Malo o šarafima za početnike. Ne o svim, naravno, nego o šarafima za drvo i uglavnom u skladuo sa temom, dakle šarafima koji se koriste u obradi drveta za namještaj. Neću pisati o sistemima za spajanje stranica ormara itd, samo o šarafima.
Već je rečeno u postovima o driverima koje vrste prihvata i koje veličine se najčešće koriste za drvo. Dakle Philips (PH), Pozidrive (PZ), Ravni/Slotted (na slici je označen kao flathead) (S) i Torx (TX).
Takođe se za spajanje masivnijih komada koriste glave sa šestougaonim prihvatom, dakle uvrću se ključevima, ne spomenutim bitovima. Ovakvi šarafi:
Ali, glave šarafa za drvo osim što imaju različite prihvate, imaju i druge varijacije. Sljedeća slika pokazuje najčešće vrste glave šarafa:
U prvom redu slike su glave šarafa koji se upuštaju u drvo, to jeste glava šarafa se uvrće u drvo tako da je površina vrha glave u ravnini sa površinom drveta koje se spaja. Kao što se vidi, glava šarafa izgleda kao obrnuta piramida. Ti šarafi uglavnom imaju ravnu gornju površinu glave (površinu na kojoj je rupa za prihvat šarafcigera ili bita) da ne bi bila viša od površine drveta.
U drugom i trećem redu su šarafi koji imaju ravno dno glave. Takve glave se ne upuštaju u drvo, ostaju iznad površine drveta. Dva su razloga za korištenje takvih glava. Jedan je praktičan, na primjer kada spajate komad metala, plastike, stakla itd na drvo i glava šarafa ostaje na površini metala (može se upuštati glava i u metal, naravno ako treba), drugi je estetski, kada zbog dizajna glava šarafa namjerno se ostavi na površini drveta.
Postoji mnogo varijacija glava, ovo napisano su ukratko najosnovnije vrste glava šarafa koje se koriste sa drvetom.
Sada ćemo malo o tijelima šarafa. Naravno, tu su nam važne svije karakteristike, promjer tijela i njegova dužina. Što masivnije drvo spajamo trebaće nam šarafi većeg obima, ili duži ili i jedno i drugo. Pored obima i dužine tijela (stuba) šarafa, sljedeća vrlo bitna karakteristika je vrsta navoja. Postoje dvije vrste, takozvani puni navoj, to jeste šaraf koji ima navoj od špica šarafa do dna glave i djelimični navoj, to jeste šaraf kojem navoj ide od špica do određene dužine tijela šarafa, ali ne do glave. Sljedeća slika pokazuje te dvije vrste navoja:
Lijevi, srebreni, šaraf je sa djelimičnim navojem, desni, žuti, je sa punim navojem.
Kada se koriste ti navoji? Naravno, iako se dva komada drveta, ili neki drugi materijal sa drvetom, mogu spojiti sa oba tipa navoja, različiti navoji imaju svoju namjenu. Puni navoj se koristi kada se neki komad drugog materijal, recimo metalni profil itd, spaja sa drvetom. Djelimični navoj se koristi kada se spajaju dva komada drveta.
Uzećemo kao primjer pravljenje ograde. Recimo da pravimo ogradu koja će imati 10 stubova i rukohvat. Stubove ćemo montirati u metalne profile, a metalni profili će ići u tlo, recimo betonsku ploču. Na primjer koristićemo ovakav profil:
U profil ćemo uspravno staviti drvene stubove, a na vrh stubova ćemo cijelom dužinom ograde staviti drvenu lajsnu kao rukohvat.
U tom slučaju, drvene stubove za metalni profil zašarafljujemo šarafima sa punim navojem. A drvenu lajsnu za drvene stubove zašarafljujemo šarafima sa djelimičnim navojem. Dolje će pisati razlog.
