¤ jelena ¤ wrote: ↑14/12/2019 17:09
Mislim da je banalno kada izrečen ili izgovoren sud o umjetnosti, o samom njenom sadržaju, kojem nužno prethodi razmišljanje i o moralu, baziramo isključivo na zakonitostima moralnog rasuđivanja, jer moralne vrijednosti (dobro i zlo) su samo par segmenata estetske vrijednosti književnog teksta ili nekog drugog umjetničkog djela.
Umjetnost bi bila zla kada bi, na primjer slavila Aušvic, a posebice kada bi to činila upotrebom fascinantnog jezika i poetskih slika?
Ja umjetnost sijem, njima kosti niču...
A na ovoj temi se uopšte i ne govori o moralu u okviru umjetnosti, u samom sadržaju djela, nego o moralu, tj. nemoralu autora u njegovom stvarnom životu.
sve to svesti na priču o nekakvom....ni eseju ni putopisu, ili i eseju i putopisu, jer i jedno i drugo, šta god da je... na granici je između publicistike, popularne nauke i književnosti. Esej i putopis nisu čisto književni tekstovi, nije estetski vrijedna fikcija, a to je forma u kojoj je napisano ono moralno upitno Putovanje Savom i Dunavom....pravda za Srbiju...ili kako li već.
Koliko sam upućena, sam je autor rekao da je ono što je sporno u njegovim knjigama i da je to neupitno jer predstavlja literaturu.
Za mene je to neuspjeli pokušaj političke manipulacije, uplitanje ideologije u priču o književnosti, i sve to upakovano u isprazno moraliziranje.
Možda. Za mene iz Sarajeva je to puno više od ispraznog moraliziranja - jer se druge strane nalazi pokušaj da se falsificira hiljade individualnih tragedija uplitanjem ideologizirane književnosti u život.
Ne dozvoljavam da mi neko nametne stav
Stavove je nemoguće nametnuti. Bar meni.
O Hitleru...nisam pažljivo pročitala pitanje, to stoji, ali ja zaista ne vidim ništa sporno naslikano na toj slici što bi moglo da me asocira na holokaust, milione mrtvih, nacizam i Drugi svjetski rat.
Ni ja. Poslije sam razradila to pitanje serijom pitanja koje bih zasigurno svakodnevno postavljala sebi da Hitlerova slika stoji na nekom od zidova moje kuće. Umjetnost ne postoji sama za sebe, već (po mom mišljenju) kao odnos izmedju djela i čitaoca/gledaoca/slušaoca, koji je, izmedju ostalog, i moralno biće.