Novim Daytonom Amerika dovršava posao u BiH!
Petak, 15 Travanj 2011 23:23
Nakon posjeta lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije SAD-u, gdje se susreo s brojnim američkim visokim dužnosnicima, a među njima i republikancem i kongresmenom Michaelom Turnerom, spominjanje nužnosti tzv. 'Daytona 2' u BiH, svelo se na razinu dnevno-političkih prepucavanja neistomišljenika. No, 'Dayton 2', nije rezultat promišljanja i planiranja lidera SDP-a, nego upravo Amerikanaca.
Doduše, službena američka politika, točnije veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu napominje kako ideja o 'Daytonu 2' ne potiče od SAD-a, a u BiH je ova misao, izrečena na glas od trenutačno ne baš omiljenog Lagumdžije, u RS-u kao i kod HDZ BiH i HDZ 1990, bez temeljitijeg razmišljanja dočekana na nož. Međutim, zamisao o 'Daytonu 2', slikovito nazvanoj novoj međunarodnoj konferenciji o BiH itekako potiče iz SAD-a i Međunarodne zajednice i neminovnost je da se ona dogodi, bez obzira zvala se 'Dayton 2' ili, primjerice, 'Kafić uzdravlje'.
Dayton 2 nije 'od jučer'
„Ukoliko želimo pomoći Bosni i Hercegovni da izađe iz sadašnje političke krize, trebamo organizirati 'Dayton 2'. Jedino ga ne bi trebalo održavati u regiji, rekao je bivši veleposlanik SAD u BiH, John Menzies u New Yorku, za Radio Deutsche Welle , točno prije godinu dana.
“Ako želimo da se politička klima u Bosni i Hercegovini promjeni, onda se mora poduzeti nešto što smo do samo prije nekoliko godina smatrali nezamislivim, rekao je to u svom izlaganju na Sveučilištu Columbija u New Yorku, u okviru panel rasprave posvećene izazovima američke politike prema jugoistočnoj Europi, Menzies, koji je bio američki veleposlanik u Sarajevu tijekom 1996. Ovaj bivši šef Misije SAD na Kosovu (1999), i sadašnji dekan prestižne Škole za visoku diplomaciju (Whitehead School of Diplomacy and International Relations), na katoličkom sveučilištu Seton Hall u New Jerseyu govorio je i o drugim, pomalo zaboravljenim idejama. Rekao je kako bi NATO Savez trebao češće organizirati vojne vježbe sa svojim partnerima u regionu. Kao vlastitu ideju spomenuo je i razmišljanje, da se pragmatičnom Miloradu Dodiku, „ponudi otkup za izlazak iz politike”. Na koncu, ambasador Menzies je govorio o tome kako entiteti u Bosni i Hercegovini očito nisu odigrali homogenizirajuću ulogu, pa zato treba razmišljati o “organizaciji Daytona dva”.
“Vjerujem da bi to bilo vrlo konstruktivno i pomoglo bi da se strane dovedu skupa, kako bi se našao izlaz u zajedničkoj državi” rekao je John Menzeis, stavljajući to i u kontekst propalih butmirskih pregovora, u koje su SAD i EU zajednički “politički investirali”: “Tako bi smo vidjeli možemo li popraviti neke greške, koje su nam se dogodile proteklih godina. U razgovoru za Radio Deutsche Welle, Menzies je još istaknuo, da bi se “Dayton dva” mogao održati “bilo gdje”, uključujući “ponovo i Ameriku, jer zemljopis zapravo nije važan”. Jedino bi, kaže on, trebalo izbjeći da se nova daytonska konferencija održi u regionu zemalja kojih se ona tiče. Govoreći međutim, što se može poduzeti sada, prije eventualne organizacije nekakvog “mini Daytona”, ovaj američki diplomata kaže, da je za BiH “sada najvažnije primjeniti odredbe presude iz “Slučaja Finci/Sejdić protiv BiH”. “To je ključno pitanje koje se postavlja pred vašu zemlju: hoće li ljudi u politici biti definisani kroz naciju kojoj pripadaju, ili kroz posao koga obavljaju ili ga žele u politici obavljati. Drugim riječima, u BiH se ne bi trebalo glasati za nekog kandidata samo zato što je Bošnjak, Srbin ili Hrvat”, kazao je Menzies. Govoreći o tome što nam je Dayton ostavio u političko naslijeđe on je rekao: “Tu su sada etnički politički entiteti”. Njegovo mišljenje dijeli i veleposlanik Robert Barry, bivši čelnik OSCE-a u BiH, koji smatra da su najveći problem u Bosni i Hercegovini političari iz “stare garde”.
