Spoilers ahead.
Nakon The Last Jedi, napisah: Lucase, vrati se. Sve ti je oprošteno. Ovaj put dižem ulog: Jar Jar vrati se, sve ti je oprošteno.
Sada, kada je sve završeno, mislim da možemo zaključiti kako je centralni problem trilogije, zapravo, kreativni sukob na relaciji Abrams - Johnson. Osjećaj da se trilogija frontalno sudarila sama sa sobom nije slučajan. Naime, Abrams i Johnson su pravili potpuno različit film. Idejno, filozofski, i stilski.
Dobar primjer je Snoke. Abrams inicijalno setupuje Snokea kao zlikovca nove trilogije, koristeći manje-više iste trikove koje su Vadera i Emperora činili intrigantnim, uključujući nepoznato porijeklo, auru misterije, povlačenje poteza iz sjene, i slično.
Međutim, Johnson odbacuje potrebu za arhetipskim negativcem, što je dio njegove reimaginacije SW lorea, zbog čega odbacuje Snokea, time postavlja najveće iznenađenje trilogije, ali i utire put završnici koja će se fokusirati na Kylo-Ray dinamiku, umjesto standardni light vs dark trope.
Ali avaj! Abrams, ziheraš kakav jeste, ne može zamisliti Star Wars bez arhetipskog negativca, baš kao što ne može prihvatiti da je Johnson napravio radikalan odmak od sigurica pristupa, pa povratno odbacuje Johnsonovu viziju, nakon što je ovaj odbacio njegovu, a pošto je odveć kasno predstavljati novog zlikovca na samom koncu sage, dolazi na genijalnu ideju da reciklira starog.
Oživljavanje Palplatinea je suluda ideja, sama po sebi, što je jasno i Abramsu, a fanovima naročito, te nema dobrog načina da se takvo šta objasni, stoga Abrams objašnjenje i ne nudi, već onako, podcjenjivački prema publici, tek baca kost u vidu prequel rečenice: "
The dark side of the Force is a pathway to many abilities some consider to be unnatural".
Ljudi se dijele na dvije grupe. Jedna grupa su oni koji, kada gledaju scenu u kojoj Palpatine izgovara gornju rečenicu Anakinu, još u prequelima, razumiju kako Palpatine time manipulira Anakinom. Igra na kartu njegove krivice zbog smrti majke i straha da ne izgubi Padme. Naravno da se smrt ne može pobijediti, naravno da Palpatine laže, naravno da dark side nije put do besmrtnosti. Druga skupina su idioti koji pomenutu scenu doslovno shvate i misle da Palpatine bukvalno nudi Anakinu lijek za smrt. Činjenica da se Abrams priklonio ovom drugom tumačenju, te da je to tumačenje ugradio u srž TROS, da mu je to zapravo objašnjenje Palpatinovog uskrsnuća, meni je van svake pameti, daleko gore od toga što je Palpatine uopće živ, na nivou loše fan fikcije.
Uostalom, kompletna Star Wars saga zasnovana je na premisi da Anakin nije mogao spasiti majku i Padme od smrti, zbog čega je u konačnici posrnuo na dark side, a ovdje najprije Palpatine rutinski oživi sam sebe, da bi potom Kylo 'ladno oživio Ray. Smrt je odjednom no biggie. Redovni servis. Jebiga Anakine, džabe si poklao Tusken raidere, samo si trebao pomilovati majku i prenijeti joj malo svoje sile.
No, dobro. Da se vratimo kreativnim razlikama koje su od trilogije napravile trainwreck. Već sam pisao u
TLJ osvrtu kako je Johnson veliki naglasak stavio na odmak od proročanstava, sudbine, i uopće ideje da je Force pitanje krvi i nasljedstva. On mijenja
The Chosen One narativ sa
The One Who Chooses. Nije važno ko je Ray, njeno porijeklo je nebitno, njen put nije zacrtan, ona ga bira. I baš kao što je Kenobi ponudio Han Solu da ga poduči putevima sile, na samom početku sage, prije nego je ideja krvi i proročanstva preuzela primat kod Lucasa, Johnson eksplicitno podcrtava da je Ray
niko samim rođenjem, te da može postati
neko isključivo svojim izborima. Tim lajtmotivom Johnson i završava TLJ: negdje, u zabačenom kutu galaksije, Broom Boy sanja da postane jedi dok gleda zvjezdano nebo.
