Forum Klix.ba

Seawolf wrote:

zvizdan wrote:

julisiz es grant wrote: Pa jeste mađarska, nema koja drugo bit. Vjerovatno je iz nekog razloga naređeno da se izvjese zastave svih članica i saveznika Osovine. Npr. od 1:32 jasno se vidi albanska zastava. Možda se održavalo nešto u to vrijeme što se smatralo razlogom za takvo obilježavanje...npr. možda pristup NDH Trojnom paktu, u Veneciji 15.06.1941..ili čak Rimski ugovori 18.05.1941.

Moguce. Iako nisam siguran da je ono albanska, prije bih rekao da je svastika, mislim da se u jednom drugom kadru to i vidi. Ova madjarska se vidi na nekoliko mjesta, i gore kod kod Sebilja. A cini mi se da se pojavljuje i neka crven-bijeli-crni zastava, a, koliko znam, tad to jos nije bila egipatska. Nebitno sve skupa, u biti. Ali eto... Zanimljivo je, fino bi bilo znati.

Crno-bijelo-crvena (horizontalno raspoređeno) je zastava nacističke Njemačke u periodu od 1933-e do 1935-e.

zvizdan wrote:
Moguce. Iako nisam siguran da je ono albanska, prije bih rekao da je svastika, mislim da se u jednom drugom kadru to i vidi. Ova madjarska se vidi na nekoliko mjesta, i gore kod kod Sebilja. A cini mi se da se pojavljuje i neka crven-bijeli-crni zastava, a, koliko znam, tad to jos nije bila egipatska. Nebitno sve skupa, u biti. Ali eto... Zanimljivo je, fino bi bilo znati.

zvizdan wrote:@neki, najverovatnije da jeste tako, da je ovo sto se cini kao zelena ustvari plava boja. Zastava Banovine Hrvatske cesto nije imala sahovnicu (takva je bila i zastava one kratkotrajne Drzave SHS), a posto se radi o '41., nije se jos stiglo izvesti bajraka NDH za na ducan, pa onda daj sta das, samo neka se lojalno

Da je srece, pisalo bi se ozbiljne, objektivne i informativne knjige npr. "Sarajevo u NDH", "Zivot u BiH pod okupacijom 41-45", i jos desetine, stotine zanimljivih tema. Ali jok, bolje pisati o tome kako je Ivo Andric pisao Mesi romane po nalogu SANU, sve da izvedu dobre Bosnjane iz dina i imana. Zaglupi, zatupi, smlati s ono malo mozga. "Ovoj zemlji Gospod srece dao nije...", sto bi reko jedan iz Mostara.

Doda37 wrote:

Sarajmen wrote:

Ako na 6:08 nije mobitel ili tablet, neznam sta je

llull wrote:Zanimljiva karta ustanka u BIH.

KENJAC wrote:

llull wrote:Zanimljiva karta ustanka u BIH.

Zaista zanimljiva !

seln wrote:

KENJAC wrote:

llull wrote:Zanimljiva karta ustanka u BIH.

Zaista zanimljiva !

I netacna, tj. svjesno falsificirana. Srbi me nikad ne razocaraju.

KENJAC wrote:

seln wrote:

KENJAC wrote: Zaista zanimljiva !

I netacna, tj. svjesno falsificirana. Srbi me nikad ne razocaraju.

Na primjer , ovdje je netacno ... Sta ?
Ako je moguce , bilo bi mi drago saznat godinu stampanja ove karte .

shake69 wrote:Crvene tackice u Sloveniji mora da su ustanicki Srbi koji su se nasli na skolovanju u Dezeli!

Luburić se smještajem potpuno izdvojio od postojećih ustaških i njemačkih štabova i jedinica. Za sebe i svoje krvnike najprije je rezervisao zgradu u bivšoj Sokolskoj ulici broj 10, danas Mis Irbina, a zatim je prešao u vilu zvanu »Folkert« ili »Berković« u Skenderiji ulici, a zadržao je i kuću trgovca Babunovića u Đenetića čikmi i prostorije restorana »Gradski podrum«. Te zgrade su preko noći postale »kuće užasa«.