Kod korištenja šarafa sa djelimičnim navojem treba obratiti pažnju da je debljina materijala na koji će doći glava šarafa jednaka ili malo manja od dužine dijela tijela šarafa bez navoja. Recimo da spajamo dvije drvene daske, jedna je debljine 3 cm a druga debljine 5 cm. Daska od 3 cm će biti iznad daske od 5 cm i na dasku od 3 cm će doći glava šarafa. Korsitimo šaraf sa djelimičnim navojem. Dio tijela šarafa na kojem nema navoja u tom slučaju treba biti dugačak najmanje 3 cm, to jeste navoj treba biti samo u dasci od 5 cm, ne u dasci od 3 cm. Tako ćemo obezbijediti da uvrtanjem šarafa daske stišćemo jedu uz drugu. Ako bismo koristili šaraf sa punim navojem, ako bi dio šarafa sa navojem bio u oba komada drveta, a ti komadi drveta imali razmak između sebe, to jeste ako ih ne bi dobro stisnuli jedan uz drugi, tada bi taj razmak ostao. Dakle, ako bi recimo ostavili 2 mm razmak između dvije drvene daske, korištenjem šarafa sa punim navojem, kada bi potpuno stegnuli šaraf, ostalo bi razmak od 2 mm između te dvije daske. Znači, ako koristimo šaraf sa punim navojem i želimo da dvoje daske budu čvrsto stegnute, moramo ih prvo stisnuti jedanu uz drugu, recimo korišenjem stage i tek onda zašarafiti. Ako koristimo šaraf sa djelimičnim navojem, i navoj ide samo u jednu dasku, procesom zašarafljivanje će se te dvije daske približavati i na kraju stisnuti jedna uz drugu.
E, sad, materijali od kojih se prave šarafi mogu biti svakavi o tome neću puno, samo ću reći ovo:
Treba paziti naročito kod korištenja šarafa za spajanje dijelova koji će biti vani. Na primjer, u kontinentalnom dijelu za baštenski namještaj može se korsititi čelični šaraf of čelika A2. Ali, u priobalju taj šaraf neće valjati, treba koristiti šaraf sa čelikom A4. Ili posebno pri pravljenju namještaja za djecu, a pogotovo kod namještaja koji če imati šarafe na površini, treba korisitti šarafe koji ne sadrže hrom 6.
Eh, kako ćemo znati da li je šaraf od čelika A2, A4 i da li sadrži hrom 6?
Tu dolazimo do one priče koju sam pričao u postovima o bitovima. Ako kupujete no name šarafe ili jeftine šarafe (Recimo Ingco u Pennyju) ili jeftine šarafe raznih trgovačkih marki (recimo Lux u OBI-ju), te podatke vjerovatno nećete imati. Ali ako kupujete skuplje šarafe renomiranih proizvođača (Fischer, Spax itd), na njihovim web stranicama imate sve te podatke. I ne samo te, imate DIN normu koju šaraf zadovoljava, odobrenja raznih institucija za koju namjenu su ti šarafi odobreni itd.
Najčešće vam to nije važno. Ali, recimo, napravite ogradu za terasu na nekoj kući na moru, ili dječiji krevetac. Desi se da ograda pukne i neko padne i povrijedi se. Ili beba u krevecu počne da dobija neke osipe ili alergije. I ispostavi se da je na ogradi pukao šaraf ili da je moguće da je beba dobila osip zbog kreveta. Ako koristite no name šarafe, mogli biste vi ispasti krivac i imati pravne posljedice. Ali, ako se koristili šarafe koje je proizvođač certificirao za namjenu za koju ste ih upotrijebili, onda krivica nije na vama. Možda na proizvođaču jer mu taj konkretan šaraf koji je pukao ili ispustio hrom 6 nije bio ispravan, ali vi ste koristili šaraf koji je namijenjen za tu svrhu i tada vi nećete imati pravne probleme.
Naravno, postoji mnogo šarafa u raznim varijantama za razne namjene, ovo šta sam napisao je ukratko osnovno šta treba znati o šarafima koji se koriste u radu sa drvetom.
Eh, da. Bušiti predrupu za šaraf ili ne? Iako postoje šarafi za koje proizvođač kaže da ne treba za njih bušiti predrupu i iako to zavisi i od vrste drveta (U šperu možda i ne treba, u jelovinu treba), ja bih bušio predrupe kad god mogu. Nekada je to vrlo nepraktično, recimo dugački šarafi za konstrukcione poslove u debelo drvo, recimo gradnja nastrešica itd. Ima nekoliko tehnika (Šaraf sa djelimičnim navojem, rupa u drvetu bez navoja šira od tijela šarafa, u drvetu u koje ide navoj uža), ali ja koristim najjednostavniju, Dakle burgija pola ili jedam mm tanja od promjera šarafa koji ću koristiti i to je to. Ima jedna formula za uvrtanje šarafa bez bušenja predrupe koja kaže da šaraf od ivice mora biti udaljen 3 x promjer šarafa. Dakle, šaraf promjera 6 ne bi trebao bez predrupe uvrtati u drvo na udaljenosti manjoj od 18 mm od ivice drveta.
Ko bi rekao, obični šaraf a ovoliki post...