Enter Abrams. Eh, znate ono kad smo rekli da je Ray niko, to je zato što su njeni roditelji odlučili biti niko. Međutim, ona je zapravo unuka najmoćnijeg čovjeka u historiji galaksije. Surprise!
Gledam i ne vjerujem. Žrtve smo scenarističkog nadjebavanja. Abrams doslovce ponovo vraća The Chosen One koncept. Bez pardona. Čime dokazuje da nikada nije postojao arc, neka bazična dijeljena vizija, najmanji zajednički sadržilac, tanjušna nit koja bi spajala trilogiju, nego se priča kalemila ad hoc i stihijski od prvog do zadnjeg dana.
Zapravo, da stvar bude mnogo gora, jedino gdje The Chosen One narativ funkcionira u SW univerzumu jeste iskupljenje Vadera. Ideja da je Anakin bio odabran, da je predodređen vratiti balans sili, ali je posrnuo, postao galaktički Hilter, da bi na kraju ipak ubio Emperora, time se iskupio i potvrdio proročanstvo u koje su svi već prestali vjerovati.
Abrams, koji vraća The Chosen One narativ u fokus, oživljavanjem Palpatinea zapravo eliminira tu, dakle jedinu, instancu gdje takav narativ funkcionira. Jer, ako je Palpatine živ, onda Vader nije vratio balans sili. A to je sama esencija i osovine Lucasove vizije. Ta priča, to iskupljenje, ideja da nikada nije kasno uraditi pravu stvar, vjera koju Luke nosi u galaktičkog Hitlera i tračak dobra u njemu,
to je Star Wars.
Ali ne više. Abrams killed it. Sad svaki put kad pogledam ROTJ, pomislit ću: nope, nije ubio Emperora, nije vratio balans sili. Svaki put kad pogledam ROTS, pomislit ću: upravu si Obi Wane, he was
supposed to bring balace to the Force. Pa Lucasa su htjeli objesiti što je retroaktivno pickao i lickao filmove. Ovaj kreten je uništio srce srca sage. I što je najgore - nikoga nije briga. Hoću da vidim proteste na ulicama. Hoću javno spaljivanje filmskih traka. Hoću prijetnje smrću. Hoću stub srama i Abramsovo ime na vrhu istog.
Idemo dalje. Jedan od razloga zašto TROS ne fukcionira jeste taj što je TLJ već zatvorio sve bitne narative koji su se granali do te tačke (Snoke, Luke, porijeklo Ray), sa izuzetkom Kylo-Ray dinamike, pa je Abrams bio prinuđen otvarati nove narative i zatvarati ih u istom filmu. Kao rezultat, sve se doima zbrzano i nedovršeno: izdaja Huxa i njegova smrt, Zorii i tragedija planete Kijimi, Palpatine uskrsnuće i smrt. Niz nepotrebnih likova koji se predstavljaju doslovno sat vremena prije kraja kompletne sage: Zorii, Jannah, novi robot. Kome, čemu, zbog čega?
A kad smo već kod likova, često sam na ovoj temi pisao da trilogija nije dala niti jednog upečatljivog lika, uz mogući izuzetak Rena. Najbolji primjer je lik Finna koji je masakriran kreativnim razlikama Johnsona i Abramsa. Abrams je imao neku
stormtrooper-rises-to-become-jedi viziju. Pobogu, Finn je imao lightsaber duel sa Kylom u TFA. Onda je Johnson rekao:
Fuck this guy in particular. Nije ga na mapi bilo u TLJ. I sada Abrams nazor pokušava izgurati svoju inicijalnu agendu kroz svakako nakrcan TROS timeline. Eto, Finn osjeti Silu. Eto, on bi da nešto kaže Ray. THE END. Nedovršen i besmislen karakter.
Ako jednu stvar nije bilo teško unaprijediti u odnosu na Lucasove filmove, to je dijalog. Pa ipak, dok Poe plačljivo saopćava kako se Palpatine vratio, ona narandžasta žaba (koja je toliko upečatljiva da joj nakon tri filma nisam ime zapamtio) izjavi: "
If we want to stop him, we must find him". Ej, nemoj srat? Dijalog kao da ga je pisao Max Bunker za Alan Forda.
