Najveća ironija je što je igrač poput Soderlinga igrao 2 finala RG-a i to jednom izbacivši Nadala u 1/4finalu. Delpo iz 2009 je druga priča, to je bilo prije operacije zgloba i kuka. Da nije bilo povrede, prva trojka bi dobila još jednog pravog i dostojnog konkurenta, odnosno istinskog šampiona koji se ne boji pobjede. Ovaj Delpo nije prava konkurencija.
Tsonga je jednom iznenadio Federera i to na Wimbledonu. Wimbledon je uvijek bio sklon iznenađenjima. Postao je to i donekle RG usljed homogenizacije podloga.
Leopold_IV wrote:Courier i njegov sirovi tenis koji je vise imao odlike baseball-a ne bih uopce svrstavao u "klasne igrace" nego vise u kategoriju - potrefilo mu se...jer je on po meni jedan od najtanjih brojeva 1 ikada.
Potrefilo ?! Ne bih rekao. Imao je dobar servis, solidan 2HBH i odličan forhend. Strašan baseline igrač. Igrao finale u eri brze trave, plus 2 puta osvojio RG i AO. Igrače koji su osvajali GS titule ne možemo svrstavati među najtanje #1, naročito Couriera koji je tako dobro izdominirao 91-93 sezone. Najtanji ¨#1 igrači su Rios, Ferrero, Roddick itd.
Leopold_IV wrote:li tenis kao i sve drugo ide unaprijed ne nuzno povlaceci kvalitet sa sobom ali sticajem okolnosti zadnjih 6-7 godina se dogodio kvalitet.
Niko ne spori da nema kvaliteta, samo što isti nije izbalansiran. Nekada favoriti nisu bili sigurni kao sada, niko im nije garantovao da će stalno stizati do završnica turnira, što zbog zahebane konkurencije, što zbog samih podloga koje su pogodovale iznenađenjima. Današnji tenis se sveo na TOP 4, a šta će biti kada se povuče Roger, a kasnije i Novak i Nadal, misliš da će neko moći adekvatno zamijeniti njih trojicu, naročito u ovom vaktu kada pare igraju najbitniju ulogu ?! Od njih sve zavisi, i marketing i sponzori i sve što je populariziralo tenis i načinilo ga ovim što jeste. Otišli smo malo dalje od teme, ali činjenica je da je prije bilo puno više "nagaznih mina" za favorite, da je moć prilagodbe igrala najvažniju ulogu i da je bilo više mladih igrača koji su mogli preuzeti breme na sebe onda kada su igrači poput Borga, Lavera, Gonzaleza i Villasa odlazili. Zato su 80-te bile zlatno doba tenisa, sa najviše ATG igrača ikad viđenih u bijelom sportu.
Glede Rogera i njegove konkurencije, ko želi neka pročita post momka sa drugog foruma, koji je to odlično objasnio.
Meni je ta priča o Federerovoj konkurenciji smiješna, pa koristim ovaj post da odgovorim jer mnogi to proturaju što je, naravno, lako pobiti ako se služimo činjenicama a da te činjenice ne “proberemo”. Pošto pratim Federera od 2003 to mi nije ni najmanji problem a tu je ATP-ov sajt kao pomoć.
Hewitt (1981), Safin (1980), Ferrero (1980), Roddick (1982), su igrači koji su osvajali GS turnire. Nalbandian (1982) nije ali po kvalitetu nije zaostajao za njima. Agassi (1970) je bio itekako aktivan osvojivši Australian Open 2003 i on je jedini iz stare garde. Do Masters Kupa 2003 odmjer Federera (1981) sa tim igračima je bio:
Protiv Hewitta 2:7 (sada 17:8), Safina 3:1 (sada 10:2), Ferreroa 2: 3 (sada 9:3), Roddicka 4:1 (sada 20:2), Nalbandiana 0:5 (sada 11:8), Agassija 0:3 (sada 8:3). Takođe treba napomenuti da je protiv svih igrača koje sam pomenuo do Masters Cupa 2003 u Hjustonu izgubio posljednji međusobni meč. Ponavljam: protiv svih navedenih. Konkurencija Federeru je bila paklena s početka dominacije ali na tom Masters Cupu dobija Agassija 2 puta, Nalbandiana, Ferreroa i Roddicka. Kako ne bi bilo da sam nešto sakrio budući da niko od ovih igrača sada nije u vrhu pa da se ne stekne pogrešan utisak kako su se ti porazi dogodili kad su bili u poznim godinama, evo H2H protiv ovih igrača u toku 2004 kad su ovi igrači izuzimajući Agassija imali 21 do 24 godine. Hewitt 6:0 (3 puta na GS turnirima), Safin 3:0 (1 na GS turnirima), Ferrero 1:0 (taj 