Hrvatska između Kuharićeva principa dobra i Irinejeva principa zla
Tko smije govoriti o principima, novoj politici, novim vrednotama ili smjenjivanju loših politika i političara, a šutjeti na ovo što gledamo svojim očima i što znamo, koliko god skrivali te činjenice i od sebe i od svijeta?
Jučer je u Banjoj Luci obilježena proslava Dana Republike Srpske. Proslava je bila veća nego ikada prije, a uzvanici Republike Srpske bili su kompletna Vlada Republike Srbije i vrh SPC-a na čelu s patrijarhom Irinejom.
Što se jučer slavilo u Banjoj Luci?
Veličale su se posljedice i rezultati – ZLA.
Velikoga, najvećega zla u suvremenoj europskoj povijesti nakon Drugoga svjetskoga rata.
A sudbinski se tiče hrvatskoga naroda.
Neke stvari vrijedi ponavljati, utoliko više ukoliko su uši tvrđe, srca kamenija, mozgovi ispraniji, ideje zapuštenije, misli nesređenije. Utoliko više što su konkretne namjere, misli, srca i mozgovi o kojima ovdje govorim, konkretne osobnosti, lica i naličja ljudi koji predvode hrvatski narod i dužni su mu.
Na što se možemo osloniti, imamo li utočišta, načela, imamo li povijesne vrednote s kojih bismo trebali zakoračiti u ostvarivanje interesa i ciljeva svoga naroda kako ne bismo bili zatočenici smrtnoga zagrljaja iz Banja Luke čije zloćudne stanice hranimo i podupiremo usred Zagreba?
Imamo.
Evo testamenta:
„Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima.” (Izjava kardinala Kuharića u Uredu predsjednika Republike Hrvatske, 29. rujna 1997.).
Ima li nekoga u današnjoj hrvatskoj politici tko misli, tko polaže pravo, tko zagovara interese naroda, pa čak i građana ove zemlje, tko smije izreći bilo koji prigovor ovim riječima?
Ima, iako ne bi smjelo biti. Zbog toga ovo i pišem.
Da čujemo alternativu ovome testamentu.
Patrijarh SPC-a Irinej.
„Dobili smo izvještaj iz Zagreba gdje se nalazila jedna srpska škola internatskog tipa. Gotovo svakodnevno ih napadaju i što je najtragičnije, mladići istoga uzrasta kad dođu na tu stanicu kažu “Ovo je pravoslavna stanica, idemo ih klati”. To ponavljaju djeca, a to su vjerojatno čuli ili slušaju od svojih najbližih. Znaju što su njihovi preci radili, znaju kako su Srbi stradali. Nažalost, taj strah je i dalje prisutan kod srpskog naroda i tu nema slobode. Mnogi kad dolaze u Zagreb u crkvu gledaju da ih netko ne promatra. To se događa u jednoj kršćanskoj, katoličkoj zemlji gdje smo do 11. stoljeća bili jedna crkva, gdje smo se do jučer smatrali srodnim narodom, gdje smo nekada zajednički živjeli i zajednički se borili za svoja prava u Austro-Ugarskoj. Danas Srbi strahuju da ne dožive ono što je doživjelo više od milijun njihovih predaka“.
U čemu je razlika između ovih dviju poruka?
Razlika je u svemu ljudskom, kršćanskom, humanističkom i civilizacijskom.
U svemu.
Kuharić zavjetuje svome narodu dobro, Irinej zlo.
Kuharić navješćuje mir i istinu, Irinej propovijeda laž i zlo.
I jedan i drugi u ime kršćanske Crkve.
Mi ne smijemo trpjeti, tolerirati, podupirati i hraniti Irinejevo zlo u Hrvatskoj. Tu ne smijemo trpjeti to zlo, te laži i takvo uništenje humanističkoga poretka svijeta kojemu pripadamo. Nespojiv je zavjet kardinala Kuharića s ovim što govori patrijarh Irinej.
Kako se suprotstaviti tome?
Prvo, ne ponavljati da ćemo bezuvjetno takvoj Srbiji pružiti ruku mira, suradnje, savezništva, pružiti svu moguću pomoć kako bi zlo koje veliča, uspostavlja kao politiku i humanizam, unijela i u naše domove, u naše društvene vrednote, u našu politiku i u konačnici u naše kršćansko i civilizacijsko okruženje.
A to je EU.
Ako ćemo se držati principa i riječi kardinala Kuharića, to ne bismo smjeli raditi jer za to nema nikakvoga ljudskoga opravdanja. Pogotovo Božjega.
Irinejevo zlo živi u današnjem hrvatskom društvu. U našemu društvu, u našoj državnoj politici, u našim institucijama i medijima i s nezanemarivom snagom drži hrvatski narod za vrat. Ubijajući poruku kardinala Kuharića pred našim očima.