Kongresmen Turner: Dayton je bio prijelazno rješenje
Zamisao o Daytonu 2, dugo vremena se po glavi vrzma i republikancu, američkom kongresmenu Michaelu Turneru, bivšem gradonačelniku grada Daytona, gdje su utvrđeni temelji Daytonskog sporazuma, potpisanog u Parizu, u prosincu 1995.
„Posmatrajući cjelokupnu situaciju u regionu, 15 godina nakon rata, možda bi trebalo potražiti jedno zajedničko rješenje na temelju 'Dejtona 2'“, rekao je Turner, prije nešto više od pola godine. Upravo Turner je, prije prošlogodišnjeg posjeta američke državne tajnice Hillary Clinton BiH, uputio pismo na njenu adresu u kojem poziva na organiziranje konferencije u zračnoj bazi Wright Patterson, kojoj bi prisustvovali predstavnici balkanskih zemalja i na kojoj bi se razgovaralo o izazovima s kojima se BiH suočava nakon toliko godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Turner je Clinton, između ostalog napisao:“Bez obzira na veliki uspjeh Daytonskog sporazuma, trenutne političke podjele u BiH i njena neučinkovita vladajuća struktura odobrene su kao dio prijelaznog ustava dogovorenog 1995. Kako bi se osiguralo da Europa ostane cijela, slobodna i mirna, na obje strane Atlantika moraju biti poduzeti usklađeniji napori, čiji bi cilj bila pomoć toj demokraciji u razvoju da reformira svoju vladajući strukturu i riješi pitanja koja su ostala neriješena. Pod vašim vodstvom, inspirirani uspjehom predsjednika Clintona u Daytonu, predstavnici balkanskih zemalja i drugih regionalnih aktera trebali bi se opet okupiti u zračnoj bazi Wright Patterson kako bi se suočili sa preostalim izazovima“. Dobri poznavatelji američke administracije ocjenjuju da je američka državna tajnica Hillary Clinton „emotivno vezana“ za Daytonski sporazum. Radi podsjećanja, cijelu priču o mirovnom sporazumu, koji je utišao zvuk oružja u BiH i donio sanjani mir, vodio je tadašnji američki predsjednik Bill Clinton. Nastavak, a ujedno i dovršetak, sigurno će biti izazov i za Hillary Clinton jer BiH, kako se čini, postala je njihov obiteljski, politički zadatak.
Zašto se Srpska boji?
Velika je opasnost za BiH, kao i znak političke nezrelosti, eventualni Dayton 2 svoditi u okvir samo BiH i na razinu samo bh političkih opcija, jer u stvaranju Daytona nije sudjelovala samo BiH, nego i SAD, EU, kao i zemlje susjede Republika Hrvatska i tadašnja Savezna Republika Jugoslavije, kojoj je današnja sljedbenica Srbija. Negiranje bilo kakve mogućnosti o mogućnosti nove međunarodne konferencije o BiH, gdje bi se vjerojatno postigli novi dogovori i nova rješenja, može značiti i samopridavanje prevelike važnosti od strane pojedinih lidera, nespremnih za razgovor o promjenama na bolje. Možda je najbolje i najjednostavnije mišljenje o ovoj temi, posebno kada se govori o Republici Srpskoj, nedavno izrekla Aleksandra Pandurević iz SDS-a. Pandurević je, braneći stavove svoje stranke u emisiji BH TV-a 'Tema dana', prema kojoj „u obzir ne dolazi Dayton2“, (ne)namjerno kazala veliku istinu: „Uvažite naše strahove da ne želimo ulaziti u dublje promjene. Spremni smo primjeniti odluku 'Sejdić-Finci', ali novi Dayton ne dolazi u obzir“. Uvažavajući bojazan vladajućih stranaka u Republici Srpskoj, više nego jasno je da bi se na novoj međunarodnoj konferenciji o BiH, raspravljalo i o RS-u, kao i o FBiH. Republika Srpska to ne želi, jer bi njena samostalnost i uloga „državice u državi“ bila upitna. Stoga se mora shvatiti njihov strah od novih dogovora na međunarodnoj razini i to u vremenu kada se u svijetu brišu sve granice i otvaraju putovi suradnje na svim poljima. Vjerojatno će vrijeme pokazati da je strah bio neopravdan.
