mousstapha wrote:
Slažem se sa navedenim. Problem sa rasizmom, posebno sa rasizmom u americi proizilazi zbog njihove historije. To je pitanje na kojem nisu mogli naći kompromis i ušli su građanski rat koji ocrtava linije podjela u američkom društvu do današnjih dana. S druge strane, ako ćemo bliskoistočne i zemlje magreba posmatrati kao islamske, onda možemo primjetiti da je taj proces išao prirodnije. Vjerovatno ima još razloga za izostanak izraženog rasizma, ali eto to je neka paralela koja se može povući.
Da, rasizam u Americi i Evropi je drugačijeg porijekla, što zbog društvenih prilika, što zbog stava tadašnje crkvene politike prema "novom" svijetu i kolonijalnim posjedima. Prirodniji proces je možda i pravi opis, jer je, barem prema mojem shvatanju, suživot različitih rasa prirodniji nego netrpeljivost.
mousstapha wrote:Ja ipak i dalje mislim, Kuran, ako je od Boga, morao je biti mnogo jasniji na ovom pitanju.
Svako, ne bitno bio vjernik ili ne, s različitim će doživljajem čitati svete knjige čovječanstva, a ne znači nužno da se uvijek može shvatiti njihovo značenje. Musliman, u ovom slučaju, čvrsto vjeruje da je dati tekst, budući da je svet, samim time i savršen. Takav je slučaj i onda kada naše nepoznavanje ustaje protiv nekih odlomaka.
Ako gledamo sa vanjske strane, Kur'an je - ako izuzmemo približno posljednju četvrtinu, koji je izuzetno poetičan, iako nije poezija - zbirka kazivanja koje su manje ili više nepovezane i katkada nepojmljive na prvi pogled. Čitatelj koji nije unaprijed upozoren, bez obzira na kojem jeziku čitao kur'anski tekst, suočit će se, iz njegove perspektive, sa tautologijama, ponavljanjima, nerazgovjetnostima, pa i sa izvjesnom suhoćom, osim ako ne nađe osjetilnu utjehu u melodičnom i ispravnom citiranju teksta. Ali ove poteškoće nisu nužno vezane samo za Kur'an već i druge svete tekstove. Klasično razumijevanje, možda više metafizičko obojeno, koje je s druge strane dio klasičnog tumačenja naglašava i ističe nesrazmjernost između neograničenosti božanskog s jedne i ograničenih mogućnosti ljudskog jezika s druge strane. Jedan autor to opisuje riječima: "To je isto kao da se siromašan i zgusnut jezik smrtnog čovjeka rasprsne u hiljade djelića pod silnim pritiskom Nebeske Riječi, ili kao da bi Bog, u nakani da izrazi hiljade istina, na raspolaganju imao samo nekoliko desetina riječi i tako bio prisiljen koristiti aluzije bremenite značenjima, elipse, izvatke i simboličke sinteze."
Ovo je naravno pogled vjernika, onome koji ne vjeruje, to ne znači apsolutno ništa s obzirom da on na samom početku negira postojanje Apsoluta. Empirijiskim dokazima se to ne može promijeniti, a oni koji to pokušavaju nikada neće izaći iz zatvorenog kruga. Jer u konačnici, ako vjeruješ, onda moraš živjeti s tim da mnoge stvari nećeš moći objasniti, da ćeš činiti ritualne radnje i slijediti propise koji se ne mogu opravdati naučnim, društvenim ili logičkim vrijednostima. Ako će sada neko reći da je to moja zatucanost, primitivizam, ignorancija, neznanje, onda on iz svoje pozicije nihilizma (koja je za mene također legitimna) to može izreći, i ja ga razumijem.
Mevlana Rumi k.s. kaže: Kur'an je poput mlade nevjeste: čak i ako pokušaš da skineš njezin veo, ona ti se neće pokazati. Ako pokušavaš istražiti Kur'an, nećeš ništa otkriti i nikakav te užitak neće preplaviti. To je zato što si pokušao strgnuti veo i Kur'an ti se odbio pokazati; koristeći se vještinom i čineći sebe rugobnim i nepoželjnim tvome pogledu, on ti govori: "Ja nisam ono što ti voliš:"
Nadam se iskreno da neće sada neko doći i reći "zadrži svoje vjerovanje za sebe", "što nam ga namećeš", "zašto nas smaraš". Pokušavam samo objasniti poziciju vjernika (koliko moje znanje god bilo malo i ograničeno), ako nekoga zanima.