Da vam i ja čestitam novu godinu da vam je sretna na privatnom i poslovnom planu a i ovoj našoj napaćenoj državi.
Što se Sirije tiče 2017. godina nije donijela toliko priželjkivani mir, ali je donijela stabilizaciju na širem prostoru zemlje, ISIL je skoro pa poražen, oslobođeni su Mosul i Raka, razbijena je opsada Deir ez Zora, Sirijska vojska je uspostavila kontrolu nad velikim dijelom Sirije a i Kurdi su dali svoj doprinos, Turska je definitivno odustala od terorističih ideja razbijanja Sirije i sa Rusijom i Iranom i drugim akterima radi na stabilizaciji prilika.
Sirijci su se počeli vraćati kućama, broj izbjeglica se smanjuje i u Turskoj i Libanonu, vjerovatno će i u Europi uskoro, obnova teče svojim tokom, sporo ali ide, lijepo je vidjeti ponovno Alep kako se gradi, nema više slika autobusa koji štite od snajpera, sada su ulice prohodne.
2018. godina će za Siriju značiti vjerovatno godinu političkih pregovora a ne rata, operacije koje su pokrenute ovog mjeseca u pravcu Idliba su nastavak politike i dogovora iz Astane, a Soči u Januaru će biti jedna nova prekretnica, prekretnica koja će vjerovatno značiti potpuno odstranjivanje stranih elemenata iz dogovora u Siriji i konačni udarac u izvedbi Rusa.
Ako je Klintonu 95-e trebao Dejton.
Putinu 2018. treba Soči.
Kakvu će to poruku tek poslati, ostaje nam da vidimo.
Od tužnih stvari vezanih za Siriju, svakako je najviše protutnjala vijest o smrti generala Isama Zahredina, koji je eto, generalski, ispunio svoje obećanje ali nije dočekao kraj rata, možda i bolje, jer ko zna šta sutrašnjica donosi, ovako će uvijek ostati heroj.
Stradanja civila su se smanjila, ali nažalost i u ovoj godini je bilo slučajeva, pogotovo u Raki, gdje su ogromni brojevi civila stradali u neselektivnom granatiranju.
Pišemo i čitamo se do godine