Ništa nije nemoguće za SAD i EU
Svoju bojazan, iako ne previše glasno, izrazio je nedavno i predsjednik tog entiteta Milorad Dodik. „Pitanje statusa nije završeno, a RS danas ima proaktivnu politiku prema međunarodnoj zajednici i ništa se ovdje ne može desiti bez naše volje. Mnogi pokušavaju modificirati BiH, što u pravilu znači smanjivanje nadležnosti RS. EU ne može modelirati politički sustav BiH, kao uvjet za ulazak BiH u Uniju, jer to nije bio uvjet ni za druge zemlje članice. Ne želimo da izgubimo RS kako bismo ušli u EU”, kazao nedavno Dodik na skupu o temi 'Zajedno za bolju budućnost RS', održanom u Bijeljini na jednom privatnom fakultetu. Međutim, više nego ikome, Dodiku bi trebalo biti jasno da je i on sam proizvod američke administracije u BiH, koja se u njemu ozbiljno prevarila. Naime, ako se prisjetimo kako je i uz čiju pomoć Dodik došao u vrh politike, zaključit ćemo da, kada je riječ o Americi i EU, ništa nije nemoguće. Međunarodna zajednica 1998. je Milorada Dodika iz SNSD-a i tadašnju predsjednicu RS-a Biljanu Plavšić, vidjela kao moguće pokretače socijaldemokracije u RS-u. Trebalo je poraziti tvrdolinijaški i nacionalistički SDS. Zbog činjenice da SNSD, Socijalistička partija RS i SNS nisu imali dvije trećine ruku za rušenje tadašnje Vlade SDS-a i premijera Gojka Kličkovića, u 'igru' je uključena Koalicija za cjelovitu BiH, koju su tada činile dvije stranke,SDA i Stranka za BiH te SDP. Dolazak Dodika na vlast, na sjednici u siječnju 1998. u Bijeljini, osobno je nadgledao tadašnji visoki predstavnik u BiH Carlos Westendorp. I opet, ključnu ulogu u dolasku Dodika na vlast odigrao je Hrvat, Franjo Majdančić, član S BiH-a, prognanik iz RS-a. On je, ne znajući da će sjednica, za koju je mislio da je okončana, nastaviti, istu napustio te se vozilom zaputio u Osijek gdje je imao izbjeglički stan. Ubrzo je bio presretan od strane UNPROF-ora koji ga je izvjestio da se mora vratiti do Bijeljine, kako bi mogao dati podršku Dodiku. Američka administracija odavno se pokajala zbog ovog svog poteza, jer je upravo Dodik najglasniji 'zviždač' kada je u pitanju Amerika i EU. Amerika i EU o BiH sada želi ispravno odlučiti.
