Skijaš wrote: ↑06/10/2023 14:32
dr_Evil wrote: ↑06/10/2023 14:21
Da ali to ne cini Gorana zlocincem...
Dakle, ovdje se ne prica zasto treba ili ne treba pisati "velikosrpski zlocinci", ovdje se insistira na tom da MORA pisati "srpski zlocinci". Zasto?
I ja sam dugo mislio da treba paziti, ali ima jedan jako bitan detalj.
Srpska politika je decenijama velikosrpska politika. Nema razlike. Tako da, u ratu kada se to desilo, to jesu bili srpski zločinci. Faktički je tačno. I oni su se sami tako nazivali.
Još gore, nema alternative i nema pomaka od toga.
Dakle, ne možemo mi iz perspektive žrtve raditi nešto što bi trebali da urade Srbi kao narod.
Ovo što ti pričaš je imalo smisla 96. Kada se završio rat i kada je trebalo dati šansu katarzi i pomirenju.
Kao što su Nijemci sami tražili da se napravi razlika između Nijemaca i naci zločinaca. Kod Srba toga nema da bi bilo bitan faktor.
Problem je što na srpskom političkom spektru ne postoji struja koja bi to uradila i još zadugo neće. Danas imaš Čanka, imao si Čedu, Perović, Kandić... Premalo za taj narod.
To je to. Srbi ne žele i nije im bitno da se skine ljaga sa njih kao naroda. Nema pokajanja, nema traženja oprosta. Hag i presude su predmet sprdnje i nemaju nikakvu ulogu.
Umjesto toga imaš murale zločincima, pjesme, negiranje genocida i niko se ne češe previše jer im to nije neka bruka. To je postalo kultura i folklor. Danica Crnogorčević i Beogradski sindikat su slika i prilika Srbije i Srba. Situacija je gora nego prije deset, petnaest godina.
I sada kao mi treba da se sikiramo da ne uvrijedimo nekoga koga kolektivno boli klinac za zločine, ko svaki dan gleda slike četnika na zidovima, glasa za negatore genocida, svaki dan se druži sa žrtvama genocida ali ga boli klinac za njega i njegovu žrtvu.
Danas, srpska politika je velikosrpska i to su praktički sinonimi. Ogromna je podrška Srba toj politici i nema nikakvih naznaka da će se uskoro promijeniti.
Tako da iz naše perspektive, dilema je lažna i ne postoji. Srpski mainstream decenijama insistira na kolektivnoj odgovornosti, veliča zločince i nema nikakvih moralnih dilema. U BiH je to 100% uzorak, u Srbiji nekih 98%.
Ovi promili nisu dovoljno jaki da išta promijene, niti zbog njih treba ogromnoj većini halaliti njihovo četništvo i velikosrpske ideje.
Čak, rekao bih da je Balkan doveden u neku vrstu štokholmskog sindroma, gdje se više vodi računa o tome da se Srbi odobrovolje, ne naljute, dok Bošnjaci i Albanci kao najveće žrtve zločina zapravo treba da ne talasaju previše u ime tog nekog virtualnog pomirenja, koje srpska politika zapravo i ne želi niti treba.