Brendan Rodgers je zvijezda, ali mu Liverpool mora pomoći da zasija
•Liverpool je imao izuzetnu sezonu, ali će je možda završiti bez trofeja
•Brendanu Rodgersu pripadaju velike zasluge zbog toga što je Liverpool pretvorio u ekipu koja se bori za naslov
•Ljetna pojačanja, kao na primjer Victor Moses i Iago Aspas, nisu impresionirali
•Gerard Houllier i Rafa Benitez su također pravili grške u transferima tokom svog mandata na Anfieldu
•Rodgersu treba podrška da nastavi sa dobrim radom
Kada Liverpoolovi igrači počnu počasni krug u nedjelju, postoji mogućnost da će se pitati šta se moglo desiti. Ali, ne smiju zaboraviti sve ono što su postigli u proteklih deset mjeseci. Liverpool je imao izuzetnu sezonu i dugo vremena su bili najbolji tim u državi. I ko zna, da je kojim slučajem Manchester City negdje kiksao, već sad bi mogli biti šampioni. Međutim, vjerovatno trofeja neće biti, kao što je bio slučaj 2002 i 2009 kada je klub zadnji put bio konkurentan za osvajanje naslova prvaka Premier Lige. To su bile najbolje ekipe Liverpoola s kojima sam igrao, ali, da li se iko toga sjeća? Ne. Zašto? Zato što nismo ništa osvojili. Svi se sjećaju tima koji je prije devet godina osvojio Ligu Prvaka u Istanbulu, ali oni nisu bili ni blizu tako dobri kao ekipa koju je Brendan Rodgers sastavio u ovoj sezoni, ekipa koja je golove postizala iz zabave i koja je ostvarila 11 uzastopnih pobjeda. Ne podcjenjujte činjenicu koliko je Liverpoolova forma uznapredovala zbog Rodgersa. Za razliku od menadžera Chelsea i Manchester Citya, on nije poslovao s velikim svotama, nije plaćao visoke odštete i nije davao visoke plate; Rodgersov uspjeh dolazi iz dugotrajnog rada na treninzima. Pogledajte samo broj igrača koji su napredovali: Jordan Henderson, Raheem Sterling i Daniel Sturridge su jako puno postigli, očekujte da započnu utakmicu za reprezentaciju protiv Italije na Svjetskom prvenstvu a i Jon Flanagan bi mogao dobiti mjesto u avionu ako se neki igrač povrijede ovaj vikend. Čak su i Steven Gerrard i Luis Suarez napredovali; Steven je sad odličan, na novoj dubljoj poziciji na sredini terena, a Surezova forma ide nekom drugom uzlaznom putanjom zbog njegovog taktički svjesnog menadžera. Liverpool je procvjetao zbog Brendana Rodgersa, a ne zato što je Fenway Sports grupa unajmila šeika Mansoura ili Romana Abramoviča. U dvije sezone, u kojima sam bio najbliže naslovu, trebali smo dva ili tri kvalitetna pojačanja da bi prešli na sljedeći nivo; međutim, u predstojećim prelaznim rokovima nisu dolazili kvalitetni igrači i to su greške koje su Gerard Houllier, Rafa Benitez i njihovi timovi skauta pravili, greške koje su nas koštale napretka. Na primjer, Houllier je odbio da dovede Nicolasa Anelku, nakon što je ovaj imao uspješnu sezonu na posudbi 2002. Nicolas nam je pomogao da osvojimo 80 bodova, ali je umjesto njega Houllier kupio tandem Salif Diao i El Hadji Diouf, kao i francuskog veznjaka Brunu Cheyroua, za više od 20 miliona funti. Diouf je postigao dva gola na svom debiju na Anfieldu protiv Southamptona, ali to je bio jedan od rijetkih blistavih trenutaka. Nakon par početnih treninga, nadali ste se da će oni zasjati, ali nakon par mjeseci bilo je jasno da nam oni neće pomoći da napredujemo. Na kraju smo bili peti sa 64 boda. Slična situacija se desila 2009. Benitez je prodao Xabija Alonsa i kupio povrijeđenog Alberta Aquilanija; Sami Hyypia je otišao i njega je zamijenio Sotirios Kyrgiakos; situaciju je također otežalo to što pojačanja, koja su dovedena u ljeto 2008, nisu ništa doprinjela. Igrači kao Philipp Degen, Andriy Voronin, Andrea Dossena i David N’Gog su rijetko igrali dok smo se borili protiv Manchester Uniteda u sezoni 2009/ 2010, kada su se desile suspenzije i povrede, očekivalo se da će oni biti odgovarajuća zamjena. Tada 2009, Liverpool se nadao da može vratiti Michaela Owena na Anfield; Everton je također bio zainteresovan, ali je Manchester United neočekivano uskočio i Michael mi je pričao o razgovoru kojeg je imao sa Sir Alex Fergusonom. Mislili bi ste da se Ferguson brinuo o tome što Liverpool zaostaje 4 boda, međutim on je rekao Michaelu kako Liverpool ne može osvojiti naslov i da mu je najveći konkurent Chelsea. Bio je upravu. Chelsea je osvojio naslov, a mi smo završili sedmi sa 63 boda. I tu se sad počinju komplikovati stvari za moderni Liverpool i mnogi će se pitati- čak i ja- ako opet budu imali priliku da li će je propustiti. Veoma je važno da su potezi koje napravite, onda kada se prelazni rok otvori, pravi. Pogledajte pojačanja od prošlog ljeta. Igrači koji su skupo plaćeni, Simon Mignolet i Mamadou Sakho su imali dobru sezonu, ali treba da napreduju, dok su ostali- Iago Aspas, Luis Alberto, Victor Moses and Aly Cissokho- podbacili. Kakvu bi razliku napravili da su bili uspješni? Moses i Cissokho, koji su došli na posudbu, će se vratiti u matične klubove, a ako Aspas i Alberto ostanu, morat će početi da prave razliku, s obzirom da će pod opis posla Liverpoola sada spadati i Liga Prvaka. Liverpool ne treba transfer rok u kojem će dovoditi igrače kojima treba da se uklope. Trebaju kvalitetna pojačanja. Trebaju tri igrača koja će odmah uskočiti- dva defanzivca i veznjaka- kao i nekog napadača, i igrača koji će dati dubinu i kvalitet ekipi. Čuli smo mnogo o odboru za transfere koji iza scene radi na Anfieldu, međutim kako god da sistem radi vlasnici trebaju finansijski obezbijediti Rodgersa i trebaju mu vjerovati da će dovesti kvalitetna pojačanja koja će spriječiti da se ponovi ono što se desilo nakon 2002 i 2009. Brendan, njegov tim skauta i vlasnici trebaju da uče iz grešaka u prošlosti i osiguraju da ova sezona bude odskočna daska za uspješnu budućnost, a ne pad ambicija. Houllieru i Benitezu su trebale četiri sezone da postanu konkurentni za naslov, a Rodgers je to uradio, u dosta zabavnijem stilu, za dvije sezone; iako mu je pomoglo to što nije igrao u Europi. Šta god da se desi ovog vikenda, Liverpool se sad treba boriti za naslov godinu za godinom.
YNWA