Šesnaesta muslimanska udarna brigada je vojna jedinica Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije koja je osnovana 21. septembra 1943 u selu Bukviku kod Brčkog po naredbi Štaba 1. Bosanskog korpusa. Po osnivanju ušla je u sastav Sedamnaeste istočnobosanske divizije NOVJ.

Prilikom osnivanja brigada je imala dva bataljona sa ukupno 450 boraca. U Bukviku kod Brčkog, na mjestu koje danas obilježava skromna spomen-česma, započeo je ratni put jedne od najznačajnijih i najslavnijih jedinica NOV i POJ sa širih prostora Bosne i Hercegovine. O tome dovoljno govore dvije činjenice: 16. muslimanska brigada je bila prva partizanska jedinica koja je 1945. godine ušla u Sarajevo, još u poslijepodnevnim satima 5. aprila 1945. godine, a ujedno je jedna od prvih jedinica koje su probile linije odbrane na području Odžaka, posljednjeg uporišta fašističke Nezavisne države Hrvatske (NDH)

Nagli porast simpatija prema NOP-u među Bošnjacima 1943. godine osobito je bio izražen na tlu sjeveroistočne Bosne, gdje je NOP postigao značajne uspjehe. Tadašnje rukovodstvo NOP-a je jako dobro zapazilo ova kretanja među Bošnjacima, te je, u nastojanju da ih pridobije za masovnije uključenje u partizanske jedinice, donijelo odluku o formiranju posebnih bošnjačkih jedinica NOV i POJ. Tako je u sastavu proslavljene 6. bosanske NOU brigade oformljen Muslimanski bataljon, koji će kasnije postati jezgro za osnivanje Treće muslimanske, odnosno Šesnaeste muslimanske brigade, prve od krupnijih partizanskih jedinica koja je u svom sastavu nosila naziv muslimanska, u skladu sa onovremenom oznakom za etnonacionalnu skupinu Bošnjaka. Brigada je formirana pod imenom Treća muslimanska brigada i to ime nosila je do 17. oktobra 1943. kada je odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ preimenovana u Šesnaestu muslimansku udarnu brigadu.

Za komandanta brigade imenovan je Salim Ćerić, a za političkog sekretara Muhidin Begić. Za obavještajnog oficira postavljen je Hilmija Šahinpašić, za intendanta Šerif Buljubašić, za referenta saniteta Ankica Pavlović – Albahari, kasnije Adem Akšamija i za brigadnog ljekara Ervin Ginzberg. Za komandante 1. i 2. bataljona postavljeni su Izo Jahić i Arslan Gotovušić. Poslije oslobođenja Tuzle, kao rezultat masovnog priliva novih boraca, formiraju se 3. i 4. bataljon. Za komandante postavljeni su Sadik Kadrušić Dik i Ragib Džindo, Narodni heroj Jugoslavije. U vrijeme formiranja blizu 90% boračkog i rukovodećeg sastava brigade bili su Muslimani, 7% Srbi, 1,8% Hrvati, 1,2 % ostalih nacionalnosti. Po socijalnom sastavu brigada je imala: 292 radnika, 247 seljaka, 127 đaka, 5 studenata, 36 činovnika i 35 ostalih. U njoj bilo je 58 žena.

Salim Ćerić, sin ljubuškog muallima, imama i hatiba Mustafe ef., rodio se 1918. godine u mahali Gožulj. Nisu objavljeni podaci o njegovu školovanju do 1941. godine, kada je stupio u redove partizana i postao član Komunističke partije .

