Procitala sam dosta postova ovdje i dosla do zakljucka da velika vecina dijeli identicna ili bar slicna iskustva
sto se tice raskida. Uglavnom vidim da su manje vise svi prosli te duge veze, koje su pukle ili pucaju.. neki su prezivjeli, za neke je zivot stao tu gdje je ta veza pukla, neki vjerovatno nemaju vise ni vjere u ljubav,
ni zelju, ni volju..
I ja sam jedna od onih, koji su prosli takvo iskustvo. Moja dugogodisnja veza je pukla prije godinu dana i evo veceras ( kad sam se sjetila nakon dugo dugo vremena sto je i razlog mog javljanja ) mogu reci jedno- to je bar do sada i za sada najveca skola i iskustvo sto se tice milion stvari u mom zivotu. Istina je da se nakon raskida osjecate blago "hendikepirani" jer u sustini izadjes iz jednog svijeta koji si gradio u koji si ulagao i ulazis u jedan sasvim drugi, gdje postajes jedan od onih koji traze srodnu dusu. Do juce si bio posmatrac takvih.. i mislio: blago meni,
ja pored sebe imam takvog nekoga, a onda se iznenada nadjes u toj masi. Kako sam prebolila i kako sam nastavila dalje?
Iskreno, vrlo jednostavno! U pocetku, prvih 2, pa 5, pa 7 dana je bilo neobicno, fali ti jednostavno samo prisustvo te osobe, fali ti da mu cujes glas, da popijes kafu, da te zagrli, da ga zagrlis. Osjecas se krhko i nezasticeno i nespremno za suocavanje sa onim sto nadolazi. Tu prazninu i taj uslovno receno gubitak u mom zivotu su ispunili prije svega moji prijatelji i moj nagli zaokret psihicki. Bila sam ISKRENO vesela, non stop sam izlazila, hiperaktivnost je dolazila do izrazaja, moj raskid nije bio tema u drustvu sto je isto bitno, niti sam ja imala potrebu da o tome pricam, niti da kukam, da patetisem, da smaram ljude oko sebe. Shvatila sam da na kraju nisam ni jedina kojoj se to desilo i da je bolje da se desio raskid, nego da sam zavrsila u braku sa osobom koja jednostavno nije bila za mene.
Nisam stigla da patim, ili da puno razmisljam o svemu tome jer su se u mom zivotu naglo pocele desavati razne stvari, pozitivne stvari koje su me "dizale". U planu nisam imala odmah neku drugu vezu, ali sasvim dovoljno sam uzivala u flertu sa onoliko momaka s koliko mi se prohtjelo. To je bio moj ispusni ventil. Pocela sam da upoznajem razlicite tipove momaka i da postavljam neke nove kriterije ( jer, sad sam vec bila djevojka sa nekim iskustvom i znala sam sta necu ). Jednostavno je vrijeme, dan po dan..mjesec po mjesec ucinilo da se svaka moguca emocija prema tom momku i prema toj vezi potpuno ugasi. Ono sto nisam htjela je da samu sebe zavaravam, jer sam znala da se to ne moze svariti preko noci, pa sam samoj sebi dala vrijeme da polako, korak po korak sve to samo od sebe prodje i padne u zaborav.
Racunala sam i na to da cu se ponovo zaljubiti i da kad se to desi, zelim da budem 101% zaljubljena i predana tom mom iducem momku, predosjecala sam da mogu da volim i vise nego prije. Iz tog razloga sam duzi vremenski period solirala, pravila selekciju hehe.. i onda sam odlijepila
!
Da, moguce je! Sasvim neplanirano se desilo i to da sam se zaljubila ko budala i da su bili leptirici i sve ono sto dolazi u paketu
. Iako sam tu vezu prekinula iz nekih sasvim drugih razloga, sto sad nije ni bitno zelim da kazem da je to za mene licno bio dokaz da mozda ostane neki oziljak u vama, ali pojavi se neko ko taj oziljak obrise i jednostavno se progura na mjesto gdje je bio neko drugi. Bitno je samo ici dalje! Kad dozivite novu ljubav nakon svega, osjecaj je neprocjenjiv! Osjecate se kao da lebdite i kao da mozete sve!
Sada sam opet solo..i opet uzivam u tome i trazim tog "pravog". Negdje postoji i ja cu ga naci. Mozda ne trebamo cekati da nas neko nadje, nego da mi nadjemo njega! Cesto ga zamisljam..
..i znam da cu ga naci negdje gdje se uopste ne nadam i unaprijed se tome radujem
. Sretna sam sto je moje srce slobodno, sto na njemu nema tragova..i sto je pokazalo da moze da voli..opet i vise, a nadam se uskoro i zauvijek
. Sve nas ceka onaj ko nam je sudjen, a sve sto smo do sada prosli gledajmo to kao iskustva koja nas nisu ubila, nego naucila necemu i ojacala!
Nakon raskida vrati prvo SEBE, uzivaj u zivotu i ne tapkaj u mjestu ni minute, vec samo trci naprijed. Nikad ne znas kome ce tvoj osmijeh biti sladak, ko ce na tebi primjetiti na krivo pramen kose koji ce mu biti neodoljiv, ko ce te primjetiti dok vozis bic ili jedes bajatu krofnu ulicom
. Bivse ljubavi treba odloziti u seharu i pamtiti samo po dobrom, jer da dobrog nije bilo..ne bi ni trajale, al to nije razlog da ne nastavimo sa nasim zivotima i uskratimo sebi srecu, a uskratis je sebi svake minute koju potrosis vracajuci se na staro.
Sretno svima..
, pozz.
zamalo da ne gledam 
