i u usta pišali
u redu svi smo znali
što čine tamo oni vandali
ta svuda na svijetu ima govana
Al mi smo bili majku mu
najbolja druga dva
a sad me kao ne pozna…
Kad mu je majka umrla
ej čovječe
ko da je moja presvisla
Pili smo do besvjesti
tri noći i tri dana
znao je lupež napamet Jesenjina
sina mi jedinog krstio
iako je druge vjere bio
Ma ko je o tome onda mislio
svi smo bili dio raje
a sad me kao ne poznaje
Govori tako
pa onda najednom zašuti
Gleda kroz prozor i dugo šuti
Zatim uzdahne duboko
prođe rukom kroz kosu
čini se da bi rekao nešto
nešto i o sebi
Odmahne samo rukom
upali novu cigaretu
i otpuhne u oblaku dima:
a sad me kao ne pozna…

[Zoya]

.

[Eleonora]

ali kakvo je ovo "T"?

O kakvom ''T'' govoris?!

[ultrajvosa]

Ljubav Mrzim je

[Sarajevski_Marlboro]

Ljubav Mrzim je

Ma ko dir'o?
Samo lagano










A koliko si imala ljubavnika? I gdje si sve s njima spavala?

I što su ti govorili? I kako je, kako je bilo?



Daj mi mira.

Čuješ, daj mi mira, fućkam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiji od cipela,

pisamca u vjernoj ljubavi sakrivena po manžetnama

i u policama pod rubljem, prestani,

prestani, idi već,

kao nesnosnu muhu

pratim očima tvoj lik po svim kutovima, idi,

izleti kroz prozor, neka te odnese propuh,


idi, nemam vramena,

moram se ispavati, idi, rasplini se,

rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svetiljkom,

izgubi se među slovima ove glupe knjige što je čitam.


Idi, ne volim te, ništa neću, ništa ne pitam,

to me ne zanima,
fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed,

i sijed, ću te još voljeti, no za ime Isusovo,

koliko, koliko si ih imala?


J.Š.

[Eleonora]

Sarajevski_Marlboro........

[Sarajevski_Marlboro]

Pozdrav Eleonora

Doći će hladne noći, ledene kiše,
i vetrovi što cvile, vetrovi što pate.
Osetićeš kako u tebi samoća diše,
plakaćeš kroz najtanje somotske sate.


Poletećeš tad u ove pesme, bilo kamo
i nisi se nadala, da će na kraju ispasti,
kako bila si pahulja malena samo
u nečijim usputnim smetovima strasti.


A umesto uspavanke za svoje nemirne sne,
grcaj pesmu, koju si dosad pevala,
znam ja dobro, znam ja baš sve,
al’ sama si birala, sama si snevala...


I kad je već tako, dajem ti... evo!
privi noćas ovu pesmu uz svoje grudi,
pisanu, dok sam te dečački snev’o...
sama si birala mila, pa sada sama i budi.



R.P.

[oridjidji]

Prosule se želje
po tami.
Po ko zna koji put
ostajemo sami,
Đavo, ti i ja.
Sluđena duša
aškom sja,
svijetlo iz tmine izbija.
Đavo ga farba knom
moga sna.
Želeći zauvijek
da budeš ruka s dna,
što me od drugih zadržava.
Pucaju niti kojim me vežeš,
ruke što me njima zadržavaš,
ostaješ na dnu sama,
kao mrva sječanja.

Vrijeme je draga da ostaneš s Đavlom,
mora da budeš tuđeg sna,
ostani tu gdje jesi vražice sa moga dna.

Nastavljam dalje sam,
tako je najbolje znam...

[Swan_]

...

[Emilija Kovačev]

Naša tajna

O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas,
ili radi drugih
kadgod bolelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvežđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo više
od šuma suza.

Neću im reći nijedan slog jedini
šta je moglo, ni da li je moglo nešto
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pesma događa
u meni večito:
da li opija toplo
kao šume naše s proleća,
ili tiha i tužna
ćuti u meni rečito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili boleća
pesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetlošću sja
i zora i noć i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovek i njegov san.


Desanka Maksimović

[Zoya]

-

[Zoya]

.

[sa_love]

Znam da sve je proslo
i da ne vrijedi vise ni misliti o nama,
ali kako iz sjecanja izbrisati sve,
sa uspomenama ja kao da nisam sama

Ostavi snove govore mi,
zivi zivot kakav ti sudbina pise,
za njega si ionako proslost,
mozda te se i ne sjeca vise,

Molim vas, ne branite mi da sanjam,
to je sve sto je od njega ostalo moje,
cuvat cu ga u mislima, duboko u sebi,
i sjecat cu se svega, za nas oboje

bas ti hvala... ev' me cmizdrim...

[Zoya]

.