Ne cijenim ni nastavak guranja totalitarne libertarian agende niz grlo. Ako ćeš mi već gurati ideologiju niz grlo, daj se potrudi da bude makar u funkciji priče. Leia ima lightsaber for the fuck of it, valjda jer je ona jaka ženska, Ray jaše valove jer su muškarci previše pussies za takvo šta, kompletna loza Skywalkera nije uspjela ubiti Palpatinea, ali eto sad će Ray to da popravi, gay poljubac jer ga nikad nije bilo u SW, itd.
Opet ponavljam, nedostaje mi Lucasov worldbuilding. Prequeli daju dojam većeg svijeta. Kao kada se pitaš šta se valja iza svjetske diplomatske scene. Ova trilogija, s druge strane, daje dojam video igre. Ili big budget fan fictiona. Jer Abramsova kreativna vizija se uvijek svodi na:
do more of the same just bigger. Jesu voljeli death star? Daj još jednu. Jesu voljeli što death star uništava planete? Eh, hajmo sad ubaciti da svaki razarač može uništavati planete, i da ima milion razarača, i da iz nekog bizarnog razloga razarači izranjaju iz mora.
Ja to zovem Matrix sindrom. Agent Smith je bio pravo cool u prvom dijelu, pa pošto nemamo ideje šta da radimo sa drugim i trećim dijelom, jednostavno ćemo ubaciti hiljadu agenata Smith, što odmah znači da je nastavak hiljadu puta kulji od prvog dijela. Right? Right?
Da ne bude kako je baš sve crno, treba pohvaliti što su nakon 40 godina dali Chewieju medalju. Trenutak kada Ray reflektuje struju na Emperora je fin omaž trenutku kada Anakin radi suprotno, ubija Samuel L. Jacksona, pa prelazi na dark side. Na neki način, Ray je uradila što je Anakin trebao, pa je krug time zatvoren. Neću uopće ulaziti u to da je Emperor jednostavno mogao prestati pucati struju.
Inače, naravno da TROS pati od "grand zlikovac" problema: ako je zlikovac prikazan kao suviše moćan, njegov pad će nužno biti banalan. Ovdje govorimo o čovjeku koji je pobijedio smrt, više puta TAJNO digao NAJVEĆU vojsku u galaksiji, a ubije ga jedi apprentice 5 minutes in, i to zato što je zaboravio da prestane stiskati X i pucati struju koja se reflektuje na njega. Jesus Christ.
Force materijalizacija predmeta je cool dodatak, čini mi se da funkcionira jako dobro, te dodaje nešto na postojeću mitologiju. Dijadu u Sili i poljubac ne gledam negativno. Kao što sam pisao u TLJ osvrtu, cheesiness mi je dio SW kanona a la crawling text na početku ili "I have a bad feeling about this". Je li poljubac nešto više krinđi od "Hold me, like you did by the lake on Naboo" ili I-love-you-I-know dijaloga? Pa skoro da je must have.
Općenito, Ray-Ren odnos je među rijetkim stvarima koje funkcioniraju u ovoj trilogiji, s tim da ostaje dojam kako moglo postići mnogo više da Abrams nije udario storno na Johnsonov setup.
Na kraju, Abrams je po meni grobar sage. Da, obojica su imala odriješene ruke, punu artističku slobodu da sagu odvedu tamo gdje misle da treba ići, ali nepomirljive razlike u kreativnoj viziji dovele su do kraha franšize. Trebali su boldy nastaviti tamo gdje je TLJ stao, makar takvo šta bilo nepopularno. Da je Johnson imao sva tri dijela u svojim rukama mislim da bismo dobili mnogo zreliju trilogiju, koja bi istražila "put nesvrstanih", beyond light and dark side of the Force.
Valjda se to desi kada slušaš fanove umjesto vlastitu viziju. Nakon TFA, kritike upućene na račun recikliranja originala, dovele su do Johnsonovog radikalnog odmaka od kanona, a kritike na račun radikalnog odmaka dovele su nekohrenetnog džumbusa zvanog TROS.
Scenarij se ne prilagođava reakcijama publike. Imaš viziju, imaj i povjerenju u istu. Lucas je to znao. To, zapravo, i jeste najbolja stvar koja je proizašla iz svega ovoga: prequeli i Lucas su
do kraja vindicated. Niko više ne snima People vs George Lucas. Lucas je imao viziju, i to je sada svima jasno.
TL;DR Trilogija ja trainwreck. Abrams i Johnson nisu imali kreativnu koordinaciju. Abrams je grobar sage.