U ratu je obnašao dužnost komandanta proslavljene 16. muslimanske narodno-oslobodilačke udarne brigade. Formiranje te brigade 1943.godine, sastavljene 90 % od Bošnjaka, bilo je u funkciji priznavanja nacionalnog identiteta Muslimana i politike Komunističke partije od 1938.godine da Muslimani nisu ni Srbi ni Hrvati, nego samostalna etnička grupa. Poslije rata 1945. godine komunisti su napustili stav iz 1938.godine i prihvatili staru koncepciju da Muslimani nisu narod, nego vjerska grupa, koja će se, zavisno od kulturnog napretka, nacionalno opredjeljivati. To je dovelo do podjele Muslimana na Srbe, Hrvate i Neopredijeljene. Salim Ćerić je prvi u Bošnjaka počeo razmišljati o povijesnoj sudbini, karakteru i biću svog naroda . On se nije mogao pomiriti sa šturom činjenicom da se Bošnjacima kao narodu priznatom u političkoj ravni 1968. godine poriče i negira svaka etnička, povijesna i kulturna samosvojnost. U knjizi "Muslimani srpsko-hrvatskog jezika" objavljenoj u Sarajevu 1968.godine prvi put se u nas iznose razmišljanja o identitetu i povijesnoj sudbini bošnjačkog naroda. Pojava nove koncepcije,mimo zvaničke političke doktrine, izazvala je burne reakcije i kritike zvanične vlasti. Sada se zna da su najveći protivnici njegovih ideja bili "komunisti" koji su u posljednjem ratu pokazali svoje pravo lice. Ćerić je promptno politički "osuđen", ali, srećom, ne za sva vremena. Danas se Bošnjaci mogu ponositi sa jednim tako hrabrim i nesebičnim Ljubušakom, začetnikom procesa priznavanja etničko-nacionalne posebnosti Muslimana. Ćerić nije bio historičar po struci, ali je dao veći obol priznanju Bošnjaka kao naroda od "učenih" u kabinetima u funkciji komunističkog režima. Zahvaljujući Ćeriću, nacionalno pitanje Muslimana probilo je barijere zatvorenih rasprava na užim akademskim skupovima i u komitetima, prestalo je da bude nezvanično zabranjena tema i nije se moglo, kao do tada, ignorirati u široj javnosti. Jasnije od bilo kojih tumačenja Ćerićeva djela govore neki citati iz njegove knjige "O jugoslavenstvu i bosanstvu" objavljene u Sarajevu 1970. godine : " …I sljedeće godine su, ne treba kriti, godine iskušenja za muslimansku nacionalnost. Da bi se popravilo ono što su krvarila stoljeća, potrebne su barem decenije. Ali, danas su se stekli objektivni uslovi da Muslimani budu prihvaćeni kao ravnopravan faktor u kolu ostalih naših naroda i ne treba sumnjati da će razvitak teći dalje u skladu sa tim uslovima…",dalje… "Na putu kojim idu Muslimani pojavilo se još jedno raskršće. Valja ići dalje. Niko ne može izbjeći odgovornost za izbor pred onima koji nailaze". U aprilu 1971.godine Salim Ćerić je uputio Centralnom komitetu SKBiH prijedlog o Muslimanskoj matici po naslovom "Neki problemi zaštite budućnosti naroda koji ne žive u svojoj nacionalnoj državi ili predstojeća nacionalna politika u SR BiH ” u vidu elaborata pisanog po principima znanstvenog rada. Ćerić ističe da Muslimani još nisu stavljeni u jednake uslove sa drugim narodima kada je riječ o njihovim budućim odnosima, jer su i dalje bez instrumenata koji održavaju biće jednog naroda. Od svih naroda Muslimani su jedini koji su poslije drugog svjetskog rata izgubili sve svoje kulturne, privredne, finansijske, sportske i druge institucije. Zbog toga bi u SRBiH kao matičnom području Muslimana trebalo osnovati matičnu instituciju koja bi preuzela brigu o ispunjenju njihovih
želja da žive u vlastitom etničkom biću. Na kraju svog zahtjeva Ćerić ističe zadatke, bitne za sudbinu Muslimana, koje su dva ostala bosanska naroda davno ostvarila.To su :
-prezentacija i valorizacija muslimanskog kulturnog naslijeđa,
-izrada istorije muslimanskog naroda,
-rekonstrukcija udžbenika iz oblasti istorije, jezika, književnosti i etnografije,
-utvrđivanje zastave .
Na sjednici Komisije za međunacionalne odnose CK SKBiH u julu 1971.godine, Ćerićev zahtjev za nacionalne institucije Muslimana je odbijen kao politički apsurdan. Filandra s pravom ističe da se "komunistima takav obrazac rješavanja nacionalnog pitanja u Bosni nije činio baš "komunističkim" i uslijed toga je i odbačen, jer je preovladalo uvjerenje da je bitniji komunizam od zbiljskog života, koji je, uostalom, tu radi samog sebe, a ne radi života ”. U raspravi u kojoj niko od učesnika nije potpuno i otvoreno podržao Ćerića, izbile su na vidjelo sve slabosti, otpori i propusti u ostvarivanju nacionalnog identiteta Muslimana. Ideja ”Muslimanske matice”, po uzoru na srpsku i hrvatsku, prvi put objelodanjena u “Biseru”, listu za širenje islamske prosvjete u martu 1918. godine, nije ostvarena. Pedeset godina kasnije, pokušaj Salima Ćerića da kroz “Muslimansku maticu “očuva, osnaži i obogati nacionalni identitet Bošnjaka i zaštiti njihovu budućnost, naišao je na nepobitnu osudu i zabranu komunista.Ćerićeve zamisli o nacionalnom identitetu Bošnjaka aktuelne su i danas. Možda bi Bošnjaci poslije oslobodilačkog rata 1995. godine osnovali svoju ” Maticu” da su u svojim redovima imali više tako hrabrih i nesebičnih pregalaca kakav je bio Salim Ćerić. Ćerić se protivio "iluziji" jugoslavenskog identiteta te je tvrdio kako je on štetan po muslimane. Ćerić se protivio i bošnjaštvu tvrdeći u polemici s Enverom Redžićem da će takva politika nužno staviti u neprijateljski položaj bosanskohercegovačke muslimane prema Hrvatima i Srbima. Umro 1987. godine. Ukopan je u haremu Zorbinovac.
Djela: Muslimani srpskohrvatskog jezika . Sarajevo : Svjetlost , 1968 .O jugoslavenstvu i bosanstvu. Sarajevo : Oslobođenje , 1970 .Jugoslavenska nacionalnost ili jugoslavenski socijalistički patriotizam . Sarajevo : Oslobođenje, nije navedena godina, vjerovatno 1971.Neki problemi zaštite budućnosti naroda koji ne žive u svojoj nacionalnoj državi ili predstojeća nacionalna politika u SR BiH . Sarajevo : Arhiv Centralnog komiteta
SKBiH . Kabinet predsjednika . 26.4.1971. (elaborat ).Neobjavljeno. Filandra Š .Bošnjačka politika u XX stoljeću . Sarajevo : Sejtarija , 1998 .Magnetofonski snimak Osme sjednice Komisije za međunacionalne odnose održane 12. jula 1971. godine u Sarajevu. Redžić E . Istoriografija o "muslimanskoj naciji". Prilozi 2000 ; 29 : 233-244 .Imamović M . Knjige i zbivanja . Sarajevo : University Press , 2008. Akcija za osnivanje Matice Muslimanske. Biser 1918 ;5. i 6 .