Raguž: Hladne glave trebamo razmotriti ideje iz zemlje iz koje je i nastao Daytonski sporazum
„Ja apsolutno ne podržavam prijedlog Zlatka Lagumdžije o Daytonu 2, jer ništa dobro ne može donijeti“, odredio se predsjednik HDZ BiH dr. Dragan Čović. Ova njegova izjava mogla bi biti primljena s određenom rezervom, jer lider HDZ-a BiH, poznat kao briljantan politički strateg, zasigurno zna što bi za bh Hrvate značila nova međunarodna konferencija o BiH. Njegovo neodobravanje može se protumačiti kao revolt prema svemu što izjavi njegov ljuti protivnik, SDP-ovac Lagumdžija, bilo u suštini dobro ili ne. Može se protumačiti i kao slijepa podrška predsjedniku RS-a. Međutim, lider HDZ 1990 Božo Ljubić, ne tako davno, jasno je isticao važnost održavanja ponovnih susreta na temu Bosne i Hercegovine. Ljubić je u Bruxellesu 19. studenoga 2008. u govoru na Vijeću za provedbu mira, između ostalog: „Mišljenja sam da je jedino mogući način da se riješi stanje u BiH ovako međunarodna konferencija“. Godinu dana poslije, također u govoru na sjednici Vijeća za provedbu mira održanoj u ožujku, Ljubić je još jasnije potvrdio svoj stav. „Jedno nedavno istraživanje javnog mišljenja u BiH pokazalo je da čak 68 posto ispitanika podržava novu međunarodnu konferenciju, što držim dobrim znakom“. Iz njegove stranke tada je priopćeno: „I danas kad i kod mnogih u međunarodnoj zajednici, pod pritiskom općeg nepovjerenja, nefunkcionalnosti postojećeg sustava i nestabilnosti u BiH sazrijeva spoznaja o nužnosti jačeg angažmana međunarodne zajednice kako bi se zaustavili negativni trendovi, HDZ1990 poziva ključne faktore koji su omogućili postizanje prvog Daytonskog mirovnog sporazuma da pristupe organiziranju nove međunarodnu konferenciju – 'Dayton 2', kako bismo osigurali ista prava za sve, trajan i pravedan mir u BiH, stabilnost u regiji i europsku budućnost BiH“. Danas, zbog zbližavanja s HDZ-om BiH, pa tako i s SNSD-om, iz te stranke o ovoj temi manje-više šute. No, Martin Raguž, zamjenik predsjednika HDZ 1990, komentirajući ovu temu je kazao: „Zamisao o Daytonu 2 ne vezujem za dnevnu politiku ili politiku neke stranke. To pitanje je prisutno duže vrijeme, bez obzira je li u pitanju europeizacija BiH, nova međunarodna konferencija, nove ustavne promjene, traženje rješenja ka bržem integriranju itd. Hladne glave trebamo razmotriti ideje iz zemlje iz koje je i nastao Daytonski sporazum. Mislim da je opravdano postaviti pitanje gdje smo nakon 16 godina, jer vidimo da BiH u svim područjima zaostaje i očigledno je da tu nešto ne štima. Najbolje bi bilo da se mi dogovorimo sami u BiH, ali su startne pozicije pregovarača nepravedne. Mislim da u američkoj, odnosno, međunarodnoj zajednici prema BiH sada pojačana svijest i odgovornost i to trebamo konstruktivno iskoristiti“. Novu, međunarodnu konferenciju o BiH podržavaju i iz većine bošnjačkih stranaka. SAD i EU u BiH najavljuju jaču nazočnost, otvaranje ureda EU-a te se sve češće najave Daytona 2 mogu shvatiti kao „probni baloni“. Zasigurno, niti SAD niti EU neće dopustiti da se stanje beznađa srcu Europe nastavi. Ovo bi za njih, ako se uzme u obzir stanje u 1995., zasigurno bio daleko lakši zadatak. Daytonski sporazum 1995. zaustavio je rat i označio početak nove budućnosti BiH. Dayton 2, ukoliko se dogodi, za BiH zasigurno će odrediti budućnost suvremene europske zemlje.
Daytonski sporazum, 1995.
Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992-1995. Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma.
Daytonski sporazum 2, 2012. (mogući scenarij)
Ukoliko se ustraje na Daytonu 2, isti bi mogao biti potpisan već 2012. No ovaj put, najvjerojatnije, u Berlinu, a ne ponovno u Pariz. Glavni sudionici, stranke-supotpisnice, bili bi Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, Boris Tadić, predsjednik Srbije, Predsjedništvo BiH, Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Bakir Izetbegović, a vjerojatno i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Glavni pregovarači bili bi američki veleposlanik u BiH Patrick Moon te predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso. Potpisivanju bi nazočili i predsjednik SAD-a ili američka državna tajnica Clinton, predsjednik Francuske, njemačka kancelarka. Potpisivanje novog Daytona poseban pečat dalo bi dvjema obiteljima – Clinton i Izetbegović. Je li ovaj scenarij uistinu toliko nemoguć?
Vera Soldo | republikainfo.com