Zbog toga je danas glavna vijest da je poraženi afirmator Irinejevoga zla Josipović podnio ostavku, zbog toga je on danas bio glavni gost na našem obiteljskom ručku posredovanjem javne televizije koja nosi hrvatsko ime. Problem zla koje propovijeda Irinej nije dakle njegova udaljenost i strah od istočnih vjetrova, problem i opasnost od toga zla odavno živi i raste u Hrvatskoj.
Usprkos tome što to svi i vidimo i znamo.
Šuteći i potpomažući na sve moguće načine metastaziranje toga zla, upravo to i činimo.
Tko se s tim mora obračunati?
Ljudi koji vode i koji će voditi Republiku Hrvatsku.
Nema humanističkih, društvenih i ljudskih promjena uz veličanje zla i šutnju na poruke zla.
Umjesto jučerašnjih i današnjih reakcija na veličanje zla kojemu smo svjedočili, umjesto vriska otpora i poziva svijetu da se tome mora stati na kraj, kao i ISIL-u, kao i afirmaciji smrti, zla, ubijanja i zločina o čemu veliki svijet vodi dnevne kampanje navodno oplakujući mrtve u svojim redovima, čuli smo samo poziv Vesne Teršelič i to upravo jučer. Ta proročica Irinejevoga zla, koju Republika Hrvatska nagrađuje najvišim priznanjima, financira i njeguje, je zabrinuta jer nije uspjela tragom Irinejeve laži i zla strpati u zatvor nevinoga generala oslobodilačke Hrvatske vojske za zločine u Gruborima.
Nismo čuli ni jednu riječ o dvjesto deset tisuća protjeranih Hrvata katolika iz Republike Srpske, nismo čuli ni jednu riječ o više od stotinu tisuća ubijenih ljudi kako bi opstala današnja Republika Srpska, nismo čuli ni jednu riječ o tome da svijet tolerira, šuti i podržava proslavu zla koje je i najviši sud toga svijeta osudio za – genocid.
Ne.
Čuli smo samo – muk.
Zastrašujući muk.
Čuli smo da je režiser cijele zloćudne manifestacije bio Emir Kusturica, propagandist zla i zločina, odmetnuta ljudska i humanistička nakaza koja je umjetničkim darom od Boga blagoslovila zločin i koju Republika Hrvatska posredno financira dajući novce njegovim skrivenim paraumjetničkim propagandistima na festivalu u Motovunu, Igoru Mirkoviću i Rajku Grliću.
Koji ga ugošćuju i veličaju njegovo umjetničko djelo.
To smo mogli čuti.
U tome nema ni kršćanstva, ni slobode, ni pravde, ni ljudskosti, ni bilo čega ljudskoga.
Tome smo svjedočili uz poruke naših nedoraslih političara i navodnih državnika, koji se ne usuđuju ni pomisliti na principe kojima se cijeli svijet javno klanja, makar mislio što god hoće o njima. Svijet kojemu pripadamo počiva, barem javno, na Kuharićevim principima, a ne na Irinejevoj deklaraciji zla.
Inače bi ga i ovako prijetvornoga nestalo.
Principe koje nam je ostavio kardinal Kuharić mora Republika Hrvatska zaštiti kako u svoje ime, u ime svoga naroda, tako i u ime svijeta kojemu pripadamo.
To su principi milijuna djedova, očeva i majki u našim životima.
Ne vjerujemo sami sebi?
Najbolje je veličinu zla koje je jučer veličala svesrpska nacionalna politika, njihove duhovne i nacionalne institucije, izreći do jučer tajnim riječima vodećih svjetskih državnika.
Pa evo. Inserti iz objavljenoga razgovora Billa Clintona i Tonya Blaira.
Blair: „To je apsolutno točno. Televizijske kamere nisu na Kosovu, ali kad bi bile, vidjeli bi kako ljude svaki dan ubijaju Srbi, Milošević.“
Clinton: „Da. Kada bismo imali jedan kadar kako 15 ljudi vežu zajedno i spaljuju ih žive, svi bi zahtijevali da ih bombardiramo, ljudi bi se pitali zašto ih nismo sravnili sa zemljom, ali naši ljudi to moraju govoriti medijima stalno.“
61181204-clinton-blair-transkript
Koliko je danas ljudi živo u Hrvatskoj koji su doživjeli ovo, slično, deset puta gore od Srba koje Irinej, Dodik, Milorad P., i Vučić predstavljaju kao žrtve i traže prihvaćanje te „istine“ kao društvene i političke činjenice?
Tko smije to zaboraviti?
Tko smije govoriti o principima, novoj politici, novim vrednotama ili smjenjivanju loših politika i političara, a šutjeti na ovo što gledamo svojim očima i što znamo, koliko god skrivali te činjenice i od sebe i od svijeta?
Dogodile su se.
To živi s nama i nema nikakve sumnje da će kad tad eksplodirati.
Ako mi nećemo zauvijek zaustaviti zlo, a za to imamo državu, onda će to zlo razoriti nas.
Imamo li alternative?
Autor: Marko Ljubić
http://--- no links ---/vijesti/komentari/ ... incipa-zla
