1994 sam pitao svog druga A.S., inace bolnicara,kako izdrzi glad ili zedj..blizio se ramazan, bili smo skupa u smjeni danima, negdje van Sarajeva..
Odgovor je rezultirao mojom odlukom da postimo skupa, ja , radoznal kakav sam, sam lijepo propitao za vrijeme ustajanja ,najbolje obichaje itd..
Ono sto je bilo zbilja primjetno, bila je jedna duhovna promjena, neka vrsta posebne smirenosti i predanosti poslu.Nismo pricali o ruznim i teskim, i posebno o beskorisnim stvarima--jedan mladi lokalni imam je posebno cesto ponavljao da se covjek ima suzdrzavati od duhovnog kvarenja ramazana, i nimalo ohrabrujuce, zabrinuto dodavao na kraju: "A i meni samom je ljudi moji to najteze, da vas ne lazem, u ovom belaju je najteze ostati pribran i ne pomislit nista lose.."
Elem, poceli smo ,i hvala Bogu, skupa postili veliki dio Ramazana.On se ustane, napravi kafe,ugrije kruha na bubnjari, namazi bestilja i ljepota

(meni je odgovaralo jer za dorucak ionako vazda jedem slatko

).Njemu nekad rekla nana da se ne smije pretrpavat stomak za sehur, te da ne valja jesti i trpati u sebe ko da iftara nece biti....Elem, topal kruh, bestilj,imalo se i mlijeka prvih par dana, kafe skoro cijelo vrijeme, a voda je bila nekih 10 minuta hoda od nase "bajte".
Kako sam ja slijedio sta ovaj radi, tako sam naucio i kako se moli( mislim u sred rata na terenu je to bilo bas cudno i nezaboravno iskustvo)...mada je dogovor bio da svak na svoj nacin zahvali Bogu, ja sam odlucio drugacije, dijelom jer mi je u gradu i pred starijim svijetom bilo cak i neugodno traziti da mi se -odraslom covjeku-pokaze, a dijelom jer je i citava prilika bila jedinstvena i posebna, u izolaciji, daleko od kuce i uobicajenog zivota i porodice.
Cijelo vrijeme sam obilazio brdovitu i krivudavu liniju nase brigade, minimum jednom dnevno, dijelio lijekove, drzao jednu smjenu straze, te hodao obilazeci i susjedne jedinice(oni baxuzi iz Ilijasa su izgubili skoro citav sanitet)..
Sjecam se da sam samo jednom, sjedeci kraj vode, osjetio jaku zedj.Ne znajuci kako da se trsim iskusenja, umio sam se i oprao ruke, pokvasio vrat i odmah produzio dalje..i nisam bio vise zedan..
Ramazan je prosao i odtad je ostala jedna lijepa uspomena, a ja je evo podjelih sa vama kako je ni sam ne bih zaboravio