1 je bio na GS turniru), Roddick 3:0 (1 na GS turniru), Nalbandian 1:0 (taj 1 na GS turniru) i stari ali i tada jako dobri u top 10 Agassi 3:0 (1 na GS turniru). Pošto je razbio konkurenciju, a jasno je da je Federer 2005 i 2006 bio jači nego 2004, nekoliko godina kasnije su se pojavili novi klinci Nadal (1986), Đoković (1987), Murray (1987) i Del Potro (1988) . Nadal (19 godina) ulazi u top 10 2005. godine kad Federer ima 24, Đoković (20 godina) ulazi u top 10 2007 kad Federer ima 26, Murray (21 godina) ulazi u top 10 2008 godine kada Federer ima 27 a Del Potro (20) u top 10 ulazi 2008 (ponavljam Federer 27). Iz svega ovoga proizilazi da se osim svoje generacije 1980-1982 morao suočiti i sa generacijom 1986-1988 i čak iako je njegov nivo godinama padao on i dalje sa 30 godina igra egal sa momcima koji igraju fantastičan tenis. Pa sinoć je Federer imao dvije meč lopte na svoj servis protiv Đokovića koji je ove godine imao dva izgubljena meča. Ali, ako neko hoće da kaže da je ovo Federerova najbolja igra koju je ikad igrao mogu se samo nasmijati. Ne kažem da nije bila odlična, ali ne najbolja, to je sigurno. Imam osjećaj da bi oni koji Federera ne podnose ponekad pohvalili njegovu igru samo da dokažu kako nije ranije imao konkurenciju pa je rjeđe gubio. Prije nego što se pojavila ova plejada mladih igrača bila je priča o Federeru i Samprasu gdje se govorilo kako je Sampras imao mnogo jaču konkurenciju iako Federer tada još nije imao ni pola Samprasovih GS turnira. A zapravo istina je da Sampras (1971) pravu konkurenciju imao samo u svojoj generaciji (1970-1972) plus par starijih jer se u međuvremenu nijesu pojavili mlađi koji bi zaprijetili na GS turnirima osim Roland Garrosa gdje ionako nije imao šansi o čemu sam ranije diskutovao sa ClayWarriorom. Tu sam pomenuo Kafeljnikova (1974) koji je jedini izuzetak a tu je imao ogromnu sreću. Koji su to igrači (izuzev šljakaša) generacije 1975, 1976, 1977 koji su Samprasu bili ozbiljna konkurencija. Niko, uz dužno poštovanje, do Safina i Hewitta koji su rođeni 1980 a tada je ulazio u poznije godine, uostalom kao i Federer sada. Daleko od toga da hoću išta da oduzmem Peteu (to mogu samo bezobrazni ljudi koji pojma o tenisu nemaju) koji bi svakako bio u vrhu da je malo produžio karijeru i pored negativnog H2H sa tom generacijom odnosno igračima protiv kojih je igrao, samo hoću da kažem da sada niko, ili malo ko, pominje Samprasa i poređenja konkurencija. Neki bi jednostavno zbog svoje mržnje zanemarili sve činjenice i pokušali da Federerov uspjeh omalovaže i sad su obrnuli ploču govoreći kako je njegova konkurencija bila slaba. Ali hajde ovako. Gdje su ti mladi koji se sada pojavljuju? Generacija 1990, 1991, 1992. Federeru se sa 24 godine (koliko sad ima Nadal) pojavio u top 10 Nadal sa 19. Koji je to igrač generacije 1992 najbliži Top 10 i na kom je mjestu? Bernard Tomić na 60-om. Genracija 1991 a to nije zanemarljivih 20 godina? Dimitrov na 57-om. Generacija 1990 a to je već 21 godina? Miloš Raonić na 29-om. A da ne govorimo ko se sve ove godine drži u top 10 ili ko je sve ušao u top 10. Možda bih sad ja trebalo da budem zloban i omalovažim uspjeh Đokovića i Nadala govoreći kako za razliku od Federera oni nemaju konkurenciju u mlađim igračima? Ili sačekati par godina kako bi nivo Đokovićeve i Nadalove igre zbog godina pao, pojavi neko od mlađih i kažem: Nijesu imali konkurenciju osim njih dvojice i starog Federera inače ne bi osvojili toliko GS turnira? Ne pada mi na pamet. Sve što rade je za divljenje, samo bi valjalo imati malo poštovanja i ne nipodaštavati Federerove rezlultate. Naravno, pojedinci to rade svjesno iako ni sami u to ne vjeruju. Srećom, ima dovoljno onih drugih, normalnih.
Kvitova nikada nije pobijedila Serenu al' za sve postoji prvi put. 
pa dokle više u p.m. 
