Kejn wrote: ↑23/06/2020 10:58
tempuser wrote: ↑23/06/2020 10:54
Kejn wrote: ↑23/06/2020 10:46
Pa Bošnjak je sinonim za muslimana u BiH. Gdje se kršćani u BiH nazivaju Bošnjacima sem kod ostrašćenih Franjevaca sredinom 19. vijeka?
To bi možda bilo tako da je istorija Bosne i Bošnjaštva počela 1463. godine, ali kako nije svoju teporiju i pamet možeš nabti na neku stvar!
Nije to moja teorija to su zapažanja ljudi koji su tada živili u Bosni za razliku od tebe. Il možda bolje znaš šta je bilo 1600-te i 1800-te od jednog Evlije Čelebije i Matije Mažuranića

Na osnovu tih zapažanja jedan Noel Malcom (inače obavezno štivo za sve one koji se bave bosanskom historijom) govori da su se pod Bošnjacima uglavnom nazivali muslimani.
Kejn govori istinu kada kaže da su Bošnjaci muslimani rezervirali ovo ime za sebe. Čak i oni koji su sa kršćanstva prelazili na Islam mijenjajući ime, a ne nužno prezime, imali su se pravom nazvati Bošnjakom ali to pravo nisu priznavali "rođacima" koji su zadržali ime, prezime i vjeru. Ti "rođaci" se nisu imali pravo oblačiti kao Bošnjaci muslimani, nisu smjeli jahati, imati oružje itd. Ukratko, bili su stoljećima izloženi nečemu što se danas zove aparheid.
No, kako su se vremena mijenjala, došlo je doba slabljenja Osmanlija, nacionalnih preporoda i učvršćivanja narodnih identiteta u prelasku iz etnije, naroda u naciju. Onaj Bošnjački preporod je ugušen u startu kod katolika, a kod muslimana i pored slabih pokušaja nije imao šanse jer se u islamskoj carevini potencirao vjerski identitet potkovan privilegijom ili kaznom.
Južnoslavenski, (ilirski) preporod je također ugašen od strane hrvatske političke elite nauštrb hrvatskog preporoda dok je srpski uglavnom bio isključivo srpski.
Propadanjem Osmanlija uz pojavu Romantizma i narodnih preporoda u Evropi, jačali su nacionalni identiteti na Balkanu. Hrvatski i srpski kod južnih Slavena dok se bošnjački još uljuljkivao u vjerskom identitetu. Tek dolaskom AU dolazi do ozbiljnog triježnjenja Bošnjaka muslimana u smislu traženja i jačanja nacionalnog identiteta ali kasno u odnosu na druge, također domicilne Srbe i Hrvate u BiH.
Ono što je meni interesantno u okviru teme o rahmetli Aliji Izetbegoviću je da on do '90.-ih, odnosno do svoje 65. godine života nema nikakve političko-intelektualne ideje na temu bh etnija, naroda i nacija, pa čak ni BiH nego su mu preokupacija islam i muslimani. Upravo ono što je zeznulo Bošnjake da se nikada ne pokušaju otrgnuti od Osmanlija.