Još pokušavam da skontam na koji način se misli izbaciti min. 200.000 ljudi težak HDZ iz vlasti na federalnom, a tek na državnom nivou. Bez hrvatske stranke napraviti vlast u FBiH je nemoguće za NiP ili bilo koga drugog, a još i opasno jer ćeš onda ćeš imati situaciju blokade države zapadno od Neretve i jugoistočno od Livna kroz sve moguće kantonalne instrumente. Državna vlast neće biti formirana, očekuj tenzije (neformiranje vlasti) u srednjoj Bosni i Žepču, Mostar živi tenzije ionako. Da ne govorim koja se poruka šalje u Evropu. Nije politika crno-bijela, već hromatski šarena slika. Dok se ne pojavi neka nova snaga među Hrvatima, nema govora o zaobilasku. Imam osjećaj da nekad ljudi na ovom forumu nikad nisu otišli niti porazgovarali sa nekim običnim čovjekom iz Gruda ili Posušja, obišli gradove gdje oni žive ili radili sa njima, a daju sebi za pravo da komentarišu njihov patriotizam. Sublimacija svih prošlih događaja kreira trenutak, svijest i mentalitet u sadašnjosti, i nije to preko noći došlo da oni ovu državu ne vole. Bošnjaci su odbranili svoje biće i njene sadašnje granice, dok su Hrvati, odustajući od trećeg, pod pritiskom potpisali W. Sporazum da spase što se spasiti može u S. Bosni. I onda se ovdje i dalje sanjaju vlažni snovi o građanskoj BiH. Hrvati, 25 godina nakon što su se raselili, traže reviziju i garancije da ih se politički ne ugasi i ne vidim zašto je to sporno, ne možeš ljude silom najerati da postanu građanska opcija. Rade ono za šta bošnjačka strana nije imala pameti niti inteligencije u RSu, odmah u godinama nakon rata, dok se objektivno moglo puno toga uraditi na državnom planu, posebno tamo do 2001. godine, arbitraže za Brčko i peglanja sporazuma Aneksima. Možda bi sad RS drugačije izgledala da se odmah žustro krenulo u osiguranje pravne i nacionalne slobode povratnika sa radikalnim zahtjevima, uslovljavanjem formiranja državne vlasti sa ministrima Bošnjacima resorima u RSu itd...? Sve ono što sad radi Čović, jer on vidi malo dalje od nosa i tendera za Hering. Povratnika je bilo dosta u prvim godinama nakon rata, popis 2013. je možda ta cifra. Bošnjaci nisu zreli za takvu vrstu nacionalne borbe još uvijek, obrazovanje je još više srozano pa sumnjam da će biti bolje u skorije vrijeme ako se ne trznemo. Možda sam i pretjerao, možda se i nije moglo, ali gledajući sa distance, nekako smo se pomirili sa postojanjem RS još tada i sada bez novog sukoba neće biti promjene uređenja na nivou države. Ljudi su možda ratom psihički ubijeni i odustali od borbe za onu BiH iz 1992. Možemo kriviti samo sebe, prvo jer smo naivno ušli u rat, a drugo jer smo se olako predali nakon rata. Također, propuštena je velika šansa 2004. godine i od tada samo jedemo govna koja od tada kakimo. Više nismo ni na putu za NATO pakt, a EU je dalje od Male Azije, iako dijelimo 1000 kilometara granice. Zadnji smo i iza djelomično priznatog Kosova po EU integracijama.
Ali FBiH imamo pravo uređivati kako želimo i tu je adresa poznata.
Treba ići sa jasnim ciljevima, uslovima i obavezama da se pruži ruka HDZu, a ne obratno tako da on postavlja svoje. Ustupak za ustupkom, institucija za agencijom, hedija na hediju je dovela do sadašnje blokade. SDA kadrovi nisu pokazali umijeće da se izbore sa njim, sve je završavalo sa već famoznim "dogovorili se da će se dogovarat". Izborni zakon je cherry on top, Čović traži tako radikalne stvari zato što dobro poznaje igru politike koja glasi "nađemo se na pola puta", a realnost je da se u eventualnom tumbanju uređenja FBiH i BiH mora dobro voditi računa i o Hrvatima u istoj. Inače rizikuješ naklonost čitave Evrope. Ljudi hoće cementiranje etničke zastupljenosti na budžetu i vlasti, što je objektivno i jedini garant opstanka svima (i Bošnjacima i Srbima). Ova država do 1463. god je bila i krstjanska i kršćanska i hrišćanska kao, od 1463. do 1878. i od 1878. do 1918., je bila muslimanska i kršćanska i hrišćanska, od 1945-1995 je bila narodna i građanska, a danas je mješavina svega navedenog i tako se moraju postaviti figure. Situacija u Evropi i svijetu ide u prilog ovoj državi kao građanskoj, a domet uticaja Srbije i Hrvatske je sastanak u kojem nešto laprdaju o BiH i tako se završi. Najveći domet su nekakvi sastanci, ustvari predizborni skupovi.
BiH je nezavisna i kao takva nedjeljiva, ima ljudstvo i znanje spremno da odgovori na ozbiljne prijetnje sa bilo koje starne. Zato unutrašnje uređenje može trpiti promjene za dobrobit svih.
To je ono gdje Dino tek treba da se dokaže, ta politika na federalnom nivou i žongliranje sa Hrvatima. Volio bi iskreno da dobije priliku 2022. jer tu će se tek vidjeti da li je zreo političar za promjene na državnom nivou, jer definitivno ima karizmu za vodstvo. Da se razumijemo, konkurencija je očajna.
Ako to postigne od nule u ovako polarizovanoj državi, onda mu skinuti kapu treba. Ali put je još dug i dalek...