Uprkos uspesima u borbama protiv partizana nakon svog dolaska u severoistočnu Bosnu početkom 1944, Handžar divizija nije uspela da ih (partizane) skrši u Biraču ili pobedi u severoistočnoj Bosni. Nemci su 19. juna formirali i drugu bosansku SS diviziju, 23. SS diviziju „Kama“, ali u njoj je već krajem septembra ostalo samo dve hiljade boraca. Već u jesen iste godine bili su vidljivi prvi znaci dezintegracije Handžar divizije. Dve hiljade bosanskih boraca dezertiralo je iz nje u periodu 1-20. septembar. Stoga su 16. septembra zapovednici izašli sa predlogom ili da je raspuste ili ojačaju nemačkim kadrom kako bi nemačko-bosanski odnos doveli na 1:2. Pa ipak, jedinica se i dalje raspadala. Veća podrška koju su davali četnicima, naročito u snabdevanju oružjem četničkih bandi koje su ga koristile za napade na musimanska i hrvatska sela, diskreditovala je Nemce u očima boraca divizije. Ili, kako to sada vidi Muhidin Begić, nekadašnji pripadnik 16. muslimanske brigade: ‘Pod udarcima i pred jurišima boraca Narodnooslobodilačke vojske raspala se 13. SS divizija, da bi se nki njeni dijelovi i sami okrenuli protiv njemačkih oficira i priključili se Narodnooslobodilačkoj vojsci. Definitivno povlačenje Nemaca iz Tuzle u septembru posebno je podstaklo esesovce da pređu na stranu partizana; bivši esesovci su u to vreme predstavljali najveći deo novoregrutovanog partizanskog kadra 27. istočnobosanske divizije.

Marko Atilla Hoare: "Kolaboracija bošnjačkih Muslimana u Drugom svetskom ratu"