Hakiz wrote:
Ne mislim da je branim, štaviše, prije nekoliko stranica sam i sam imao situaciju sa njom. A zna se i sama nositi sa ovim.
Ali, neko sa imalo senzibiliteta i dostojanstva zna kada je dosta. Senzibiliteta da drugoga ne muči i dostojanstva da od sebe ne pravi zlobnika. Valjda smo iznad tih poriva?
Ma brate, tacno je ovo sto jeff pise o privilegovanom soljenju pameti. Ovo se tako cesto desava. Ljudi iz udobnog doma Amerike, Spanije, pa i Bosne, pricaju o ljudima na Kubi, Venecueli, Libiji, Iraku, Iranu, Siriji, cak i o S. Koreji, da im je tamo dobro. Da budem iskreniji, to je bezobrazno.
Ima ljudi bolan dodju seljacima u zemljama Treceg Svijeta i pricaju im kako je njima u stvari dobro. Ono, u kontaktu su s prirodom, ne brinu o tehnologiji, racunima, autima, poslu. Vidi sto vam je lijepo. I ti ljudi sto je najgore u to povjeruju.
U stvari i ti si spomenuo plemena u Amazonu. Pravo da ti kazem i ta prica je licemjerna. Da, naravno da postoje ljudi koji ne zele nista da mijenjaju. Njihov izbor na osnovu vrlo limitiranog znanja o tome sta taj progres nudi. (Ne nudi puno, da se razumijemo, ali dugorocno, vjerovatno ipak malo vise od umiranja u 40oj godini zivota od uboda kakve baje). Postoji jedno romanticiziranje takvog zivota od strane privilegovanih, bogatih Zapadnjaka. Postoje cijela drustva koja zele sacuvati ta plemena, takav nacin zivota za njih, pa aktivno rade na tome. Ono, mi cemo im reci da su sretni. Ima ljudi koji se ne mogu snaci na Zapadu iz kojeg su dosli pa bjeze u takve krajeve u potrazi za jednostavnijim zivotom i onda ubjedjuju ljude tamo da im je bolje.
Nema, jednostavno nema kraja progresu, emancipaciji, tehnoloskom razvitku, podizanju svijesti o svijetu oko nas, opstem obrazovanju, razvoju medicine, itd, itd. To je tako od kad je svijeta i vijeka. I ako se neko tome protivi, razlog je samo zato sto se ne snalazi u tome ili sto bi promjene za njega u tom trenutku bile previse brze.