[Mis mekinjas]

NASMIJEŠI ME

Nasmiješi me.
Onim svojim tajnim riječima, pokretom…
Ma znaš ti (ili zapravo i ne)
Kako to radiš.
I budi moj heroj tišine
U kojoj je disanje bešumni trag
Naše prisutnosti…

Znaš da te volim.
I dok te promatram polako,
I dok zamjećujem neke sitne promijene koje donosi vrijeme…
I dok mi zbog njih postaješ još draži…
Ja te ćutim čitavim tijelom i čitavim umom
Pa se rasipam na dijelove unutar tebe
Postajući pri tome svoja cjelina.

Nasmiješi me.
Onim svojim tajnim načinima koji lakoćom ruše
Teške zidine koje podižem… iz navika.
I budi kao dječak… neviniji od sviju:
Gledaj u mene svojim tamnim očima kao da se čudiš
I kao da se nadaš:
Kao da si me prvi puta sreo…

Znaš da te volim.
Dok me promatraš kao da sam tvoja
Sva ona moja unutarnja i vanjska 'Ja'
Drhte i žive pored tebe -
Živeći tvojim dahom…

Nasmiješi me.
Ili… rasplači me - učini kako hoćeš
(Ili možda nećeš a ne možeš drugačije).
Samo neka me dotakne tvoja blizina koja…
…poput jasne svjetlosti
Osvjetljava ono unutarnje 'Moje':
Kada osjećam kako unutar mene svom svojom snagom struji –
Život ....

[sa_love]

UBIJATE ME TI I ZOYA... ne voljem vas vise!

[bijela]

After all the time
After you
Had you seen me with someone new
Hanging so high for your return
But the stillness is a burn

Had I seen it in your eyes
There'd have been no try after try
Your leaving had no goodbye
Had I just seen one in your eyes

I can't give it up
To someone else's touch
Because I care too much
I care too much...

[Zoya]

.

[Centrocampista]

...

[sa_love]

Nocas sam htjela da ostavim sve svoje ljubavi, da ubijem proslost...Da pokidam sve niti i konce kojima pletem svoje snove medju kojima se i ne snalazim vise.
Umorna sam od tog obmanjivanja sebe kako je u redu sto sam ti dala toliko prostora u sebi, oko sebe, svuda gdje te pronalazim, cak i u stvarima obicnim i sasvim nepotrebnim.
Odlucih da ne budes moja vjecita sjenka, da te vidim i kad te nema, da te cujem i kad sutis.
I jos svasta sam odlucivala nocas. I zaspala snom djeteta, ubjedjena da cu popraviti sebe. Sanjala sam svoje djetinje igracke, koje ja, zapravo, nikad nisam ni imala. I neke vrtne patuljke koji se naglas smiju i neka srca razbacana po travi koja nije bila zelena, drugacija nekakva trava sasvim neodredjene boje....
Jutros se budim sa nekim osjecajem krivice. Pijem kafu i kao da stojim pred nekom porotom pravde, trazeci pomilovanje za sve svoje nocasnje odluke....
Neki oblaci se navukli preko neba kao da bas mene kaznjavaju. Cekam, mozda ce sunce da se pokaze? Mozda cu tada bolje razaznati tvoj lik u sebi i oko sebe....!
Mozda cu jasnije vidjeti tvoj osmjeh koji je postao moja potreba, moj smisao i moja kazna.
Najdrazi moj.

[URL=http://imageshack.us/photo/my-imag ... .jpg[/img]
znas sta?? ja ne mogu ovo vise da podnesem... trazicu da te banuju sa ove tebe

Uploaded with ImageShack.us[/url]

[Eleonora]

Tesko vrijeme za matore
prijatelju moj
na zidovima nasi tragovi
mi kruzimo k'o psi

Djevojke se ne obaziru za nama
njihove kose bude sjetu
dug je put do vjecnosti
i mi ga prelazimo sutke i u miru


Hej, stari sjeti se
i reci mi nesto o njoj
hej, stari plati gem
prijatelj si moj

Tesko vrijeme za matore
prijatelju moj
uloge su davno podjeljene
i svak' ide svojim putem

Tateki piju i saplicu dok pjevaju
zene ih zaobilaze na mah
klinci ih rasturaju zbijeni u gomile
oni pljuju glasno i urlaju k'o zvijeri


Tesko vrijeme za matore
prijatelju moj
ljudi postaju nalik na kokosi
slabo vide i rano lijezu

A jutrom zure na kopanj
zbijeni u gomile duhana
dzepova usukanih od znoja dlanova
zalaze svuda i u sve guraju nos

[Zoya]

---

[AmoK]

Adekvatan nastavak :-(
@Zoya

Lost in the darkness
Hoping for a sign
Instead there's only silence
Can't you hear my screams?

Never stop hoping
Need to know where you are
But one thing's for sure
You're always in my heart

I'll find you somewhere
I'll keep on trying
Until my dying day
I just need to know
Whatever has happened
The truth will free my soul

Lost in the darkness
Tried to find your way home
I want to embrace you
And never let you go

Almost hope you're in heaven
So no one can hurt your soul
Living in agony
Cause I just do not know
Where you are

Wherever you are
I won't stop searching
Whatever it takes me to know

[Zoya]

.